Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-392/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NNK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Pn-68/2022 od 31. prosinca 2024., u dijelu pod stavkom I. izreke, na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, broj Pn-68/2022 od 31. prosinca 2024., u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke preko iznosa od 20.075,00 EUR do iznosa od 50.000,00 EUR dakle za iznos od 29.925,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2021. do isplate, kao i u dijelu pod stavkom IV. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovni postupak.

II. U nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke presude za iznos od 20.075,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2021. do isplate, u dijelu pod stavkom II. i III. izreke, te u odnosu na rješenje o povlačenju tužbe, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici NNK, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 50.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24.08.2021. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 16.361,40 eura te se tužiteljica odbija za zakonsku zateznu kamatu u razdoblju od 13. srpnja 2021. do 24. kolovoza 2021.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, F. Supila 16, da tužiteljici NNK, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete isplati iznos od najmanje 6.370,69 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl.29 ZOO-a od dana dospijeća 14. prosinca 2000. do dana 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od dana 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od dana 01.siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od dana 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

IV. Tuženik se odbija za zatraženi parnični trošak.“

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 132.772,81 eura.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 11.381,24 eura.

III. Utvrđuje se da je tužba povučena za izgubljenu dobit u razdoblju od 14. ožujka 2000. do 14. prosinca 2000.“

2. Tuženica žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u dijelu pod stavkom I. izreke preko iznosa od 20.075,00 EUR do iznosa od 50.000,00 EUR dakle za iznos od 29.925,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2021. do isplate, te posljedično odluku o troškovima postupka u dijelu pod stavkom IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), te predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda na način da sud odbije tužbeni zahtjev koji prelazi iznos koji je tuženica u predmetnom postupku priznala. Traži troškove sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica sadržajno predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovano se žalbom ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito nema razloge o odlučnim činjenicama. To se prvenstveno odnosi na nedostatak obrazloženja prvostupanjskog suda u pogledu odluke o osnovi i visini dosuđene naknade neimovinske štete nastale kao posljedica pritvaranja tužiteljice i vođenja kaznenog postupka koji je pravomoćno obustavljen zbog zastare, a preko priznatog iznosa od 20.075,00 EUR.

6. Prvostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 476 st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.), dalje ZKP/97, kojom je propisano da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom; te odredbu čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 kojom je propisano da pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

7. Navedene odredbe sud prvog stupnja doveo je u vezu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO), kojom je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Obzirom da je tužiteljica provela 276 dana u pritvoru u razdoblju od 14. ožujka 2000. do 14. prosinca 2000., a da je postupak pravomoćno obustavljen rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj K-34/2019 od 21. prosinca 2020., to je tuženica predložila sklapanje sudske nagodbe za po njoj nesporan iznos neimovinske štete u iznosu od 20.075,00 EUR te je na ročištu 27. lipnja 2024. priznala navedeni iznos neimovinske štete tužiteljici, slijedom čega je prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 331. ZPP u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva donio presudu na temelju priznanja.

9.1. Nadalje, u odnosu na preostali iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 29.250,00 EUR, prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je u pritvoru bila od 14. ožujka 2000. do 14. prosinca 2000., odnosno punih 9 mjeseci, a da je u to doba imala troje maloljetne djece od 2, 4 i 6 godina, s time da je najmanje dijete od 2 godine još dojila. Istaknula je da nije željela da joj djeca dolaze u pritvor. Sve do određivanja pritvora život nje i njenog supruga da se svodio na rad u firmi, odlazak kući i odgajanje djece. Međutim nakon 3 mjeseca ona i njen suprug da su se obratili sucu da im dozvoli da djeca dođu i da ih vide, ali da je trebalo 3 mjeseca da sudac dopusti takvu odluku. Da je svoju djecu, a i supruga vidjela prvi put nakon 6 mjeseci u prostoriji u kojoj su bili ona, suprug, sudac i djeca, s time da su djeca skočila na nju. Ona i njen suprug da su tada djeci govorili neistinu da pišu knjigu te da će se vratiti nakon što napišu knjigu. Jednom prilikom kada je najmlađu curicu gledala preko stakla telefona u zatvoru, svekrva da joj je rekla da je ista ne prepoznaje, pri tom misleći na najmlađu kćer i da u svakoj crnoj ženi vidi nju i da je shvatila da su njihova djeca bila u stresu zbog cijele situacije, međutim da im to nisu govorila. U predmetnom razdoblju i kasnije da se osjećala nelagodno, poniženo i degradirano te da je jedino mogla naći mir u svojoj unutarnjoj psihi. Veliki problem da je imala u pritvoru s obzirom da je bila klaustrofobična kada je bila u sobi od 12 m u početku sa 3 osobe koje su praktički pravi kriminalci. Taj zatvorski prostor da je klaustrofobičan, da nema prozora, te da je to psihički stravično. Spavanje da je bilo jako loše te su joj davali tablete za umirenje, a da su dnevno imali 2 sata šetnje. Nakon što su suprug i ona izašli van iz pritvora 7 dana da nisu mogli ići po djecu jer da nisu psihički bili sposobni. Velik stres da joj je bilo otići na 50 rasprava pogotovo kod čitanja presude. Velik stres da joj je bio i odlazak na VSRH, da se pred istim mogla očekivati svakakva odluka, a kako je postupak obustavljen zbog zastare da je vjerojatno kod nekih postojala misao da su oni i dalje možda krivi.

9.2. Stav je prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada i daljnji iznos naknade neimovinske štete s osnova neutemeljenog uhićenja s obzirom da se radi o grubom ataku na duševno zdravlje, dostojanstvo, čast, ugled i slobodu tužiteljice te je pravo tužiteljice na potpunu naknadu štete odraz zaštite temeljnih osobnih prava i ljudskog integriteta, a time i odraz vladavine prava. Slijedom navedenog, zaključni je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada i daljnji iznos neimovinske štete u visini od 29.250,00 eura.

10. S obzirom na citirane zakonske odredbe, prvenstveno valja navesti, da svaki pojedini oblik povrede prava osobnosti predstavlja osnovu za naknadu neimovinske štete, jer samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta. Zakon o obveznim odnosima ne navodi taksativno prava osobnosti, već se s obzirom na sadržaj odredbe čl. 19. ZOO radi o „otvorenom“ broju prava osobnosti. Nadalje, iz zakonskih definicija ne proizlazi da bi se radilo o jednom pravu osobnosti već o pravima osobnosti u množini, dakle o skupini prava. Pravno je shvaćanje ovoga suda, da je moguće dozvoliti utvrđivanje individualne naknade štete za svako pojedino povrijeđeno pravo osobnosti (istom štetnom radnjom) jer se kriteriji za vrednovanje težine povrede ne moraju podudarati.

11. Stoga, ukoliko je radi neosnovanoga uhićenja ili pritvaranja, došlo do povrede više prava osobnosti neosnovano pritvorene osobe, tada ona ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za štetu kao posljedicu povrede svakoga prava osobnosti. Navedeno, samo pod uvjetom da se ne radi o istovrsnoj šteti. Takvo shvaćanje (da se zbog povrede prava osobnosti u slučaju neosnovanog lišenja slobode, mogu dosuđivati primjerene pravične novčane naknade, odvojeno zbog povrede više prava osobnosti - kada se ne radi o istovrsnoj šteti) proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3176/2022 od 6. rujna 2022.

12. U primjeni instituta prava na naknadu štete osobi koja je bila neosnovano u pritvoru, u primjeni zakonske odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91) revizijski je sud u nizu odluka (npr. Rev 766/09 od 17. studenog 2011., Rev 474/09 od 1. lipnja 2011. i dr.) izrazio pravno shvaćanje da naknada za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u koji su obuhvaćene sve štetne posljedice nematerijalne štete vezane uz neosnovano pritvorenog, proistekle iz neosnovane povrede slobode, a to znači pretrpljeni strah i duševne boli zbog povrede ugleda i časti.

13.1. I u primjeni odredaba ZOO, a vezano za pravo na naknadu štete radi neosnovanog lišenja slobode, revizijski je sud izrazio takvo pravno shvaćanje (prilagođeno promjeni koncepcije neimovinske štete iz subjektivne u objektivnu), tako je npr. u Rev 1653/2018 od 24. svibnja 2022., navedeno:“...revizijski sud ocjenjuje da naknada za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovano pritvorenog proistekle iz neosnovane povrede slobode, a što znači i duševne boli zbog povrede prava osobnosti na slobodu, čast, dostojanstvo i ugled oštećenog...“.

13.2. Međutim, navedeno pravno shvaćanje ne isključuje mogućnost da oštećeniku radi neosnovanog uhićenja ili pritvaranja, pripada i pravo na naknadu neimovinske štete radi povrede svakog pojedinog prava osobnosti koje bi eventualno bilo povrijeđeno (pored povrijeđenog prava osobnosti na slobodu), a čije štetne posljedice ne bi koincidirale štetnim posljedicama neimovinske štete proistekle iz povrede prava osobnosti na slobodu. Tako je i u presudi poslovni broj Rev 179/2018- 2 od 22. siječnja 2020. revizijski sud izrazio pravno shvaćanje:

„kako je sud, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, pa tako i o tome da je tužitelju već isplaćena naknada štete zbog povrede prava na slobodu neosnovanim pritvaranjem, utvrdio da tužitelju, zbog povrede prava osobnosti uvjetima smještaja i života u zatvoru...pripada pravična novčana naknada..“.

U istoj je presudi navedeno: „...nije prihvatljivo shvaćanje revidenta da su konkretno vrijednosti zaštićena prava u oba postupka jednaka, jer je u postupku naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode tužitelj štitio svoje pravo na slobodu, dok su prava koja štiti u ovom postupku znatno šira (dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje, privatnost i dr.)“.

14. Stoga, kada se oštećeniku dosuđuje neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti na slobodu (uslijed neosnovanog pritvaranja ili uhićenja), tada pravična novčana naknada neimovinske štete, predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovanog pritvorenog ili uhićenog, koje proizlaze iz neosnovane povrede slobode (a što uključuje i duševne boli zbog povrede prava osobnosti na slobodu, čast dostojanstvo i ugled, ali samo vezano uz povredu prava osobnosti na slobodu). Međutim, to nužno ne znači, da oštećenik ne bi mogao ostvarivati i pravo na naknadu neimovinske štete u zaštiti nekih drugih prava osobnosti, (vezano uz neosnovano pritvaranje ili uhićenje) a što je upravo i konkretni slučaj. Navedeno, pod uvjetom da se ne radi o istovrsnoj šteti odnosno da štetne posljedice povrede različitih prava osobnosti ne koincidiraju.

15. Stoga osoba koja je neosnovano uhićena, ima pravo na naknadu štete koja obuhvaća imovinsku i neimovinsku štetu. Toj osobi pripada pravo na naknadu štete zbog povrede svakog pojedinog prava osobnosti, ovisno o tome koje od svojih prava osobnosti štiti - pravo na život, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pravo na ugled, pravo na čast, pravo na dostojanstvo, pravo na privatnost osobnog obiteljskog života, pravo na slobodu i dr. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 121/2023-2 od 15. svibnja 2024.)

16. Primjenjujući izraženo pravno shvaćanje na konkretni slučaj, proizlazi da tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje uslijed boravka u pritvoru, povrede prava na dostojanstvo zbog uvjeta u pritvoru, povrede prava osobnosti na čast i ugled radi informacija objavljenim u medijima, povrede prava na privatnost osobnog obiteljskog života, međutim za svaku od tih povreda, po pretpostavkom da štetne posljedice ne bi koincidirale štetnim posljedicama neimovinske štete proistekle iz povrede prava osobnosti na slobodu, potrebno je zasebno ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu, te kojim činjenicama, dokazima i okolnostima se sud vodio prilikom odmjeravanja naknade za navedene povrede, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Zbog toga se i činjenično stanje na kojem je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku ukazalo nedovoljno utvrđenim, a s obzirom na sve prethodno navedeno, u drugostupanjskom postupku se nije mogla provjeriti niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava, zbog čega je ovaj sud nalazeći podnesenu žalbu osnovanom i odlučio ukinuti pobijani dosuđujući dio presude i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu na ponovni postupak.

18. Zbog naprijed navedenog drugostupanjski sud je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučio ukinuti pobijani dio presude i vratiti predmet istom sudu na ponovni postupak u kojem će se otkloniti uočena bitna povreda odredaba parničnog postupka, eventualno nadopuniti dokazni postupak u okviru već predloženih dokaza radi utvrđivanja svih bitnih činjenica, nakon čega će se ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

19. Na osnovu svega iznesenog odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ovoga rješenja.

20. U nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke presude za iznos od 20.075,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2021. do isplate, u dijelu pod stavkom II. i III. izreke, te u odnosu na rješenje o povlačenju tužbe, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena (stavak II. izreke ove odluke).

21. O troškovima postupka u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP odlučit će se u konačnoj odluci (stavak III. izreke ove odluke).

U Varaždinu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec