Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1436/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanom po punomoćnici Heidi Santini, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene ŽŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i uspostave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-973/2022-20 od 13. ožujka 2024. i rješenja istog suda P-973/2022-10 od 29. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-973/2022-20 od 13. ožujka 2024. i rješenje istog suda poslovni broj P-973/2022-10 od 29. ožujka 2023.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je opozvan Ugovor o darovanju nekretnina od 10. ožujka 2021. sklopljen između tužitelja CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i tuženice ŽŠ (N) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimatelja, koji ugovor je ovjeren 10. ožujka 2021. kod javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, pod brojem: OV-1290/2021 te proveden u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u postupku br. Z- 13458/2021, a kojim ugovorom je tuženici od strane tužitelja darovana nekretnina upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] [adresa] i dvorišta ukupne površine 201 m2, od toga kuća 79 m2 i dvorište 122 m2.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu nakon pravomoćnosti ove presude brisanje upisa prava vlasništva tuženice ŽŠ (N) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ½ dijela nekretnine upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] [adresa] i dvorišta ukupne površine 201 m2, od toga kuća 79 m2 i dvorište 122 m2 te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa prava vlasništva tuženice pod brojem Z- 13458/2021, upisom tužitelja CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ½ dijela nekretnina navedenih u Ugovoru o darovanju nekretnina od 10. ožujka 2021. ovjerenom kod javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba 10. ožujka 2021. godine pod brojem: OV-1290/2021.

Nalaže se tuženici da tužitelju ½ dijela nekretnine navedene u Ugovoru o darovanju nekretnina od 10. ožujka 2021. ovjerenom 10. ožujka 2021. godine kod javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba pod brojem: OV-1290/2021 i to: nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] koja se u naravi sastoji od kuće br. 41 [adresa] i dvorišta od ukupno 201 m2, od toga kuća 79 m2 i dvorište 122m2 preda u suposjed slobodnu od osoba i stvari u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Tuženica je dužna nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2.i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju CŠ iz [adresa], da tuženoj ŽŠ iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 28.125,00 eura, u roku od 15 dana.".

2.Protiv citirane presude te rješenja od 29. ožujka 2023. o određivanju vrijednosti predmeta spora kojim je umjesto u tužbi označene vrijednosti od 10.000,00 kn (ispravno:10.001,00 kn) utvrđena vrijednost od 250.000,00 Eura, žali se tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga. Žalbeni je prijedlog pobijanu presudu preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troška parničnog postupka prema predanom troškovniku, kao i troška žalbe, odnosno prema "korigiranoj vrijednosti predmeta spora" kako je u tužbi označena, podredno pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem.

2.1.Na žalbu je odgovorila tužena predlažući je odbiti.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

4.S osnovom tužitelj prigovora bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku Zakon o parničnom postupku("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP) koju je prvostupanjski sud počinio time što je iskaze tužene i svjedoka koje je predložila i to njezine majke OŠ i supruga PŠ prihvatio kao objektivno moguće, logične i uvjerljive te u skladu s ostalim provedenim dokazima a prema kojima izvan kruga obitelji nikome nije pokazan video snimak od 15. listopada 2021. budući su isti u neskladu s iskazima po tužitelju predloženih svjedoka ĐŠ i ZŠ kojima je poznato da se snimak pokazivao u poslovnim prostorijama trgovačkog društva čiji je tužitelj bio član.

4.1.Slijedom toga utvrđenje prvostupanjskog suda o sukladnosti iskaza saslušanih svjedoka protivno je sadržaju njihovih iskaza iz zapisnika kao i zaključak iz toga izveden.

4.2.Međutim, unatoč navedenoj povredi, temeljem ovlaštenja iz članka 373.a ZPP-a moguće je bitne činjenice utvrditi na temelju izvedenih dokaza koji se u spisu nalaze i baš iskaza navedenih svjedoka te pobijanu presudu potvrditi, kako će se to u nastavku obrazložiti.

4.3.Odluka nije zahvaćena ostalim relativno bitnim povredama na koje žalba upućuje, kao ni bitnim povredama odredbi postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5.Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja kao darodavatelja za utvrđenje da je zbog nezahvalnosti opozvan Ugovor o darovanju od 10. ožujka 2021. u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] Kuća br. 41 [adresa] i dvorišta ukupne površine 201 m2, od toga kuća 79 m2 i dvorište 122 m2, koje je darovao tuženoj u suglasnosti s tadašnjom suprugom, kao nespornom suvlasnicom za ½ po osnovi bračne stečevine, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe darovnog ugovora upisom tužitelja kao suvlasnika glede ½ dijela predmetnih nekretnina.

6.Sporno je i po prvostupanjskom sudu određivanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 250.000,00 Eura nakon prigovora tužene iznijetog u odgovoru na tužbu da je u tužbi vrijednost predmeta spora od 10.001,00 kn prenisko označena.

7.Iz stanja spisa proizlazi kako tužitelj u činjeničnoj osnovi zahtjeva za opoziv prema podnesenoj tužbi razloge nezahvalnosti nalazi u počinjenju kaznenih djela na njegovu štetu i to kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka- neovlaštenim pristupom snimci video nadzora instaliranog u poslovnom prostoru Libra Tehničar d.o.o. – iz članka 266. stavak 1. Kaznenog zakona i kaznenog djela protiv privatnosti - neovlaštenim slikovnim snimanjem-iz članka 144. stavak 1. KZ-a (snimak na kojem mu treća osoba pomaže sjesti u auto na mjesto suvozača i prikazivanjem snimka) počinjenih tako što je tužena zatražila od svog supruga PŠ da skine snimku video nadzora 15. listopada 2021. iz poslovnih prostorija društva čiji je tužitelj vlasnik i direktor u kojem je njezin suprug imao neograničen pristup, a na kojoj snimci je bio zapis događaja nakon radnog vremena privatnog karaktera te se vidi da je tužitelj slaveći rođendan u poslovnim prostorijama s kolegama konzumirao veće količine alkohola i da je u pripitom stanju; koju su dogovorno odlučili pokazati njegovoj supruzi ucjenjujući ga kako će to učiniti ako im ne prepiše poslovne udjele u spomenutom društvu, pri tome ga vrijeđajući kako je alkoholičar koji uništava firmu, čime su ga i zavadili sa suprugom tako što su joj, pošto je odbio njihov zahtjev, 19. listopada 2021. pokazali snimak vrijeđajući ga kao alkoholičara i tražeći ponovo prijenos udjela u svoju korist, radi čega je protiv tuženice i supruga joj Općinskom državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu 19. siječnja 2022. (list 38-40, 84-88), dok za kaznena djela protiv časti i ugleda – uvrede – članak 147. stavak 2. KZ-a i klevete – članak 149. KZ-a te kazneno djelo protiv imovine – iznude – članak 243. stavak 1. KZ-a, prijavu nije podnio zbog zastare; što je dovelo do razvoda njegova braka; da su tužena i njezin suprug širokom krugu tužiteljevih prijatelja, rodbine, poznanika i poslovnih partnera kao i konkurentima iznosili poslovne tajne društva, neistine o tome kako tužitelj uništava društvo Libra Tehničar d.o.o., kako je alkoholičar i nesposoban voditi društvo; kako tužena stoji iza pokretanja spora bivše supruge protiv njega radi utvrđenja da Libra Tehničar d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu, stavljajući tuženoj na teret i sprječavanje kontakta s unucima te inače nebrigu o njemu, posebno za vrijeme bolničkog liječenja.

8.O navedenom zahtjevu sud je odlučio utvrdivši u bitnom:

- kako je tužitelj otac tuženice koja mu je jedino dijete te je Ugovorom o darovanju nekretnine od 10. ožujka 2021. na kojemu su potpisi ugovornica javno ovjerovljeni pred javnim bilježnikom Jozom Rotimom iz Zagreba istog dana pod poslovnim brojem Ov- 1290/2021., tužitelj uz suglasnost supruge, a majke tužene OŠ, tuženoj darovao nekretninu upisanu u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] kuća br. 41 [adresa] i dvorišta ukupne površine 201 m2, od toga kuća 79 m2 i dvorište 122 m2, navodeći kako je uvodi u posjed danom zaključenja ugovora,

- kako je tužena u posjedu predmetne nekretnine bila od ranije, negdje od 2016. kada je svojim roditeljima predala na korištenje svoj stan u [adresa] i u njihovu korist zasnovala pravo doživotnog plodouživanja istog,

- kako je u vrijeme darovanja tužitelj, pored ĐŠ, bio član trgovačkog društva Libra Tehničar d.o.o.,

- kako je suprug tužene PŠ, vlasnik drugog trgovačkog društva, bio vanjski suradnik u trgovačkom društvu Libra Tehničar d.o.o. za kojega je obavljao poslove održavanja informatičkih sustava,

- kako je 15. listopada 2021. tužitelj snimljen videokamerom instaliranom u trgovačkom društvu u položaju kako mu treća osoba, njegov vozač ZŠ pomaže ući u auto na mjesto suvozača, koja snimka je skinuta od strane PŠ,

- kako je 19. listopada 2021., u nazočnosti tužitelja, tužene sa suprugom i majke joj a tužiteljeve supruge GŠ, potonjoj pokazana spomenuta videosnimka te tužitelju ukazivano na problem s alkoholom i potrebu da zatraži pomoć, nakon čega je tužitelj napustio zajednički stan, na zahtjev supruge potpisao prijedlog za sporazumni razvod braka (brak razveden 7. veljače 2022.), sa suprugom ugovorima riješio pitanja utvrđenja i diobe bračne stečevine, osim poslovnog udjela u Libra Tehničar d.o.o. te bio na bolničkom liječenju tijekom kojega je tužena posjetila njegova liječnika, ali ne i njega,

- kako je tužitelj, nakon što je bivša supruga ustala tužbom protiv njega radi utvrđenja da poslovni udjeli u Libra Tehničar d.o.o. predstavljaju bračnu stečevinu, pisanom izjavom od 8. lipnja 2022. na kojoj je javnoovjerovljen njegov potpis opozvao darovanje iz razloga grube nezahvalnosti, pozivajući tuženu na povrat dara u roku od osam dana, čemu se tužena usprotivila.

9.Na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene prvostupanjski je sud smatrao kako nije utvrđeno da je tužena ucijenila tužitelja tražeći da njoj i suprugu prepiše poslovne udjele u trgovačkom društvu Libra Tehničar d.o.o., niti ga vrijeđala ili prijetila da će ga zavaditi sa suprugom ili snimku drugima učinila dostupnom, odnosno reproducirala, a niti je to učinio PŠ te da nije utvrđeno postojanje radnji koje bi imale obilježja grube nezahvalnosti tužene prema njemu.

9.1.Polazeći od toga kako je na tužitelju teret dokaza, a cijeneći da nije dokazao pretpostavke pod kojima bi mogao opozvati ugovor o darovanju, odnosno postojanje grube nezahvalnosti tužene prema njemu nakon što je izvršeno darovanje, jer to nisu različita stajališta o problemima vezanim za zdravlje odnosno konzumiranje alkohola, poslovni problemi društva čiji je tužitelj suosnivač ili loši međusobni odnosi članova uže obitelji, prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

10.U postupku među strankama nije bilo sporno da je tužitelj opozvao darovanje u pisanoj izjavi na kojoj je potpis javno ovjerovljen, sukladno odredbi članka 496. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

11.Prema spomenutoj odredbi do opoziva darovanja dolazi izjavom o opozivu, a u slučaju spora je li tako dana izjava o opozivu proizvela pravni učinak, kao što je ovdje slučaj, odlučuje se deklaratornom presudom, kakav zahtjev je tužitelj i postavio, radi čega je valjalo utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za opoziv darovanja, a dosljedno i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisom tužitelja kao suvlasnika za ½ dijela nekretnina koje su bile predmet darovanja, dok je u preostalom dijelu nesporno suvlasništvo tužiteljeve (bivše) supruge, a majke tužene za ½ dijela.

12.I po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan jer nisu ostvarene pretpostavke za opoziv darovanja, a slijedom toga ni za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisom ½ suvlasničkog dijela u korist tužitelja.

13.Naime, u smislu odredbe iz članka 494. ZOO-a darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika pod kojom se podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

13.1.U smislu odredbe iz članka 497. ZOO-a pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kada je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. Radi se o prekluzivnom roku na kojeg sud pazi po službenoj dužnosti.

14.Međutim, kako se tužitelj poziva u bitnome na radnje tužene i supruga joj koje smješta na dan 15. listopada 2021. i nakon toga a izjavu o opozivu darovanja uputio je tuženoj u lipnju 2022. te tužbu podnio 4. srpnja 2022. nedvojbeno je do opoziva došlo pravovremeno, radi čega je ostalo sporno je li od strane tuženice nakon darovanja došlo do nezahvalnosti prema tužitelju koja opravdava opoziv darovanja, a slijedom toga je li prvostupanjski sud postupio pravilno i zakonito kada je tužbeni zahtjev odbio.

15.Iz odredbe članka 494. stavak 2. ZOO-a jasno je vidljivo da je zakonodavac otklonio nejasnoće koje su eventualno postojale u primjeni pravnih pravila OGZ-a oko toga je li za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti uslijed kaznenog djela potrebno da se kazneno djelo počini sa namjerom ili lakšim stupnjem krivnje, kao i da li se djelo mora počiniti isključivo prema darovatelju.

16.Prema spomenutoj zakonskoj odredbi, dovoljno je da predmetno djelo predstavlja kažnjivu radnju prema kaznenim propisima te nije za to potrebna pravomoćna osuđujuća presuda, kako to i tužitelj pravilno navodi.

16.1.Tako, ako kazneni propisi i predviđaju da je nehajno ponašanje kažnjivo, ista radnja može predstavljati razlog radi opoziva darovanja. Međutim, to ne znači da je počinjenjem kaznenog djela opravdano automatizmom opozvati ugovor o darovanju, već je potrebno da takvo ponašanje (kazneno djelo) predstavlja krajnji oblik nezahvalnosti obdarenika prema darovatelju, da je razumno da se opozove ugovor.

16.2.Nadalje, prema spomenutoj odredbi nije nužno (tj. nije uvjet) da određeno ponašanje predstavlja obilježje kaznenog djela, već grubu nezahvalnost predstavlja i teže ogrješenje Zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

16.3.Što bi predstavljalo teže ogrješenje Zakonom utvrđene dužnosti, zakon ne definira već je to pitanje sudske prakse koja isto utvrđuje od slučaja do slučaja.

16.4.Očigledno je da zakonodavac stavio naglasak isključivo na zakonske dužnosti (obveze), a ne na ugovorne obveze. Ali, to ne znači da svaka povreda neke zakonske dužnosti obdarenika prema darovatelju ili njegovom članu uže obitelji predstavlja razlog za opoziv darovanja. Upravo je u okviru te odredbe i stavljen naglasak na izraze „težem ogrješenju“ koje dovodi do takvog oblika nemoralnog i nezahvalnog ponašanja da je razumno opozvati ugovor o darovanju, a što opet ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

16.5.Međutim, ono što im je zajedničko je to da počinjenje kaznenog djela ne dovodi automatizmom do postojanja razloga radi opoziva darovanja, već je potrebno ispitati i je li takva kaznena radnja opravdava da se opozove ugovor o darovanju. Naime, predmetna radnja mora biti toliko gruba da je u konkretnom slučaju razumno opozvati ugovor o darovanju, odnosno u svakom slučaju potrebno je ocijeniti težinu i posljedicu radnje na odnose među strankama, okolnosti pod kojima je počinjena da bi se moglo ocijeniti je li razumno to ponašanje uzeti kao takav stupanj neharnosti koji opravdava utvrđenje da je opozvan ugovora o darovanju.

17.Tako promatrajući okolnosti konkretnog slučaja, prvenstveno je na žalbene prigovore u odnosu na razloge nezahvalnosti koje tužitelj ocjenjuje kaznenim djelima i za koje je u spisu sadržana kaznena prijava, tragom izloženog zaključivati kako nije bitno što nije pribavljen spis nadležnog državnog odvjetništva o tijeku postupanja po prijavi, kako to neosnovano u žalbi ističe tužitelj, već radi li se o kažnjivoj radnji koja zbog svoje grubosti i težine posljedica na odnose među strankama opravdava opoziv darovanja, što i po mišljenju ovog suda nije ostvareno.

18.Naime, i sam tužitelj u svom iskazu pristup zeta, a supruga tužene PŠ, koji je bio involviran u poslovanje društva Libra Tehničar d.o.o. kao vanjski suradnik, video snimci smatra dopuštenim, ali ne i njegovo snimanje zapisa te i kasnije prikazivanje trećim osobama, što stavlja na teret njemu, ali ne i tuženoj.

19.Ako se pored toga imaju u vidu iskazi svjedoka ĐŠ i ZŠ, kojima je inače prvostupanjski sud vjerovao, o tome da su snimke prikazivane u poslovnim prostorijama društva Libra Tehničar d.o.o. i to povezuje s PŠ koji je o tome pričao ZŠ, odnosno po priči gledatelja EŠ i BŠ svjedoku ĐŠ da im je snimku pokazao PŠ, onda bi proizlazilo da su snimku gledale i treće osobe.

20.Međutim i po iskazu tužitelja radilo se o događaju povezanom s proslavom njegova rođendana uz konzumaciju veće količine alkohola, pa snimanje njegovog izlaska u pratnji i uz pomoć treće osobe i daljnje prikazivanje trojici ili četvorici i po ocjeni ovog suda, mada ga nije ocijeniti primjerenim ponašanjem, ne predstavlja grubu nezahvalnost koja bi u smislu članka 494. stavak 2. ZOO-a opravdavala opoziv, pogotovo što iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi niti tužitelj u žalbi eventualno ukazuje da je to činila tužena ili da je to obavljano na njezin nagovor odnosno odobravanje.

21.Ovdje bi se radilo o izoliranom slučaju prikaza čovjeka u stanju u kojem, istina ne želi biti javno viđen zbog očite pripitosti povodom koje mu je potrebna pomoć treće osobe, pa ako je snimka i učinjena dostupnom trećima, neovisno od toga predstavljaju li poduzete radnje s tim u svezi kazneno djelo, po ocjeni ovog suda razboritim sagledavanjem svih okolnosti slučaja ne bi se moglo uzeti da se radi o razlogu koji zbog svoje grubosti i težine posljedica na odnose među strankama opravdava opoziv darovanja.

22.S tim u svezi je žalitelju odgovoriti kako kod gornjeg utvrđenja nije od značaja prigovor kojim žalitelj želi ukazati kako su svjedokinja OŠ, ranija supruga tužitelja ili suprug tužene IŠ bili pristrani.

23.Nadalje je neosnovanim ocijeniti i prigovor povrede pravila o teretu dokazivanja u situaciji odbijanja prijedloga za saslušanje svjedoka EŠ i BŠ i priklop spisa državnog odvjetništva vezano za kaznenu prijavu.

24.U odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga je navesti kako je to zakonsko ovlaštenje suda iz članka 220. stavak 2. ZPP-a kojim se prvostupanjski sud osnovano poslužio pravilno utvrđujući kako je činjenično stanje već utvrđeno provedenim dokazima, koju ocjenu prihvaća i ovaj sud.

24.1.Naime, to što je prvostupanjski sud primijenio pravilo o teretu dokazivanja izričito se ne pozivajući na odredbu članka 221.a ZPP-a, iako nije izveo navedene dokaze predložene po tužitelju, u konkretnoj situaciji kakva je izložena, i kada se uzme da je snimka pokazivana svjedoku EŠ i BŠ, o čemu je iskazivao svjedok ĐŠ, pa čak i da skidanje zapisa i pokazivanje trećima ima elemente kaznenog djela, sve navedeno i po ocjeni ovog suda nema obilježja koja bi opravdavala opoziv darovanja.

24.2.U takvoj situaciji, kada se žalitelj i ne poziva na povredu prava na pristup sudu, i po ocjeni ovog suda izvođenjem spomenutih dokaza sud ne bi došao do drugih saznanja od onih koja je već pribavio niti do drugačijih pravno odlučnih činjenica, radi čega je izvođenje dokaza koje je odbio prvostupanjski sud s osnovom smatrao nepotrebnim kod utvrđenog činjeničnog stanja, a po stavu ovog suda i nepodobnim dokaznim sredstvom u prilog tvrdnji tužitelja.

25.Glede ostalih ponašanja za koja je tužitelj smatrao da predstavljaju grubu nezahvalnost i teže ogrješenje Zakonom utvrđene dužnosti tužene prema njemu kao darovatelju, i po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da takav razlog za opoziv nije ostvaren.

26.Dodatno je navesti kako činjenica što je nakon prikazivanja snimke njegovoj supruzi, kako je to iskazivao tužitelj, je uslijedio njegov dragovoljni izlazak iz stana, potpisivanje sporazumnog prijedloga za razvod braka, razvod braka i dioba bračne stečevine, što su sve radnje o kojima je suodlučivao sam tužitelj s jedne strane te njegova tadašnja supruga s druge strane, nakon 42 godine braka, a tako ozbiljne odluke o osobnom statusu i imovinskom stanju, redovito nisu posljedica pojedinačne incidentne situacije kakvom bi se mogla ocijeniti ona na kojoj je tužitelj snimljen kao pripit i potreban tuđe pomoći pri ulasku u automobil i odvoženju kući, kako se to tužbom i tužiteljevim iskazom želi prikazati.

27.Nadalje, nema osnove zaključivanju kako je i spor u kojemu njegova bivša supruga traži poslovni udio u Libra Tehničar d.o.o. po osnovi bračne stečevine, posljedica ponašanja tužene prema tužitelju, niti se o tome može zaključivati iz razloga što je platila sudsku pristojbu za majku u parnici o razvodu braka. O tome da tužena ne dozvoljava kontakt tužitelju s njezinom djecom također nema dokaza već, naprotiv, iz tužiteljevog iskaza i whatsapp poruka u spisu proizlazi kako se kontakt ostvaruje, ali ne u vrijeme koje on želi.

28.Također, po ocjeni ovog suda, izostanak neposredne komunikacije između tužitelja kao darovatelja i tužene kao obdarenice ne predstavljaju grubu nezahvalnost, pogotovo što se ostvaruje porukama o kojima je tužitelj iskazivao.

29.Isto se odnosi i na izostanak nekog fizičkog kontakta pa tako posjećivanja tužitelja u bolnici za vrijeme hospitalizacije kada je tužena nesporno posjetila i konzultirala njegova liječnika, ili ako ga je eventualno nazvala alkoholičarem, što istina nije primjeren oblik ponašanja jedine kćeri čak i da je u prigodi obiteljskog verbalnog sukoba otac rekao da je za njega mrtva, ali to samo po sebi ne bi predstavljao razlog grube nezahvalnosti zbog kojeg bi trebalo opravdano opozvati ugovor o darovanju.

30.Ovo sve imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, pa tako da ni tužitelj ne tvrdi da mu je potrebna briga kao teškom bolesniku koji nema mogućnosti da se sam o sebi brine, ali da je takvo što od tužene tražio, niti to iz rezultata postupka proizlazi. To što je suprug tužene PŠ kako je i sam potvrdio, podnosio prijave za nesavjesno poslovanje Zavodu za mjeriteljstvo i Hrvatskoj akreditacijskoj agenciji vezano za poslovanje Libre Tehničar d.o.o. je pitanje njegova odnosa prema poslovanju tužitelja, a nije razlog za opoziv darovanja njegovoj supruzi za koju tužitelj i ne tvrdi niti dokazuje da stoji iza toga, a iz sadržaja spisa ne proizlazi ni potvrda tužiteljeve tvrdnje kako je bio ucjenjivan zahtjevom da prenese poslovni odjel u Libra Tehničar d.o.o. na tuženu i njezina supruga.

31.Stoga je i ovaj sud suglasan s ocjenom prvostupanjskog suda da ponašanje tužene prema tužitelju ne predstavlja grubu nezahvalnost koja bi razborito opravdavala opoziv darovanja. Na protivno ne ukazuje ni to što je tužitelj školovao tuženicu, kupovao joj automobile i materijalno je izdašno pomagao, jer to čine i drugi roditelji svojoj djeci ako imaju za to mogućnosti, a tužitelj je nedvojbeno imao.

32.Dodatno je navesti kako gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđenu dužnost prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji, što ovdje nije utvrđeno.

33.Pri tome je sud imao u vidu kako svaka radnja kažnjiva po kaznenim propisima ne mora opravdavati opoziv darovanja već opoziv ovisi o tome je li to izolirani slučaj i težini i posljedicama učina na odnose stranaka te da je nezahvalnost skup činjenica i okolnosti koje upućuju na to da se obdarenik nakon primitka dara nekorektno, grubo ponio prema darodavcu pa bi bilo nepravilno takav posao održati na snazi.

34.Stoga je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o tužbenom zahtjevu radi opoziva darovanja, cijeneći okolnosti pod kojima je nezahvalnost na koju tužitelj upire ispoljena, težinu postupka tužene kao obdarenice i njihove posljedice na odnose između stranaka, pravilno procijenio da ponašanje tužene nema takav stupanj nezahvalnosti koji po svom značaju razumno opravdava opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti, radi čega je valjanom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da je opozvan ugovor o darovanju.

35.Pravilno je odbijen tužbeni zahtjev radi uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva jer taj zahtjev ovisi o zahtjevu o opozivu darovanja.

36.Zbog svega izloženog primjenom odredbe iz članka 373a ZPP-a valjalo je tužiteljevu žalbu kao neosnovanu odbiti i presuditi kao u izreci.

37.U odnosu na odluku o troškovima postupka, tužitelj neosnovano osporava rješenje doneseno na pripremnom ročištu održanom 29. ožujka 2023. kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora, nakon što je tužena u odgovoru na tužbu prigovorila onoj vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi u iznosu od 10.001,00 kn.

37.1.Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da vrijednost predmeta spora treba odrediti prema vrijednosti nekretnine, budući je predmet ovoga spora utvrđenje da je opozvan ugovor o darovanju nekretnine i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Na spomenutom ročištu tužitelj je naveo kako dar za koji traži opoziv vrijedi 500.000,00 eura, a obzirom traži polovicu kako to iznosi 250.000,00 Eura, nakon čega je u potonjem iznosu sud odredio vrijednost predmeta spora, čemu stranke nisu imala prigovora. U svemu ostalom prvostupanjski sud je postupio na način propisan člankom 40. stavkom 3. ZPP-a, pa je rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora pravilno i zakonito.

37.2.Ujedno je žalitelju odgovoriti kako je kod tako određene vrijednosti predmeta spora sud prvog stupnja pravilno i zakonito odmjeravao trošak tuženoj po toj vrijednosti i za radnje poduzete prije 29. ožujka 2023. te da se odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na pravilnoj primjeni članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a u svezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) time da ovaj sud nije našao da bi u njezinom donošenju bile počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

37.3.Tuženoj nije odmjeren trošak odgovora na žalbu budući isti nije bio potreban (članak 166. u svezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 14. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić