Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

P-1317/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, zastupani po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 14. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 14. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se djelomično nedopuštenom ovrha koja se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Ovr-270/2020 kojim se osnovom pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10 od 14. srpnja 2011., radi naplate novčane tražbine tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji se odnose na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna (četrdesetšesttisućaiosamdeset kuna), odnosno 6.115,87 EUR (šesttisućastopetnaesteuraiosamdesetsedam centi)/fiksni tečaj konverzije 7,53450, u roku od 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Ovr-270/2020 kojim se osnovom pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10 od 14. srpnja 2011., radi naplate novčane tražbine tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, u iznosu od 280.498,84 kn, odnosno 37.228,59 EUR /fiksni tečaj konverzije 7,53450, sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2005. do isplate po stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, te troškova ovršnog postupka određena ovrha na nekretnini tužitelja ČT, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] kuće, zgrada, dvor, oranica, [adresa], ukupne površine 1715 m2, k. o. [katastarska općina], utvrđenjem njezine vrijednosti, njezinom prodajom i namirenjem tuženika iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.“.

III. Nalaže se tužitelju ČT naknaditi parnični trošak tuženiku Republika Hrvatska, za Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, u iznosu od 1.692,21 EUR (tisućušestodevedesetdvaeuraidvadesetjedancent), u roku 15 dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tuženika Republika Hrvatska, za Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, za naknadnom parničnog troška u iznosu od 298,63 EUR-a (dvjestodevedesetosameuraišezdesettricenta), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je tuženik, kao ovrhovoditelj, 8.5.2020. pred ovim sudom pokrenuo ovršni postupak na nekretnini tužitelja radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 280.498,84 kn sa zakonskim kamatama koje teku od 21.12.2005. pa do isplate, te iznosa od 46.080,00 kn na ime troškova parničnog postupka, sve temeljem ovršne isprave-presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10 od 14. srpnja 2011. Sud je usvojio prijedlog tuženika i izdao rješenje o ovrsi Ovr-270/2020 5.6.2020., s tim da je istim rješenjem odmjerio trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kn. Protiv opisanog rješenja o ovrsi, tužitelj je uložio žalbu zbog povrede Ovršnog zakona, te je sud povodom žalbe ovršenika uputio istog na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj smatra da je ovrha koja je pokrenuta nedopuštena iz više razloga povreda Ovršnog zakona. Prvenstveno ovom tužbom ukazuje povredu članka 75. stavka 5. OZ-a jer nekretnina koja je predmet ovršnog postupka i to kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] kuće, zgrada, dvor, oranica [adresa] ukupne površine 1715 m2 k. o. [katastarska općina] jedina nekretnina tužitelja u kojoj živi sa svojom obitelji i koja mu je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba njega i uzdržavanih članova, a uz prijedlog za ovrhu nema suglasnosti tužitelja (ovršenika) iz članka 75. stavka 7. OZ-a. Člankom 75. stavkom 5. OZ-a propisana je zakonska presumpcija nužnosti nekretnine za zadovoljenje životnih potreba, a da bi se ispunile pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi, ovrhovoditelj je dužan uz prijedlog za ovrhu dostaviti ispravu iz članka 75. stavka 7. OZ-a, a koja isprava je izostala uz prijedlog dok tuženik nije dokazao nekom drugom javnom ispravom da je tužitelj dao pristanak da se ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini ili da je vlasnik druge nekretnine. Rješenje o ovrsi, a kojim je određena ovrha na nekretnini tužitelja posljedica je povrede članka 5. OZ-a. Naime, tuženik je osnovom iste ovršne isprave-presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10 od 14. srpnja 2011. već ranije pokrenuo sudski ovršni postupak po odredbama ranijeg Ovršnog zakona i to na novčanim sredstvima tužitelja, a koja provedba je dana na postupanje FINI. Navedeni postupak se vodio pred ovim sudom pod brojem Ovr- 2789/14, te se sa iste osnove (ovršne isprave) tužitelju godinama usteže novčani iznos sa njegove mirovine. Tuženik bez da je dokazao da je ovrha na prvotno predloženom predmetu i sredstvu postala objektivno nemoguća sukladno članku 5. OZ-a, podnio novi prijedlog za ovrhu na novom sredstvu i predmetu, te je isti na ovaj način spriječen podnositi nove ovršne prijedloge na drugom predmetu i drugim sredstvom. Činjenica da je sporna ovrha obustavljena rješenjem suda od 10.2.2020. i odbačen prijedlog tuženika kao nepotpun, ne znači da je provedba te ovrhe postala objektivno nemoguća, to je sud ovaj ovršni prijedlog trebao odbaciti kao nedopušten sukladno članku 5. OZ_a. Pored gore iznesenih navoda, tražbina tuženika nije u iznosu kako je to određeno u ovršnom prijedlogu i rješenju o ovrsi. Ovim putem tužitelj prigovara i visini duga jer iz rješenja o ovrsi je razvidno da tuženik potražuje puni iznos tražbine koja je utvrđena ovršnom ispravom (280.498,84 kn s kamatom od 21.12.2005. i iznos od 46.080,00 kn), unatoč tome što je isti tijekom provedbe ovrhe po istoj ovršnoj ispravi putem FINA-e naplatio znatan iznos tražbine. Prema ranijem rješenju o ovrsi u predmetu broj Ovr-2789/14 tužitelju se dugi niz godina svakomjesečno ustezao iznos radi naplate sporne tražbine. Pored redovite svakomjesečne ustege, tužitelj je tuženiku 21.2.2019. uplatio iznos od 54.600,00 kn, a isti dan mu se osnovom rješenja o ovrsi broj Ovr-2789/14 usteglo sa računa 48.175,37 kn. Dakle, samo s tim danom tuženik je namiren u iznosu od 105.000,00 kn. Tuženik unatoč tome što je svoju tražbinu namirivao putem iste osnove za plaćanje, ovom ovrhom ponovno potražuje puni iznos kako je u njoj označen iako zna da stanje duga na dan pokretanja ovrhe nije kako je naznačen u ovršnoj ispravi. Pored navedenog, tuženik je dio tražbine tužitelju otpisao, stoga je upitno da li osnovom ovršne isprave kojom tuženik pokrenuo ovršni postupak na nekretnini tužitelja na dan pokretanja postupka uopće postoji dugovanje, a ukoliko i postoji ono je neznatno. Zbog navedenog postavlja se pitanje je li ova ovrha dopuštena i u skladu s člankom 80. b OZ-a, jer ukoliko visina duga ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, tada je sud bio dužan odbiti ovaj prijedlog za ovrhu. Tužitelj napominje da tuženik neosnovano potražuje kamatnu stopu u periodu od 1.1.2008. pa do isplate prema stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena kada se Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima kamatna stopa mijenjala i znatno je manja od one koja je bila prema ranijim odredbama članka 29. ZOO, stoga tuženik nema pravo na kamatnu stopu kako je zatraženo pobijanim rješenjem. Tužitelj r prigovara zastari na ime potraživanja, posebice zastari zateznih kamata koje prema odredbama Zakona o obveznim odnosima zastarijevaju kao povremene tražbine u roku od 3 godine, a isto tako iz ovršne isprave evidentno je da se radi o tražbini koja je proizašla iz upravnog postupka koji zakoni propisuju institut apsolutne zastare to je za glavnicu nastupila apsolutna zastara prema Općem poreznom zakonu i drugim propisima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Navodi kako je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. naloženo tuženiku

– sada tužitelju, da tužitelju – sada tuženiku, isplati ukupan iznos od 280.498,84 kn sa zz kamatama, te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kn, sve u roku 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe. Temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-231/14-2 od 24. siječnja 2014., uknjiženo je pravo zaloga na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica], kuće, zgrada, dvor, oranica, [adresa], ukupne površine 1715 m² k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška]. u iznosu od 46.080,00 kn sa zz kamatama tekućim od 14. srpnja 2011., pa do ispate, te troškova postupka osiguranja u iznosu od 1.000,00 kn za korist Republike Hrvatske. Temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-2030/14-2 od 14. kolovoza 2014., uknjiženo je založno pravo radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 280.498,84 kn sa zz kamatom tekućom od 21. prosinca 2005. pa do isplate kao i troškova postupka osiguranja u iznosu od 5.000,00 za korist Republike Hrvatske na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] kuće, zgrada, dvor, oranica, [adresa], ukupne površine 1715 m² k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška]. Sukladno navodu tužitelja da se temeljem rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-2789/14-3 od 15. prosinca 2014., godinama pa i danas putem FINA-e usteže novčani iznos sa njegove mirovine, tuženik dostavlja presliku potvrde FINA-e Osijek od 28. prosinca 2018., iz koje je razvidno da je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te rješenje o obustavi postupka Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-2789/14-12 od 10. veljače 2020. Tuženik ističe da je zbog nemogućnosti naplate tražbine na računu tužitelja, pokrenuta ovrha na nekretnini ovršenika označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] kuće, zgrada, dvor, oranica, [adresa], ukupne površine 1715 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], te ističe da je neutemeljen prigovor zastare potraživanja budući je potraživanje tužitelja utemeljeno na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. te nije protekao desetogodišnji zastarni rok budući je tuženik pokretao ovršne postupke temeljem navedene presude. Tuženik ukazuje da je nejasno na koji račun je uplaćen iznos prema tvrdnji tužitelja od 54.600,00 kn, budući ista uplata nije evidentirana na računu tuženika, te je netočan navod da se 21. veljače 2019. osnovom rješenja o ovrsi broj Ovr-2789/14. usteglo s računa 48.175,37 kn, budući se isti iznos ustegao temeljem rješenja o ovrsi broj Ovr-1361/2013-2 od 29. travnja 2013. Tuženik ukazuje na odredbu članka 77. Ovršnog zakona koja se odnosi na zaštitu ovrhovoditelja u provedbi ovrhe radi naplate novčane tražbine. Stavkom 1. navedenog članka propisano je da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75., odnosno na činjenicu da je riječ o ovrsi na stvari ili pravu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Slijedom iznijetog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu prilježeću dokumentaciju i to zaključak ovog suda od 20. kolovoza 2020., broj Ovr-270/2020-11 (stranice 6-7 spisa), rješenje ovog suda od 10. veljače 2020., broj Ovr-2789/14-12 (stranice 8-9 spisa), žalbu ovršenika od 29. lipnja 2020. (stranice 10-13 spisa), promet po računu tužitelja (stranice 14-17 spisa), prijedlog za ovrhu (stranice 18-19 spisa, stranice 39-40 spisa i stranice 46-47 spisa), rješenje o ovrsi (stranice 20-21 spisa, stranica 41 spisa i stranica 48 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2011., broj P-11058/10-31 (stranice 22-25 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranice 26-27 spisa i stranice 37-38 spisa), dopis FINA-e (stranica 43 spisa), specifikacija izvršenja osnova za plaćanje (stranice 44-45 spisa), potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (stranica 49 spisa), specifikacija o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje (stranica 50 spisa), izvještaj za stavke izvoda (stranica 57 spisa), rješenje ovog suda od 10. ožujka 2022., broj Ovr-270/2020- 26 (stranice 70-73 spisa), dopis Zagrebačke banke d.d. (stranica 95 spisa), dopis FINA-e od 20. studenog 2024. (stranice 102-103 spisa). Izvršen je uvid u spise ovog suda broj Ovr-270/2020 i Ovr-2789/2014. Saslušani su tužitelj i svjedokinja FT.

3.1. Tužitelj je na raspravi održanoj kod ovog suda 14. travnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

4. Saslušan na raspravi, tužitelj ČT naveo je kako mu nije temeljem ovršne isprave naloženo plaćanje nikakve tražbine, međutim nakon što je sud predočio tužitelju ovršnu ispravu s lista 22 spisa, isti iskazuje kako postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku, s time da mu je poznato iz glavne tražbine, a koliko je njemu poznato, osim toga ne duguje po pitanju zateznih kamata i troškova. Nadalje iskazuje kako je bio već ranije vođen ovršni postupak, a na način da se s njegove mirovine skidao mjesečni iznos od 800,00 kuna, a to je sve skupa trajalo par godina, međutim više se ne provodi ovrha nad novčanim sredstvima. Nadalje, ističe kako nikada nije obaviješten niti je zaprimio bilo kakvo rješenje o ovrsi za pokrenut ovršni postupak za mirovine, a također nije niti znao koji mu se novčani iznos skida s mirovine. Nadalje, iskazuje kako je on vlasnik nekretnine na kojoj je pokrenut ovršni postupak i iz kojeg je upućen u ovu parnicu. U odnosu na zalog, poznato mu je kako je u zalog upisan stambeni kredit, međutim iskazuje kako više ništa nije upisano kao zalog na navedenu nekretninu. To mu je jedina nekretnina u vlasništvu, te da nikada nije pristao da mu se ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Prije nego je donijeta ovršna presuda, imao je u vlasništvu stan te je zbog toga vođen taj postupak.

5. Saslušana na raspravi, svjedokinja FT navela je kako je ona supruga tužitelja, te da je vođen postupak budući da je ranije bila obustava postupka temeljem zaključenog ugovora o obnovi i koji spor se vodio u Zagrebu gdje je presuđeno kako tužitelj mora platiti tuženiku novčani iznos od 280.000,00 kuna, a također mu je u tom postupku naloženo da mora platiti i troškove. Ističe kako nisu plaćali po navedenoj presudi, već se novčani iznos od 800-900,00 kuna, a nekada i 1.000,00 kuna, prisilno naplaćivao s mirovine tužitelja i to sve tako u razdoblju od 7-8 godina. Nadalje, navodi kako je potom tužitelj osobno dobio od zakonskog zastupnika tuženika uplatnicu za otprilike 45.000,00 kuna na ime duga i po kojoj je odmah uplaćeno, te je nakon toga odmah prestala provedba ovrhe i više račun nije bio blokiran. Također iskazuje kako za navedenu tražbinu nije upisan zalog u zemljišnim knjigama. To im je jedina nekretnina koja je predmet ovršnog postupka iz kojeg se vodi ovaj spor, a također iskazuje kako tužitelj nije pristao na provođenje ovrhe na predmetnoj nekretnini.

6. Iz zaključka ovog suda od 20. kolovoza 2020., broj Ovr-270/2020-11 (stranice 6-7 spisa) proizlazi kako je ovršenik ČT, ovdje tužitelj, upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 8., 9., i 11. Ovršnog zakona, u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka, sve povodom žalbe ovršenika, ovdje tužitelja, na ovosudno rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na nekretninama. U odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točku 8. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. - dalje u tekstu: OZ), valja istaknuti kako za navedeni žalbeni razlog nije propisano da se isti upućuje u parnicu, već o njemu odlučuje drugostupanjski žalbeni sud u povodu žalbe na rješenje o ovrsi (članak 52. stavak 3., a u svezi stavka 1. OZ).

7. Iz rješenja ovog suda od 10. veljače 2020., broj Ovr-2789/14-12 (stranice 8-9 spisa) proizlazi kako je odbačen prijedlog ovrhovoditelja Republika Hrvatska, ovdje tuženika, kao nepotpun, te je obustavljen ovršni postupka koji se vodio kod suda pod brojem Ovr-2789/14, a to sve iz razloga jer se pravomoćno rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima po računu ovršenika ne može provesti, a ovrhovoditelj nije u roku od 2 mjeseca predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe.

