Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-84/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja ED, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, Dankovečka 8, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb, OIB: 52634238587, da tužitelju ED, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 2.580,37 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, i to:

- na iznos od 512,29 eura bruto tekućom od 16. 01. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 474,04 eura bruto tekućom od 16. 08. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 552,24 eura bruto tekućom od 16. 01. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 81,38 eura bruto tekućom od 16. 02. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 22,31 eura bruto tekućom od 16. 07. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 238,20 eura bruto tekućom od 16. 08. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 136,90 eura bruto tekućom od 16. 09. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 388,50 eura bruto tekućom od 16. 02. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 25,77 eura bruto tekućom od 16. 07. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 148,74 eura bruto tekućom od 16. 08. 2021. god. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb, OIB: 52634238587, da tužitelju ED, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.949,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih, tekućom od dana donošenje prvostupanjske presude 14. 5. 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba zaposlena u Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružanih snaga, Hrvatske kopnene vojske u Zapovjedništvu za obuku i doktrinu EDM, Pionirska satnija, inženjerijska pukovnija na dužnosti pionir-pirotehničar.

Dokaz: uvid u odluku o rasporedu

2. Tuženik u periodu od siječnja 2017. godine do siječnja 2022. godine nije tužitelju isplaćivao naknadu za godišnji odmor u visini koja mu pripada Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine br. 54/2014, 70/2018), a kojim je propisano da djelatnim vojnim osobama za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Uvidjevši da pogrešno obračunava predmetnu naknadu poslodavac je podnositelju zahtjeva tijekom 2021. godine djelomično podmirio nastalu razliku. Kako isplata nije izvršena na vrijeme podnositelju zahtjeva pripada zakonska zatezna kamata na isplaćeni iznos tekućom od dana dospijeća naknade za godišnji odmor do isplate. Dokaz: uvid u isplatne liste, uvid evidencije korištenja godišnjeg odmora, uvid u rješenje o korištenju godišnjeg odmora (Ovo je zajednička dokumentacija za obje strane i nalazi se kod poslodavca)

3. Tužitelj ne može precizno odrediti visinu svojih potraživanja i specificirati tužbeni zahtjev dok tuženik ne dostavi u spis predmeta kompletnu dokumentaciju o njegovom radu u utuženom periodu, odnosno, obračunske liste plaća, podatke o korištenju godišnjeg odmora, isplaćenoj naknadi za godišnji odmor te podatke o djelomično isplaćenoj razlici naknade za godišnji odmor u 2021. godini. Predlažemo da se na temelju predmetne dokumentacije provede financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije.

DOKAZ: - uvid u obračunske liste plaća tužitelja

- pregled korištenja godišnjeg odmora

- knjigovodstveno-financijsko vještačenje

- podaci o djelomično isplaćenoj razlici naknade za godišnji odmor u 2021.g.

4. Tužitelj se je radi mirnog rješenja spora sukladno Zakonu o parničnom postupku, obratio tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, ali se tuženik o istom nije očitovao u zakonskom roku.

DOKAZ: - uvid u zahtjev tužitelja

5. Stoga tužitelj predlaže Naslovnom sudu da sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku donese slijedeće

r j e š e n j e

Nalaže se tuženiku da Naslovnom sudu preda obračunske liste plaća, podatke o korištenju godišnjeg odmora, isplaćenoj naknadi za godišnji odmor te podatke o djelomično isplaćenoj razlici naknade za godišnji odmor u 2021. godini koji se odnose na tužitelja u periodu od siječnja 2017. godine do siječnja 2022. godine sve u roku od 15 dana, podredno da tuženik sačini pripadajući financijski izračun neplaćene naknade za godišnji odmor, te obračun zakonske zatezne kamate na zakašnjele uplate razlike naknade za godišnji odmor

te da potom temeljem provedenog dokaznog postupka donese slijedeću p r e s u d u

1. Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, Ministarstvo obrane, dužna je tužitelju ED, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 dana isplatiti razliku naknade za godišnji odmor i zakonsku zateznu kamatu na zakašnjelu uplatu, a iznos koje će tužitelj odrediti kad tuženik preda obračunske liste plaća, podatke o korištenju godišnjeg odmora, isplaćenoj naknadi za godišnji odmor te podatke o djelomično isplaćenoj razlici naknade za godišnji odmor u 2021. godini te nakon toga bude od strane tuženika sačinjen odgovarajući financijski izračun ili nakon što isti bude utvrđen knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos razlike plaće sve do konačne isplate.

2. Tuženik je dužan tužitelju u roku od 8 dana nadoknaditi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do konačne isplate.

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 12. 2. 2024. temeljem izračuna sudskog vještaka od 22. 11. 2023. Prilikom specifikacije tužbenog zahtjeva prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je uzeo u obzir isplaćenu retrorazliku, te je svoje potraživanje za srpanj 2021. god. (dospijeće u kolovozu) umanjio za tako isplaćeni mu iznos, odnosno za iznos od 221,35 eura/ 1.667,76 kuna. Uzimajući u obzir dostavljenu radno-pravnu dokumentaciju te predmetni nalaz i mišljenje vještaka koji se na istoj temelji, tužitelj ovime specificira svoj tužbeni zahtjev tako da on sada glasi: "1. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb, OIB: 52634238587, da tužitelju ED, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 2.580,37 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, i to:

- na iznos od 512,29 eura bruto tekućom od 16. 01. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 474,04 eura bruto tekućom od 16. 08. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 552,24 eura bruto tekućom od 16. 01. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 81,38 eura bruto tekućom od 16. 02. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 22,31 eura bruto tekućom od 16. 07. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 238,20 eura bruto tekućom od 16. 08. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 136,90 eura bruto tekućom od 16. 09. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 388,50 eura bruto tekućom od 16. 02. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 25,77 eura bruto tekućom od 16. 07. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 148,74 eura bruto tekućom od 16. 08. 2021. god. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb, OIB: 52634238587, da tužitelju ED, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih, tekućom od dana donošenje prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

7. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba zaposlena u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, u Oružanim snagama te raspoređen u ustrojstvenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništvo za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan, Pionirska satnija, Inženjerijska pukovnija na dužnosti pionir- pirotehničar. Tuženik ne osporava da je tijekom utuženog razdoblja tužitelj bio zaposlen kao djelatna vojna osoba. Iz odluke o rasporedu vidljivo je u koju je ustrojstvenu jedinicu tužitelj bio raspoređen.

Dokaz: uvid u odluku o rasporedu

8. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu sukladno članku 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP), tvrdeći da mu tuženik tijekom utuženog razdoblja nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14., 70/18.), a kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Također, tužitelj navodi da je tuženik tijekom 2021. djelomično podmirio nastalu razliku naknade plaće za godišnji odmor pa tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos koja teče od dana dospijeća naknade za godišnji odmor do isplate. Protivno navodima tužbe, tuženik smatra da je tužitelju pravilno isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima koji su se tijekom utuženog razdoblja primjenjivali na tužitelja, a ukoliko je došlo do pogrešnog obračuna naknade plaće, tuženik je naknadno isplatio retro-razliku naknade plaće.

9. Tuženik ističe da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13. – dalje u tekstu ZSOS/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., odnosno odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 75/15., 50/16., 30/18.) s obzirom na vrijeme stupanja na snagu prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja. Ovakvo pravno stajalište zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, prema kojem propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. – dalje u tekstu ZSOS/02) imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore zaključene u skladu s općim propisima o radu. Time da tuženik napominje, da je na sjednici održanoj 4. srpnja 2014. Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike donijela zaključak da se na djelatne vojne osobe ne primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. Također tuženik napominje da je člankom 1. Zakonom o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. – dalje u tekstu: ZR/14) propisano da se tim Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. Prema tome, odredbe ZR/14 primjenjuju se supsidijarno. Člankom 142. ZSOS/13 propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Isto tako, na temelju ZSOS/13 donesen je, Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14., dalje u tekstu Pravilnik/14), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., a koji također u članku 4. stavku 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Člankom 4. stavkom 3. Pravilnika/14 propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Dakle, navedeni podzakonski akt donesen je na temelju ovlaštenja iz ZSOS/13 i zajedno s tim Zakonom, predstavlja posebne propise koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe i imaju prednost pred općim propisima o radu. Stoga, nema mjesta primjeni članka 81. ZR/14, a kojim je propisano određivanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Nema primjene načela najpovoljnijeg prava ukoliko je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ZR/14 i nekim drugim zakonom, već samo u nekom od slučaja propisanih člankom 9. stavkom 3. ZR/14 ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, tada se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. U članku 152. ZSOS/13 propisano je ako se propisima kojima se uređuju prava iz radnog odnosa ustanovi materijalno pravo koje nije propisano odredbama tog Zakona, ministar obrane može propisati to pravo u skladu s visinom proračunskih sredstava. Kako je pitanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora regulirano upravo ZSOS/13 i Pravilnikom/14, nema osnova da se na naknadu plaće za godišnji odmor primijeni drugi, povoljniji propis, jer citirane odredbe ZSOS/13 izričito isključuje takvu mogućnost, a što je i u skladu sa odredbom članka 1. ZR/14. S obzirom na primjenu naprijed citiranih odredbi ZSOS/13 kojim je isplata naknade plaće djelatnim vojnim osobama za vrijeme godišnjeg odmora drugačije određena od ZR/14, to je sukladno ZSOS/13 i Pravilniku/14 tuženik pravilno isplaćivao djelatnim vojnim osobama naknadu plaće za godišnji odmor kao da su radile u redovnom radnom vremenu. Tuženik se poziva samo na neke odluke donesene u posljednje vrijeme, u kojima su drugostupanjski sudovi zauzeli pravno stajalište da djelatnim vojnim osobama za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. pripada naknada plaće kao da su radile u redovnom radnom vremenu i to: Županijski sud u Osijeku u presudi br. GžR-429/2018-2 od 7. ožujka 2019., potvrđenoj presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 4029/2019-2 od 26. siječnja 2021., protiv kojih je odbačena ustavna tužba rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2167/2021 od 1. prosinca 2021., Županijski sud u Splitu u presudi br. GžR-42/2020 od 26. svibnja 2020., u presudi br. GžR-427/2016 od 3. travnja 2017., u presudi br. GžR-552/2019 od 15. lipnja 2020., u presudi br. GžR-1083/2020 od 8. prosinca 2020., u presudi br. GžR-277/2019 od 19. svibnja 2020., protiv koje je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd- 3662/2020 od 9. ožujka 2021. odbačen prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, Županijski sud u Splitu u presudi br. GžR-171/2021-6 od 12. siječnja 2022., u presudi toga suda br. GžR-151/2019-2 od 15. svibnja 2020., protiv koje je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-2537/2020-2 od 14. travnja 2021. odbačen prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, Županijski sud u Zagrebu u rješenju br. GžR-1773/2016 od 28. prosinca 2017., u rješenju br. GžR-1271/2017 od 5. ožujka 2019., u rješenju br. GžR-1109/2019 od 14. veljače 2020., u rješenju br. GžR-254/2018-3 od 3. studenog 2020., u rješenju br. GžR-1494/2021 od 18. kolovoza 2021., u presudi br. GžR-115/18 od 27. srpnja 2020., protiv koje je podneseni prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-3753/2020-2 od 24. ožujka 2021., Županijski sud u Rijeci u rješenju br. GžR-143/2019 od 3. listopada 2019., u presudi br. GžR-499/2020-2 od 29. ožujka 2022., Županijski sud u Bjelovaru u presudi br. GžR-40/2017 od 24. listopada 2018., u presudi br. GžR-209/2018-2 od 30. rujna 2020., protiv koje je podneseni prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-677/2021-2 od 10. ožujka 2021. Također, tuženik napominje da je Općinski sud u Karlovcu u mnogobrojnim predmetima donio prvostupanjske presude u kojima je zauzeo isto pravno stajalište (primjerice u presudi br. Pr-590/2016 od 27. srpnja 2020., presudi br. Pr-157/2018 od 8. rujna 2020., Pr-112/2020 od 26. ožujka 2021.), a i sami tužitelji, djelatne vojne osobe postavljaju tužbene zahtjeve sukladno takvoj ustaljenoj sudskoj praksi, kao što je vidljivo iz pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu br. Pr- 356/2016-29 od 30. srpnja 2020., pravomoćnog rješenja o povlačenju tužbe (za navedeno razdoblje) br. Pr-474/2020-7 od 29. ožujka 2021., presude toga suda br. Pr- 720/2016 od 11. lipnja 2021., presude toga suda br. Pr-863/2016-35 od 9. srpnja 2021., presude toga suda br. Pr-261/2016-31 od 8. rujna 2021., presude toga suda br. Pr- 249/17-28 od 3. listopada 2019. potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu br. GžR-1875/2019 od 5. listopada 2021., presude Općinskog suda u Karlovcu br. Pr- 779/2016 od 9. studenog 2020., preinačene presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. GžR-405/2021 od 29. rujna 2021., presude Županijskog suda u Rijeci br. GžR-425/2018-2 od 25. rujna 2020., protiv koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem br. Revd-4171/2020-2 od 15. rujna 2021. odbacio prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

10. Nakon što je 9. kolovoza 2018. stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika/14 („Narodne novine“ broj 70/18.) tuženik je sukladno članku 1. Pravilnika (kojim je dopunjen članak 4. stavak 2. Pravilnika/14) tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi obračunavao i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće za redovno radno vrijeme u prethodna tri mjeseca.

Dokaz: uvid u odluke o korištenju godišnjeg odmora, evidencije korištenja godišnjeg odmora, isplatne liste.

11. Tuženik potvrđuje da je prethodno podnošenju predmetne tužbe, sukladno članku 186.a ZPP tužitelj podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zahtjev za mirno rješenje spora, zaprimljen 14. veljače 2022. pod poslovnim brojem N-DO- 25/2022, a koji zahtjev nije prihvaćen. Ovo državno odvjetništvo obvezuje se dostaviti dokumentaciju o radu tužitelja sukladno rješenju suda.

12. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

13. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, potvrdu o primitku pošiljke, povratnicu, evidencije radnog vremena, odluke i dopise MORH-a, plan korištenja godišnjeg odmora, kartice djelatnika, karton primanja radnika, obračune plaće i ostalu radno pravnu dokumentaciju za tužitelja, te je izveden dokaz financijskim vještačenjem Ručević vještačenja d.o.o.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 25. 11. 2023. proizlazi:

-kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 31. siječnja 2022. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 21.156,81 kn, odnosno 2.807,99 EUR (konvertirani iznos), a odnosni se na:

21.109,56 kn, odnosno 2.801,72 EUR (konvertirani iznos) razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, te

47,25 kn, odnosno 6,27 EUR (konvertirani iznos) zateznih kamata na utvrđene razlike naknade plaće, dospjelih do 12. kolovoza 2021.

Na utvrđenu razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunavaju se daljnje zatezne kamate od 13. kolovoza 2021. pa do isplate.

15. U pisanom očitovanju od 8. 5. 2023. sudski vještak očitovao se na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje:

"Tuženik u navedenom podnesku u bitnome prigovara kako je izračun naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora, u razdoblju obračuna prema prosječnoj mjesečnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca, potrebno prilagoditi, tj. korigirati za isplaćene stalne dodatke (pirotehnički dodatak i dodatak za vojnu službu), iz razloga što se isti isplaćuju u mjesečnom iznosu bez obzira na sate rada i sate korištenja godišnjeg odmora. Prigovor tuženika nije u vezi s obračunom naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, već tuženik predlaže umanjenje / prijeboj tako izračunanih naknada s dijelom obračunatih stalnih dodataka (pirotehničkog dodatka za vojnu službu i dr. takvih dodataka). U odnosu na navedeno, ističe se kako je izračun iz osnovnog nalaza sačinjen prema isplaćenim iznosima bruto plaće u pojedinom mjesecu, podrazumijevajući, u skladu s važećim poreznim propisima, da su to bruto iznosi koje je tužitelj ostvario u određenom poreznom razdoblju (mjesecu), a na temelju kojih se obračunavaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u kojem smislu bruto plaću jednog mjeseca čine svi oporezivi primici po osnovi nesamostalnog rada pa tako i primci od tzv. stalnih dodataka, i upravo ti ukupni bruto primici predstavljaju osnovu za izračun tromjesečnog prosjeka plaća, na temelju kojeg se računaju naknade plaća za vrijeme godišnjeg odmora. Dakle, tuženikovi prijedlozi o umanjenju / prijeboju predstavljaju pravno pitanje o kojem će odlučiti sud, a eventualni novi izračuni, ako sud utvrdi da navodi tuženika imaju ikakve veze s predmetom ovog sudskog postupka i s danim izračunima, te ako usvoji takav novi dokazni prijedlog tuženika, moći će se sačiniti nakon određivanja novog vještačenja i preciziranja novog zadatka vještaku. Slijedom navedenoga, u cijelosti ostajemo kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja."

16. U dopunskom vještačenju prema prijedlogu tuženika od 11. 12. 2024. sudski vještak navodi:

"Dopisom Općinskog suda u Karlovcu određeno je očitovati se na prigovore tuženika iz podneska od 29. kolovoza 2024. Uvidom u predmetni podnesak proizlazi kako tuženik i dalje inzistira na obračunu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora prema prosječnoj mjesečnoj plaći umanjenoj za iznose isplaćenih stalnih dodataka na plaću, i to osnovnog pirotehničkog dodatak i dodatka za vojnu službu koji se isplaćuju u punom mjesečnom iznosu neovisno je li u pojedinom mjesecu vojni djelatnik bio na godišnjem odmoru, koristio slobodne dane i sl. Iznimno, spomenuti stalni dodaci se umanjuju, tj. isplaćuju u visini 85% za dane provedene na bolovanju, na teret poslodavca, te ne isplaćuju za vrijeme bolovanja na teret HZZO-a. Ne upuštajući se u raspravljanje o ispravnosti obračuna, odnosno prosuđivanja koji iznosi bruto plaće i u kojoj visini bi se trebali uračunati prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, u nastavku u Tabeli 1a, daje se varijanta obračuna na način da se isplaćena bruto plaća pojedinog mjeseca umanji za isplaćene stalne (bruto) dodatke (prikazano u stupcima 'o' – pirotehnički dodatak, 'p' – dodatak za vojnu službu), te se na temelju tako korigiranih, umanjenih mjesečnih plaća, obračuna prosječna mjesečna plaća isplaćena u prethodna tri mjeseca i obračuna naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. U ostalom dijelu metodologija izračuna ostaje istovjetna onoj iz osnovnog nalaza i mišljenja.

M I Š LJ E NJ E

Prema prigovorima tuženika, tj. prema prijedlogu tuženika iz podneska od 8. travnja 2024. i 29. kolovoza 2024., mišljenja smo kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 31. siječnja 2022. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno1.113,74 EUR (konvertirani iznos). Na utvrđenu razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunavaju se daljnje zatezne kamate od 13. kolovoza 2021. pa do isplate.

17. Vještak je u cijelosti postupio po nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Prigovori tuženika su pravne prirode, tuženik je naveo da stoga na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka, a o primjeni prava odlučuje sud.

18. Među strankama je nesporno da je tijekom utuženog razdoblja tužitelj bio zaposlen kao djelatna vojna osoba. Tuženik navodi da je tužitelju pravilno isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima koji su se tijekom utuženog razdoblja primjenjivali na tužitelja kao i da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13. – dalje u tekstu ZSOS/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.

19. Pravo djelatne vojne osobe na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora propisano je odredbom članka 142. ZSOS – Narodne novine broj: 73/13 od 18.6.2013., 75/15 od 8.7.2015., 50/16 od 1.6.2016., 30/18 od 30.4.2018. i od 20.12.2019., kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, odnosno kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, pri čemu za cijelo utuženo razdoblje prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu valja uzeti u obzir odredbu članka 1. Pravilnika izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba – "Narodne novine" broj 70/18., s primjenom od 9. kolovoza 2018. kojim je izmijenjen čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba – "Narodne novine" broj 54/14 i glasi da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Unatoč obvezi da nakon 09. kolovoza 2018. godine tuženik obračuna i isplati tužitelju naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, tuženik je i dalje isplaćivao tužitelju naknadu za godišnji odmor kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a koja naknada je iznosila manje od njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

20. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor platiti iznos od 2.580,37 eura, stoga je odlučeno kao i izreci presude izreke presude.

21. Ne bi stajao prigovora tuženice da je podneskom od 12. 2. 2024. tužitelj djelomično povukao tužbu smanjenjem tužbenog zahtjeva jer je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u kojoj nije specificirao visinu tužbenog zahtjeva, već je tužbeni zahtjev specificirao nakon financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

22. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće. Naime, u skladu s člankom 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15. – dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. tog Zakona, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama članka 45. stavak 4. i 5. Zakona i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15 – dalje: Pravilnik o porezu) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. Zakona odnosno čl. 11. Pravilnika o porezu, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i čl. 16. st. 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona (porezna osnovica). Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (članak 61. stavak 1. Pravilnika o porezu). S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale plaće i naknade plaće po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP).

24. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 200,00 eura (Tbr.28.), sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.st.1.), sastavljanje podneska od 27. 12. 2022. – očitovanje na odgovor na tužbu iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 24. 1. 2023. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 12. 2. 2024. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka te specifikacija tužbenog zahtjeva, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 23. 4. 2024. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 20. 3. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), što zbrojeno iznosi 1.400,00 eura i uvećano za PDV iznosi 1.750,00 eura, pa kad se tom iznosu doda trošak vještačenja od 199,08 eura, dobije se iznos od 1.949,08 eura koji predstavlja dosuđeni trošak tužitelju. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 14. svibnja 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, Dankovečka 8

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel