Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1499/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicama iz Odvjetničkog društva Kranjčec i Kamber j.t.d. iz Zadra, Ljudevita Posavskog 10, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu- Građanski odjel Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2375/2023-19 od 4. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2375/2023-19 od 4. travnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj nasljeđivanjem svoga oca JĐ, stekao pravo vlasništva nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 15462 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i u svoju korist za cijelo u zemljišnim knjigama nadležnog suda, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), a ujedno je naloženo tuženici tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.833,98 EUR-a s kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke).

2.Protiv citirane odluke žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih u odredbi članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Žalbeni je prijedlog preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva i dosudom tuženoj troškova postupka, podredno ukinuti je i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1.Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio njezino odbijanje.

3.Žalba nije osnovana

4.Odredbom članka 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je kako prilikom donošenja prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa sadržajem spisa, a izreka presude nije u proturječnosti s razlozima presude te nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. ZPP-a na koje se žalbom ukazuje, jer je prvostupanjski sud suglasno toj odredbi pravilno ocijenio provedene dokaze.

5.Među strankama nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu u Zadru radi mirnog rješenja spora koje je otklonilo mogućnost nagodbe, radi čega je ispunjena procesna pretpostavka iz članka 186.a ZPP-a za podnošenje tužbe.

6.Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i u svoju korist za cijelo u zemljišnim knjigama nadležnog suda.

6.1.Tužbeni zahtjev zasniva se na tvrdnji tužitelja da je vlasništvo navedenih nekretnina stekao samostalnim posjedovanjem kao pošteni posjednik kroz zakonom propisano vrijeme preko svojih prednika i nasljeđivanjem od oca JĐ odnosno dosjelošću i nasljeđivanjem.

6.2.O postavljenom zahtjevu prvostupanjski je sud odlučio nakon što je u provedenom postupku utvrdio:

-kako je predmetna nekretnina oznake čest. [katastarska čestica] oranica površine 15462 m2, zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s upisanim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske,

-kako iz povijesti posjedovanja Državne geodetske uprave, Područni ured Zadar za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 9 spisa), slijedi da je uspoređenjem novih i starih planova vidljivo da novim položajem nekretnina odgovara dijelovima starih kat. čest. [katastarska čestica], za koje su podaci bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije za k.o. [adresa]., a pregledom najstarijih podatka koji datiraju iz 1883. kod kat. čest. [katastarska čestica] nalazi se evidentirana tadašnja Općina Poljica te 1903. čest 956. „ odlazi“ u posjedovni list javnog dobra- putevi; I. (prvom) revizijom ove katastarske čestice upisan je veći broj suposjednika kat. čest. [katastarska čestica] među kojima i JĐ, sin TĐ, kao posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] u pov od 22270 m2, ali ne i dijela kat čest. [katastarska čestica]; II (drugom) revizijom ove katastarske općine 1986. također je upisan veći broj suposjednika 474 i 481 od kojih je JĐ, sin TĐ upisan posjednikom dijela kat. čest. [katastarska čestica] u pov. od 19027 m2 i dijela kat. čest. [katastarska čestica] u pov. od 3363 m2, što je vidljivo iz starog posjedovnog lista br. [posjedovni list]; spomenutom novom izmjerom 2013. formirana je nova čest. [katastarska čestica] koja je revizijom po izmjeri upisana posjedom RH,

-kako iz zemljišnoknjižnog predmeta Općinskog suda u Zadru poslovni br. Z- 6428/2008/779 proizlazi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] rješenjem poslovni broj Z-6428/2008/779 od 18. studenog 2011. Republika Hrvatska upisana kao vlasnica za cijelo nekretnine oznake čest. [katastarska čestica], oranica pov. 15106 m2, lokva pov. 356 m2, (ukupna pov. 15462 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem postupku nije sudjelovao otac tužitelja JĐ (za kojeg je navedeno u istom zapisniku od 18. studenog. 2011. da nije pristupio iako je uredno pozvan) budući je isti preminuo još 12. ožujka 2011.,