8. Iz žalbe ovršenika od 29. lipnja 2020. (stranice 10-13 spisa) proizlazi kako je isti uložio žalbu protiv rješenja o ovrsi od 5. lipnja 2020., broj Ovr-270/2020 i to zbog povrede ovršnog zakona, posebice onih iz članaka 5., 75. i 80.b OZ-a, kao i iz žalbenih razloga predviđenih u članku 50. stavku 1. OZ-a, a posebice iz članka 50. stavka 1. točki 8., 9. i 11. OZ-a.

9. Iz prometa po računu tužitelja (stranice 14-17 spisa) proizlazi kako je tužitelj 21. veljače 2019. uplatio, a radi naplate po rješenju o ovrsi ovoga suda broj Ovr- 1631/2013-2 iznos od 48.175,37 kuna.

10. Iz prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi broj Ovr-270/2020-4 (stranice 18-21 spisa), proizlazi kako je sud na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. odredio ovrhu na nekretnini ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 280.498,84 kune sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2005, do isplate, kao i naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, te se ovrhovoditelju odmjerio trošak u iznosu od 5.000,00 kuna.

11. Iz prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi broj Ovr-1361/2013-2 (stranica 39-42 spisa) proizlazi kako je sud na temelju ovršne isprave Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja Republike Hrvatske u iznosu od 46.080,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2011. do isplate, te se ovrhovoditelju odmjerio trošak u iznosu od 1.000,00 kuna.

12. Iz prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi broj Ovr-2789/2014-3 (stranica 46-48 spisa) proizlazi kako je sud na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 280.498,84 kune sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2005, do isplate, kao i naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, te se ovrhovoditelju odmjerio trošak u iznosu od 5.000,00 kuna.

13. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2011., broj P- 11058/10-31 (stranice 22-25 spisa, te 33-36 spisa) proizlazi kako je tuženiku ČT, ovdje tužitelju, naloženo platiti Republici Hrvatskoj, ovdje tuženiku, iznos od 280.498,84 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 21.12.2005. do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj potraživao da se iznos glavnice od 280.498,84 kuna uveća za revalorizaciju na osnovi eskontne stope Hrvatske narodne banke od 27.8.1997. do 21.12.2005.

14. Iz izvatka iz zemljišne knjige (stranice 26-27 spisa i stranice 37-38 spisa) proizlazi kako je tužitelj u zemljišnim knjigama ovoga suda zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisan kao vlasnik u cijelosti (1/1) na navedenoj čestici, a iz koje je razvidno kako je u istoj upisan i teret u korist tuženika u iznosu od 46.080,00 kuna (Rbr. 2.1.) te za iznos od 280.498,84 kune (Rbr. 3.1.).

15. Iz dopisa FINA-e (stranica 43 spisa) proizlazi kako su isti naveli da je u predmetu broj Ovr-1361/2013 izvršena naplata u cijelosti u dijelu koji nije otpisan, te su u privitku dostavili specifikaciju naplate.

16. Iz specifikacije izvršenja osnova za plaćanje (stranice 44-45 spisa) proizlazi kako je po rješenju o ovrsi broj Ovr-1361/2013-2 naplaćeno ukupno 37.321,20 kuna na ime glavnog duga, iznos od 29.762,40 kuna na ime kamate, te je obustavljeno/opozvano za iznos od 67,010,90 kuna. Također je vidljivo kako je i za naplatu po navedenoj osnovi proknjižen iznos 48.175,37 kuna, na ime naplate kamate iznos od 12.095,37 kuna, te na ime glavnog duga iznos od 36.080,00 kuna.

17. Iz potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje broj Ovr-2789/14 (stranica 49 spisa) proizlazi kako je na dan izdavanja navedene potvrde u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi FINA, evidentirana osnova za plaćanje za koje je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

18. Iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje broj Ovr-2789/14 (stranica 50 spisa) proizlazi kako je ukupno isknjižen dug u visini od 756.728,02 kune i to 4. kolovoza 2018.

19. Iz izvještaja za stavke izvoda (stranica 57 spisa) proizlazi kako je tužitelj 21. veljače 2019. uplatio iznos od 48.175,37 kuna po ovosudnom rješenju o ovrsi broj Ovr- 1631/2013-2.

20. Iz rješenja ovog suda od 10. ožujka 2022., broj Ovr-270/2020-26 (stranice 70-73 spisa) proizlazi kako je odbijen prijedlog ovršenika ČT, ovdje tužitelja, za odgodom ovrhe kao neosnovan, s obzirom da isti nije ispunio subjektivnu i objektivnu pretpostavku iz članka 65. stavka 1. OZ-a, kao i da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje jer nije u prijedlogu za odgodu učinio vjerojatnim u čemu bi se ta šteta za njega sastojala.

21.Iz dopisa Zagrebačke banke d.d. (stranica 95 spisa) proizlazi kako su naveli da je tužitelj kod Zagrebačke banke d.d. vlasnik kredita broj 7102834542 od 16.8.2005., po kojem stanje duga na dan dostave podataka iznosi -3.264,40 eura.

22. Iz dopisa FINA-e od 20. studenog 2024. (stranice 102-103 spisa) proizlazi kako su u privitku dopisa dostavili specifikaciju izvršenja za rješenje broj Ovr-2789/2014 od 15. prosinca 2014., a iz kojeg proizlazi kako je Agencija isto isknjižila iz očevidnika u ukupnom iznosu od 44.032,23 eura.

23. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj Ovr-270/2020 proizlazi kako je tuženik, kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 280.498,84 kune sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2005, do isplate, kao i naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, temeljem ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. i to na nekretnini ovršenika, ovdje tužitelja. Temeljem takvog prijedloga za ovrhu sud je donio rješenje o ovrsi na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu, te je, radi odluke o prigovoru iz članka 50. stavka 1. točke 8.,9. i 11. upućen u ovu parnicu. Također je utvrđeno kako je rješenjem županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž Ovr- 470/2022-3 odgođena ovrha do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

24. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj Ovr-2789/2014 proizlazi kako je pokrenut ovršni postupak od strane tuženika, kao ovrhovoditelja, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 280.498,84 kune sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2005, do isplate, kao i naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011., te je sud odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika i donio rješenje o ovrsi broj Ovr-2789/2014-3 dana 15. prosinca 2014. i koji ovršni postupak je obustavljen, a iz razloga jer je osnova za plaćanje isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, jer je utvrđena nemogućnost izvršenja, sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

25. Temeljem navoda stranka i provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

26. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom koja se vodi kod ovoga suda pod brojem Ovr-270/2020, radi naplate novčane tražbine tuženika u iznosu od 280.498,84 kune zajedno sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2005. do isplate, kao i naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00, a radi koje naplate je određena ovrha na nekretninama ovršenika, ovdje tužitelja.

27. Sporno je da li je došlo do povrede članka 5. OZ budući da je tuženik već ranije pokrenuo sudski ovršni postupak i to na novčanim sredstvima tužitelja pod brojem Ovr- 2789/14, te sa s navedene osnove već godinama usteže novčani iznos s njegove mirovine. Sporna je i visina duga iz rješenja o ovrsi jer se tuženik iz ranije vođenog ovršnog postupka broj Ovr-2789/14 naplatio i to na način da je s danom 21.2.2019. uplatio iznos od 54.600,00 kuna, a isti dan mu se ustegao iznos od 48.175,37 kuna. Također je tuženik otpisao dio tražbine tužitelju. Sporno je da li je došlo do zastare prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu.

28. Nije sporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, pokrenuo ovršni postupak na nekretnini ovršenika, ovdje tužitelja, temeljem ovršne isprave, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011., a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 280.498,84 kune sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2005. do isplate, te radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna. Temeljem takvog prijedloga za ovrhu ovaj sud je donio rješenje o ovrsi broj Ovr-270/2020-4, te je, povodom žalbe ovršenik, sada tužitelj, upućen pokrenuti ovaj parnični postupak.

29. U ovom postupku utvrđeno je:

- da tuženik ima novčanu tražbinu prema tužitelju na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. u iznosu od 280.498,84 kune sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2005. do isplate, te radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna (list 33-36 spisa)

- da je tuženik, radi osiguranja tražbine u zemljišnim knjigama za nekretninu u vlasništvu tužitelja u cijelosti uknjižio založno pravo i za iznos od 46.080,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.7.2011. pa do isplate, temeljem ovosudnog rješenja broj Ovr-231/14-2 od 24.1.2014., uknjiženo pod brojem Z-650/14 i založno pravo za iznos od 280.498,84 kune sa zateznim kamatama od 21.12.2005. pa do isplate, temeljem ovosudnog rješenja broj Ovr-2030/2014-2 od 14.8.2014., uknjiženo pod brojem Z- 6212/14 (list 26-27 spisa i 37-38 spisa)

- da je, radi naplate navedene tražbine ovrhovoditelj, ovdje tuženik pokretao tri zasebna ovršna postupka, u kojima su donijeta rješenja o ovrsi i to: ovršni postupak broj Ovr-1361/2013-2 od 29. travnja 2013., Ovr-2789/2014-3 od 15. prosinca 2014., oba na novčanim sredstvima i Ovr-270/2020-4 od 5. lipnja 2020., na nekretnini

- da je u ovršnom postupku broj Ovr-1361/2013-2 od 29. travnja 2013., temeljem prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tuženika, određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, radi naplate novčanog iznosa od 46.080,00 kuna sa zateznim kamatama od 14.7.2011. pa do isplate, na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. (list 39-41 spisa)

- da je u ovršnom postupku broj Ovr-2789/2014-3 od 15. prosinca 2014., temeljem prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tuženika, određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, radi naplate novčanog iznosa od 280.498,84 kune sa zateznim kamatama od 21.12.2005. pa do isplate, te naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. (list 46-48 spisa)

- da je u ovršnom postupku broj Ovr-270/2020-4 od 5. lipnja 2020., temeljem prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tuženika, određena ovrha na nekretnini ovršenika, ovdje tužitelja radi naplate novčanog iznosa od 280.498,84 kune sa zateznim kamatama od 21.12.2005. pa do isplate, te naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. (list 46-48 spisa)

30. Člankom 50. stavkom 1. točkom 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. - dalje u tekstu: OZ) je propisano ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili uprave nagodbe ili sastavljanja potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, a točkom 11. OZ je propisano ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, dok je člankom 52. stavkom 1. OZ propisano da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovog Zakona, sud prvog stupnja dostaviti će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku osam dana, dok je stavkom 3., istoga članka, OZ-a propisano ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Člankom 52. stavkom 7. OZ je propisano ako je žalba izjavljena i zbog kojeg od razloga iz članka 50. stavka 1. točki 1. do 6. i točke 8. ovog Zakona, sud prvog stupanja ako smatra da žalba zbog njih nije osnovana, uputit će bez odgode presliku spisa sudu drugog stupnja radi odlučivanja o žalbi u povodu tih razloga. Odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Člankom 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Člankom 245. stavkom 1. ZOO-a je propisano da nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

31. Imajući na umu nesporne činjenice, te ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio kako tuženik ima potraživanje prema tužitelju, na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 11058/10-31 od 14. srpnja 2011., a navedeno je utvrđeno iz iskaza tužitelja i svjedokinje FT, te uvidom u ispravu (list 22-25 spisa). Također je utvrđeno kako tužitelj nije dobrovoljno podmirivao predmetnu tražbinu, već je tuženik, kao ovrhovoditelj, pokretao ovršne postupke, a ranije i postupke osiguranja tražbine, radi naplate i osiguranja tražbine.

32. Nadalje je ovaj sud utvrdio kako je prvi ovršni postupak tuženik, kao ovrhovoditelj, pokrenuo 22. travnja 2013., a u kojemu je donijeto rješenje o ovrsi broj Ovr-1361/2013- 2 od 29. travnja 2013., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 46.080,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2011., na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. (list 39-41 spisa). Za navedenu tražbinu je na isti način i posebno uknjiženo založno pravo, na nekretnini tužitelja, pod brojem Z-650/14 (list 26 spisa). Navedena ovrha pokrenuta je radi naplate parničnog troška koji je određen u ovršnoj ispravi, te zateznih kamata na taj trošak.

33. Uvidom u specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje Ovr-1361/2013-2 (list 44-45 spisa) sud je utvrdio kako je u razdoblju od lipnja 2013. do veljače 2019. vršena ustega po računu tužitelja gdje je ukupno ustegnut iznos od 65.842,40 kuna, s time da je 21. veljače 2019. jednokratno naplaćen iznos od 48.175,37 kuna, dok je preostali iznos od 17.667,03 kune prisilno naplaćivan i to mjesečno u različitim iznosima od po 35,36 kuna, pa do 1.220,18 kuna. Od ukupno naplaćenog iznosa na ime kamate na parnični trošak naplaćen je iznos od 29.762,40 kuna, a na ime glavnog duga iznos od 36.080,00 kuna, te iznos od 1.000,00 kuna, kao određenog troška po predmetnom rješenju o ovrsi i iznos od 241,20 kuna na ime naknade za provedbu. Također je iz navedene specifikacije vidljivo kako je ukupno obustavljeno/opozvan novčani iznos od 67.010,90 kuna, pa je tako iz dopisa Agencije (list 43 spisa) vidljivo kako je u predmetu broj Ovr- 1361/2013-2 ovrha izvršena u cijelosti u dijelu koji nije otpisan, dok je iznos od 67.010,90 kuna otpisan temeljem Zakona o otpisu duga fizičkim osobama.

34. U odnosu na drugi pokrenuti ovršni postupak na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja, pod brojem Ovr-2789/2014-3 sud je utvrdio kako je navedenim rješenjem o ovrsi određena ovrha radi naplate novčanog iznosa od 280.498,84 kune sa zateznim kamatama od 21.12.2005. pa do isplate, te naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. (list 46-48 spisa), međutim iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (list 50 spisa) vidljivo je kako po navedenoj osnovi, a koja je zaprimljena u Agenciju 17.12.2014. nije bilo naplate, te je za iznos od 756.728,02 kune isknjižen dug 4. kolovoza 2018. Da po navedenoj osnovi nije bilo naplate sud je u ovome postupku pribavio od Agencije i specifikaciju osnove za plaćanje (list 103 spisa) iz koje je vidljivo kako po predmetnom rješenju o ovrsi broj Ovr-2789/14 nije bilo naplate te je ukupno obustavljeno/opozvano iznos od 44.032,23 eura. Navedeni ovršni postupak je obustavljen ovosudnim rješenjem broj Ovr-2789/14-12 od 10. veljače 2020., a sve iz razloga jer je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje.

35. Stoga je uvidom u dva ranije pokrenuta ovršna postupka sud utvrdio kako je u ovršnom postupku pod brojem Ovr-1361/2013 izvršena naplata, na ime troškova parničnog postupka iz ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. u cijelosti, te je iz navedenog razloga i Agencija prestala postupati po navedenoj ispravi i to za novčanu tražbinu u iznosu od 46.080,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2011., dok u odnosu na ovršni postupak pod brojem Ovr-2789/2014 koji je pokrenut radi naplate novčane tražbine od 280.498,84 kuna sa zateznim kamatama od 21.12.2005. pa do isplate, te troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, temeljem ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. isti nije bio niti djelomično naplaćen.

36. Također valja napomenuti kako je ovršni postupak pod brojem Ovr-2789/2014 obustavljen temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18. – dalje u tekstu: ZPONS) i to 4. kolovoza 2018., a budući da po navedenoj osnovi nije bilo naplate, budući da je ranije pokrenuti ovršni postupak pod brojem Ovr-1361/2013 bio prvi u redu naplate na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja. Kako je tužitelj 21. veljače 2019. uplatio na račun ukupan iznos od 54.000,00 kuna, od kojeg iznos je ustegnut iznos od 48.175,37 kuna (list 16 i 45 spisa) to je Agencija, kada je ukupno preostala novčana tražbina naplaćena prestala po istoj postupati, a budući da je i ranije, temeljem Zakona o otpisu dugova fizičkim osobama (Narodne novine 62/18.), djelomično obustavljeno izvršenje po navedenoj ovršnoj ispravi. Slijedom navedenoga ovaj sud je donio zaključak kako je u cijelosti tužitelj isplatio dug po predmetnoj ovršnoj ispravi, a koji se odnosi na troškove parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama.

37. Kako je u pokrenutom ovršnom postupku broj Ovr-270/2020 iz kojega je tužitelj upućen u parnicu utvrđeno da je isti pokrenut radi naplate novčane tražbine od 280.498,84 kuna sa zateznim kamatama od 21.12.2005. pa do isplate, te troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, temeljem ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. to je sud utvrdio kako je djelomično osnovan prigovor ovršenika, ovdje tužitelja, pa je valjalo proglasiti ovrhu nedopuštenom u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka iz predmetne ovršne isprave, te je stoga valjalo i djelomično usvojiti prigovor iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ i odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

38. Navod tužitelja da mu je prisilno ustegnut iznos s mirovine i da je tako bilo par godina je ovome sudu prihvatljiv, budući da je isto razvidno iz dostavljene specifikacije izvršenja osnove za plaćanje broj Ovr-1361/2013-2 (list 45 spisa) gdje se vidi kako su mjesečno naplaćivani iznos s računa tužitelja, međutim to se odnosi na postupak prisilne naplate koji se odnosi na troškove parničnog postupka temeljem ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10-31 od 14. srpnja 2011. Također i navod svjedokinje FT da je tužitelj uplatio odjednom i novčani iznos od 45.000,00 kuna (točnije iznos od 48.175,37 kuna) je razvidno iz opisane potvrde, ali je sve navedeno bilo za zatvaranje obveze iz ovršnog postupka pokrenutog pod brojem Ovr-1361/2013, a koji se odnosio samo na naplatu novčane tražbine tuženika koji se odnosi na troškove parničnog postupka iz ovršne isprave.

39. Kako je sud utvrdio da je u cijelosti provedena ovrha koja se odnosi na troškove parničnog postupka (uvećano za zateznu kamatu) u ranije pokrenutom ovršnom postupku broj Ovr-1361/2013, u kojem postupku nije pokrenuta ovrha radi naplate novčane tražbine u odnosu na glavnu tražbinu, dok se u drugom ovršnom postupku pod brojem Ovr-2789/2014 tuženik nije uopće naplatio, a koji ovršni postupak je pravomoćno obustavljen, valjalo je odbiti tužitelja za utvrđenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na naplatu novčane tražbine u iznosu od 280.498,84 kune odnosno 37.228,59 EUR (fiksni tečaj konverzije 7,53450), sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2005. pa do isplate i odlučiti kao po točkom II. izreke ove presude.

40. Također valja istaknuti kako je prigovor zastare tužitelja u cijelosti neosnovan. Naime, ovrhovoditelj, ovdje tuženik je pokrenuo ovršni postupak 27.studenog 2014., u kojem postupku je ovaj sud donio rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja i koje rješenje je dostavljeno Agenciji na provedbu, a koje rješenje je isknjiženo od strane Agencije 4. kolovoza 2018., sukladno članku 12. ZPONS-a. Naime, temeljem odredbe članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem radnje vjerovnika protiv dužnika radi ostvarenja svoje tražbine i koja radnja je trajala sve do kolovoza 2018. Navedenom radnjom došlo je do prekida zastarnih rokova s učinkom da zastara ne teče kada je ovršni postupak u tijeku. Kako je odredbom članka 245. stavka 1. ZOO propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, to vrijeme koje je potrebno za zastaru nije proteklo, budući da se u ovome postupku računa rok od 10 godina koji je potreban za zastaru, sukladno članku 233. stavku 1. ZOO-a, to nije protekao rok za zastaru u ovome postupku, budući da je tijek zastare počeo teći tek od isknjiženja osnove za plaćanje (kolovoz 2018.), a ovrhovoditelj, odnosno tuženik je unutar roka od 10 godina (svibanj 2020.) pokrenuo ovršni postupak, radi naplate glavne tražbine po predmetnoj ovršnoj ispravi. Također valja istaknuti kako je i za glavnu tražbinu ovrhovoditelj, ovdje tuženik, upisao i založno pravo na nekretnini koja je i predmet ovršnog postupka iz kojega je ovršenik, ovdje tužitelj upućen u ovu parnicu.

41. U odnosu na prigovore tužitelja istaknute u točci II. tužbe, koji se odnosi na povredu odredbe članka 75. stavka 5. OZ, kao i o prigovoru tužitelja da je to njegova jedina nekretnina, valja istaknuti kako za isti nije nadležan odlučivati ovaj sud, već ovršni, odnosno o istom će odlučiti u žalbenom postupku nadležni županijski sud. Stoga se ukazuje kako navedeni prigovori u ovom postupku i ovoj pravnoj stvari ne mogu niti biti predmet raspravljanja niti odlučivanja. Naime, zaključkom ovog suda broj Ovr-270/20- 11 od 20. kolovoza 2020., tužitelj je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to iz razloga jer je ovršenik ovdje tužitelj istaknuo prigovor da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili uprave nagodbe ili sastavljanja potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, te prigovor zastare u odnosu na potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Prilikom odlučivanja o dopuštenosti zahtjeva radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sud samo ispituje razloge za nedopustivost ovrhe u okviru granica zbog čega je konkretna stranka upućena u parnicu. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj upućen u parnicu zbog opisanih prigovora, to je sud u ovom postupku ovlašten samo odlučivati o tim prigovorima tužitelja, a ne i drugim. U odnosu na prigovor za koji je upućen u parnicu iz članka 50. stavka 1. točke 8. OZ valja istaknuti kako o navedenom prigovoru ne može odlučivati parnični sud, već županijski sud, prigodom odlučivanja o žalbi na predmetno rješenje o ovrsi, sukladno članku 52. stavku 7. OZ-a.

42. Tužitelj je također istaknuo u svojoj tužbi kako je tuženik već ranije pokrenuo sudski ovršno postupak treba istaknuti kako ovrhovoditelj (ovdje tuđenik) ima mogućnost pokretati više ovršnih postupaka (na različitim predmetima i sredstvima), a navedeno je i utvrđeno sukladno obilnoj i relevantnoj sudskoj praksi, te ukoliko bi se kod ovršenika (sada tužitelja) dogodila dvostruka naplata tada isti ima mogućnost pokretanja protuovrhe (članak 62. stavak 1. točka 2. OZ), međutim to ovdje svakako nije slučaj, budući da je utvrđeno kako tuženik ima osnovano djelomično potraživanje prema tužitelju koji se odnosi na iznos nenaplaćene glavne tražbine iz ovršne isprave.

43. Tužitelj je nadalje prigovarao kako se tuženik neće ništa naplatiti u ovršnom postupku, a to iz razloga jer je tužitelj drugi u redoslijedu naplate, a tužitelj bi izgubio jedinu nekretninu, valja istaknuti kako je pribavljen dokaz od strane Zagrebačke banke d.d. (list 95 spisa), a u kojemu je utvrđeno kako je dug tužitelja po kreditu broj 7102834542 u visini od 3.264,40 eura pa stoga je uvidom u zemljišne knjige (list 26- 27 spisa) utvrđeno da je navedena tražbina upisana prije tražbine tuženika sud utvrdio kako tuženik bi uspio u ovršnom postupku u naplati svoje tražbine, budući da je uvidom u spis broj Ovr-270/2020 utvrđeno kako je nekretnina procijenjena na veću vrijednost nego tražbina Zagrebačke banke d.d., pa stoga tuženik i ima interes provoditi ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine na nekretnini tužitelja. Ovaj sud ponovno napominje kako parnični sud ne odlučuje o prigovoru tužitelja da se radi o jedinoj nekretnini, već se o navedenom prigovoru odlučuje u ovršnom postupku, dok iskaz tužitelja kako je jedini zalog u zemljišnim knjigama upisan stambeni kredit, ovome sudu nije prihvatljiv, budući da je uvidom u zemljišne knjige utvrđeno kako je tražbina tuženika u odnosu na predmetnu tražbinu upisano založno pravo pod brojem Z-650/14, za iznos od 46.080,00 kuna koji se odnosi na trošak parničnog postupka, te pod brojem Z-6212/14 za iznos od 280.498,84 kune u odnosu na glavnu tražbinu, te uvidom u navedene predmete putem e-spisa je utvrđeno kako su oba rješenja o osiguranju tražbine dostavljena uredno tužitelju, kao i da ista nisu stavljena izvan snage, niti su pokrenuti kako postupci radi osporavanja predmetnih upisa.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - dalje u tekstu: ZPP). Tužitelj je uspio u ovoj parnici sa 15 %, a tuženik sa 85%. Naime tužitelj je uspio u ovome postupku u dijelu troškova po parničnoj presudi (ne troškova iz ovršnog postupka) u visini od 46.080,00 kuna, a tuženik u dijelu glavne tražbine iz ovršne isprave (parnične presude) u visini od 280.498,84 kune, te kada se oba iznosa kumuliraju dolazimo do uspjeha tužitelja u parnici od 15%, a tuženika od 85%. Tuženiku je nadalje priznat trošak ovog postupka prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za trošak sastava odgovora na tužbu, u iznosu od 663,61 eur, sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, zastupanje na ročištima održanim 23. veljače 2022. i 21. ožujka 2025. u visini od po 331,81 eura za svako, te trošak pristupa na ročište od 14. travnja 2025. u visini od 663,61 eura, sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife, odnosno ukupno 1.990,84 eura. Kako je tuženik djelomično uspio u ovome sporu od 85%, valjalo je stoga odrediti da tužitelj naknadi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 1.692,21 eura, te je stoga valjalo odlučiti kao u točci III. izreke ove presude.

45. Kako tuženik nije u cijelosti uspio u ovome sporu, to je djelomično i odbijen za zatraženi trošak, i to za iznos od 298,63 eura, a sukladno uspjehu u ovome sporu (članak 154. stavak 2. ZPP-a), pa je valjalo stoga odlučiti kao u točci IV. izreke ove presude.

46. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 14. svibnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,9., 10. i 11. ZPP-a. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Otpravak presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 335. stavak 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Zakonskom zastupniku tuženika, na broj P-DO-150/2020