Republika Hrvatska
Županijski sud u
Splitu
Split, Gundulićeva
29a
Poslovni broj Gž-225/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Petrovčić, odvjetnik u Koprivnici, kao preuzimatelj odvjetničkog ureda Mije Bana, odvjetnika u Koprivnici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 9P-168/2019-51 od 17. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 9 P-168/2019-51 od 17. studenoga 2023.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 238-50- 4852952 od 2. svibnja 2008. sklopljenog između tužitelja ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi: "iznos odobrenog kredita, kunska protuvrijednost od 13.645,30 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita".
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 238-50- 4852952 od 2. svibnja 2008. sklopljenog između tužitelja ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, vezano uz kamatnu stopu koja iznosi 6,75 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 3.640,53 EUR/27.429,61 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se plaća na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:
na iznos od 0,94 EUR / 7,06 kn od 31. srpanj 2008.g. do isplate
na iznos od 0,27 EUR / 2,06 kn od 31. kolovoz 2008.g. do isplate
na iznos od 1,34 EUR / 10,06 kn od 30. rujna 2008.g. do isplate
na iznos od 1,34 EUR / 10,06 kn od 31. listopada 2008.g. do isplate
na iznos od 3,07 EUR / 23,10 kn od 30. studeni 2008.g. do isplate
na iznos od 5,32 EUR / 40,06 kn od 31. prosinac 2008.g. do isplate
na iznos od 2,93 EUR / 22,06 kn od 31. siječanj 2009.g. do isplate
na iznos od 9,70 EUR / 73,10 kn od 28. veljača 2009.g. do isplate
na iznos od 11,55 EUR / 87,06 kn od 31. ožujak 2009.g. do isplate
na iznos od 12,22 EUR / 92,06 kn od 30. travanj 2009.g. do isplate
na iznos od 18,85 EUR / 142,06 kn od 31. svibanj 2009.g. do isplate
na iznos od 14,47 EUR / 109,06 kn od 30. lipanj 2009.g. do isplate
na iznos od 13,55 EUR / 102,06 kn od 31. srpanj 2009.g. do isplate
na iznos od 13,28 EUR / 100,06 kn od 31. kolovoz 2009.g. do isplate
na iznos od 12,48 EUR / 94,06 kn od 30. rujan 2009.g. do isplate
na iznos od 13,81 EUR / 104,06 kn od 31. listopad 2009.g. do isplate
na iznos od 12,35 EUR / 93,06 kn od 30. studeni 2009.g. do isplate
na iznos od 12,75 EUR / 96,06 kn od 31. prosinac 2009.g. do isplate
na iznos od 13,28 EUR / 100,06 kn od 31. siječanj 2010.g. do isplate
na iznos od 15,54 EUR / 117,06 kn od 28. veljače 2010.g. do isplate
na iznos od 17,00 EUR / 128,06 kn od 31. ožujak 2010.g. do isplate
na iznos od 16,60 EUR / 125,06 kn od 30. travanj 2010.g. do isplate
na iznos od 18,85 EUR / 142,06 kn od 31. svibanj 2010.g. do isplate
na iznos od 20,98 EUR / 158,06 kn od 30. lipanj 2010.g. do isplate
na iznos od 21,24 EUR / 160,06 kn od 31. srpanj 2010.g. do isplate
na iznos od 26,82 EUR / 202,06 kn od 31. kolovoz 2010.g. do isplate
na iznos od 22,17 EUR / 167,06 kn od 30. rujan 2010.g. do isplate
na iznos od 32,26 EUR / 243,06 kn od 31. listopad 2010.g. do isplate
na iznos od 28,01 EUR / 211,06 kn od 30. studeni 2010.g. do isplate
na iznos od 28,81 EUR / 217,06 kn od 31. prosinac 2010.g. do isplate
na iznos od 32,26 EUR / 243,06 kn od 31. siječanj 2011.g. do isplate
na iznos od 35,84 EUR / 270,06 kn od 28. veljače 2011.g. do isplate
na iznos od 32,13 EUR / 242,06 kn od 31. ožujak 2011.g. do isplate
na iznos od 35,58 EUR / 268,06 kn od 30. travanj 2011.g. do isplate
na iznos od 31,86 EUR / 240,06 kn od 31. svibanj 2011.g. do isplate
na iznos od 36,90 EUR / 278,06 kn od 30. lipanj 2011.g. do isplate
na iznos od 42,61 EUR / 321,06 kn od 31. srpanj 2011.g. do isplate
na iznos od 47,12 EUR / 355,06 kn od 31. kolovoz 2011.g. do isplate
na iznos od 51,64 EUR / 389,06 kn od 30. rujan 2011.g. do isplate
na iznos od 43,54 EUR / 328,06 kn od 31. listopad 2011.g. do isplate
na iznos od 40,89 EUR / 308,06 kn od 30. studeni 2011.g. do isplate
na iznos od 39,16 EUR / 295,06 kn od 31. prosinac 2011.g. do isplate
na iznos od 37,57 EUR / 283,06 kn od 31. siječanj 2012.g. do isplate
na iznos od 40,65 EUR / 306,26 kn od 28. veljače 2012.g. do isplate
na iznos od 42,61 EUR / 321,06 kn od 30. ožujak 2012.g. do isplate
na iznos od 42,21 EUR / 318,06 kn od 30. travanj 2012.g. do isplate
na iznos od 41,17 EUR / 310,17 kn od 31. svibanj 2012.g. do isplate
na iznos od 41,55 EUR / 313,06 kn od 30. lipanj 2012.g. do isplate
na iznos od 42,88 EUR / 323,06 kn od 31. srpanj 2012.g. do isplate
na iznos od 41,28 EUR / 311,06 kn od 31. kolovoz 2012.g. do isplate
na iznos od 41,55 EUR / 313,06 kn od 30. rujan 2012.g. do isplate
na iznos od 38,90 EUR / 293,06 kn od 31. listopad 2012.g. do isplate
na iznos od 40,49 EUR / 305,06 kn od 30. studeni 2012.g. do isplate
na iznos od 41,55 EUR / 313,06 kn od 31. prosinac 2012.g. do isplate
na iznos od 40,89 EUR / 308,06 kn od 31. siječanj 2013.g. do isplate
na iznos od 41,15 EUR / 310,06 kn od 28. veljača 2013.g. do isplate
na iznos od 39,56 EUR / 298,06 kn od 31. ožujak 2013.g. do isplate
na iznos od 40,36 EUR / 304,06 kn od 30. travanj 2013.g. do isplate
na iznos od 41,82 EUR / 315,06 kn od 31. svibanj 2013.g. do isplate
na iznos od 38,23 EUR / 288,06 kn od 30. lipanj 2013.g. do isplate
na iznos od 38,63 EUR / 291,06 kn od 31. srpanj 2013.g. do isplate
na iznos od 37,30 EUR / 281,06 kn od 31. kolovoz 2013.g. do isplate
na iznos od 32,92 EUR / 248,06 kn od 30. rujan 2013.g. do isplate
na iznos od 38,63 EUR / 291,06 kn od 31. listopad 2013.g. do isplate
na iznos od 39,96 EUR / 301,06 kn od 30. studeni 2013.g. do isplate
na iznos od 40,49 EUR / 305,06 kn od 31. prosinac 2013.g. do isplate
na iznos od 40,22 EUR / 303,06 kn od 31. siječanj 2014.g. do isplate
na iznos od 40,09 EUR / 302,06 kn od 28. veljače 2014.g. do isplate
na iznos od 41,55 EUR / 313,06 kn od 31. ožujak 2014.g. do isplate
na iznos od 42,35 EUR / 319,06 kn od 30. travanj 2014.g. do isplate
na iznos od 41,55 EUR / 313,06 kn od 31. svibanj 2014.g. do isplate
na iznos od 41,28 EUR / 311,06 kn od 30. lipanj 2014.g. do isplate
na iznos od 40,89 EUR / 308,06 kn od 31. srpanj 2014.g. do isplate
na iznos od 41,02 EUR / 309,06 kn od 31. kolovoz 2014.g. do isplate
na iznos od 42,69 EUR / 321,67 kn od 30. rujan 2014.g. do isplate
na iznos od 43,14 EUR / 325,06 kn od 31. listopad 2014.g. do isplate
na iznos od 43,27 EUR / 326,06 kn od 30. studeni 2014.g. do isplate
na iznos od 44,07 EUR / 332,06 kn od 31. prosinac 2014.g. do isplate
na iznos od 44,51 EUR / 335,38 kn od 31. siječanj 2015.g. do isplate
na iznos od 44,20 EUR / 333,06 kn od 28. veljače 2015.g. do isplate
na iznos od 44,74 EUR / 337,06 kn od 31. ožujak 2015.g. do isplate
na iznos od 44,87 EUR / 338,06 kn od 30. travanj 2015.g. do isplate
na iznos od 1.106,43 EUR / 8.336,37 kn od 19. svibanj 2015.g. do isplate,
sve to u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.086,06eura/15.717,42kn1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 17. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od
2.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik, izrijekom pobijajući odluku „u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen“, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba nije utemeljena.
5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 238-50-4852952 od 2. svibnja 2008., sklopljenoga između tužitelja i tuženika, u dijelu kojim je ugovorena redovita kamatna stopa kao promjenljiva na osnovi jednostrane odluke banke, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i u dijelu kojim se određuje kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, kao i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih tužiteljevih isplata po tim osnovama.
6.Među strankama nije sporno kako su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 2. svibnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 238-50-4852952 na iznos od 13.645,30 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s namjenom koja je navedena u čl. 6. Ugovora - kupnja novih vozila Kia – KMAG d.o.o., a tužitelj se kao korisnik kredita obvezao kredit otplatiti kako je to navedeno u čl. 7. Ugovora i to da dio glavnice kredita u iznosu od 9.851,07 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, a prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten ali ne kasnije od 30. rujna 2008., a u iznos anuiteta uračunata je i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita iz točke b) kojom je određeno da preostali dio glavnice kredita u iznosu od 3.794,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita iz točke a), a prema otplatnom planu, kao i da je kredit otplaćen u cijelosti.
7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
-kako iz odredbe članka 2. predmetnoga Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovita kamata od 6,75% godišnje, kao promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke kreditora,
-kako je tužitelj sklopio ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila za svoje osobne potrebe, dakle kao fizička osoba izvan okvira poslovne djelatnosti, kako to proizlazi i iz tužiteljevog iskaza kojem tuženik nije prigovorio pa tužitelj ima status potrošača,
-kako tužitelj u tužbi od 29. travnja 2019. i tijekom postupku tvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iskazan kredit u valuti švicarski franak prema čl. 1. Ugovora i u pogledu kamatne stope koja je promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora prema čl. 2. Ugovora,
-kako iz tužiteljeva iskaza proizlazi da mu je u Auto kući Kia, gdje je kupio osobni automobil, rečeno kako oni surađuju s Raiffeisenbank Austria i da s njima može sklopiti ugovor o kreditu, da donese papire o mirovini i kako će oni sve srediti s bankom, s tim što mu je ponuđeno sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i rečeno mu kako je to za njega najpovoljnije i predočen mu izračun gdje bi mjesečna rata trebala biti 750,00 kn, što je za tužitelja i bilo povoljno jer je u to vrijeme primao mirovinu u iznosu od 2.700,00 kn mjesečno i takav kredit mogao otplaćivati, kako mu nije ponuđen ugovor o kreditu u drugoj valuti, a nije mogao pregovarati o kamatnoj stopi niti mu je itko objasnio što znači da je kamata promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora niti mu je itko predočio kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, a u banci kako mu je predan gotov ugovor o kreditu na potpis i tamo mu nitko ništa nije objašnjavao, da je rata kredita porasla ubrzo nakon sklapanja ugovora i to do 1.200,00 kn mjesečno, a da je znao kako postoji takva mogućnost predmetni ugovor ne bi sklopio jer su zbog porasta rate kredita jedva preživljavali te je kredit otplatio u cijelosti,
-kako je tuženik osporio tužbeni zahtjev po osnovi i visini, ističući i prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, a prvostupanjski sud rješenjem broj P- 168/2019-27 od 28. prosinca 2021. odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti i to rješenje je postalo pravomoćno, dok u pogledu kamatne stope tuženik navodi kako su kriteriji bili jasno definirani, a kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe članka 295. ZOO-a i kao takvi obvezuju ugovorne strane jednako kao i same ugovorne odredbe,
-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Nataliji Jambrečić iz Centra poslovnih analiza d.o.o. Čakovec te je pročitan Nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 16. siječnja 2023., a i vještakinja saslušana na ročištu dana 19. rujna 2023.,
-kako je iz nalaza i mišljenja vještaka i priloženih isprava utvrđeno da je tužitelju kredit isplaćen 6. svibnja 2008. po tečaju koji je iznosio 1 CHF=4,454122 kn tj. ukupno 60.777,83 kn, a vještačenjem utvrđeno i da je tužitelj zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora (6,75% godišnje) i zbog promijene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita u razdoblju od 31. srpnja 2008. do 19. svibnja 2015. više platio 3.640,53 eura/27.429,61 kn.
8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prihvaćajući kao vjerodostojan nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 13.645,30 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s namjenom za kupnju vozila i kako tužitelj potražuje od tuženika povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio tuženiku temeljem ugovorne promjenljive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, kao i povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio tuženiku temeljem ugovorene obveze na plaćanje anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tečaj CHF-a u trenutku realizacije kredita. Kako tuženik nije dokazao da bi prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF te da je na taj način, temeljem nepoštenih odredaba, tuženik stekao nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužiteljice kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama te je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i tako što je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
9.Nadalje prvostupanjski sud navodi i kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, pa tužitelju pripada pravo zahtijevati od tuženika vratiti ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) te je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 3.640,53 EUR/27.429,61 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koji iznos je utvrđen financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.
10.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalba, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.
11.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i na koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.
12.U ovom žalbenom stadiju postupka tuženik, pored ostaloga, osporava i pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, dalje ZZP/07) (odnosno za ugovore sklopljene u ranijem razdoblju s odredbama Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.
13.Člankom 96. ZZP/07 propisano je:
(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
14.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).
15.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
16.Konačno, člankom 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
17.Prije svega potrebno je navesti, a očitujući se ujedno i o žalbenim navodima, kako iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita za kupnju novog vozila Kia, koje vozilo je tužitelj koristio kao fizička osoba i korisnik kredita je tužitelj kao fizička osoba pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako se radi o potrošačkom ugovoru u smislu odredaba ZZP/07 i takve zaključke u cijelosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
18.Nadalje, kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 96. ZZP/07, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužitelju bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa, jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužitelju je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bio upoznat s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.
19.S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužitelju nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za nj u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena kamatne stope ili kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužitelju je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.
20.Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira da tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a, tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.
21.Glede žalbenih navoda valja ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore i za to dao potpuno prihvatljive razloge. U pogledu prigovora kako se na tuženika ne bi odnosila utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu na koje se i tužitelj u postupku pozivao, valja ponoviti kako je i tuženik koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a one uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, a slijedom toga je danas tuženik nepošten stjecatelj, kako je već i obrazloženo.
22.U pogledu prigovora zastare također treba ponoviti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U konkretnom slučaju utužena je tražbina prema navedenim dospijećima, a u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta 4. travnja 2012. i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 nakon 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017), a tužba u ovom predmetu je podnijeta 29. travnja 2019. pa je jasno kako prigovor zastare nije utemeljen. Žalitelju valja navesti i kako, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što također pravilno prihvaća i prvostupanjski sud.
23.Neutemeljeno tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne rezultate vještačenja, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju.
24.Tuženikovi žalbeni navodi glede ništetnih odredaba ugovora te činjenice kako je tužitelj bio upoznat da je dužan platiti predmetnu kamatu nisu utemeljeni i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču je onemogućeno pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenoga 2020.
25.Svi ostali tuženikovi žalbeni navodi nisu odlučni, a prvostupanjski sud je, kako je već i rečeno, za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao valjane i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.
26.Iz navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a i odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Na dosuđene novčane iznose tužitelju je pravilno dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem članka 29. ZOO-a. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
27.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju potpuno neutemeljeno nastoji prikazati da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio vrijednost predmeta spora i pravilno izvršio obračun bodova za pojedine radnje koje je tužitelju priznao, a sukladno odredbama Tbr. 52. OT-e.
28.Zbog navedenog je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o trošku postupka.
29.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.
30.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.
Split, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Rubić
