Poslovni broj: UsI-37/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja BLE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Ljubičić - Vrdoljak & partneri, Odvjetničko društvo d.o.o. Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Split, Mike Tripala 6, radi izricanja novčane kazne u predmetu uklanjanja građevine, 14. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-31, od 05. prosinca 2023. godine.
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje izvršenje pobijanog rješenja do okončanja ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362- 02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-31, od 05. prosinca 2023. godine, utvrđeno je da je rješenje o uklanjanju građevine KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-5 od 25. studenoga 2022. godine kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana ukloni prizemnu građevinu sastavljenu od armiranobetonske ploče i drvenu konstrukciju pod kosim dvostrešnim krovom- nadstrešnicu, sve izvan građevinskog područja na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno dana 17. prosinca 2022. godine; da je tužitelj nakon izrečene prve novčane kazne nastavio s građenjem na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]; određeno je da se tužitelj prisiljava na obustavu građenja na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] drugom novčanom kaznom u iznosu od 10.617,83 eura; te je tužitelj upozoren da će u slučaju nastavka građenja na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], nakon izricanja ove novčane kazne, na obustavu građenja prisiljavati slijedećom novčanom kaznom.
2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 02. siječnja 2024. godine tužitelj je naveo da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, te da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Citirao je odredbu članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, u vezi s kojom je naveo da je iz provedenog postupka sasvim jasno kako tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama, okolnostima ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje upravne stvari. Istaknuo je da je rješenje tuženika protivno odredbi 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku jer isto ne sadrži točno utvrđeno činjenično stanje odnosno nema valjanih razloga koji su bili odlučujući pri donošenju odluke, te da je tuženo tijelo u donošenju rješenja pogrešno primijenilo Zakon o gradnji i Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Naveo je da su u spis tuženika dostavljeni geodetski i arhitektonski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, odnosno starije građevine koja se već nalazila na predmetnoj čestici, izgrađenoj prije 2011., a koji su izrađeni za potrebe ozakonjenja navedene nekretnine od strane prijašnje vlasnice predmetne čestice čest zem. 2584., k. o. [katastarska općina], koja sada nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica]. Drži da radovi koje investitor izvodi predstavljaju isključivo obnovu i rekonstrukciju navedene starije građevine, u istim gabaritima u kojima se građevina nalazila i ranije, a što je razvidno iz dostavljene dokumentacije, te napominje da se predmetna zgrada nalazi u postupku legalizacije, te da je riječ o građevini u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Ističe kako preostale dvije, u ovom predmetu sporne građevine predstavljaju nadstrešnicu, koju je u ovim dimenzijama dopušteno imati uz građevinu koja se već ranije nalazila na ovoj čestici, te montažnu kućicu koja praktički ni ne predstavlja građevinu, te ju investitor može po potrebi premjestiti. Predložio je da se postupi sukladno članku 26. Zakona o upravnim sporovima, da se odgodi ovrha osporenog rješenja, te je opširno naveo razloge iz kojih smatra da bi trebalo postupiti po navedenoj odredbi. Istaknuo je da je tešku i nepopravljivu štetu moguće izbjeći izdavanjem privremene mjere kojom se zabranjuje izvršenje osporavanog rješenja do okončanja upravnog spora. Predložio je da sud zabrani izvršenje pobijanog rješenja do pravomoćne odluke po tužbi protiv rješenja od 25. studenoga 2022., na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje, te istaknuo da je već pokrenuo sporove protiv rješenja radi novčane kazne, a isti se vodi pod poslovnim brojem UsI-474/23, te radi izricanja prve novčane kazne pod poslovnim brojem UsI-1286/23. Osporio je navode da bi nastavio s građenjem na predmetnoj čestici, te istaknuo da je nejasno na temelju čega je to utvrđeno, posebno ako se uzme u obzir da mu nije omogućeno sudjelovanje na očevidu koji je navodno obavljen 15. studenoga 2023. Osim toga, smatra da zapisnik sastavljen na licu mjesta 15. studenoga 2023. predstavlja knjiški primjer nezakonitog dokaza, te ga iz tog razloga treba izdvojiti iz spisa, a nezakoniti dokazi su pribavljeni povredom odredaba postupka, kao što to proizlazi iz obrazloženja osporenog upravnog akta, jer se isto temelji na nezakonitom dokazu, tj. na zapisniku o obavljenom inspekcijskom pregledu od 15. studenoga 2023. Smatra da ne samo da mu nije bilo omogućeno sudjelovati na navedenim inspekcijskim pregledima na kojima je sačinjen zapisnik, već isti na bilo koji način nije bio obaviješten da su isti provedeni, niti mu je dostavljen bilo kakav dokaz ili zapisnik da su navedeni pregledi zaista i izvršeni. Dakle, radilo bi se o tome da je zapisnik sam po sebi nezakonit dokaz iz članka 90. Prekršajnog zakona, jer zapisnik prema navedenom članku mora sadržavati tekstualni dio propisanog upozorenja. Smatra da zapisnik ne može biti dokaz u postupku jer nije upozoren o svojim pravima, a isti ima samo značenje neformalnih obavijesti i kao takav ne može biti unesen u dokazni materijal. Nadalje, tužitelj se pozvao na odluke Ustavnog suda broj: U-III-3538/2017 od 18. travnja 2019., U-III-4336/2017 od 26. lipnja 2019., te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 2732/88 od 6. lipnja 1989., te naveo da je sadržaj ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja, a da bi zakonske odredbe kojima je uređen pravni položaj stranaka u postupcima pred sudom udovoljile zahtjevima koji proizlaze iz sadržaja članka 29. stavka 1. Ustava, taj pravni položaj mora biti uravnotežen, odnosno sudovi u postupku moraju osigurati jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava. Istaknuo je da je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi prihvatio stajališta Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) Perić protiv Hrvatske (br. 34499/06, §§ 24. i 25., presuda od 27. ožujka 2008., u odnosu na povredu članka 6. stavka 1. Konvencije) i LB INTERFINANZ A.G. protiv Hrvatske (br. 29549/04, presuda od 27. ožujka 2008.), primjerice u odlukama broj: U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., U-III- 3874/2008 od 4. travnja 2012., U-III-4304/2011 od 15. listopada 2014. i U-III-3516/2016 od 1. prosinca 2016. Drži da tuženik nije postupio u smislu odredbe članka 14. g. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije, kojim je propisano da iznimno od članka 14. d. i članka 14. f. tog Naputka, u slučajevima donošenja rješenja o uklanjanju na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. i točke 5. ( za slučaj propisan člankom 112. stavkom 3.), te na temelju članka 117. stavka 1. Zakona, građevinski inspektor neće izvršenika prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje, a što je sve u ovom slučaju ispunjeno, te što dodatno ukazuje da je pobijano rješenje nezakonito. Radi svega navedenog, tužitelj traži od suda da poništi osporavano rješenje, te predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, te predlaže izdavanje privremene mjere kojom se zabranjuje izvršenje rješenja tuženika do okončanja ovog upravnog spora. Konačno, potražuje troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu. Istaknuo je da je tužitelj nakon izrečene prve novčane kazne kojom se sprječava daljnje građenje, nastavio s građenjem, te da su se stekli uvjeti da se donese rješenje o drugoj novčanoj kazni. Naveo je da se prigovori tužitelja uglavnom odnose na osporavanje rješenja o uklanjanju predmetne građevina, te da je to rješenje postalo i pravomoćno.
4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 08. svibnja 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisao je trošak ovog upravnog spora na način da zahtjeva za sastav tužbe 1.000,00 eura, te pristup na današnje ročište u iznosu od 1.000,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 500,00 eura, odnosno ukupni trošak od 2.500,00 eura. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za pribavom spisa ovog suda pod poslovnim brojem UsI-2944/2022, UsI-474/2023 i UsI-1286/2023, te očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke i vještaka geodeta, iz razloga što je smatrao da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.
5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 114. stavkom 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 117/21 i 67/23; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe. Stavkom 3. istog članka određeno je da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz članka 114. stavka 1. Zakona putem treće osobe, izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
9. Člankom 142. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP) propisano je da će javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisiliti izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. Stavkom 2. istog članka određeno je da se novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. tog članka propisano je da će se u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. Stavkom 4. istog članka određeno je da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ZUP-a o izvršenju novčanih obveza.
10. Člankom 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“ broj 109/23; u daljnjem tekstu Naputak) propisano je da se na izvršenje rješenja o uklanjanju, donesenog na temelju članka 113. stavka 1., te članka 117. stavka 1. Zakona, izvršenik prisiljava novčanim kaznama.
11. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/624, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-5, od 25. studenoga 2023. godine, kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana ukloni prizemnu građevinu sastavljenu od armiranobetonske ploče i drvenu konstrukciju pod kosim dvostrešnim krovom-nadstrešnicu, sve izvan građevinskog područja na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno dana 17. prosinca 2022. godine. U spisu se nalazi i izvršno rješenje o prvoj novčanoj kazni kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje predmetnog rješenja o uklanjanju. Zapisnikom od 15. studenoga 2023. godine o kontrolnom inspekcijskom očevidu, tuženik je na terenu utvrdio da tužitelj nije postupio po predmetnom rješenju o uklanjanju, niti u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja o prvoj novčanoj kazni, te da je nastavio s građenjem na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Stoga je tuženik 05. prosinca 2023. godine, temeljem gore citiranih relevantnih propisa, donio rješenje kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 25. studenoga 2022. godine izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 10.617,83 eura. Ovakvo rješenje tuženika je zakonito i pravilno.
12. Prvenstveno, za istaknuti je da je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da su rješenje o uklanjanju od 25. studenoga 2022. i rješenje tuženika kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna, izvršna, kao i to da je proteklo više od 30 dana od izvršnosti rješenja o prvoj novčanoj kazni do dana donošenja osporavanog rješenja. Osim toga, od važnosti je i to što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije uklonio predmetne bespravno izgrađene građevine, a što proizlazi iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom očevidu od 15. studenoga 2023. S obzirom na utvrđeno, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenje rješenja kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne.
13. Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj navodi da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje na očevidu, da mu nije bila dana mogućnost izjašnjavanja o činjenicama, okolnostima ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje upravne stvari, za naglasiti je da je odredbom članka 106. stavka 4. Zakona propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, da može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, pa kako je inspektor ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, to znači da je tim prije bez saslušanja stranke ovlašten donijeti i rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju, s tim da se Zakon u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis u odnosu na ZUP, uslijed čega okolnost da prije donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju tužitelj ne bi bio saslušan ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog akta, koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud.
14. Također, u odnosu na prigovore tužitelja da ni na koji način nije bio obaviješten o inspekcijskim pregledima, niti da mu je dostavljen bilo kakav dokaz da su navedeni pregledi zaista izvršeni, za navesti je da se ovdje ne radi o očevidu u smislu odredbe članka 68. ZUP-a, već je ovdje riječ o kontrolnom inspekcijskom nadzoru koji se provodi radi kontrole je li osoba kojoj je naređena inspekcijska mjera uklanjanja postupila sukladno izvršnom rješenju o uklanjanju. Zbog navedenog, okolnosti koje u vezi toga tužitelj navodi u tužbi, ne mogu biti od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Isto tako, pozivanje tužitelja na odredbe Prekršajnog zakon u vezi zapisnika kao nezakonitog dokaza kojeg bi trebalo izdvojiti iz spisa, nisu od utjecaja jer u ovom postupku uopće nije mjerodavan Prekršajni zakon, već isključivo Zakon i ZUP.
15. U odnosu na prigovore koji se odnose na zakonitost gradnje, odnosno zakonitost rješenja o uklanjanju od 25. studenoga 2022. godine, za istaknuti je da su ovakvi prigovori bespredmetni, budući da nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Tužitelj je protiv navedenog rješenja o uklanjanju pokrenuo upravni spor, u kojem je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 16 UsI-2944/2022-6 od 24. travnja 2023. godine odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem citiranog rješenja, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, a žalba tužitelja odbijena presudom i rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-450/24-2 od 06. veljače 2024. godine, pa je stoga rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već i pravomoćno. Inače, ta činjenica nije od važnosti za donošenje rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju, jer je za donošenje tog rješenja dovoljno da je rješenje o uklanjanju izvršno, a što je nesporno.
16. Što se tiče prigovora koji se odnose na odredbu članka 14. g Naputka, za navesti je da nema mjestu primjeni te odredbe jer je istom propisano da iznimno od članka 14.d i članka 14.f Naputka, u slučajevima donošenja rješenja o uklanjanju na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. i točke 5. (za slučaj propisan člankom 112. stavkom 3.), te na temelju članka 117. stavka 1. Zakona, građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje. Naime, prema podacima spisa ne proizlazi da bi tužitelj uopće podnosio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetne građevine, a niti je obustavio daljnje građenje. Štoviše, nastavio je s građenjem na predmetnoj nekretnini.
17. U odnosu na prigovor tužitelja gdje navodi da tuženik nije postupio u smislu odredbe članka 14. g. Naputka, kojim je propisano da iznimno od članka 14. d. i članka 14. f. Naputka, u slučajevima donošenja rješenja o uklanjanju na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. i točke 5. ( za slučaj propisan člankom 112. stavkom 3.), te na temelju članka 117. stavka 1. Zakona, građevinski inspektor neće izvršenika prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje, a što da je sve u ovom slučaju ispunjeno, te što da dodatno ukazuje da je pobijano rješenje nezakonito, za navesti je da je, nasuprot ovim tvrdnjama, jasno utvrđeno da je tužitelj čak nastavio s građenjem na predmetnoj nekretnini, tako da su ovi prigovori tužitelja neosnovani.
18. Naposljetku, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. ZUP-a propisano da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, a kako se u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a. Prema tome, kako tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme, mjesto ni način izvršenja, to je jasno kako su njegovi tužbeni prigovori neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
19. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
20. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da je rješenje tuženika zakonito doneseno. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
21. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.
22. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.
23. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 08. svibnja 2025. godine. Stoga je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
24. Odredbom članka 42. stavak 3. ZUS-a propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Iz navedene odredbe proizlazi da je institut privremene mjere unesen u upravni spor radi osiguranja nekog novčanog ili nenovčanog potraživanja stranke kako bi se izbjegla šteta koja bi mogla nastupiti prije pravomoćnog okončanja spora. Dakle, predlagatelj privremene mjere mora učiniti vjerojatnim postojanje svog potraživanja i opasnost koja će bez te mjere nastupiti, odnosno treba dokazati ili barem učiniti vjerojatnim da će ostvarivanje dotičnog potraživanja biti onemogućeno ili znatno otežano (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Usž-4451/2020-2 od 25. studenoga 2020.), a koje okolnosti tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao. Naime, time što je tužitelju izrečena novčana kazna jer nije postupio po rješenju kojim mu je naloženo uklanjanje bespravne sagrađene građevine, za tužitelja ne znači tešku i nepopravljivu štetu. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke rješenja.
U Splitu, 14. svibnja 2025. godine
S U T K I NJ A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude i rješenja.
DNA: - opunomoćenicima tužitelja
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ
