Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-349/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ENT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Doneskom, odvjetniku u Garešnici, SNT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupane po privremenom zastupniku Bojanu Doneskom, odvjetniku u Garešnici i ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženica IN i ENT (ranije: E) i sada pokojnog tuženika INT, pravnog prednika tuženice ENT, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj P-449/2018-21 od 10. svibnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženica IN i ENT te ranijeg tuženika, sada pokojnog INT, i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj P-449/2018-21 od 10. svibnja 2019.
II. Odbijaju se žalitelji sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda upisati pravo vlasništva tužitelja na nekretninama zč.k.br. 161/1
– kuća i dvor od 161 čhv. k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni trpjeti. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj vlasnik tih nekretnina kao i zahtjev da su tuženici to utvrđenje dužni priznati. Točkom III. izreke naloženo je žaliteljicama i pravnom predniku žaliteljice ENT, INT, naknaditi tužitelju troškove postupka od 7.862,54 kn /1.043,54 EUR[1] /.
2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tuženice IN i ENT, kao i sada pokojni ŠNT, otac i pravni prednik žaliteljice ENT kod čije je žalbe ta tuženica ustrajala, iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju i postupku koji je prethodio nisu počinjene povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi pozivaju žalitelji i na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019.
8. Iz tužbe podnesene prvostupanjskom sudu 6. lipnja 2017. proizlazi da je tužitelj zahtijevao nalog za upis njegova prava vlasništva na spornim nekretninama u zemljišnim knjigama kao i nalog tuženicima da trpe uknjižbu tog prava. Zbog toga sud prvog stupnja nije točkom I. izreke prvostupanjske presude kojom je odlučio o tim zahtjevima prekoračio tužbeni zahtjev pa nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a na koju se u žalbi pozivaju žalitelji.
9. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za provedbu uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada zk. ul. br. [broj ZK uloška]) koje se sastoje od č.k.br. 161/1 – kuća i dvor od 161 čhv i (povezani) zahtjev da tuženici trpe tu uknjižbu.
10. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne te onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava koje su u spisu predmeta i spisima predmeta priloženih ostavinskih spisa, saslušanjem tužitelja i svjedoka te provođenjem očevida i mjerničkog vještačenja, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da je tužitelj kao kupac **.**.2013. s JN kao prodavateljem sklopio ugovor o kupoprodaji nekretninama tada upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od č.k.br. 161/1 – kuća i dvor od 161 čhv te da je otad u posjedu tih nekretnina
- da je JN s pokojnom BN koja je bila vlasnica predmetnih nekretnina, kao primateljicom uzdržavanja, kao davatelj uzdržavanja zajedno sa svojom pokojnom suprugom FN **.**.1996. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je istoga dana pod poslovnim brojem R2- 20/1996 ovjeren pred Općinskim sudom u Garešenici
- da je predmet obveze primateljice uzdržavanja bio prijenos prava vlasništva nekretnina tada upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od č.k.br. 161/1
– kuća i dvor od 161 čhv koji je odgođen do trenutka njezine smrti
- da je BN preminula **.**.2009. te da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Garešenici, poslovni broj O-1077/2009- 17 od 27. studenog 2009. riješeno da se iza pokojne BN neće provoditi ostavinska rasprava, s obzirom na to da je tom sudu davatelj uzdržavanja dostavio predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju od 9. srpnja 1996.
- da ugovor o doživotnom uzdržavanju od 9. srpnja 1996. predstavlja pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva davatelja uzdržavanja Ivana i FN na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama
- da davatelji uzdržavanja nisu ishodili uknjižbu prava vlasništva na temelju te pravne osnove jer je sudska ovjera ugovora o doživotnom uzdržavanju sačinjena u jednom primjerku te je taj izvornik zagubljen
- da su na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju davatelji uzdržavanja JN i FN bili u posjedu predmetnih nekretnina od smrti primateljice uzdržavanja
- da je MN umrla **.**.2011. te da je JN njezin univerzalni sljednik
- da je nakon prodaje nekretnine tužitelju, na temelju prijedloga tužitelj za raspravljanje naknadno pronađene ostavine iza pokojne BN, izvršen upis prava vlasništva tuženika i njihovih pravnih prednika na spornim nekretninama stečenog nasljeđivanjem.
11. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da iako nije osnovan zahtjev za utvrđenje prava vlasništva (jer se to vlasništvo na temelju pravnog posla stječe tek uknjižbom, a u trenutku podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću), da ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen **.**.2013. s JN, ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su s pokojnom BN **.**.1996. zaključili JN i FN i rješenje o nasljeđivanju iza pokojne FN koja je preminula 2011. predstavljaju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama. Zbog toga usvaja zahtjev za uknjižbu tog prava i nalaže tuženicima trpiti taj upis. Pritom se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 1048/08-2 od 28. listopada 2008.
12. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i drugostupanjski sud i oni nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.
13. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nisu u pravu žalitelji niti kada tek paušalno navode da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.
14. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o tome da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za upis svoga prava vlasništva na predmetnim nekretninama. To stoga što prema shvaćanju žalitelja ta pravna osnova ne postoji jer tužitelj raspolaže samo preslikom, ne i izvornikom ugovora o doživotnom uzdržavanju. Pravno shvaćanje žalitelja ne može se prihvatiti. Činjenica da je između pravne prednice tuženika BN kao primateljice uzdržavanja i Ivana i FN kao davatelja uzdržavanja u valjanom obliku zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju čiju su predmet, među ostalim, bile i sporne nekretnine, utvrđen je uvidom u ostavinski spis predmeta O-1077/2009 u kojem se nalazi preslika potvrde Općinskog suda u Garešnici, poslovni broj R2-20/1996 od 9. srpnja 1996. Autentičnost te isprave tijekom prvostupanjskog postupka nije dovedena u pitanje pa je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom te isprave utvrdio da ta pravna osnova postoji. Žalitelj gubi iz vida da se u parničnom postupku, koji nije strogo formalni, činjenice utvrđuju slobodnom ocjenom dokaza te da će se uknjižba prava vlasništva tužitelja u ovom predmetu izvršiti na temelju odluke suda koja je donesena na temelju kontradiktornog postupka upravo stoga što tužitelj ne raspolaže izvornikom isprave za upis prava vlasništva koja je potrebna za dopuštanje prijedloga za uknjižbu u strogo formalnom zemljišnoknjižnom postupku.
15. Imajući na umu da valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. srpnja 1996., kao i ugovora o kupoprodaji od 5. srpnja 2013. nije tijekom prvostupanjskog postupka dovedena u pitanje, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj raspolaže valjanim pravnim osnovama za uknjižbu prava vlasništva kojima je dokazan izvanknjižni slijed prava vlasništva od pokojne BN do tužitelja pa je pravilno sud prvog stupnja usvojio zahtjev kojim je na temelju tih pravnih osnova naložio upis tužiteljeva prava vlasništva u zemljišnim knjigama i povezani zahtjev tuženika da taj upis, kao pravni sljednici BN, trpe.
16. Na pravilnost i zakonitost pobijane odluke ne utječu žalbeni navodi kojima žalitelji dovode u pitanje postojanje pravne osnove tužitelja za upis prava vlasništva zbog znanja tužitelja o postojanju ugovora o doživotnom uzdržavanju u trenutku kada je predlagao da se u odnosu na spornu nekretninu raspravi ostavina iza pokojne BN. Najprije, s obzirom na ranije rješenje o tome da se upravo zbog postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ostavina iza BN neće raspravljati, niti tuženicima nije moglo ostati nepoznato postojanje tog ugovora. Osim toga, imajući na umu da zbog nedostatka izvornika isprave potrebne za upis prava vlasništva u zemljišnoknjižnom postupku, tužitelj niti njegov pravni prednik JN nisu mogli pravo vlasništva upisati u tom postupku. Zbog toga što je tužitelj koji se za zaštitu svoga prava odlučio na parnični postupak koji se zbog strogih zahtjeva stranačke sposobnosti može voditi samo protiv živih osoba, ne može mu se predbaciti da činjenica da je predlagao da se sporna nekretnina u ostavinskom postupku rasporedi s pokojne BN na njezine nasljednike utječe na osnovanost njegova prava.
17. U odnosu na žalbene navode žalitelja o tome da je tužitelj svoja prava trebao ostvarivati u ostavinskom postupku iza pokojne BN za odgovoriti je sljedeće. U ovoj pravnoj situaciji nije riječ o sporu koji izvire iz nasljednog prava, nego iz drugih imovinskopravnih odnosa koji nisu nastali zbog smrti ostaviteljice BN. Stoga se tužitelj koji nije (oporučni ili zakonski) nasljednik niti zapisovnik niti pravni sljednik tih osoba i koji tvrdi da predmetne nekretnine ne predstavljaju ostavinu BN nego naprotiv njegovo vlasništvo stečeno na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je ostaviteljica sklopila sa bračnim parom JN i ugovora o kupoprodaji koji je on sklopio s JN, ne može u smislu članka 179. ZN-a smatrati strankom u ostavinskom postupku iza BN jer ne ostvaruje neko pravo iz njezine ostavine. Stjecatelji imovine na temelju valjanih pravnih poslova sklopljenih s ostaviteljem zaštitu svojih vlasničkih prava na imovini koja je donesenim rješenjem o nasljeđivanju utvrđena ostavinskom imovinom otuđivatelja, pravnu zaštitu svojim prava na toj imovini ostvaruju u posebnom parničnom postupku protiv ostaviteljevih nasljednika kojima je ta imovina uručena u nasljedstvo, a ne u ostavinskom postupku. To stoga što se, s jedne strane, u ostavinskom postupku ostaviteljeva imovina uručuje nasljednicima (ne davateljima uzdržavanja i ostalim singularnim sljednicima) i, s druge strane, zaštita tih prava ne može se u parničnom postupku ostvarivati protiv ostavitelja koji zbog smrti nema stranačku sposobnost nego protiv njegovih nasljednika koji su legitimirani donesenim rješenjem o nasljeđivanju.
18. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženica IN i ENT te ranijeg tuženika sada pokojnog INT kod koje je ustrajala žaliteljica ENT i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude.
19. Žalba ne sadrži određene razloge zbog kojih se pobija odluka o naknadi tužitelja troškova koje su mu prouzročili tuženici koji su se protivili tužbenom zahtjevu niti su u donošenju te odluke ostvareni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
19.1. Na pravilnost i zakonitost pobijane odluke o troškovima postupka koja je donesena uz primjenu načela causae ne utječu tvrdnje privremenog zastupnika o tome da nije odlučeno o njegovom zahtjevu za zastupanje tuženice VN. O zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja VN odlučit će rješenjem bez odgode prvostupanjski sud koji ga je postavio.
20. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba i potvrđena je prvostupanjska presuda.
21. ENT koja sa žalbom nije uspjela (niti kao pravna sljednica žalitelja INT) odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.
21.1. Imajući na umu da tuženica IN nije snosila troškove zastupanja (svog) privremenog zastupnika u žalbenom postupku, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
U Varaždinu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
