Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-388/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Hajnal, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-304/2024-12 od 7. studenog 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025 .,
p r e s u d i o j e:
i
r i j e š i o j e:
I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-304/2024-12 od 7. studenog 2024. u pobijanim dijelovima pod točkama I., II., IV., V., VI. i VII. izreke, kojim su prihvaćeni tužbeni zahtjev tužitelja.
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, pa se ukida presuda Općinskog suda u Z Osijeku, poslovni broj: P-304/2024-12 od 7. studenog 2024. u pobijanim dijelovima pod točkama III., VIII. i IX. izreke, te se predmet u tim ukinutim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetanim dijela odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206582240, kreditna partija 7103122875, sklopljenog dana 27. 04. 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem: OU-898/06, dana 28. 04. 2006. godine, koji glasi: "u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.", te "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora" (točka I. izreke), kao i za utvrđenjem ništetnim dijela odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206582240, kreditna partija 7103122875, sklopljenog dana 27. 04. 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem: OU-898/06, dana 28. 04. 2006. godine, koji glasi: "sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmjenjene anuitete (točka II. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 4.857,81 Eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, a kako je to navedeno u izreci presude (točka III. izreke). Nadalje je tom presudom utvrđen ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206582240, kreditna partija 7103122875, sklopljenog dana 27. 04. 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem: OU-898/06, dana 28. 04. 2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti od 94.308,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (točka IV. izreke), dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206582240, kreditna partija 7103122875, sklopljenog dana 27. 04. 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem: OU-898/06, dana 28. 04. 2006. godine, koji glasi: "od 94.308,00 CHF, te "sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (točka V. izreke), dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206582240, kreditna partija 7103122875, sklopljenog dana 27. 04. 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem:
OU-898/06, dana 28. 04. 2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti 472,80 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (točka VI. izreke) i dio odredbe sadržan u članku 23. točka P. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206582240, kreditna partija 7103122875, sklopljenog dana 27. 04. 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem: OU-898/06, dana 28. 04. 2006. godine, koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora (točka VII. izreke). Također je tom presudom naloženo tuženiku da tužitelju zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 4.476,85 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, a kako je to navedeno u izreci presude (točka VIII. izreke)
1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.461,81 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2024. kao dana donošenja presude pa do isplate (točka IX. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91,, 91/92,, 112/99,, 88/01, 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22. i 153/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi sadržanih u ugovora o kreditu broj 3206582240, koji je sklopljen između tužitelja i tuženika 27. travnja 2006., u dijelu koji sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, kao i zahtjev za utvrđenjem ništenom dijela odredbe kojom je ugovoreno da pristaju na sve rizike i učinke koje mogu nastati iz promjene tečaja, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnove tih ništetnih ugovornih odredaba, i to iznosa od 4.857,81 eura s osnove promijenjenih kamatnih stopa i iznosa od 4.476,85 eura s osnove promjene tečaja u CHF, sve s pripadajućim kamatama.
4.1. Među strankama nije sporno da su sklopile 27. travnja 2006.. ugovor o kreditu broj: 3206582240, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 94.308,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao što nije sporno ni da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu 10. veljače 2016.
5. Sporna je osnovanost utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule te zastara potraživanja.
6. Ocjenu o osnovanosti tužbenih zahtjeva prvostupanjski je sud utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:
- da je između stranaka 27. travnja 2006. sklopljen ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 94.308,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,
- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka utvrđeno kako je tužitelj više uplatio 36.601,19 kuna s osnove primijenjene kamatne stope poznate na dan sklapanja ugovora o kreditu (4,50% godišnje), a s osnove promjenjivom tečaju CHF u odnosu na dan isplate kredita u iznosu od 33.730,82 kuna, ukupno 70.332,01 kuna,
- da iz dopune financijskog vještačenja proizlazi da je po osnovi promjene kamatnih stopa tužitelj pretplatio iznos od 4.857,81 eura i po osnovi tečajne razlike iznos od 4.476,85 eura, ukupno da je preplatio iznos od 9.334,66 eura, koji iznos tužitelj i potražuje ovim zahtjevima,
- da je u tijeku otplate davatelj kredita mijenjao kamatnu stopu,
- da je tužitelj više plaćene iznose platio u CHF, a vještak je nalazom i mišljenjem iste preračunao u kune prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke,
- da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene po žalbi presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te po reviziji presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., utvrđeno da su odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavni dio standardnih ugovora o kreditu unaprijed sastavljenih od banaka, o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i da je to uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača s jedne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu protivno načelima obveznog prava, zbog čega su te odredbe nepoštene i primjenom odredbe članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. - u daljnjem tekstu: ZZP/03.) ništetne,
- da je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. izraženo stajalište da su banke prilikom ugovaranja kamatne stope koristile "visokostručnu" terminologiju apsolutno nerazumljivu prosječnom potrošaču, a da su bile dužne ozbiljno informirati potrošače o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi što nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, nego su u unaprijed formuliranim standardnim ugovorima koristile nedorečene i nerazumljive formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva i na taj su način potrošačima nametnuli obvezu koju nisu mogli sagledati kao cjelinu koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita;
- da iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka, između ostalih i tuženice, proizlazi da su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te su odredbe o valutnoj klauzuli ostale nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, te iako su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF i imale su saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni propustile su potrošače informirati o tome,
- da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu odredbe članka 502c ZPP-a, kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva,
- da je predmetna tužba podnesena 22. ožujka 2019., pa kako je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava donesena 13. lipnja 2014., da nije osnovan tuženikov prigovor zastare, a u konkretnom slučaju da se radi o institutu stjecanja bez osnove propisanom odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/21. 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO),
- rok za zastaru tražbine kod stjecanja bez osnove da je pet godina sukladno odredbi članka 225. ZOO-a, a u konkretnom slučaju zastarijevanje da počinje teći kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno od kada da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojom pravomoćnom odlukom od 14. lipnja 2014., odlučio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te tada da je počelo pravo zahtijevati isplatu, a takvo shvaćanje da je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., pa kako je tužba podnesena 3. lipnja 2019., to da je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina u odnosu na obje osnove potraživanja,
- da su stranke sklopile 10. veljače 2016. Dodatak ugovora o kreditu, kojim je izvršena konverzija kredita radi promjene valute CHF u EUR-o.
7. Na temelju navedenog prvostupanjski sud prihvatio je tužbene zahtjeve tužitelja i utvrdio je ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i način njezine promjene te odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu, kao što je prihvatio i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova tih ništetnih odredaba.
8. Prvostupanjski je sud i po ocjeni ovoga suda pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što je pravilno cijenio i istaknuti prigovor zastare, ali za sada nije pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu po ovim osnovama, iz razloga koji će biti navedenu u daljnjem dijelu ove odluke.
9. Prvenstveno se u odnosu na žalbene navode tuženika kojima pobija utvrđenje prvostupanjskog suda ništetnim odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutne klauzule, a kojima u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, ističe, da je prvostupanjski sudu na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava dao jasne i valjane razloge o tome zašto je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Naime, ispitujući prvostupanjsku presudu u tom dijelu kojim je sud prvog stupnja usvojio dio tužbenog zahtjeva tužitelja, u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalba, kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u tom dijelu može ispitati.
11. Prema odredbi članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. i 46/07. - u daljnjem tekstu: ZZP/03.), koji je bio na snazi u vrijem sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. istog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi članka 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.
12. Kako su odredbe članka 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog među strankama, koja se odnosi na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom tuženika, sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, a kojim se odredbama s tužiteljem kao potrošačem nije pojedinačno pregovaralo i kako tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, te ugovorne odredbe su nepoštene jer se njima, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatna neravnoteža u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na tuženika, pa su stoga navedene ugovorne odredbe sukladno odredbi članka 87. ZZP/03. ništetne.
13. Žalitelju je i za navesti, da je nedvojbeno u postupku utvrđeno kako se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama prema kojim se redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjivala u skladu s odlukom banke i da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo.
14. Prema odredbi članka 295. ZOO-a opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
15. Nesporno je da predmetni ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu, prema kojoj se kamata, koja je ugovorena kao promjenjiva, određuje prema odluci banke (bez obzira nazvanoj odlukom ili metodologijom donesenom na temelju odluke), mogla postupiti kako je htjela tj. i savjesno i nesavjesno.
15.1. U konkretnom slučaju, to znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.
15.2. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO-a, koja odredba propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
16. Za navesti je da ZZP/03. niti ZOO-a ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO-a, kojom odredbom je propisano, da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
16.1. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
17. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano), bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu (jer se i Metodologija temelji na Odluci banke), ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
17.1. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženoj ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva
- načela savjesnosti i poštenja što i sud prvog stupnja u svojoj odluci obrazlaže.
17.2. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima je koristio predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.
17.3. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju, kao potrošaču, nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
18. Presudom broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koja je potvrđena povodom revizije banaka, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14-2 od 9. travnja 2015., utvrđeno je pod točkom 2. da je tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
19. Žalitelju je, u odnosu na njegove žalbene navode i za odgovoriti, da je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda, a koje je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede zaštite potrošača, obvezujuća za sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, te je i za navesti da je odredbom članka 129 .Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZZP) propisano, da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju članka 106. stavka 1. ovoga Zakona ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga Zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. stavku 1. ovoga Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, ali i postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosna da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak koji će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima. Dakle, propisana je mogućnost pokretanja bilo kojeg postupka (a ne samo za naknadu štete) radi ostvarivanja tih prava.
20. Stoga, postojanje povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika prema odredbi članka 138.a ZZP/07., koja propisuje, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
21. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a, koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.
22. Kako je spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu redovna kamata izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 2. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne i na tu okolnost nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Tuženik je sudjelovao u predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u parnici pod poslovnim brojem P-1401/12, pa nema govora o tome da je prvostupanjski sud propustio očitovati se o bitnim činjenicama u ovom postupku.
22.1. Kako je spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su dijelovi ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF ništetne.
22.2. Za ukazati je i to, kako je u presudi poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, izraženo stajalište prema kojem se članak 4. stavak 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način "da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.", zbog čega je neosnovano pozivanje tuženika i na odluke Suda EU.
22.3. Dakle, unatoč tome što su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli bile gramatički razumljive i uočljive, one su ipak bile nejasne jer tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti doseg tih odredbi niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takvih odredbi proizlaze za njega, pa su i po ocjeni ovoga suda sporne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene u smislu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/03., kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
22.4. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).
23. Međutim, prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu temeljem tih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke 10. veljače 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute (iz CHF u EUR) nego i u pogledu kamatne stope, a što sve proizlazi iz spisu priloženog dodatka i žalbenih navoda tuženika.
24. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15. – u daljnjem tekstu: ZID ZPK), izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
24.1. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 11/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
24.2. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).
25. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
26. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također, ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
27. Za navesti je, a glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
28. Stoga je u ovom slučaju u pogledu tražene isplate potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen.
28.1. Navedeno iz razloga da bi se utvrdilo je li potpisanim Sporazumom s tužiteljem prilikom sklapanja dodatka ugovoru o kreditu, korištena pretplata po osnovi pretplaćene kamate i valutne klauzule iz osnovnog ugovora o kreditu, a koja bi bila korištena za podmirenje budućih anuiteta nakon postupka konverzije (ako je, u kojem iznosu te je li ostala razlika koja nije priznata u tom postupku). Pri tome je potrebno cijeniti činjenicu da je dodatak sklopljen u EUR-a, a ne u kunama, pa se ni utvrđena razlika ne bi mogla utvrđivati kao da je ugovor o kreditu od početka bio sklopljen u kunama (kako je to vještačenjem utvrđeno), a što sve osnovano tuženik tijekom postupka i u žalbi tvrdi, i što prvostupanjski sud nije imao u vidu kod donošenja pobijane odluke u ovom dijelu.
28.2. Navedena utvrđenja predstavljaju odlučne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualna osnova za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.
29. Imajući u vidu navedeno, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je trebalo ukinuti pobijanu presudu u ovom dijelu i dopunsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom na ponovno suđenje radi održavanja nove glavne rasprave.
30. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud postupiti po upiti iz ovoga rješenja (iz točke 28.1.) te će nedvojbeno utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kao korisnika kredita za isplatu, nakon sklopljenog dodatka ugovoru o kreditu, i to tako što će točno utvrditi koji je iznos pretplate konvertiran, a koji iznos ne bi bio priznat u buduće anuitete, odnosno koji iznos predstavlja razliku koja tužitelju nije priznata dodatkom ugovora o kreditu u eurima (po osnovi glavnice i kamata), pa će potom ponovno odlučiti o ovom dijelu zahtjevu, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka novom, pravilnom i zakonitom odlukom s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.
31. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 370. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovih odluka.
U Splitu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Arijana Bolanča
