REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

PREKRŠAJNI ODJEL

Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac

Poslovni broj: Pp-1284/2024-8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Karlovcu, Prekršajni odjel po sucu pojedincu Ljiljani Skale uz sudjelovanje Tee Fišić kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FB zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu Zakon) pokrenutom povodom optužnog prijedloga PU karlovačke, PP Karlovac s Ispostavom Vojnić klasa: 211-07/24-5/12299; urudžbeni broj: 511-05-07-24-1 od 10. svibnja 2024., nakon provedene glavne rasprave s koje je javnost isključena 13. svibnja 2025. u nazočnosti okrivljenika i punomoćnika oštećenice, te odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, te donošenja i objave presude 14. svibnja 2025. nadležan u smislu čl. 93., čl. 98. i čl. 222. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 - u daljnjem tekstu PZ-a)

presudio je

okrivljenik BB, sin F i B r. S, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, stolar, uzdržava se od povremenih poslova, oženjen, otac jednog djeteta koje uzdržava, prekršajno kažnjavan,

kriv je

I. zbog toga što je dana 14. travnja 2024. u 20,15 sati u [adresa], općina Krnjak, počinio psihičko nasilje u obitelji na način da je prvo u kući nećakinje SB nakon verbalne rasprave sa suprugom ĐB naglo ustao i namjerno izvrnuo kuhinjski stol, na što ga je SB udaljila iz kuće, te je tada okrivljeni BB lupajući šakom nasilno otvorio prozor kuće nećakinje SB i ponovno ušao u kuću, gdje je krenuo fizički nasrtati na nećakinju SB u čemu ga je zaustavio njegov sin OB, a što je istu uznemirilo, kao i njezinog sina dijete UB (r. **.**.2010.) u čijoj nazočnosti se događaj odvilo, postupajući suprotno odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 22. st. 3. istog Zakona, pa se II. temeljem navedenog propisa

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u iznosu od 1.100,00 € (tisućustoeura).

III. Temeljem odredbe čl. 40. PZ-a okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme za koje je bio uhićen od 14. travnja 2024. u 22,30 sati do 15. travnja 2024. u 09,59 sati kada je pušten n slobodu kao iznos od 79,64 €, tako da okrivljeniku preostaje za platiti novčana kazna u iznosu od 1.020,36 €.

IV. Okrivljeniku se odobrava plaćanje izrečene novčane kazne u roku od 5 (pet) mjeseci na broj računa primatelja u korist Državnog proračuna RH.

V. Ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) mjeseci po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 680,24 € će se smatrati da je kaznu u cijelosti platio.

VI. Temeljem čl. 34. st. 2. PZ-a ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ista će biti naplaćena prisilno u cjelokupnom iznosu od 1.020,36 €.

VII. Temeljem čl. 138., čl. 139. i čl. 140. PZ-a okrivljeniku se nalaže dužnost plaćanja troška prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 € u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom u smislu čl. 152. st. 4. PZ-a naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Karlovac s Ispostavom Vojnić podnijela je dana 10. svibnja 2024. optužni prijedlog klasa: 211-07/24-5/12299; urudžbeni broj: 511-05-07-24-1 protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Proveden je redovni prekršajni postupak u kojem je 27. kolovoza 2024. održana glavna rasprava na kojoj je ispitan okrivljenik kao i svjedokinje SB i ŽB.

3. Nakon promjene raspravnog suca glavna rasprava započela je iznova, te je na glavnoj raspravi održanoj 08. travnja 2025. okrivljenik u cijelosti ostao kod obrane koju je iznio 27. kolovoza 2024., a kojoj nije imao ništa za dodati, osim što je izvijestio sud da je njegov sin OB u međuvremenu otišao na rad u Njemačku gdje i živi.

4. U obrani koju je iznio 27. kolovoza 2024. a kod koje ostaje, okrivljenik je iskazao da se ne osjeća krivim za prekršaj za koji se tereti jer nije bio nasilan prema nećakinji SB, nije izvrnuo kuhinjski stol jer da je to točno imao bi povrede na ruci, niti je lupao šakom i nasilno ušao kroz prozor nećakinjine kuće, niti je krenuo fizički nasrnuti na nećakinju, a da bi ga u tome spriječio njegov sin OB. Pamti da je bio na pričesti i kada je dobio informaciju da njegov sin želi napraviti samoubojstvo što ga je jako uznemirilo. Okrivljenik je napomenuo da se razveo od supruge ČB i više ne žive skupa, pri čemu je napomenuo da njegova nećakinja prebiva na adresi [adresa], dok on ima prebivalište na kbr. 84.

5. Na istoj glavnoj raspravi u nazočnosti okrivljenika te punomoćnika oštećenice ČB ispitana je svjedokinja – žrtva nasilja SB koja je u cijelosti ostala kod iskaza koji je iznijela na glavnoj raspravi održanoj 27. kolovoza 2024. Iznoseći iskaz na navedenoj glavnoj raspravi a kod kojeg ostaje i u nastavku postupka, svjedokinja je iskazala da pamti da je bila proslavi prva pričesti kada ju je nazvao muž i rekao da se okrivljenikov sin OB želi ubiti o čemu ga je izvijestila Markova djevojka. Svjedokinja se jako uznemirila jer je to trebala priopćiti ujaku, odnosno okrivljeniku. Uspjela mu je nekako reći vijest, sva uznemirena i tada su otišli do njene kući. Već tada odnosi između okrivljenika i njegove supruge nisu bili dobri, a su međuvremenu su se i razvedeli. Kritične zgode zajedno su sjedili u njenoj kući kada je došlo do rasprave između okrivljenika i njegove tadašnje žene ČB. Okrivljenik je u toj raspravi izvrnuo kuhinjski stol i svjedokinja ga je udaljila iz svoje kuće, a on je nasilno otvorio prozor i ušao u kuću i tada je počeo nasrtati prema svojoj tadašnjoj ženi, a svjedokinja je to htjela spriječiti pa je došlo do naguravanja između okrivljenika i nje, nakon čega je već došao okrivljenikov sin OB i zaustavio oca. Cijelo to vrijeme okrivljenik je psovao i govorio joj riječi koje su ju uznemirile, a kojih se svih i ne sjeća, osim da su bile pogrdne riječi. Cijelo to vrijeme bio je prisutan njen sin GB koji je dijete staro 14 godina. Posebno je naglasila da su njen ujak i ona se uvijek dobro slagali, ali da se je ujak promijenio nakon što je čuo da se njegov sin želi ubiti. Kako su u to vrijeme odnosi između ujaka i ujne bili loši ujna ju je molila da ju primi u svoju kuću, na što je svjedokinja pristala da joj pomogne.

6. Svjedokinja je navedenom iskazu dodala da ju je okrivljenik koji je njen ujak othranio zajedno sa bakom i drugim ujakom nakon što su se njeni roditelji rastali dok je bila mala, te da nikada nije imala primjedaba na ujakov odnos prema njoj niti je čula da između njega i supruge postoje nekakvi prijepori. Ponovila je da su kritične zgode bili na pričesti kada su čuli da si je okrivljenikov sin OB pripremio omču u šumi i da priprema suicid i misli da je to bio okidač za ujakovo ponašanje. Obzirom na najavu suicida okrivljenik je došao u svjedokinjinu kući u kojoj je tada boravila njegova supruga s kojom se razišao da bi o toj najavi suicida razgovarali i tu je došlo do sukoba gdje je i ujna malo oštrije reagirala. U međuvremenu je njena ujna otišla od nje u inozemstvo te živi i radi u Austriji, a okrivljenikov sin OB nalazi se u Njemačkoj na radu tako da se situacija bitno smirila i promijenila. Okrivljeniku su bile izrečene mjere opreza koje je policija provjeravala svakih 15 dana a svjedokinja ocjenjuje da mjere nije potrebno izricati jer se ona ujaka ne boji i jer su se njihovi odnosi u međuvremenu popravili. Napomenula je da joj je navedena situacija bila neugodna jer je svađa među ukućanima bila eskalirala ali da se naknadno sve smirilo i da su se fizički razdvojili., dok drugo nije imala ništa za iskazati, niti je tražila prijevozne troškove, te okrivljenik i punomoćnik svjedokinje – žrtve nasilja nisu imali pitanja za svjedokinju.

7. Okrivljenik nije imao pitanja za svjedokinju nego je naveo da je kritične zgode po pozivu djevojke svog sina OB koja je izvijestila o najavi njegovog suicida, odlučio doći u svjedokinjinu kuću kako bi razgovarao sa suprugom koja ga je tada već bila napustila, a želeći da njih dvoje zajedno odu do Markove djevojke i njenih roditelja da bi s njima porazgovarali, te da je upravo iz toga razloga došao u kuću.

8. U nastavku dokaznog postupka na istoj glavnoj raspravi sud je izvršio uvid i pročitao iskaz svjedoka AB iznesen u PP Karlovac s Ispostavom Vojnić dana 14.04.2024. čijem čitanju se okrivljenik nije protivio.

9. Iz iskaza PB proizlazi da ga je kritične zgode otac nazvao želeći da se njih dvojica i njegova majka nađu i razgovaraju sa čim se on suglasio. Dolaskom u kuću njegove sestrične SB, u [adresa] gdje je boravila majka, otac i majka su se počeli raspravljati vezano za problematiku razvoda, nakon čega je svjedok napustio kuću i otišao na piće u ugostiteljski objekt. Otac ga je nakon nekog vremena nazvao i rekao mu da se vrati u tu kuću jer je SB pozvala policiju, a što je on i učinio, pri čemu nikakav sukob nije vidio.

10. U nastavku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao: Obavijest okrivljeniku serijskog broja [serijski broj] od 14.04.2024., Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, Zapisnik o ispitivanju svjedokinje SB, Zapisnik o ispitivanju svjedoka PB, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika serijskog broja [serijski broj], Izviješće o uhićenju, Izviješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, Obavijest žrtvi nasilja u obitelji, te potvrdu iz PE za okrivljenika.

11. Na sljedećoj glavnoj raspravi održanoj dana 13. svibnja 2025. okrivljenik je u cijelosti ostao kod iznesene obrane od 27. kolovoza 2024. kojoj nije imao ništa za dodati. Ponovio je da se ne smatra krivim i da je samo želio zaštititi svojeg sina PB za kojeg su imali najavu suicida. Drugo nije imao ništa za iskazati, niti je imao dokaznih prijedloga, a punomoćnik svjedokinje nije imao pitanja za okrivljenika.

12. Na istoj glavnoj raspravi ispitana je svjedokinja ŽB, bivša supruga okrivljenika koja je otklonila blagodat nesvjedočenja koja za nju proizlazi iz činjenice da je privilegirana svjedokinja, budući da sa okrivljenikom ima zajedničko dijete, te je pristala svjedočiti u postupku. Kritične zgode, odnosno 14.04.2024., bila je pričest djeteta suprugove nećakinje i njegova nećakinja SB i okrivljenik su bili na toj proslavi. Bivša djevojka njenog sina PB obavijestila je suprugovu nećakinju SB, a ona okrivljenika da njihov sin kani počiniti suicid, što je supruga jako uznemirio. Svjedokinja je bila na radnom mjestu, a nakon toga su suprug, sin i ona došli u kuću u [adresa] gdje živi SB i tu su razgovarali. U jednom trenutku njezin bivši suprug je rekao da njemu ne preostaje ništa drugo nego da se objesi, a ona mu je odgovorila da to nije način razgovora primjeren čovjeku starom 52 godine. Sin je nakon toga rekao da odlazi jer ne želi slušati kako se svađaju a ona je mužu rekla da ide za njim da vidi kud ide i što radi. Bivši ju je suprug optuživao da sam ona kriva zbog svega što PB radi jer je krenuo krivim putem, a ona je na to odgovorila da neće više ništa komentirati. Okrivljenik i ona sjedili su na suprotnoj strani stola, on je podigao ruku, stegnuo šaku i stekla je dojam da ju želi udariti, a u čemu ga je SB sprječavala i u tom njihovom natezanju je došlo do prevrtanja stola. Svjedokinju je Snježanin sin GB izveo iz te prostorije i otišli su u drugu etažu gdje su se zaključali do dolaska policije, tako da nema saznanja što se je kasnije događalo između njenog bivšeg supruga i njegove nećakinje, dok drugo nije imala ništa za iskazati, a okrivljenik nije imao pitanja za svjedokinju.

13. Kako okrivljenik nije imalo primjedaba na sadržaj izvedenih dokaza niti daljnjih dokaznih prijedloga to je dokazni postupak dovršen, a u završnom govoru okrivljenika ponovio da se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret, da nije imao namjeru dolaziti u nećakinjinu kuću i da je samo želio zajedno sa bivšom suprugom zaštititi dijete, njihovog zajedničkog sina koji sada živi i radi u Njemačkoj.

14. Presuda je donesena i javno objavljena dana 14. svibnja 2025.

15. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je okrivljenika FB oglasio krivim te ga kaznio po čl. 22. st. 3. Zakona od zaštiti od nasilja u obitelji.

16. Odluka o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika utemeljena je na svim provedenim dokazima u postupku cijenjenima pojedinačno i zbirno.

17. Nesporno je da je događanjima između FB, ČB i njegove majke SB bio prisutan GB, star 14 godina, a zbog čega je djelo zbog kojeg se postupak vodi i okvalificirano kao prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

18. Okrivljenik u obrani poriče počinjenje prekršaja tvrdeći da nije bio nasilan prema svojoj nećakinji SB nego da je kritične zgode, a obzirom na saznanja da bi njegov sin PB mogao počiniti suicid, samo želio u nećakinjinoj kući razgovarati sa sinom i suprugom ĐB koja ga je tada već napustila i privremeno boravila kod nećakinje.

19. Okrivljeniku je stavljeno na teret počinjenje psihičkog nasilja u odnosu na nećakinju SB koje se manifestiralo tako što je tijekom rasprave sa suprugom ustao i prevrnuo kuhinjski stol, na što ga je nećakinja udaljila iz kuće, a da je potom lupajući šakom nasilno ušao u kuću kroz prozor te fizički nasrtao na nećakinju SB koju je pri tom i vrijeđao, a sve to u nazočnosti njenog sina UB.

20. Sud je odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika u najvećoj mjeri utemeljio na iskazu svjedokinje SB, pri čemu je navedena o događaju ukupno tri puta ispitana kao svjedokinja, pri čemu su njeni iskazi pretrpjeli određene izmjene.

21. Ispitana neposredno nakon događaja koji se okrivljeniku stavlja na teret svjedokinja je iskazala da je okrivljenik razgovarao sa svojom tadašnjom ženom o njihovom zajedničkom sinu i prigovarao joj što ništa ne poduzima, a nakon čega da je ustao, prevrnuo stol i sa stisnutom šakom krenuo prema IB namjeravajući je udariti, što je svjedokinja spriječila, a ujaka izgurala iz kuće, te je zatvorila i zaključala ulazna vrata.

22. U nastavku događanja njen je ujak šakom lupao po prozoru koji je od siline udaraca oštetio i nasilno otvorio da bi potom krenuo prema njoj primjenjujući tjelesnu silu, a u čemu da ga je spriječio njegov sin PB tako što ga je od nje odmaknuo i držao ga naslonjenog na zid do dolaska policije, pri čemu je napomenula da je i PB bio otišao od kuće ali da se vratio na vrijeme da joj pomogne kada je ujak provalio u kuću.

23. Ni prilikom iznošenja prvog iskaza svjedokinja nije mogla specificirati kojim ju je pogrdnim riječima okrivljenik navodno vrijeđao jer je navela da ih se ne sjeća.

24. Iskazujući na prvoj glavnoj raspravi održanoj 27. kolovoza 2024., a kod kojeg iskaza je ostala i u nastavku postupka, svjedokinja je opisala kako je okrivljenik prevrnuo kuhinjski stol nakon čega ga je udaljila iz kuće, a on je potom nasilno ušao u kuću otvorivši prozor pa je došlo do naguravanja između njih dvoje jer ga je htjela spriječiti u nasrtaju prema tadašnjoj ženi IB, pri čemu ni tada nije poimenično navela ni jednu pogrdnu riječ koju joj je ujak navodno upućivao, a koje riječi da su je uznemirile.

25. Na glavnoj raspravi održanoj 08. svibnja 2025., osim objašnjavanja ukupne situacije vezane za najavu suicida okrivljenikovog sina PB, a što je bilo od utjecaja na način ponašanja okrivljenika, svjedokinja je nastojala ukazati na okrivljenikove pozitivne strane, odnosno na činjenicu da ju je zajedno sa bakom i drugim ujakom odgojio nakon što su joj se roditelji rastali, te da se je tijekom njenog odrastanja prema njoj korektno ponašao, naglašavajući pri tom da su se i njihovi međusobni odnosi normalizirali te da nema potrebe za izricanjem zaštitnih mjera ujaku u odnosu na nju, a da su se ostali članovi ujakove obitelji fizički razišli tako što su otišli raditi u inozemstvo.

26. Iskaz svjedokinje SB potvrđuju i osobna zapažanja policijskih službenika koji su kritične zgode bili pozvani na intervenciju i koji su na katu kuće u kuhinji, odnosno u dnevnom boravku, uočili oštećenja na prozoru u vidu oštećenih plastika s unutarnje strane okvira te su vidjeli i razbacane predmete, vaze i ukrase koji inače stoje na klupici prozora, a što su nabrojili u Izviješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji.

27. Iskaz PB, sina okrivljenika, nije relevantan za donošenje odluke o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika jer iz istog proizlazi da nije želio slušati svađu među roditeljima u kući SB zbog čega je otišao u ugostiteljski objekt i u kuću se vratio tek kada ga je navedena pozvala. Njegov iskaz razlikuje se od iskaza SB u dijelu gdje tvrdi da po njegovom ponovno dolasku u kuću nije vidio nikakav sukob, dok je prema iskazu navedene svjedokinje – žrtve nasilja upravo njegov doprinos bio ključan da okrivljenika spriječi da ju napadne, te je slikovito navela kako ga je prislonio uza zid i držao u tom položaju do dolaska policije.

28. Bivša supruga okrivljenika događanjima između svog supruga i njegove nećakinje bila je nazočna samo do trenutka kada je suprug prevrnuo stol i krenuo nju napadati u čemu ga je spriječila SB koja mu je rekla da napusti kuću i nastojala ga istjerati, a na što se ŽB zajedno sa HB (r. 2010.) sakrila u drugu prostoriju i zaključala do dolaska policije tako da nije imala saznanja o događajima koji su uslijedili nakon što je okrivljenik nasilno ponovno ušao u kuću.

29. Prihvaćajući iskaz svjedokinje SB u dijelu u kojem opisuje dinamiku događaja u kući, a koja se u odnosu na prevrtanje kuhinjskog stola od strane okrivljenika podudara sa iskazom ČB, te koja jasno i uvjerljivo opisuje kako je okrivljenik, kojeg je s naporom izgurala iz kuće te uspjela zatvoriti i zaključati vrata ponovno nasilno ušao u kući provalivši kroz prozor (o čemu postoje tragovi i oštećenja na prozoru) sud je okrivljenika FB oglasio krivim i kaznio po čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

30. Uz sve razumijevanje psihičkog stanja okrivljenika zbog izvanredne situacije u kojoj se okrivljenik našao kada je čuo da mu jedino dijete kani počiniti suicid, ne spada u uobičajen način ponašanja među rodbinom prevrtanje stola u tuđoj kući nakon verbalnog sukoba sa bivšom suprugom, te potom nakon što mu je rečeno da kuću mora napustiti, ponovni nasilni ulazak u kuću i nasrtanje na nećakinju. Kako se je sve navedeno zbivalo u nazočnosti djeteta koje se je kao i ŽB smatralo ugroženim i uplašenim događanjima u kući do te mjere da je pobjeglo iz sobe i zaključalo se u drugu sobu do dolaska policije, to je sud u ponašanju okrivljenika našao elemente psihičkog nasilja, pa je okrivljenika zbog ponašanja suprotnog odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji oglasio krivim i odgovarajuće kaznio.

31. Okrivljeniku je na teret stavljeno da je nećakinju vrijeđao pogrdnim riječima koje su ju uznemirile ali kojih se točno ne sjeća. Da bi se moglo procijeniti jesu li izgovorene riječi uvredljivog karaktera i podesne za izazivanje uznemirenosti i povrede dostojanstva iste su u činjeničnom opisu djela prekršaja trebale biti navedene, a što nije učinjeno, tako da je navod da je okrivljenik nećakinju vrijeđao izostavljen iz činjeničnog opisa djela prekršaja jer nije sa sigurnošću utvrđeno koje joj je riječi upućivao, te je iz činjeničnog opisa izostavljen i navod da je okrivljenik kritične zgode bio pod utjecajem alkohola jer utvrđena koncentracija od 0,12 g/kg nije od bitnog značaja.

32. Sud nije prihvatio navode iz obrane okrivljenika da kritične zgode nije bio nasilan prema svojoj nećakinji, a budući da postoje personalni i materijalni dokazi iz kojih proizlazi suprotno, tako da obrana okrivljenika nije prihvaćena nego je ocjenjena neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

33. Donoseći odluku o vrsti i visini kazne okrivljeniku sud je olakotno cijenio činjenicu da je nezaposlen i lošeg imovnog stanja, dok je otegotno cijenjena prethodna prekršajna kažnjavanost.

34. Kako je odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana za nasilničko ponašanje u obitelji novčana kazna u minimalnom iznosu od najmanje 1.100,00 €, alternativno sa kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, sud je okrivljeniku za konkretni prekršaj novčanu kaznu izrekao u minimalnom iznosu od 1.100,00 €, te je u istu uračunao vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen kao iznos od 79,64 €, tako da okrivljeniku ostaje za platiti novčana kazna u iznosu od 1.020,36 €.

35. Obzirom na visinu novčane kazne okrivljeniku je odobreno plaćanje novčane kazne u roku od 5 (pet) mjeseci, te je upozoren da će se, ukoliko u istom roku plati dvije trećine izrečene novčana kazna u iznosu od 680,24 €, smatrati da je novčanu kaznu u cijelosti platio.

36. Unatoč traženju ovlaštenog tužitelja na okrivljenika nije primijenjena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja SB budući da se ista izjasnila da se okrivljenika ne boji i da su se njihovi međusobni odnosi u međuvremenu normalizirali, tako da je sudac procijenio da će sama novčana kazna u ovom postupku u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ne ponavlja prekršaje, uslijed čega je sud procijenio izricanje zaštitne mjere nije oportuno.

37. Trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 € određen je prema trajanju i složenosti postupka.

U Karlovcu 14. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Tea Fišić,v.r.

Ljiljana Skale,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu i to u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se ulaže pismeno u dva istovjetna primjerka putem ovog suda.

Dostaviti:

1. okrivljeniku,

2. žrtvi nasilja,

3. punomoćniku oštećenice,

4. tužitelju,

5. spis.