REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1432/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja IA izTužnog, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714 da tužitelju IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.459,95 eura (11.000,00 kn) uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u bruto plaći i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Obvezuje se tuženik tužitelju namiri troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe"

II./ Nalaže se tužitelju IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženiku Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714 trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio djelatna vojna osoba, zaposlena kod tuženika. Sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice je u Zagrebu-Tuškanac. Redovno radno vrijeme zaposlenicima tuženika u pravilu traje od 8-16 sati, a odvija se kroz 5 radnih dana. Tužitelj je bio djelatna vojna osoba raspoređena u ustr. jedinici Pristožerne postrojbe, počasno zaštitna bojna-zaštitna satnija, 2.vod,1.desetina, dočasnik za osiguranje. Tužitelj je na temelju naloga u razdoblju 01.03.2017. -01.03.2022.g. povremeno dnevno radio dulje od 8 sati tako da sukladno Odluci o rasporedu radnog vremena ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 30 minuta. Budući da tuženik nije tužitelju za vrijeme rada omogućio korištenje dnevnog odmora od 30 minuta, tužitelj traži plaćanje neiskorištenih sati dnevnog odmora za vrijeme rada, a prema stanju dnevne evidencije rada. Tužitelj je na temelju naloga u razdoblju 01.03.2017.-01.03.2022.g povremeno radio 12 i više sati dnevno, a tuženik je tužitelju plaćao 8 sati rada dnevno odnosno tuženik tužitelju nije plaćao više odrađenih sati rada od 40 tjedno niti mu je za više odrađenih sati rada odobravao slobodne dane tako da tužitelj potražuje naknadu za više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata rada te naknadu za subote i nedjelje koje dane je tužena tužitelju evidentirala kao slobodne dane, a ne kao neradne dane. Tužitelj je u razdoblju 01.03.2017.-01.03.2022.g po usmenom nalogu nadređenih trebao doći na radnu dužnost jedan sat ranije radi zaduženja naoružanja i preuzimanja „knjige dolazaka i odlazaka posjetilaca„ a prilikom odlaska s dužnosti također je od slobodnog vremena „gubio“ pola sata (odlazak s Pantovčaka do baze na Tuškancu) koje vrijeme tužitelju nije plaćeno niti kompenzirano slobodnim danima tako da tužitelj potražuje plaćanje 1,5 sati dnevno za vrijeme obnašanja dužnosti, po redovnoj cijeni sata rada.( rad prema dnevnoj evidenciji). Tužitelj je u utuženom razdoblju 01.03.2017. -01.03.2022.g radio u smjenama po 12 sati, a drugih 12 sati bio je u vojarni koju nije smio napuštati i bio je na stalnoj dispoziciji tuženika. Budući da je dužnost obnašao noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima tužitelj traži plaćanje rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sukladno čl.186a ZPP-a, a u primljenom očitovanju tuženik smatra potraživanja tužitelja neosnovanim. Sukladno gore navedenom, tužbenim zahtjevom traži da mu tuženik isplati iznos od 1.459,95 eura (11.000,00 kn) i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, osnov i visinu. Iz očitovanja nadležne postrojbe proizlazi da je tužitelj bio pripadnik Zaštitne satnije, te je radio kroz dva temeljna oblika radnog vremena i to radom u redovnom radnom vremenu od 08:00 do 16:00 sati i radom u turnusu od 07:00 do 19:00 i od 19:00 do 07:00 sati (razvidno iz evidencija radnog vremena). Tuženik osporava tvrdnju tužitelja da mu nije omogućeno korištenje dnevnog odmora od 30 minuta u radno vrijeme, budući navedeno tužitelj nije potkrijepio dokazima. Vođenje evidencije o korištenju dnevnog odmora nije izričito propisano niti izvan sustava Oružanih snaga, čak niti Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj: 32/15, 97/15,73/17) koji u članku 8. stavak 4. određuje da poslodavac koji vodi podatke o radnom vremenu radnika, u evidenciji radnog vremena nije dužan evidentirati podatak o satima korištenja dnevnog i tjednog odmora. Dakle, ne postoji zakonska obveza evidentiranja i korištenja dnevnog odmora, a niti je u praksi poznato da netko vodi evidencije korištenja dnevnog odmora. Sama činjenica da vrijeme korištenja dnevnog odmora nije nigdje evidentirano, ne znači da tužitelj to pravo nije koristio. Takav stav zauzet je i u recentnoj sudskoj praksi, te u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gž R-584/2019-2 od 19. kolovoza 2019. Također, prehrana djelatnih vojnih osoba regulirana je Pravilnikom o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine44 broj: 131/13, 36/15, 51/15, 121/16 i 38/18, 42/19). Po navedenom Pravilniku djelatnim vojnim osobama za 8 sati rada osigurava se jedan obrok a za radno vrijeme duže od 8 sati tri dnevna obroka pa iz iste činjenice proizlazi i korištenje dnevnog odmora. Isto je razvidno i iz očitovanja nadležne postrojbe, u kojem je navedeno da tijekom dvanaestosatne smjene svi pripadnici imaju pravo na dnevni odmor u trajanju od 30 minuta i tako dva puta u toku smjene (jednom za vrijeme ručka, a drugi put tijekom smjene ovisno o zadaćama, a po odobrenju zapovjednika osiguranja). Glede navoda tužitelja da je na osnovu usmenog naloga nadređenog trebao doći na radnu dužnost jedan sat ranije radi zaduženja naoružanja i preuzimanja „knjige dolazaka i odlazaka posjetilaca44, a prilikom odlaska s dužnosti također je od slobodnog vremena „gubio 14 pola sata, a koje vrijeme mu nije plaćeno, ni kompenzirano slobodnim danima ističemo kako slijedi: Prema odredbi članka 153. Zakona u službi u Oružanim snagama („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata dnevno. Stavak 2. istog članka propisuje da je radno vrijeme razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu i nalozima nadležne osobe. Radno vrijeme započinje kada je djelatnik spreman za izvršenje zadaća, dok pripreme ne spadaju u radno vrijeme. Također, iz očitovanja nadležne postrojbe razvidno je, da je u situaciji kada je tužitelj svoje zadaće izvršavao radom u turnusu, imao obvezu biti spreman prije početka smjene za izvršenje zadaće, što znači da je trebao zadužiti svu opremu i naoružanje neposredno prije odlaska na zadaću, a za što mu svakako nije bilo potrebno, a ni zapovjeđeno da dolazi sat vremena ranije na posao. U svezi navoda tužitelja da je radio duže od 40 sati tjedno, te potražuje naknadu za više odrađenih sati rada od 40 tjedno, te naknadu za subote i nedjelje, nadležna postrojba navodi da su ti sati preraspodijeljeni u slobodne dane koje je tužitelj iskoristio (vidljivo iz evidencija radnog vremena), te je bio plaćen kao da je radio. U svezi subota i nedjelja, koje su tužitelju bile evidentirane kao slobodni, a ne kao neradni dani, bitno je istaknuti da je radno vrijeme tužitelja bilo organizirano obliku turnusa, a koji kao takav ne poznaje dane vikenda kao neradne dane, već je rad u turnusu rad u redovnom radnom vremenu bez obzira odvija li se radnim danom, vikendom ili blagdanom. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenja spora (list 4-6 spisa), Rješenje od 10.8.2012. (list 7 spisa), Odluku od 12.4.2018. (list 8-9 spisa), dokumentaciju Počasno-zaštitne bojne (list 16-153, 200-267 i 300-367 spisa), dokumentaciju Službe za operativne financijske poslove tuženika (list 157-192 spisa), naloge o korištenju slobodnih dana tužitelja (list 277-291 spisa), te u ostalu dokumentaciju u spisu, te je saslušan tužitelj (list 270-271 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Na ročištu 29. travnja 2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu pa sukladno prijedlozima stranaka u postupku nisu izvođeni daljnji dokazi te je sud zaključio glavnu raspravu.

6. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio Općinskom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora sukladno čl. 186.a ZPP-a podneskom od 28.2.2022., a što niti tuženik nije osporavao.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike neisplaćenih plaća za odrađene sate preko 40 sati tjedno, za više određene sate, za neiskorištene dnevne stanke, te za rad subotom nedjeljom, na blagdan i Uskrs, za utuženo razdoblje.

8. Kako je za utvrđivanje visine utuženih potraživanja bilo neophodno izvođenje financijskog vještačenja, budući sud ne raspolaže stručnim znanjem o tome, to je sud na ročištu 30. siječnja 2024. na prijedlog tužitelja odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem sa zadatkom vještacima da utvrde visinu neisplaćenih utuženih potraživanja, te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana uplati predujam za izvođenje financijskog vještačenja, uz upozorenje da će sud neopozivo odustati od izvođenja navedenog dokaza ako gornji iznos ne bude plaćen u roku određenom tim rješenjem (čl. 153. st. 3. ZPP), te će odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva biti donijeta temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a, te je sud rješenjem od 3. rujna 2024. pozvao tužitelja da u roku od 8 dana plati razliku troškova vještačenja, budući se radi o opsežnom vještačenju.

9. Budući da tužitelj nije postupio sukladno navedenim rješenjima suda, to je sud novim rješenjem od 13. studenog 2024., koje je dostavljeno punomoćniku tužitelja dana 14. studenog 2024., naloženo tužitelju da u roku od 8 dana uplati ukupni predujam za izvođenje financijskog vještačenja.

10. Kako tužitelj ponovno nije postupio prema navedenom rješenju suda, to je sud novim rješenjem od 7. siječnja 2025., koje je dostavljeno punomoćniku tužitelja dana 13. siječnja 2025., naloženo tužitelju da u roku od 8 dana uplati ukupni predujam za izvođenje financijskog vještačenja.

11. Budući da tužitelj nije postupio prema citiranim rješenjima suda, to je sud rješenjem od 19. veljače 2025., koje je dostavljeno punomoćniku tužitelja dana 4. ožujka 2025., ponovno pozvao tužitelja da u roku od 15 dana plati troškove predujma za izvođenje financijskog vještačenja, uz upozorenje da će sud neopozivo odustati od izvođenja navedenog dokaza ako gornji iznos ne bude plaćen u roku određenom tim rješenjem (čl. 153. st. 3. ZPP), te će odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva biti donijeta temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a,

12. Kako tužitelj nije postupio prema citiranim rješenjima suda, to je sud zakazao ročište za dan 29. travnja 2025. na kojem je punomoćnik tužitelja iskazao da predujam za vještačenje nije uplaćen zbog otežane komunikacije sa strankom. Po ocjeni ovog suda, otežana komunikacija između stranke i njegovog punomoćnika, ne predstavlja opravdan razlog za ne postupanje prema brojnim rješenjima suda, te se ne može očekivati od suda i druge strane da čekaju da stranka i punomoćnik uspostave komunikaciju, budući bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti i načelu suđenja u razumnom roku. Na istom ročištu, sud je odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem temeljem čl. 153. st. 3. ZPP-a, budući tužitelj nije uplatio predujam za vještačenje iako je bio upozoren na zakonske posljedice. Nakon toga, na istom ročištu, punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnji dokaznih prijedloga, da odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi te je zaključio glavnu raspravu.

13. Temeljem čl. 153. s.t 3. ZPP sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

14. Slijedom svega navedenog, kako se tužitelj tijekom postupka držao pasivno te nije platio predujam za financijsko vještačenje, a kako mu je bilo naloženo brojnim naprijed citiranim rješenjima suda, niti je predložio produljenje rokova za uplatu predujma, niti je opravdao takvo postupanje, a bio je upozoren na zakonske posljedice, to je ovaj sud sukladno čl. 153. st. 3. ZPP odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, budući bi daljnje odgađanje ročišta ili dodjela daljnjeg roka tužitelju bila protivna čl. 10. ZPP-a, te je sud ocijenio tužbu i tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

15. Dakle, budući da tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, jer nije uplatio predujam za financijsko vještačenje, a koje je bilo neophodno za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva, budući da sud i stranke nemaju stručno znanje da utvrde visinu utuženih potraživanja, a tužitelj je više puta bio pozivan na uplatu predujma i upozoren na zakonske posljedice, to je ovaj sud ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu utuženih potraživanja, kao pod točkom I. izreke presude.

16. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za: sastav odgovora na tužbu po Tbr 8/1 - 100 bodova, ročište 14.2.2023., 30.1.2024. i 29.4.2025. po Tbr 9/1 - po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 800,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 8.7.2022., 16.2.2024. i 16.7.2024., jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik sva daljnja očitovanja i dostavu dokumentacije mogao učiniti već u odgovoru na tužbu.

U Zagrebu, 14. svibnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika

3. spis