Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž - 175/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, kojega kao punomoćnik zastupa Zoran Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi novčane tražbine, odlučujući o tuženičinoj žalbi, podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv- 1062/2023-13 od 18. prosinca 2024., 14. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točkama I. i III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv- 1062/2023- 13 od 18. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1486/2022 od dana 20. prosinca 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 834,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:
- na iznos od 175,01 EUR od 24.02.2021. godine do isplate,
- na iznos od 135,97 EUR od 24.03.2021. godine do isplate,
- na iznos od 143,42 EUR od 24.04.2021. godine do isplate,
- na iznos od 113,97 EUR od 22.05.2021. godine do isplate,
- na iznos od 52,09 EUR od 24.06.2021. godine do isplate,
- na iznos od 25,24 EUR od 23.07.2021. godine do isplate,
- na iznos od 27,50 EUR od 24.08.2021. godine do isplate,
- na iznos od 22,65 EUR od 23.09.2021. godine do isplate,
- na iznos od 26,09 EUR od 26.10.2021. godine do isplate,
- na iznos od 113,01 EUR od 25.11.2021. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1486/2022 od dana 20. prosinca 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 124,43 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. godine do isplate.
III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 554,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 124,43 EUR za period od 20.12.2022.g. do 18.12.2024.g., te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR, sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate."
2. Protiv navedene presude tuženica je pravovremeno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukine presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Iako tuženica navodi da pobija presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica ne pobija točku II. i IV. izreke. Tuženica nema pravni interes pobijati onaj dio presude u kojemu je uspjela u sporu.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.
7. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točke ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Predmet spora je tužiteljeva novčana tražbina za plaćanje nepodmirenih, a dospjelih iznosa koji se odnose na trošak isporučene toplinske energije za poslovni prostor na adresi u [adresa], za period od siječnja 2021. do listopada 2021. koji prostor se kod tužitelja vodi pod šifrom potrošača broj: 2590398.
9. Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnost tog utvrđenje se ne može pobijati žalbom:
- da je tuženica bila vlasnica poslovnog prostora na adresi u [adresa] u periodu od siječnja 2021. do listopada 2021.;
- da je tuženica kod tužitelja evidentirana kao krajnji kupac toplinske energije za poslovnog prostora na adresi u [adresa] u periodu od siječnja 2021. do listopada 2021.;
- da je tužitelj za stambenu zgradu u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor uredno vršio isporuku toplinsku energiju u periodu od siječnja 2021. do listopada 2021.;
- da tuženica nije dostavila dokaze iz kojih bi sud mogao utvrditi činjenicu da je tuženica pokrenula postupak izdvajanja iz toplinskog sustava poslovnog prostora na adresi u [adresa].
10. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo naloživši tuženici platiti tužitelju utuženi iznos pravilno zaključivši da se tuženica kao tarifni kupac mogla izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava, u smislu odredbe članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 120/14, 95/15, 76/18, 86/19, 118/19 i 67/25 - dalje ZTTE), međutim da ista nije dostavila dokaze na tu okolnost kao i na okolnost da u predmetnom poslovnom prostoru ne postoje "grijaća tijela".
11. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda a koje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda broj Rev 285/2021-3 od 23. kolovoza 2022., a zbog zauzetog shvaćanja prihvaćenog za sličnu situaciju po Sudu Europske unije (četvrtom vijeću) u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, „EVN Bulgaria Toplofikacia” EAD protiv Nikoline Stefanove Dimitrove (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Rajonen sad Asenovgrad, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i „Toplofikacia Sofia” EAD protiv Mitka Simeonova Dimitrova, uz sudjelovanje „Termokomplekt” OOD, smatrajući da je potrebno preispitati pravno shvaćanje izneseno u ranije navedenoj odluci broj Rev-x- 670/2011 od 10. studenoga 2011. kao i pravnog shvaćanja Ustavnog suda o istom pravnom pitanju, izneseno u odluci broj U-III-2774/2003 od 9. veljače 2006. zauzeo sljedeći pravni stav:
" Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi članka 45. stavka 9. ZTTE, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora."
11.1. Isti pravni stav iznesen je i u kasnijoj odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 911/2021-2 od 21. veljače 2023.
12. Iz navedenog slijedi da i u situaciji da je tuženica dostavila dokaze da je predmetni poslovni prostor izdvojen iz zajedničkog sustava toplinske energije tuženica u obvezi plaćati troškove navedene u točki 8. obrazloženja ove drugostupanjske presude.
13. Pri tom, a kako to navodi Vrhovni sud RH, tuženica ne može sa uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade - nema nikakve koristi. Grijanjem zajedničkih dijelova zgrade (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njezin poslovni prostor (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima). Valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i poslovnog prostora sa njegovom vrijednošću u vlasništvu.
14. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka paušalno, ne navodeći razloge pobijanja. Kako ovaj sud, a s obzirom na početak prvostupanjskog postupka (postupak je započeo nakon 1. rujna 2019. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-u "Narodne novine" broj: 70/19, dalje: ZID ZPP) ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka valjalo je potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude.
15. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I. temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a i pod točkom II. temeljem odredbe iz članka 166. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 14. svibnja 2025.
Sudac:
Emir Čustović
