REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1746/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PBZ-LEASING d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 57270798205, protiv ovršenika CRONIP d.o.o., Zagreba, Gračec 24, OIB: 56439228917, zastupan po punomoćniku Vlatku Bukovcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva PENEZIĆ I PARTNERI d.o.o., Zagreb, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 14. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice izdane 25. veljače 2014. od javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-1796/2014., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 12. svibnja 2025. podnio ovome sudu prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice izdane 25. veljače 2014. od javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-1796/2014.

2. U prijedlogu za odgodu ovršenik navodi da je pred ovim sudom podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u kojem se poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ).

Nadalje, ovršenik smatra da je odgoda ovrhe potrebna s obzirom da se radi o visokom iznosu tražbini, a koji kao takav može ozbiljno narušiti njegovo poslovanje, tim više jer je ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine protiv njega pokrenu čak tri (3) postupka izravne naplate i to temeljem sporne Zadužnice u ovoj pravnoj stvari, ali i temeljem zadužnica po poslovnim brojem: OV-1794/2014 i OV-1795/2014, te da za svaku potražuje iznosu od 132.722,80 EUR. Ovršenik navodi da zbog provedbe ovrhe ne bi mogao izvršavati svoje obveze u dospijeću, a što bi rezultiralo s njegovom nesposobnošću za plaćanje, a koja je jedan od osnovnih razloga za otvaranje stečajnog postupka, prema čl. 5. st. 2. Stečajnog zakona, tako da bi nepopravljiva i nenadoknadiva šteta nastala i radnicima, kao i njegovim poslovnim partnerima i dobavljačima. Nadalje, da se teška i teško nadoknadiva šteta očituje i u činjenici što je prisilna naplata tražbine, koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, zakonom zabranjena, odnosno provedbom ovrhe ovrhovoditelj bi naplatio tražbinu koja je prestala u financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, jer je pred FINA-om podnio prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe. Kao bitno ovršenik ukazuje, da je u navedenom postupku ovrhovoditelj 13. prosinca 2013. prijavio tražbinu, ali ne kao predstečajni vjerovnik, već kao izlučni vjerovnik, budući da je bio upisan kao vlasnik nekretnine (objekta leasinga) koja je predmet Ugovora, te da će svoje potraživanje namiriti odvojeno od ostalih predstečajnih vjerovnika, odnosno da je ovrhovoditelj kao vlasnik nekretnine i izlučni vjerovnik, iskoristio pravo na odvojeno namirenje. U prilog svog prijedloga, ovršenik navodi da odgodom prijenosa zaplijenjenog iznosa ovrhovoditelj ne bi trpio nikakvu štetu, dok u slučaju da sud donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim, a sud ne odgodi ovrhu, on neće biti u mogućnosti vratiti cjelokupno preneseni iznos, a niti će imati otvorene mogućnosti prisilnog ostvarenja svoje tražbine protiv ovrhovoditelja. I naposljetku, ovršenik traži naknadu troškova postupka.

3. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa otpremljen je 13. svibnja 2025. ovrhovoditelju na očitovanje. Međutim, sud je u konkretnom predmetu zbog hitnosti u postupanju i kratkoće roka za prijenos sredstava (prijenos će biti izvršen 23. svibnja 2025.) odlučio temeljem stanja spisa bez čekanja na istek rok za očitovanje ovrhovoditelja, te vodeći pri tom računa da na taj način ni ovršenik, a ni ovrhovoditelj nisu dovedeni u nepovoljan položaj.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu nije osnovan.

5. Na prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u skladu s čl. 210. st. 2. OZ-a, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe (konkretno čl. 65. OZ-a).

6. U skladu s odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je ispunjen jedan od uvjeta taksativno navedenih točkama 1. - 11. st. 1. citiranog članka OZ-a. Navedena odredba znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz citirane zakonske odredbe, odnosno da je ovršenik osim jednog od uvjeta taksativno navedenih točkama 1. -11. st. 1. čl. 65. OZ-a konkretno učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe.

7. Uvidom u spis (list 24. do 29. spisa) sud je utvrdio da je ovršenik 02. svibnja 2025. uistinu i podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Naime, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi.

9. Međutim, ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Paušalno i puko navođenje da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala šteta sama po sebi, a zbog visine iznosa kojeg ovrhovoditelj potražuje u ovoj pravnoj stvari, odnosno zbog iznosa od 132.722,80 EUR, te što kao posljedicu može imati nemogućnost nastavka poslovanja i ispunjena preuzetih obveza ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista nastala šteta i to takva koja bi bila teško nadoknadiva. Ovršenik nije dostavio nikakve valjane dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu. Naime, ovršenik u svom prijedlogu za odgodu ovrhe nije naveo nikakve podatke o imovini i poslovanju ovrhovoditelja ili nekoj drugoj okolnosti koja bi ukazivala na njegovu insolventnost, niti navodi da bi ovrhovoditelj bio lošeg financijskog stanja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku onaj iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen i prenesen. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima.

10. U odnosu na navod ovršenika da ovrhovoditelj nad ovršenikom provodi pravno nasilje, jer je protiv njega pokrenuo ne jedan već tri postupka izravne naplate, valja reći da se postupak izravne naplate u ovom predmetu provodi temeljem bjanko zadužnice koja predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. OZ-a i u kojoj je ovršenik dao suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijene njihovi računi, te da se novčana sredstva s tih računa isplate vjerovniku.

11. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao točki I. izreke rješenja.

12. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

13. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa prijedlogom u ovom postupku, sud je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. svibnja 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis