REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-214/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Marić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Branimira Miljevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene AI, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene izjavljenoj osobno protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-275/2025-6 od 7. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenice AI odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-275/2025-6 od 7. veljače 2025. okrivljena AI proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv imovine - krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11 te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenoj se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno za vrijeme uhićenja i trajanja istražnog zatvora od 15. studenog 2024. pa na dalje.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08), oštećenom BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura te je naloženo okrivljenoj AI isti iznos naknaditi oštećeniku u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti pobijane presude.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljena AI je u cijelosti oslobođena dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te isti padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljena osobno sa zamolbom da joj se ista preinači u kaznu rad za opće dobro. Okrivljena moli da joj se ostatak kazne zatvora od 4 mjeseca omogući da odradi radom za opće dobro budući da je majka sedmero djece od kojih je četvero maloljetne, a za iste se brine kćer koja je imala tešku prometnu nesreću u kojoj joj je oštećena noga i kičma, te je depresivna i zbog toga u brizi kako za njeno mentalno, tako i za fizičko zdravlje. Dalje navodi da su joj zbog incidenta u OŠ Prečko djeca prebačena u drugu školu tako da im je potrebna psihološka podrška koju im otac ne može pružiti, jer je o njima uvijek brinula ona. Moli da se uvaži njen zahtjev kako bi mogla skrbiti o svojoj djeci.
3. Žalba okrivljene nije osnovana.
4. Nije u pravu okrivljena kada predlaže da joj se izrečena kazna zatvora po prvostupanjskom sudu zamijeni radom za opće dobro. Naime, okrivljena je postupala sa izravnom namjerom odnosno najtežim stupnjem krivnje kada je uzela i za sebe zadržala novčanik sa karticama te novcem vlasništvo BI. Nadalje, okrivljena je do sada tri puta pravomoćno kazneno osuđivana, a od toga dva puta za kaznena djela protiv imovine, i to na uvjetne kazne zatvora te kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro, koje sve kazne do sada nisu djelovale na okrivljenu da se suzdrži činjenju kaznenih djela.
5. Prvostupanjski sud je pravilno od olakotnih okolnosti cijenio njeno potpuno priznanje počinjenja kaznenog djela, čime je doprinijela bržem završetku postupka, da je majka sedmero djece, od toga četvero je maloljetno te skrb o njima, a i spremnost naknade štete oštećeniku, dok je od otegotnih okolnosti prvostupanjski sud utvrdio dosadašnju kaznenu osuđivanost okrivljene, pa imajući u vidu sve navedene olakotne i otegotne okolnosti, ličnost počinitelja, težinu počinjenog djela i stupanj krivnje, kao i težinu povređivanja zaštićenog dobra, smatra da će se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 7 mjeseci izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da u buduće ne čini kaznena djela, utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom kazni zatvora utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6. Ovaj drugostupanjski sud smatra, kako upravo iz razloga opće svrhe kažnjavanja te specijalne prevencije nije moguća u konkretnom slučaju zamjena kazne zatvora radom za opće dobro okrivljenoj obzirom je okrivljena do sada već tri puta kazneno osuđivana osoba, od toga dva puta zbog kaznenih djela protiv imovine, tako da dosadašnje kaznene pravomoćne presude, ista se ponovno vraća kao specijalni povratnik, pa će se upravo izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja, te izraziti potrebna društvena osuda prema okrivljenoj.
7. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
8. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi okrivljene nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljene stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu okrivljene vijeće odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostupanjsku presudu.
U Požegi 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Renata Marić