-kako iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, po javnom bilježniku Davoru Miškoviću, kao povjereniku suda, poslovni broj O-451/2011, UPP-OS-10/2013 od 17. siječnja 2013. iza pok. JĐ rođenog **.**.1924., a umrlog **.**.2011., proizlazi da je njegovim nasljednikom na predmetnoj nekretnini oznake čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proglašen sin IĐ (ovdje tužitelj), za cijelo,

-kako je očevidom utvrđeno da sporna nekretnina na terenu predstavlja predmetnu kčbr. [katastarska čestica] za cijelo, ukupne površine 15462 m2, upisanu u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], po kulturi se vodi kao oranica površine 15106 m2, i lokva 356 m2; na terenu je vidljivo da se radi o oranici koja je u uporabi, u naravi je dužine oko 340 m 2, a širine oko 46 m2, omeđena sa sjeveroistočne i jugozapadne strane javnim zemljanim kolnim putevima, a sa sjeverozapadne i jugoistočne strane omeđena je vidljivim „vošama“ (zemljani plot-griblja), u krajnjem jugozapadnom dijelu postoji veliki bazen u kojem se nalazi voda koju tužitelj koristi za poljoprivredne aktivnosti, a nađen je samo jedan manji hrast koji se nalazi uz spomenutu lokvu,

-kako prema nalazu i mišljenju vještaka mjernika SĐ, (list 46 spisa) spornu nekretninu po staroj izmjeri koja je nastala prije 140 godina za vrijeme Austrougarske čini dio stare čet. zem. 474 i to u najvećem dijelu površine (4/5), a u manjem dijelu 1/5 dijela dio stare čest. zem. [katastarska čestica] s tim da između dijelova tih dviju stariih velikih čestica je nekad prije 140 godina ucrtan stari katastarski put time što je na terenu i iz šire slike vidljivo da ti stari katastarski putevi od prije 140 godina nisu u uporabi tj. nemaju nikakve veze sa stvarnim položajem okolnih oranica i danas postojećih javnih puteva iz nove izmjere,

-kako je prema kazivanju tužitelja i svjedoka OĐ, LĐ i CĐ predmetna nekretnina u dugogodišnjem nesmetanom posjedu i obradi tužiteljevih prednika još od 1927./1928. i to djeda TĐ“, oca JĐ te konačno tužitelja.

7.Slijedom navedenog, uz pridruženo pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u odlukama Trgo protiv [adresa] i I protiv Republike Hrvatske da se uračunava i vrijeme posjedovanja koje je proteklo prije 8. listopada 1991., koje shvaćanje je preuzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. prvostupanjski je sud utvrdio kako je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika-djeda TĐ zvanog J, a potom i oca JĐ kao njegov nasljednik bio u nesmetanom samostalnom posjedu predmetne nekretnine od prije 1928. pa nadalje uz zaključak kako je posjedovanjem prednika preko 40 godina stekao vlasništvo dosjelošću putem prednika a osnovom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje:ZV) te nasljeđivanjem iza svoga oca, radi čega mu je pružena pravna zaštita prihvaćanjem zahtjeva sadržaja kao u izreci.

8.Navedena presuda je pravilna i zakonita.

9.Prvenstveno, u odnosu na žalbeni prigovor kako nije utvrđeno je li tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odgovoriti je kako je isti neosnovan. Naime, prvostupanjski je sud utvrdio (točka 6. obrazloženja) kako je tužiteljev otac JĐ preminuo **.**.2011., što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti O-451/2011, UPP-OS-10/2013 od 17. siječnja 2013., pa dosljedno nije mogao sudjelovati u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u kojemu je na zapisniku Z-6428/2008/779 od 18. studenog 2011. utvrđeno da je uredno pozvan i nije se odazvao, a tužena i ne tvrdi kako je poziv bio upućen tužitelju.

10.Nadalje, kada se pobijajući utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda žaliteljica neodređeno poziva na stav Vrhovnog suda RH, pretpostaviti je kako problematizira sudjelovanje u postupku preoblikovanja kao razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva.

11.S tim u svezi je dodati kako i prema pravnom shvaćanju ovoga suda, rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti.

11.1.U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju uspjeh tužitelja ovisi o tome je li ili nije, dokazao tužbenu osnovu (tako VSRH u Rev-919/2018 od 11. prosinca 2024.).

11.2.Sve navedeno ovdje nije od značaja jer, kako je utvrđeno, tužitelj ni njegov prednik u postupku preoblikovanja nisu sudjelovali, a s druge pak strane tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje prava vlasništva tužitelja i ovlast za uknjižbu nije zahtjev iz tužbe za ispravak ili brisovne tužbe. To je stvarnopravna deklaratorna tužba koju podiže izvanknjižni vlasnik sa ciljem da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na određenoj nekretnini sa zahtjevom za uknjižbu (članak 187. ZPP-a). Takva tužba na utvrđenje nije predviđena ni ZZK-om kao posebnim propisom, a iz navedenog u konkretnom slučaju proizlazi kako tužitelj ničim nije prekludiran u pravu na podnošenje predmetne tužbe.

12.Također je pravilno prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da su na strani tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje dosjelošću te nasljeđivanjem iza smrti njegova oca.

13.Prema odredbi članka 388. stavak 2. ZV stjecanje, promjene pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se po pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa bi sukladno tome dosijedanje teklo u više pravnih režima.

14.Tako, sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti bio je potreban zakonit, pošten i istinit posjed, time da prema pravnom pravilu iz paragrafa 1477. OGZ-a onaj tko dosjelost temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja.

15.Dakle, u smislu citiranih pravila jedna od temeljnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću je pošten (savjestan) posjed pa se na temelju posjeda koji je nepošten, ma koliko dugo on trajao, dosjelošću ne može steći pravo vlasništva. Pretpostavka o poštenju (savjesnosti) posjeda ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

16.Obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj sud, o tome da je djed tužitelja u posjed prijepora stupio oko 1928. godine, odredbe spomenutih pravnih pravila OGZ-a koji se na ovom području primjenjivao kao zakon prije 6. travnja 1941. godine temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Službeni list br. 84/46.) i Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ br. 73/91.), u odredbi paragrafa 1472. OGZ-a propisivao je: „Proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (§ 287., 289. i 1456. - 1457.), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih zborova, nije dovoljno opće i redovno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava napomenutim stvarima izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz godina. Prava spomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fikusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina.“.

17.Dakle, iz citirane odredbe paragrafa 1472. OGZ-a proizlazi da je za stjecanje prava vlasništva u odnosu na općinska i državna zemljišta bilo potrebno vrijeme dosjedanja od 40 godina. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stupio na snagu 1. rujna 1980. („Narodne novine“ broj 53/91,9/92 i 77/92 koji je u čl. 28. St.2.i 3. kao nužnu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisivao je savjesnost posjeda uz vrijeme od deset godina za savjesnog i zakonitog posjednika odnosno 20 za savjesnog posjednika

18.Konačno, odredbom članka 159. stavak 2. i 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini protekom roka deset godina neprekinutog samostalnog posjeda te nekretnine, a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda odnosno u smislu stavka 4. kod kvalificiranih subjekata vlasništva uz posjed navedene kvalitete i dvostruko vrijeme posjeda.

19.Suprotno navodima žalbe iskazi saslušanih svjedoka sami za sebe i u svezi s ostalim provedenim dokazima,koje je prvostupanjski sud osnovano prihvatio kao objektivne, koju ocjenu prihvaća i ovaj sud, nedvojbeno dokazuju da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću putem tužiteljevih prednika odnosno i nasljeđivanjem.

20.Tužena žalbenim navodima preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka OĐ, LĐ i CĐ, koji su u bitnome potvrdili tužbene navode i kazivanje tužitelja, a sama ocjena dokaza isključivo je ovlaštenje suda, kako to proizlazi iz odredbe članka 8. ZPP-a, u skladu s kojom je prvostupanjski sud i postupio te izvedene dokaze, kako saslušanjem tužitelja i svjedoka, tako i materijalne dokaze pregledom isprava o stanju posjeda prosudio po svom slobodnom uvjerenju koje je opravdao prihvatljivim, dostatnim i logičnim razlozima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost na rezultatima dokaznog postupka, koju ocjenu i ovaj sud prihvaća.

21.U odnosu na prigovor kako svjedoci s obzirom na svoju starosnu dob niti ne mogu imati saznanja o kvaliteti posjeda u relevantno vrijeme navesti je kako je doista teško dokazivati činjenice koje se odnose na relevantno vrijeme od dvadesetih godina dvadesetog stoljeća pa unaprijed jer objektivno i zdravorazumski je zaključiti kako nema svjedoka koji bi iz tog razdoblja imali neposrednih saznanja.

21.1.Međutim, posredna saznanja iznosili su saslušani svjedoci OĐ rođen 1939., LĐ rođen 1944. i CĐ rođen 1938., koji su potvrdili navode tužbe i tužiteljevo kazivanje, što je posebno detaljno i okolnosno izložio svjedok OĐ, prema čijem iskazu se zemljište kontinuirano neprekidno obrađivalo, a cijelo područje je imalo istu pravnu sudbinu i svi mještani su zemljišta dobili na isti način pa tako i prednik tužitelja negdje 1927./1928., o čemu su papiri postojali, ali postupak rješavanja upisa nije dovršen jer je 1941. započeo rat i sve bilo zapaljeno, ali je posjed nesmetano nastavljen.

22.Iskaze svih saslušanih prvostupanjski je sud pravilno, suprotno žalbenim navodima, prihvatio kao vjerodostojne i uvjerljive, što ima uporišta u činjenici kako su rodom iz [adresa] gdje i žive te su svoja saznanja temeljili na prenesenim pričama i saznanjima svojih prednika i mještana, a njihova saznanja o bitnim činjenicama su suglasna međusobno i s tužbenim navodima te iskazom tužitelja i potvrđena i upisom posjeda, kojima se osim uopćenih poricanja žaliteljica ničim konkretnim ne suprotstavlja.

23.Dosljedno, iz pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda koji imaju podlogu u provedenim dokazima proizlazi da su prednici tužitelja i to djed OĐ, otac JĐ još od početka dvadesetog stoljeća, odnosno djed od 1928. držali predmetnu nekretninu u vlasničkom posjedu, obrađivali je kao oranicu zasijavajući je žitom, kasnije sadili povrće (četruni, meloni, kupus i sl.) a sada je zasijana djetelinom i vidljivo ograđena, pa su je dakle neprekidno koristili kao svoju, neometano od bilo koga, iz čega slijedi kako su protekom roka od 40 godina takvog poštenog samostalnog posjeda, uživajući nekretninu kao svoju, tužiteljevi prednici, djed i otac postali njezini izvanknjižni vlasnici.

24.Na pravilnost zaključka da su prednici tužitelja bili u vlasničkom samostalnom posjedu sporne nekretnine upućuje i pregled stanja posjeda evidentiran kod nadležnog Područnog ureda za katastar, što osim uopćenog osporavanja od strane tužene tijekom postupka pa ni sada u žalbi nije dovedeno u pitanje.

25.Dosljedno, u vrijeme smrti tužiteljeva oca 12. ožujka 2011. predmetna nekretnina je predstavljala njegovu ostavinu (kao izvanknjižno vlasništvo) te je prešla u tužiteljevo vlasništvo nasljeđivanjem sukladno članku 5. stavku 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03,163/03, 35/05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) što je deklarirano rješenjem o nasljeđivanju iza njegove smrti O-451/2011, UPP-OS-10/2013 od 17. siječnja 2013., pa je tužitelj temeljem nasljedstva preuzeo i posjed nekretnine koju nesmetano koristi, a slijedom toga isti nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom niti zloupotrebom povjerenja, pa je dakle istinit, pri čemu iz stanja spisa proizlazi kako stjecatelj nije znao niti s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pa je njegov posjed i pošten u smislu članka 18. ZV-a.

26.U odnosu na prigovor nemogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000., odgovoriti je kako je isti neosnovan.

26.1.Naime, kada su predmetne nekretnine od kojih je nastala sporna bile u režimu društvenog vlasništva do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90 - dalje: ZID ZŠ), onda odredbe toga Zakona a niti Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kojom je ukinuta odredba članka 55. stavak 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 52/90 - dalje: ZŠ) nisu od utjecaja na mogućnost stjecanja vlasništva tih nekretnina dosjelošću u razdoblju dok su te nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva.

27.Šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u režimu društvenog vlasništva postale su vlasništvo Republike Hrvatske stupanjem na snagu ZID ZŠ. Odredbom članka 55. stavak 2. ZŠ bilo je propisano da na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću. Ta odredba, a kao što je prethodno rečeno, ukinuta je prije navedenom Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske.

28.Dakle, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kao i odredba članka 55. stavak 2. ZŠ-a odnose se isključivo na mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu u razdoblju nakon što su šume i šumsko zemljište postale državno vlasništvo, a ovdje je pravilno utvrđeno da su bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prije stupanja na snagu spomenutog ZID ZŠ („Narodne novine“ br.41/90 od 16. listopada 1990.), dakle u vrijeme dok je ta nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, pa tužena nije mogla temeljem odredbe navedenog zakona, odnosno članka 16. Zakona o šumama („Narodne novine“ br.52/90-pročišćeni tekst 5/91., i 9/91.,14/93) steći vlasništvo sporne nekretnine.

29.Pri tome se prvostupanjski sud pravilno pozvao na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv RH (Zahtjev broj:35298/049 i Radomilja protiv RH (Zahtjev broj 37685/10) koji je prihvaćen i odlukom RH izražen u odluci Rev- 2776/106 od 29. siječnja 2019. prema kojima se u vrijeme za stjecanje dosjelošću na nekretninama društvene vlasnosti uračunava i razdoblje prije 8. listopada 1991. ukoliko su ispunjene pretpostavke da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I- 58/97 od 17. studenog 1999. te ako se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe.

30.S tim u svezi je imati u vidu kako je RH kao članica Europske unije i Vijeća Europe dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10)-i njezinih Protokola, kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (Odjeljak II. 2. Konvencije).

31.Kako je tužitelj dokazao propisanu kvalitetu posjeda i potrebno vrijeme posjeda predmetne nekretnine a iz rezultata postupka ne proizlazi da bi se radilo o nekretnini na kojoj netko treći osim tužitelja polaže pravo vlasništva, što se žalbom ne čini upitnim, to je valjanom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev prihvaćen

32.U odnosu na žalbeni prigovor kako je propušteno utvrditi je li bunar-bazen zatečen na spornoj nekretnini javno dobro u općoj upotrebi na što osim uopćenog navoda tužena ničim konkretnim ne ukazuje odgovoriti je kako za osnovanost tog navoda nema utemeljenja u rezultatima postupka.

33.Budući se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a prvostupanjski je sud na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je valjano primijenio materijalno pravo, prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, žalbu tuženice je kao neosnovanu valjalo odbiti uz potvrdu pobijane prvostupanjske presude, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

34.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na pravilnoj primjeni članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, u žalbi nije posebno osporavana, a ovaj sud nije našao da bi u njezinom donošenju bile počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

U Splitu, 14. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić