Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1041/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Pejić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik HM, odvjetnik u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe Zaboku, poslovni broj 15 P-653/2022-33 od 13. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe Zaboku, poslovni broj 15 P-653/2022-33 od 13. veljače 2024. te rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe Zaboku, poslovni broj 15 P-653/2022-33 od 13. veljače 2024. pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 23.331,61 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 22. srpnja 2022."

Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

I. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 13. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka koji se odnosi na postupak povodom tuženikovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta u iznosu od 1.244,28 EUR, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja pod točkom I. izreke žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti usvoji, kao i u dijelu pod točkom I. izreke rješenja na način da se tuženiku naloži nadoknaditi tužiteljici trošak postupka sukladno troškovniku uvećano za trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od od 22.000,00 EUR sa zateznim kamatama spram tuženika.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je vidom u e-mail korespondenciju između tužiteljice i službenika banke u Grazu te njezinog punomoćnika i službenika banke, utvrđeno da ista datira iz razdoblja travnja, lipnja i srpnja 2022., da je iz iste vidljivo da je tužiteljica s predstavnikom austrijske banke dogovarala podizanje novčanog iznosa iza pok. EM, da je dostavljala traženu dokumentaciju, ali novac da nije podigla, da joj je 27. travnja 2022. predstavnik banke potvrdio da može doći po novac te da javi kad će to biti, da u lipnju i srpnju 2022. nije dobila traženu informaciju je li tuženik podigao novčani iznos, kada i u kojem iznosu, da se u zadnjoj korespondenciji, u kojoj se tražio točno određeni podatak o tome tko je i kada podigao sporni novčani iznos, službenik banke pozvao na bankarsku tajnost,

- da je svjedok HM izjavio da nije u mogućnosti svjedočiti o činjenicama koje su mu povjerene od strane njegove stranke sukladno čl. 13. Zakona o odvjetništvu,

- da je svjedok RM iskazao da crpi posredna saznanja o predmetnim činjenicama, da je zastupao tužiteljicu u ostavinskom postupku iza njezine pok. majke, da je u studenom 2021. bilo održano zadnje ostavinsko ročište, da su početkom prosinca primili rješenje o nasljeđivanju prema kojem su nasljednici pok. majke proglašene stranke kao nasljednici i kćer S, svako u 1/3 dijela, da su u ostavinsku masu ušli i "računi" u Austriji, da je ishodio klauzulu pravomoćnosti predmetnog rješenja o nasljeđivanju i istog predao tužiteljici, da nakon toga crpi saznanja samo iz njezinog pričanja te mu je tako rekla da je otišla u Austriju preuzeti predmetne novce, ali u tome da nije uspjela jer joj je rečeno da to nije moguće, da stranke međusobno vode niz sudskih sporova, da je u lipnju 2022. bila održana jedna sudska rasprava u nizu te da su nakon ročišta otišli na kavu tužiteljica, on i kolega HM, da se tužiteljica dotaknula teme da nije mogla podići novce, a kolega HM da je rekao da su oni te novce podigli, kad kaže "oni", ističe da je tuženik stariji gospodin kojeg uvijek vozi kolega HM, da se tužiteljica naljutila, ali ga i dalje nije uključivala u taj predmet, iako ju zastupa u nekim drugim predmetima,

- da je tužiteljica SM iskazala da je njezina majka umrla **.**.2015., a rješenje o nasljeđivanju da je donijeto nakon tri ili četiri godine jer se u međuvremenu vodio spor, budući da su otac i odvjetnik skrivali majčinu imovinu i nisu htjeli reći koliki novac ima u austrijskoj banci, ali je austrijska banka njima o tome dostavila podatak, da su u majčinu ostavinu kao bračnu stečevina ušli stanovi u [adresa], vikendica u [adresa], novčana sredstva od mirovine u iznosu od oko 17.000,00 kn kod Zagrebačke banke d.d., 69 dionica HT d.d. i grobno mjesto te spornih nešto više od 100.000,00 EUR na računu u banci u Austriji, misli da se radi o 139.000,00 EUR, da su majku naslijedili po pravomoćnom ostavinskom rješenju otac, sestra i ona, svako u 1/3 dijela, a naslijedili su i polovicu imovine koja je pripadala majci po osnovi bračne stečevine, da je u Zagrebačkoj banci podigla bez problema svoj dio novčanog iznosa, kao i obavila sve ostalo vezano uz ostavinsku imovinu koja joj je pripala, a austrijskoj banci da se obratila e-mailom što je priložila i u spis, da su joj tamo rekli da nema problema za podizanje novaca, da pribavi službeni prijepis odluke i europsku potvrdu o nasljeđivanju što da je sve pribavila te su joj nakon toga odgovorili da može doći po novce, dali su joj termin pa se je i najavila za taj termin koji je bio u petak, a kad je došla tamo, da su joj rekli da na računu nema novaca, da je saznala od službenika banke u Grazu da je njezin otac podigao kompletne novce po punomoći koju je imao od njezine majke, da se sve to dogodilo dan ili dva prije nego je ona došla u Graz podići svoj dio novaca, da je nakon toga bilo održano jedno ročište u parničnom predmetu kod Općinskog suda u Novom Zagrebu vezano uz stan u [adresa], nakon čega da su sjeli na kavu, a napominje da je odvjetnik HM bio njihov dugogodišnji obiteljski prijatelj, da joj je tom prilikom odvjetnik rekao da su oni podigli taj novac, na što se je ona prilično naljutila i svašta izgovorila, nakon čega su joj rekli da sudski traži svoj dio novac, da je na kavi nakon ročišta održanom pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu bio još njezin odvjetnik RM koji ju je tada zastupao, ona i odvjetnik HM,

- da se radi o svjedocima po čuvenju, čija se točnost povjerene informacije ne može provjeriti u nedostatku ostalih, posebno formalnih dokaza, niti se samo iz njihovih iskaza može nedvojbeno utvrditi da je upravo tuženik podigao sporni novčani iznos koji je predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučnu činjenicu je li upravo tuženik podigao sporni novčani iznos s računa ostaviteljice EM u banci u Grazu u Austriji, kada i u kojem iznosu. Tužiteljica da nije imala daljnjih dokaznih prijedloga nakon što se austrijska banka na zahtjev suda pozvala na bankarsku tajnu. Prema tome, tužiteljičine navode da je potvrdio jedan svjedok koji o tome ima posrednih saznanja, kao i sama tužiteljica. U nedostatku materijalnog dokaza isplate, iskazi svjedoka i stranaka nedvojbeno da bi morali biti potpuno precizni i podudarni kako bi se otklonila svaka nelogičnost. No, iz njihovih iskaza proizlazi npr. da su čuli da je tuženik (iskaz tužiteljice) odnosno da su "oni", navodno misleći na tuženika i njegovog punomoćnika (iskaz svjedoka RM, ranijeg punomoćnika tužiteljice u drugom sudskom predmetu), podigli sporni novac. Tužiteljica da se ne može osloboditi tereta dokazivanja pozitivnih činjenica u smislu čl. 219. st. 1. ZPP čak i u slučaju kad je austrijska banka odbila dostaviti sudu tražene podatke, pa da je temeljem odredbe čl. 219. st. 1. i 221. a. ZPP zahtjev iste odbijen.

8. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede na koje općenito ukazuje žaliteljica.

9. Prvostupanjski sud je, nakon što je u postupku izveo sve predložene dokaze, odbio navedeni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan na temelju članka 219. st. 1. i 221.a ZPP, ocijenivši da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, tijekom postupka nije dokazala da da je tuženik podigao sporni iznos s računa ostaviteljice u banci u Grazu u Austriji.

10. Obveza iz tužbenog zahtjeva tuženiku se može naložiti samo pod pretpostavkom da je sporni iznos završio kod tuženika, a koju činjenicu je trebala dokazati tužiteljica, dok je tuženik osporio navode iste pa nije bilo mjesta donošenju presude bez održavanja rasprave kako to pogrešno smatra tužiteljica.

11. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP).

12. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.

13. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

14. Dakle, tužiteljica je dužna dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, pa kako to ista nije učinila, to u konkretnom slučaju primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu da te činjenice nisu dokazane, kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud.

15. Naime, istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje, pa je tužiteljica bila dužna dokazati istinitost tvrdnje o tome da se gore navedeni novčani iznos nalazi kod tuženika, a slijedom toga da bi se tuženik obvezao na vraćanje tog iznosa, što je u konkretnom slučaju izostalo budući tužiteljica osim e-mail-korespondenciju između tužiteljice i službenika banke u Grazu te saslušanja iste i njenog odvjetnika i dopisa banke iz kojih provedenih dokaza se ne može utvrditi da je tuženik podigao sporni iznos nije ponudila druge dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi postojanje te sporne činjenice, a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu koji se pobija žalbom (čl. 365. ZPP).

16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

17. Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari.

18. S obzirom na postignuti uspjeh stranaka u ovoj parnici pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i 155. ZPP, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke.

U Splitu, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac