REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-947/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Zagreb, Osijek, Vinkovačka cesta 63C, OIB: 35506269186, kao pravnog sljednika nekadašnje tužiteljice Hrvatske poljoprivredne agencije, Križevci, Poljana križevačka 185, OIB: 48006835970, koju zastupa Damir Burić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., Osijek, Europska avenija 12/I., protiv tuženika EUROINSPEKT-AGROINSPEKT d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 31A, OIB: 42846492719, kojeg zastupa Vice Vukšić, odvjetnik u Zagrebu, Preradovićeva 31A, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 9. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odvjetnice Jadranke Kustura, zamjenice punomoćnika tuženika, dana 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika mr. sc. Joze Rotima, Zagreb, J.F. Kennedyja 6B, poslovni broj Ovrv-14070/18 od 9. studenog 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti sveopćoj pravnoj prednici tužiteljice Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji iznos od 87.518,33 EUR/659.406,84 kn s zateznim kamatama te naknaditi istoj troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu do 3.159,30 EUR/23.803,75 kn s zateznim kamatama i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 16.331,85 EUR, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.916,81 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika mr. sc. Joze Rotima, Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 6B, poslovni broj Ovrv- 14070/18 od 9. studenog 2018., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužiteljice smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da se ne nalazi ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljicom od 30. travnja 2014. Naime, da je pravna prednica tužiteljice, Hrvatska poljoprivredna agencija (dalje u tekstu: HPA), sukladno tada važećem Pravilniku o kakvoći goveđih trupova i polovica (Narodne novine, broj: 2/2009., 68/2009., dalje u tekstu: Pravilnik o kakvoći goveđeg mesa), Pravilniku o kakvoći svinjskih trupova i polovica (Narodne novine, broj: 2/2009., dalje u tekstu: Pravilnik o kakvoći svinjskog mesa) i Pravilniku o kakvoći ovčjih trupova i polovica (Narodne novine, broj: 30/2010., dalje u tekstu: Pravilnik o kakvoći ovčjeg mesa), bila ovlaštena za organizaciju i provedbu nadzora na obavljanjem djelatnosti klasiranja navedenog mesa namijenjenog ljudskoj prehrani u klaonicama, a da je tuženik pravna osoba koja je ovlaštena provoditi postupak klasiranja u klaonicama, tako da je tuženik s pravnom prednicom tužiteljice, HPA, sklopio 17. ožujka 2009. Ugovor, 10200/782, za uređenje međusobnih odnosa (dalje u tekstu: Ugovor o klasiranju). Nakon što su 30. travnja 2014. stupili na snagu Pravilnik o razvrstavanju i označivanju goveđih trupova i mesa koje potječe od goveda starih manje od 12 mjeseci (Narodne novine, broj: 45/2014., dalje u tekstu: Pravilnik o klasiranju goveđeg mesa), Pravilnik o razvrstavanju i označivanju svinjskih trupova (Narodne novine, broj: 45/2014., dalje u tekstu: Pravilnik o klasiranju svinjskog mesa) i Pravilnik o razvrstavanju i označivanju ovčjih trupova (Narodne novine, broj: 45/2014., dalje u tekstu: Pravilnik o klasiranju ovčjeg mesa), da su prestali važiti prethodno navedeni pravilnici, a time i ovlaštenje HPA da organizira i nadzire provedbu sustava razvrstavanja mesa u klaonicama, već je ovlaštenje za organizaciju sustava razvrstavanja dano samim klaonicama u kojima se razvrstavanje mesa odvija, dok je provedba sustava razvrstavanja povjerena pravnim osobama koje za to dobiju odobrenje ministarstva nadležnog za poljoprivredu, a HPA da je zadržala ovlaštenje nadzirati razvrstavanja i označivanje mesa u dijelu u kojem joj je to povjerilo Ministarstvo poljoprivrede, dok preostali nadzor obavlja stočarska inspekcija Ministarstva poljoprivrede. Stoga da je tuženik uputio HPA dopis od 29. kolovoza 2014. u kojem istu obavještava kako zbog stupanja na snagu novih pravilnika Ugovor o klasiranju mesa smatra ništetnim od 30. travnja 2014., a da nakon tog trenutka nije sklopio novi ugovor s HPA, niti je potpisao Aneks Ugovoru o klasiranju, koji mu je HPA dala na potpis 20. srpnja 2015., stoga da je utuženo potraživanje bez ikakve pravne osnove. Podredno, ističe prigovor zastare na utužene račune koji su izdavani u razdoblju od 22. svibnja 2014. do 20. ožujka 2015.

3. U daljnjem tijeku postupka tuženik navodi da je Ugovor o klasiranju sklopio s pravnim prednikom HPA, Hrvatski stočarskim centrom, koji je tada bio ovlašten za organizaciju i nadzor postupka klasiranja mesa. Sastavni dio Ugovora o klasiranju da je bio Izvod iz Pravilnika o visini naknade troškova za obavljanje usluga Hrvatskog stočarskog centra, u kojem je vidljiva šifra, naziv i cijena pojedine usluge. Ističe da je prema Pravilniku o kakvoći goveđeg mesa i Pravilniku o kakvoći svinjskog mesa, iz 2009., Hrvatski stočarski centar bio ovlašten i dužan organizirati postupak klasiranja mesa na način da provodi nadzor nad postupkom klasiranja, uspostavlja i održava informatički sustav, unapređuje metode klasiranja i poduzima mjere za poboljšanje provedbe klasiranja te je bila dužnost tuženika kao pravne osobe koja je imala ovlaštenje za samu provedbu klasiranja da s Hrvatskim stočarskim centrom sklopi ugovor za obavljanje tih poslova. Nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju da je Republika Hrvatska bila dužna uskladiti nacionalno zakonodavstvo s pravom EU općenito pa tako i na predmetnom pravnom području. Stoga da je Republika Hrvatska, postupajući u skladu s Uredbom (EU) 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda donijela nove pravilnike koji su stupili na snagu 30. travnja 2014. prema kojima HPA, kao pravni sljednik HSC-a, više ne obavlja navedene poslove organizacije postupka razvrstavanja mesa, već da Ministarstvo poljoprivrede povjerava HPA postupak osposobljavanja klasifikatora i nadzor nad radom klasifikatora u klaonici, kao i organizaciju zajedničkog usporednog postupka razvrstavanja goveđih trupova jednom godišnje. Prema pravilnicima iz 2014. da se organizacija sustava razvrstavanja trupova povjerava klaonicama koje su s pravnim osobama koje razvrstavaju trupove, kao što je tuženik, dužne sklopiti pojedinačne ugovore. Stoga da gore navedene poslove HPA više ne obavlja za tuženika, već za Ministarstvo poljoprivrede.

4. U očitovanju na navode tuženika tužiteljica ističe da su tuženik i pravni prednik tužiteljice, HSC, sklopili Ugovor o klasiranju prema kojem se je prednik tužiteljice obvezao organizirati postupak klasiranja, izobrazbu klasifikatora, obavljati nadzor nad radom klasifikatora, provoditi kontrolno klasiranje u svakoj klaonici dva puta godišnje, izraditi, omogućiti korištenje i održavati informatičke korisničke programe potrebne za klasiranje, omogućiti povezivanje s bazom podataka i osigurati aktivaciju korisničkog programa za klasiranje u drugoj klaonici u roku od 24 sata nakon dobivenog zahtjeva, a tuženik se je za pružanje navedenih usluga obvezao plaćati naknadu sukladno Pravilniku o visini naknada za obavljene usluge. Iako su 30. travnja 2014. na snagu stupili novi pravilnici prema kojima tužiteljica više nema ovlaštenje organizirati provedbu sustava razvrstavanja trupova, ista da i dalje daje tuženiku na korištenje informatičke programe i opremu, kao i ostalim pravnim osobama koje obavljaju poslove razvrstavanja mesa u klaonicama, tako da je tužiteljica donijela Izmjene i dopune Pravilnika o visini naknade troškova za obavljanje usluga u kojima se izričito navode predmetne usluge. Navodi da Ugovor o klasiranju mesa nije nikada otkazan, a da se ne može smatrati niti ništetnim od 30. travnja 2014., budući da ugovor ne može naknadno postati ništetan, već njegova ništetnost mora postojati od njegova samog sklapanja, što u konkretnom predmetu da nije slučaj. Iako sama cijena predmetnih informatičkih usluga nije bila ugovorena Ugovorom o klasiranju, da je njena visina utvrđena temeljem prakse koju su stranke razvile i koja ih obvezuje, s obzirom da su predmetne usluge tuženiku godinama pružane i tuženik je uredno plaćao do svibnja 2014.

5. Tuženik navodi da su stranke jasno ugovorile koje usluge i po kojim jediničnim cijenama će tuženik plaćati predniku tužiteljice, s obzirom da je sastavni dio Ugovora o klasiranju Izvod iz Pravilnika o visini naknade troškova za obavljanje usluga HSC-a, da su istim ugovorom ugovorile da će se svaka promjena naknade ugovarati zajednički, a da stranke nisu posebno ugovarale naknadu za pružanje usluge informatičke podrške koju je tužitelj utužio u ovom postupku, iako je istu tužitelj faktično pružao tuženiku, budući da je i prema pravilnicima iz 2014. klasifikator dužan rezultate razvrstavanja trupova dostaviti prednici tužiteljice, HPA, elektroničkim putem u roku od 24 sata od provedenog razvrstavanja, a HPA je bila dužna jednom tjedno dostaviti zbirno izvješće o obavljenom klasiranju po klaonicama, za prethodni tjedan, Ministarstvu poljoprivrede, koje je te podatke prosljeđivalo Europskoj komisiji, stoga da je HPA omogućila tuženiku elektroničko povezivanje s bazom podataka, a da je pružanje te usluge nekada bilo obuhvaćeno poslovima organizacije i nadzora sustava klasiranja goveđih i svinjskih trupova i polovica na liniji klanja, koje poslove od 30. travnja 2014. HPA više ne obavlja. Stoga da je tuženik vratio HPA sve utužene račune koji su izdani nakon navedenog datuma.

6. Tužitelj je naveo da je naknada za pružanje usluge informatičke podrške (korištenje informatičkih programa i povezivanje s bazom podataka tužitelja) do 30. travnja 2014. bila obuhvaćena naknadom za usluge organizacije i nadzora sustava klasiranja goveđih i svinjskih trupova i polovica na liniji klanja, koje su u cjeniku koji je sastavni dio Ugovora o klasiranju mesa navedene pod šiframa 7308 i 7309, da je do tog datuma tuženik koristio navedenu informatičku podršku kako bi podatke o klasificiranju dostavio prednici tužiteljice, a ona Ministarstvu poljoprivrede, a nakon tog datuma da je tuženik navedene podatke dostavljao izravno Ministarstvu poljoprivrede, zbog čega da je tužitelj smanjio naknadu za pružanje usluge informatičke podrške te je izmjene mjerodavnog pravilnika dostavio tuženiku i svim ostalim pravnim osobama ovlaštenim za obavljanje poslova klasiranja mesa, tako da je tuženik bio upoznat s visinom naknade koja se od njega potražuje ako ima namjeru i dalje koristiti predmetne usluge, a kako je tuženik iste nastavio koristiti, bez da je raskinuo ili otkazao Ugovor o klasiranju, to da je isti konkludentno pristao da se te usluge obračunavaju po novim sniženim cijenama.

7. Tuženik je izjavio da je jedina informatička usluga koju mu je prednica tužiteljice pružala omogućavanje pristupa Jedinstvenom registru domaćih životinja, koju usluga da tužiteljica, otkada je njena prednica prestala obavljati uslugu organizacije postupka klasiranja, više nema pravo naplaćivati po trupu klasificirane životinje, slijedom čega je tuženik pozivao HPA da zajednički dogovore visinu naknade isključivo za pružanje predmetne informatičke usluge, ali da je ista to odbila te mu je dostavila jednostrano sastavljen Aneks Ugovora o klasiranju u kojem je jednostrano odredila cijenu predmetne usluge, što da je tuženiku bilo neprihvatljivo pa predmetni aneks nije nikada potpisao, međutim, da nije niti otkazao predmetni Ugovor o klasiranju, jer je znao da će mu se u tom slučaju onemogućiti pristup navedenoj bazi korištenjem računalnog programa prednice tužiteljice. Istaknuo je da se nigdje na području Europske unije takva usluga nije samostalno naplaćivala.

8. Tužiteljica je navela da su do 1. siječnja 2019., do kada je HPA bila ta koja je omogućavala povezivanje s Jedinstvenim registrom domaćih životinja, svi ostali klasifikatori uredno plaćali predmetnu naknadu.

9. U daljnjem tijeku postupka tuženik navodi da od 1. svibnja 2014. klaonica, koja je ovlaštena za organizaciju razvrstavanja, sama preuzima podatke iz Jedinstvenog registra domaćih životinja i prijavljuje klanje u informatički sustav VETI-KOLK, a te podatke da od nje preuzima tuženik, koji temeljem posebnog ugovora sklopljenog s klaonicom obavlja poslove razvrstavanja (klasiranja) u klaonici te rezultate klasiranja dostavlja klaonici, kao odobrenom objektu za klanje te vlasniku grla i to potpuno besplatno, a da tuženik koristi informatički program tužitelja isključivo za izračunavanje udjela mišićnog tkiva u trupu, prema utvrđenoj formuli. Stoga da su svi računi koje je pravna prednica tužiteljice izdala po osnovi pružanja informatičke usluge u razdoblju od 24. lipnja 2015. do 31. prosinca 2018. izdani bez pravne osnove, kao i računi koji su ispostavljani nakon 30 . travnja 2014. pa do 23. lipnja 2015., a koji se odnose na uslugu organizacije i nadzora sustava klasiranja, koja da tuženiku od prednice tužiteljice tada više nije pružana (račun 19733). Osim toga, da tuženik nije pasivno legitimiran u odnosu na potraživanje po računima 2299 i 1791 koji se odnose na ponovljenu kontrolu rada klasifikatora i naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, jer tuženiku te usluge nisu pružene. Također, da tuženiku nisu pružene niti usluge organizacije i provedbe tečaja za klasifikatore goveđih, svinjskih i ovčjih trupova, već su iste pružene klasifikatorima osobno, slijedom čega da tuženik nije dužan platiti niti račun 3339. Naposljetku, da tuženik nije bio niti korisnik usluge organizacije i provedbe zajedničkog usporednog postupka razvrstavanja goveđih trupova koja je obračunata u računu 5413, s obzirom da se radi o usuglašavanju kriterija rada klasifikatora na nivou države, u čijem radu da tuženik ne sudjeluje ni na koji način, već klasifikatori osobno.

10. Naknadno je tuženik priznao da bi bio dužan podmiriti dio računa 3339 koji se odnosi na osposobljavanje njegovih zaposlenika KO i RO, a da nije dužan podmiriti troškove osposobljavanja za klasifikatore ŠO, GO i HO, s obzirom da isti u trenutku osposobljavanja još nisu bili njegovi zaposlenici, nego su tek naknadno s njime zasnovali radni odnos, o čemu svemu da je tuženik prije osposobljavanja svih navedenih osoba obavijestio HPA.

11. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak iz poslovnih knjiga HPA (list 10. – 11. spisa), Ugovor sklopljen 17. ožujka 2009. između Hrvatskog stočarskog centra i tuženika, oznake 10200/782 (list 17. – 20. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o klasiranju), dopis tuženika od 29. kolovoza 2014. upućen HPA (list 21. – 22. spisa), nacrt Aneksa Ugovora o klasiranju od 20. srpnja 2015. (list 23. – 26. spisa), rješenja Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 2. ožujka 2009. (list 179. – 184. spisa), rješenje Ministarstva poljoprivrede od 20. rujna 2018. (list 185. – 186. spisa), računi izdani od strane HPA tuženiku (list 187. – 188. spisa), utuženi računi izdani od strane HPA tuženiku, oznake od broja 19624 do 10368 (list 258. – 297. spisa), dopis tuženika od 10. veljače 2016. upućen HPA (list 298. spisa), nacrt Ugovora o poslovnoj suradnji iz rujna 2015. (list 299. – 301. spisa), Izmjene i dopune Pravilnika o visini naknada troškova za obavljanje usluga HPA od 16. lipnja 2015. (list 317. spisa), rješenja izdana od strane ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede pravnim osobama za obavljanje poslova klasiranja (list 318. – 345. spisa), računi izdani od strane HPA pravnim osobama ovlaštenim za obavljanje poslova klasiranja, izuzev tuženika, za informatičke usluge i dokazi o njihovom podmirenju (list 346. – 370. spisa), Pravilnik o visini naknada troškova za obavljanje usluga HPA od 31. srpnja 2009. (list 383. – 396. spisa), izmjene i dopune navedenog Pravilnika od 11. siječnja 2010., 18. svibnja 2010., 6. prosinca 2011., 13. veljače 2013., 13. ožujka 2014.1. srpnja 2014., 18. srpnja 2014., 15. listopada 2014., 19. prosinca 2014., 24. veljače 2015. i 16. lipnja 2015. (list 397. – 418. spisa), zapisnici HPA o (ponovljenom) nadzornom razvrstavanju obavljenom nad klasifikatorima zaposlenim kod tuženika (list 419. – 434. spisa), popis sudionika na usporednom postupku razvrstavanja goveđih trupova od 26. svibnja 2018. (list 435. spisa), dopis tuženika od 10. veljače 2017. upućen HPA (list 436. spisa), dopis tuženika od 6. ožujka 2017. upućen HPA (list 437. spisa), ispis e-mail korespondencije od 6. ožujka 2017. (list 438. – 439. spisa), dopis HPA od 11. travnja 2017. upućen tuženiku (list 442. spisa), zahtjevi, potvrde i rješenja izdana pojedinim klasifikatorima fizičkim osobama (list 451. – 455., 457., 460. spisa) i daljnja korespondencija između HPA i tuženika vezano za podmirenje troškova stručnog osposobljavanja klasifikatora (list 456., 459., 462. – 464. spisa) te je izveden dokaz informatičkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Rivulus d.o.o. (list 536. – 544. spisa - osnovni nalaz i mišljenje, list 562. – 563. spisa - usmeni iskaz vještaka, list 583. – 599. spisa - dopunski nalaz i mišljenje i list 606. – 607. spisa - usmeni iskaz vještaka).

12. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Predmet spora po prvotnoj tužbi bila jest naplata naknade za pružene informatičke usluge prema klasiranom goveđem, svinjskom i ovčjem trupu pružanih u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 23. lipnja 2015., u 2016., 2017. te od siječnja do rujna 2018. (računi 19624, 1768, 2602, 4077, 5219, 6327, 7375, 8270, 9541, 10619, 11430, 14735, 18500, 956, 2057, 3214, 4346, 5440, 6585, 7671, 8426, 9812, 11011, 14516, 17808, 1284, 2826, 3633, 4334, 5402, 6595, 7746, 9289 i 10368 s šiframa pruženih usluga 7311, 7312 i 7313), zatim naknade za organizaciju i nadzor sustava klasiranja svinjskih i goveđih trupova i polovica na liniji klanja za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 23. lipnja 2015. (račun 19733 s šiframa pruženih usluga 7309 i 7308), naknade za ponovljenu kontrolu rada klasifikatora i naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru (računi 1791, 8071 i 11894 s šiframa pruženih usluga 7310 i 9000 odnosno 6013), naknade za organizaciju i provedbu tečaja za klasifikatore goveđih, svinjskih i ovčjih trupova za 10 i više polaznika (račun 3339 od 20. travnja 2017. s šifrom pružene usluge 7300) i naknade za organizaciju i provedbu zajedničkog usporednog postupka razvrstavanja goveđih trupova (račun 5413 od 31. svibnja 2018. s šifrom pružene usluge 7314).

14. Osim toga, predmet je bila i naplata po računima 50948, 62353, 62354, 81465, 81466, 92133, 92134, 103633, 103634, 145964, 145965, 145966, 145967, 145968, 145969 i 21089, koji su dospijevali u razdoblju od 21. srpnja 2014. do 19. svibnja 2015., a koje tužitelj nije nikad dostavio ovom sudu, iako se isti navode u izvatku iz poslovnih knjiga temeljem kojeg je pokrenut ovršni postupak te su isti sastavni dio platnog naloga, međutim, ostalo je nejasno na što se isti odnose.

15. Presudom donesenom u ovom predmetu 7. svibnja 2021, pod brojem Povrv- 1493/2020-21, ovaj sud je održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.453,30 kn s zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose (stavak I. izreke), dok je platni nalog ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 896.923,31 kn te naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka (stavak II. izreke), odbijen je u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka (stavak III. izreke), dok su tuženiku dosuđeni troškovi u iznosu od 62.000,00 kn (stavak IV. izreke), a odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 38.312,50 kn (stavak V. izreke).

16. Povodom žalbe tužitelja, drugostupanjski sud je potvrdio dio stavka II. izreke prvostupanjske presude kojim je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 237.516,47 kn/31.523,85 EUR, dok je prvostupanjsku presudu ukinuo u dijelu stavka II. izreke kojom je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 659.406,84 kn/87.518,33 EUR s zateznim kamatama i za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 23.803,75 kn/3.159,30 EUR s zateznim kamatama te u stavku III. i IV. izreke.

17. Time je u ovom postupku pravomoćno odlučeno o naknadi za ponovljenu kontrolu rada klasifikatora i naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru (računi 1791, 8071 i 11894 s šiframa pruženih usluga 7310 i 9000 odnosno 6013 – pravomoćno dosuđeno), naknadi za organizaciju i provedbu tečaja za klasifikatore goveđih, svinjskih i ovčjih trupova za 10 i više polaznika (račun 3339 od 20. travnja 2017. s šifrom pružene usluge 7300 – pravomoćno dosuđeno), naknadi za organizaciju i provedbu zajedničkog usporednog postupka razvrstavanja goveđih trupova (račun 5413 od 31. svibnja 2018. s šifrom pružene usluge 7314 – pravomoćno odbijeno) te o naknadi po računima 50948, 62353, 62354, 81465, 81466, 92133, 92134, 103633, 103634, 145964, 145965, 145966, 145967, 145968, 145969 i 21089, koji su dospijevali u razdoblju od 21. srpnja 2014. do 19. svibnja 2015., a koje tužitelj nije nikad dostavio ovom sudu (pravomoćno odbijeno zbog zastare).

18. Dakle, preostalo je još za odlučiti o naknadi za pružene informatičke usluge prema klasiranom goveđem, svinjskom i ovčjem trupu pružanih u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 23. lipnja 2015., u 2016., 2017. te od siječnja do rujna 2018. (računi 19624, 1768, 2602, 4077, 5219, 6327, 7375, 8270, 9541, 10619, 11430, 14735, 18500, 956, 2057, 3214, 4346, 5440, 6585, 7671, 8426, 9812, 11011, 14516, 17808, 1284, 2826, 3633, 4334, 5402, 6595, 7746, 9289 i 10368 s šiframa pruženih usluga 7311, 7312 i 7313).

19. Valja napomenuti da zbroj svih gore navedenih računa koji se odnose na informatičke usluge iznosi 453.107,26 kn, a drugostupanjski sud, iako obrazlaže ukidanje prvostupanjske presude samo u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u pogledu naplate informatičkih usluga, stvarno ukida presudu i u dijelu koji se ne odnosi na naknadu za informatičke usluge, budući da ukida stavak II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 659.406,84 kn/87.518,33 EUR s zateznim kamatama.

20. Navedeni iznos od 659.406,84 kn se uspijeva dobiti zbrajanjem ukupnog iznosa koji se odnosi na informatičke usluge, 453.107,26 kn, s iznosom od 206.299,58 kn na koji glasi račun 19733 od 31. prosinca 2015., a koji se odnosi na naknadu za organizaciju i nadzor sustava klasiranja svinjskih i goveđih trupova i polovica na liniji klanja, koje usluge (pod šiframa 7309 i 7308) da su pružane tuženiku u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 23. lipnja 2015.

21. Ocjena dijela tužbenog zahtjeva po računu tužitelja 19733 od 31. prosinca 2015. na iznos od 206.299,58 kn obrazlagana je u točkama 50.a, 51., 52. i 53. prvostupanjske presude. Očito je i u tom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta, iako drugostupanjska presuda ne sadrži u tom dijelu nikakve razloge (predmetna naknada se uopće niti ne spominje u drugostupanjskoj presudi).

22. Stoga će ovaj sud ponoviti ono što je već iznio u tom pogledu u ranijoj prvostupanjskoj presudi.

23. U podnesku od 24. ožujka 2021. tužitelj navodi da su te usluge (organizacija i nadzor sustava klasiranja svinjskih i goveđih trupova i polovica na liniji klanja) pružene dok je još bio na snazi ''stari pravilnik'' koji je naknadu za te usluge propisivao pod šiframa 7308 i 7309, a kako stupanjem na snagu novog ''pravilnika o cijenama'' (26. lipnja 2015.) ta usluga više nije bila predviđena, to da od tada tuženiku više nisu ispostavljani računi za uslugu organizacije, već samo za nadzor sustava klasiranja.

24. Međutim, osnova za ispostavljanje računa tuženiku ne može biti interni ''pravilnik o cijenama'' pravne prednice tužiteljice, HPA, već je za osnovano ispostavljanje računa nužno da je pravna prednica tužiteljice usluge za koje potražuje naplatu uistinu i pružila tuženiku te da je za iste ugovorila cijenu koja se u računima navodi, a kako od 30. travnja 2014., stupanjem na snagu Pravilnika o klasiranju goveđeg mesa, Pravilnika o klasiranju svinjskog mesa i Pravilnika o klasiranju ovčjeg mesa, HPA više nije bila ovlaštena provoditi postupak organizacije postupka klasiranja, već su to činile klaonice u kojima se je klasiranje odvijalo, to nije jasno kako je HPA obavljala te usluge u prvoj polovici 2015., štoviše, niti tužiteljica ne dostavlja dokaze koji bi upućivali da su te usluge u tom razdoblju pružene.

25. Stoga je potraživanje tužiteljice po tom računu neosnovano

26. Nadalje, među strankama je sporno postoji li pravna osnova za naplatu naknade za pružene informatičke usluge.

27. Nije sporno da su tuženik i pravni prednik tužiteljice, Hrvatski stočarski centar, sklopili Ugovor o klasiranju kojim su uredili svoje međusobne poslovne odnose vezano za provedbu postupka klasiranja goveđih i svinjskih trupova i polovica na liniji klanja i to tuženik kao ovlaštena pravna osoba za provođenje postupka klasiranja u klaonicama, koja zapošljava osposobljene klasifikatore, a Hrvatski stočarski centar kao ustanova koja je ovlaštena za organizaciju i provedbu nadzora nad obavljanjem klasiranja (čl. 1. – 3. Ugovora o klasiranju).

28. Navedenim ugovorom tuženik se je obvezao osigurati dovoljan broj klasifikatora koji temeljem tada važećih pravilnika (onih iz 2009.) mogu biti osobe koje imaju najmanje IV. stupanj stručne spreme poljoprivrednog, veterinarskog ili prehrambeno – tehnološkog usmjerenja i koji su od strane HSC-a osposobljeni za obavljanje poslova klasiranja (čl. 4.) te se je obvezao obavljati postupak klasiranja na način da će utvrđivati ispravnost klaoničke obrade trupova i njihove mase sukladno pravilnicima, utvrđivati kategoriju, klasu i stupanj prekrivenosti masnim tkivom sukladno pravilnicima, označavati trupove, polovice i četvrti propisanim oznakama i žigovima, voditi zapisnik o obavljenom klasiranju sukladno pravilnicima, dostaviti u roku od 24 sata rezultate klasiranja goveđih i svinjskih trupova i polovica HSC-u elektronskim putem te dostaviti HSC-u popis klaonica s kojima je sklopio ugovor o poslovima klasiranja (čl. 5.).

29. S druge strane, HSC se je obvezao: organizirati posao klasiranja, organizirati izobrazbu klasifikatora sukladno pravilnicima, obavljati nadzor nad radom klasifikatora, provoditi kontrolno klasiranje u svakoj klaonici najmanje dva puta godišnje te organizirati ponovljeno klasiranje na zahtjev, izraditi, omogućiti korištenje i održavati informatičke korisničke programe potrebne za klasiranje, omogućiti povezivanje s bazom podataka HSC-a te osigurati aktivaciju korisničkog programa za klasiranje u drugoj klaonici u roku od 24 sata nakon dobivenog zahtjeva tuženika i preslike pravovaljanog ugovora ili izjave o sklapanju ugovora s istom klaonicom, uz preduvjet da je klaonica ispunila sve obveze prema dotadašnjem izvršitelju klasiranja (čl. 6. Ugovora o klasiranju).

30. Za sve navedene poslove tuženik se je obvezao platiti HSC-u naknadu utvrđenu Pravilnikom o visini naknada za obavljene usluge HSC-a – Cjenikom, uz izričitu napomenu da je izvadak iz Cjenika sastavni dio tog ugovora, da je navedene cijene potrebno uvećati za PDV, da će se obračun naknade obavljati mjesečno, do 10. u mjesecu za protekli mjesec, temeljem podataka o broju klasiranih goveđih i svinjskih trupova iz baze podataka HSC-a, da će se račun ispostaviti tuženiku te da se navedeni račun tuženik obvezuje platiti u roku od 60 dana od dana primitka računa, s time da će se svaka promjena naknade ugovarati temeljem zajednički dogovorenog prijedloga naknade od strane HSC-a i ostalih ovlaštenih pravnih osoba koje provode postupak klasiranja (čl. 7. Ugovora o klasiranju).

31. Navedeni ugovor sklopljen je na neodređeno vrijeme, s mogućnošću jednostranog otkazivanja uz poštivanje otkaznog roka od 30 dana (čl. 8. Ugovora o klasiranju).

32. Prema cjeniku (izvodu iz Pravilnika o visini naknada troškova za obavljanje usluga HSC-a), koji je sastavni dio Ugovora o klasiranju, ugovoreno je plaćanje naknade za sljedeće usluge: 7300 – organizacija i provedba tečaja za klasifikatore (10 i više polaznika) - po polazniku 1.200,00 kn uvećano za PDV, 7301 – organizacija i provedba tečaja za klasifikatore (do 10 polaznika) - po polazniku 2.400,00 kn uvećano za PDV, 7302 – organizacija i provedba ponovljenog ispita za klasifikatore - po polazniku 800,00 kn uvećano za PDV, 7308 – organizacija i nadzor sustava klasiranja goveđih trupova i polovica na liniji klanja – po trupu 0,65 kn uvećano za PDV, organizacija i nadzor sustava klasiranja svinjskih trupova i polovica na liniji klanja – po trupu 0,35 kn uvećano za PDV, 7305 – provedba ponovljenog klasiranja na zahtjev 400,00 kn uvećano za PDV, 7306 – održavanje sustava KOLK – po satu 150,00 kn uvećano za PDV i 9000 – naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru 2,50 kn uvećano za PDV.

33. Nesporno je, a i proizlazi iz sudskog registra ovog suda te dostavljenih isprava u ovom postupku, da je ranija tužiteljica, Hrvatska poljoprivredna agencija, sveopći pravni sljednik Hrvatskog stočarskog centra, a tužiteljica je sveopći pravni sljednik Hrvatske poljoprivredne agencije.

34. S obzirom da ugovor stvara učinke i za univerzalne pravne sljednike ugovornih strana (čl. 336. st. 2. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje u tekstu: ZOO/), to je navedeni Ugovor o klasiranju stvarao pravne učinke i za nekadašnju tužiteljicu HPA, koja je izdala sve utužene račune i za sadašnju tužiteljicu.

35. Nesporno je da Ugovor o klasiranju nije otkazan niti raskinut od niti jedne ugovorne strane, dok tuženik pogrešno smatra da je isti postao ništetan 30. travnja 2014. kada je HPA izgubila ovlaštenje za organizaciju provedbe postupka razvrstavanja i označivanja životinjskih trupova, s obzirom da naknadna (ovdje pravna) nemogućnost izvršenja dijela ugovornih obveza nije razlog za ništetnost ugovora po ZOO-u, već za prestanak tih ugovornih obveza (arg iz 373. st. 1. ZOO-a), a niti ugovor može postati naknadno ništetan, već ništetnost mora postojati od samog sklapanja ugovora.

36. Većina utuženih računa izdana je za vrijeme važenja Pravilnika o klasiranju goveđeg mesa, Pravilnika o klasiranju svinjskog mesa i Pravilnika o klasiranju ovčjeg mesa, od 30. travnja 2014. do 4. kolovoza 2018., dok su posljednja dva računa izdana za vrijeme važenja Pravilnika o razvrstavanju i označivanju goveđih, svinjskih i ovčjih trupova te označivanju mesa koje potječe od goveda starih manje od 12 mjeseci (Narodne novine, broj: 71/2018., 118/2018., dalje u tekstu: Pravilnik o klasiranju iz 2018.), koji je na snazi od 5. kolovoza 2018.

37. Prema pravilnicima koji su bili na snazi od 30. travnja 2014. do 4. kolovoza 2018., kao i prema Pravilniku o klasiranju iz 2018., klaonice su te koje organiziraju provedbu postupka razvrstavanja i označivanja trupova te u svrhu same provedbe tog postupka sklapaju ugovor s ovlaštenim pravnim osobama, a jedna od tih pravnih osoba je i tuženik, koji je morao ispunjavati uvjete za ovlaštenog klasifikatora.

38. Rezultate razvrstavanja trupova klasifikator je bio dužan dostaviti HPA elektroničkim putem u roku od 24 sata od provedenog razvrstavanja (čl. 20. Pravilnika o klasiranju goveđeg mesa, čl. 18. Pravilnika o klasiranju svinjskog mesa i čl. 17. Pravilnika o klasiranju ovčjeg mesa).

39. U tu svrhu, klasifikatori, pa tako i tuženik, su koristili određene informatičke usluge tužitelja i to mrežno povezivanje s određenom bazom podataka (Jedinstvenim registrom domaćih životinja) te program/formulu za izračun udjela mišićnog tkiva u pregledanom/klasiranom trupu.

40. Međutim, po ocjeni koju je ovaj prvostupanjski sud dao u prethodnoj prvostupanjskoj presudi, stranke Ugovora o klasiranju nisu ugovorile plaćanje naknade za svaku uslugu koju se je prednik tužiteljice obvezao pružati tuženiku, već su ugovorile plaćanje naknade samo za one poslove (obavljene u okviru tih usluga) koji su izričito navedeni u Cjeniku koji je sastavni dio samog ugovora (ostali poslovi, kao popratni uz te glavne poslove, nisu se posebno naplaćivali) uz izričitu odredbu da će se svaka promjena ugovorene naknade dogovarati zajednički (čl. 7. Ugovora o klasiranju).

41. U Cjeniku koji je sastavni dio Ugovora o klasiranju poslovi koji se navode pod šiframa 7300 (organizacija i provedba tečaja za klasifikatore – 10 i više polaznika), 7301 (organizacija i provedba tečaja za klasifikatore – do 10 polaznika) i 7302 (organizacija i provedba ponovljenog ispita za klasifikatore) mogu se podvesti pod ugovorenu uslugu organizacije izobrazbe klasifikatora, poslovi koji se navode pod šiframa 7308 (organizacija i nadzor sustava klasiranja goveđih trupova i polovica na liniji klanja) i 7309 (organizacija i nadzor sustava klasiranja svinjskih trupova i polovica na liniji klanja) mogu se podvesti pod ugovorenu uslugu organizacije postupka klasiranja, posao koji se navodi pod šifrom 7305 (provedba ponovljenog klasiranja na zahtjev) može se podvesti pod ugovorenu uslugu provedbe kontrolnog klasiranja u klaonici te organizacije ponovljenog klasiranja na zahtjev, posao pod šifrom 7306 (održavanje sustava KOLK po satu) može se podvesti pod ugovorenu uslugu održavanja informatičkih korisničkih programa potrebnih za klasiranje, dok se posao pod šifrom 9000 (naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru) može povezati sa svakom ugovorenom uslugom koja je iziskivala korištenje prijevoza.

42. Bilo koji drugi posao koji su tužiteljica ili njezin prednik obavili za tuženika u okviru pružanja ugovorenih usluga, izuzev onih koji se navode u Cjeniku koji je sastavni dio Ugovora o klasiranju mesa, po ocjeni ovog suda nije potpadao pod režim plaćanja naknade iz razloga što su ugovorne strane tako izričito ugovorile.

43. Tužiteljica nije ovlaštena jednostrano mijenjati sadržaj Ugovora o klasiranju ni na koji način pa tako niti jednostranim određivanjem poslova za koje joj je tuženik dužan plaćati naknadu, a niti jednostranim povećavanjem cijena za poslove za koje je ugovoreno plaćanje naknade.

44. Preostali utuženi računi odnose se na pružanje informatičkih usluga prema klasiranom goveđem, svinjskom i ovčjem trupu (šifre 7311, 7312 i 7313), plaćanje kojih usluga (u tom sadržaju i na takav način) stranke nisu nikada ugovorile, dakle, po ocjeni ovog suda nije se radilo o situaciji da su stranke ugovorile plaćanje navedenih usluga samo su propustile utvrditi visinu naknade pa bi istu sud u ovoj parnici mogao utvrditi primjenom mjerodavnih odredaba ZOO-a o načinu utvrđivanja cijene kod pojedinih ugovora kada ista nije određena samim ugovorom, već se je radilo o situaciji da stranke uopće nisu ugovorile da će se za te usluge plaćati naknada.

45. Ovo vjerojatno iz razloga što je opseg usluga koje su pravni prednici tužiteljice pružali tuženiku prije 30. travnja 2014. bio znatno veći od opsega koje su isti nastavili pružati tuženiku nakon tog datuma, tako da je pružanje informatičkih usluga (u suštini korištenjem jednog računalnog programa za izračun udjela mišićnog tkiva u klasificiranom trupu i omogućavanjem povezivanja s Bazom podataka) u vrijeme sklapanja Ugovora o klasiranju smatrano sporednom uslugom, čije je pružanje bilo uključeno u cijenu neke druge glavne usluge.

46. Upravo iz tog razloga tuženik je nakon 30. travnja 2014. pisano i usmeno pozivao HPA da zajednički dogovore naknadu koju bi plaćao za opisane informatičke usluge, međutim, HPA je takav prijedlog odbila i jednostrano je odredila da će se te usluge plaćati i cijenu po kojoj će se iste plaćati, što pravno nije dopustivo.

47. Stoga je ovaj sud potraživanje tužiteljice po svim dostavljenim računima koji se odnose na informatičke usluge ocijenio neosnovanim.

48. Međutim, drugostupanjski sud se nije složio s takvim stajalištem, smatrajući da su stranke obuhvatile pružanje informatičkih usluga (povezivanje s navedenom bazom podataka tužitelja te korištenje programom za izračun mišićnog tkiva) ugovaranjem usluge organizacije klasiranja, koja je u Cjeniku navedena pod šiframa 7308 i 7309, a koju uslugu da tužitelj od 30. travnja 2014. više nije bio ovlašten pružati, niti je istu pružao (taj posao su preuzele klaonice) pa da su ugovorne strane bile dužne zajednički dogovoriti naknadu za informatičke usluge, uslijed promijenjenih okolnosti, sukladno čl. 7. Ugovora o klasiranju, što očito nisu uspjele. Budući da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju nastavio tuženiku pružati te informatičke usluge, to da mu je tuženik za istu dužan platiti određenu naknadu, a kako ju stranke nisu zajednički dogovorile, to da mu je tuženik dužan platiti tržišnu cijenu za te usluge, a koju da je prvostupanjski sud propustio utvrditi.

49. Stoga je u ponovljenom prvostupanjskom postupku sud odredio izvođenje dokaza informatičkim vještačenjem, po stalnom sudskom vještaku Rivulus d.o.o., radi utvrđenja tržišne vrijednosti informatičkih usluga koje je tužitelj pružao tuženiku u razdoblju od 2015. do 2018., u vidu omogućavanja korištenja informatičkim programom (VETI-KOLK) potrebnim za provedbu klasiranja goveđih i svinjskih trupova i polovica na liniji klanja (program za izračun udjela mišićnog tkiva u klasiranom trupu te povezivanje s bazom podataka – Jedinstvenim registrom domaćih životinja).

50. U nalazu i mišljenju od 22. srpnja 2024. navodi se da je u svrhu izrade nalaza i mišljenja, informatički vještak postavio tužitelju određena pitanja te zatražio dostavu konkretne dokumentacije, među ostalima, vještak je napomenuo da se u predmetnom sudskom spisu pojavljuju različita imena aplikacije čije je korištenje sporno pa je zamolio tužitelja da mu opiše postoje li razlike i, ako da, koje između ''informatičkog sustava KOLK-VETI'' i ''korisničkog programa HPA za klasifikatore'', za korištenje koje od navedene dvije aplikacije je tužitelj izdavao račune tuženiku u utuženom razdoblju, da li je tužitelj razvio tu aplikaciju, koja je zadnja verzija aplikacije danas u upotrebi, tko izdaje korisnička imena i certifikate s kojima se korisnici prijavljuju u sustav, gdje su smješteni serveri na kojima se nalazi baza i aplikacija KOLK-VETI, tko snosi troškove infrastrukture, tko troškove održavanja, koliko iznose mjesečni troškovi održavanja te aplikacije, koliko ima korisnika, koji su mjesečni prihodi od te aplikacije te kako je izračunao jediničnu cijenu usluga pod šiframa 7311, 7312 i 7313, te ostala pitanja.

51. Tužitelj nije dostavio odgovore na niti jedno od postavljenih pitanja, već je uputio vještaka da kontaktira VO, voditelja Područnog odjela za kontrolu sustava razvrstavanja goveđih, svinjskih i ovčjih trupova, Križevci, u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, jer da je on prethodno radio kod tužitelja i bio je zadužen za aplikaciju za klasiranje trupova, a da je zadužen za tu aplikaciju i u nadležnom ministarstvu. Međutim, VO nije imao nikakvih saznanja koja bi mogla pomoći vještaku.

52. Stoga je vještak taj nalaz napravio posredno, temeljem dokumentacije u spisu i javno dostupnih podataka, uz napomenu da mu nije bio omogućen pristup aplikaciji KOLK-VETI, ali da je utvrdio da je njeno korištenje za ovlaštene korisnike danas besplatno.

53. S obzirom da nije dobio nikakve odgovore od strane tužitelja, vještak je krenuo od pretpostavke da je tuženik koristio upravo aplikaciju naziva KOLK-VETI, za koju je iz podataka u sudskom spisu (budući da mu ista nije dana na korištenje, dakle, nije ju mogao osobno pregledati) zaključio da ima samo jednu funkcionalnost – izračun udjela mišićnog tkiva u klasiranom trupu i povezivanje s bazom podataka – Jedinstvenim registrom domaćih životinja. Vještak je izračunao da bi troškovi rada aplikacije KOLK- VETI u razdoblju od 2014. do 2018. iznosili 13.326,36 EUR, a tužitelj je za to razdoblje za korištenje ''te aplikacije'' izdao tuženiku račune u iznosu od 12.258,96 EUR, dakle, da su cijene po kojima je tužitelj u navedenom periodu pružao tuženiku informatičke usluge dobro utvrđene, slijedom čega da se može prihvatiti da bi informatička usluga po klasiranom goveđem trupu iznosila 0,19 kn + PDV (0,24 kn/0315 EUR), po klasiranom svinjskom trupu 0,10 kn + PDV (0,13 kn/0,165 EUR) i po klasiranom ovčjem trupu 0,15 kn + PDV (0,19 kn/0,0249 EUR).

54. Tuženik je prigovorio takvom nalazu i mišljenju, tvrdeći da on nije nikada koristio aplikaciju KOLK-VETI, što da je tužitelju dobro poznato, već da od 1. svibnja 2014. klaonice koriste tu aplikaciju, tako što povlače podatke iz Jedinstvenog registra domaćih životinja i prijavljuju klanje u informatički sustav KOLK-VETI, dok tuženik uopće nema pristup tom programu. Tuženik da od klaonice dobije, na USB sticku, podatke koje će se životinje klati na određeni dan i u kojoj klaonici, a tuženik da, temeljem ovlaštenja nadležnog ministarstva i sklopljenog ugovora s klaonicom, provodi sustav razvrstavanja (klasiranja), što podrazumijeva obradu podataka koji se kod svinje odnose na mjerenje mišića, slanine i težina, a kod goveda na mjerenje zamašćenosti trupa, konformaciju trupa (oblik), masu i identifikaciju, nakon čega uz pomoć računalne formule izračunava klasu, kategoriju i postotak mesa kod svinje i goveda te rezultate tako provedenog razvrstavanja dostavlja u državne baze podataka, klaonici i posjedniku grla, čime njegov rad završava. Kako nikada nije koristio aplikaciju KOLK-VETI, smatra da mu tužitelj nije pružao nikakve informatičke usluge u razdoblju od 2015. do 2018.

55. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da je prednica tužitelja jednokratno u računala koja koristi tuženik instalirala program za izračunavanje udjela mišićnog tkiva u trupu mesa odgovarajuće životinje, prema utvrđenoj formuli, da se radi o programu koji je trajno ugrađen, koji se od strane tužitelja ne održava te čija je ugradnja jednokratno plaćena prema cjeniku sklopljenog Ugovora o klasiranju iz 2009., pod šifrom 7306 (održavanje sustava KOLK – 150 kn/sat + PDV), slijedom čega da po osnovi korištenja informatičkih usluga tuženik više nema nikakav dug prema tužitelju.

56. S obzirom da je očito da je tuženik u utuženom razdoblju od 2015. do 2018. koristio određene informatičke usluge i to nesporno uslugu povezivanja s bazom podataka – Jedinstvenim registrom domaćih životinja i program tužitelja za izračunavanje udjela mišićnog tkiva u trupu, prema utvrđenoj formuli, ali je sporno u okviru koje aplikacije, to je sud naložio informatičkom vještaku utvrditi u kojem je obliku u tom razdoblju tužitelj pružao tuženiku predmetne usluge, da li u obliku davanja na korištenje informatičkog programa KOLK-VETI ili nekog drugog programa odnosno na neki drugi način te nakon toga ponovno utvrditi tržišnu cijenu tih i tako pruženih informatičkih usluga.

57. U dopunskom nalazu i mišljenju od 5. veljače 2025. vještak navodi da je u svrhu izrade nalaza i mišljenja strankama u prosincu 2024. uputio određene upite, među kojima je ponovio i sve one upite koje je postavio u svrhu izrade osnovnog nalaza i mišljenja, a od kojih se je prvi i osnovni upit odnosio na to da li postoje razlike između ''informatičkog sustava KOLK-VETI'' i ''korisničkog programa HPA za klasifikatore'', ako da, koje, koju od te dvije aplikacije je razvio tužitelj te za koju od tih aplikacija je ispostavio tuženiku račune u utuženom razdoblju.

58. Vještak je naveo da se tužitelj nije nikada očitovao na njegove upite, dok je tuženik, između ostalog, naveo da je on oduvijek isključivo koristio samo program za klasifikatore, a ne i aplikaciju KOLK-VETI.

59. Vještak je u prostorijama tuženika fotografski dokumentirao cijeli postupak klasiranja kojeg provodi tuženik, u okviru kojeg je fotografski dokumentirao i način korištenja aplikacije koju u tu svrhu koristi tuženik.

60. Tako je vještak utvrdio da klaonice dostavljaju tuženiku na USB memorijskom sticku podatke koje on unosi u program za klasifikatore, koji se zove KOLK-aplikacija za izvršitelje klasiranja, za pristup kojoj da je potrebna šifra operatera i lozinka, koje ima samo pojedinačno ovlašteni klasifikator. Kao autor te aplikacije navodi se Ministarstvo poljoprivrede, a danas se koristi njena verzija 8.7.0. Nakon šte se podaci s USB sticka unesu u navedeni program, provodi se postupak razvrstavanja/klasiranja i to sve izvanmrežno, bez povezivanja s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Nakon toga se generira zbirni zapisnik o dnevnom razvrstavanju trupova određene vrste životinja, isti se ispisuje i dostavlja klaonici, a kao zadnji korak da se ti podaci o razvrstavanju, povezivanjem sa serverom navedenog ministarstva, dostavljaju Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

61. Stoga je nalaz vještaka da je tužitelju u razdoblju od 2015. do 2018. pružao tuženiku identične informatičke usluge koje mu pruža i danas (osim što danas tužitelj više ne pruža tuženiku nikakve usluge), a to su omogućavanje povezivanja s bazom podataka – Jedinstvenim registrom domaćih životinja te korištenje programa za izračun udjela mišićnog tkiva u kasiranom životinjskom trupu, koje tuženik koristi konzumiranjem aplikacije KOLK-aplikacija za izvršitelje klasiranja. Dakle, da tuženik nije nikad koristio aplikaciju KOLK-VETI koju je analizirao u prethodnom nalazu i mišljenju, već da tu aplikaciju koriste klaonice za generiranje ulaznih podataka za aplikaciju KOLK-za izvršitelje klasiranja. Vještak navodi da ima određenih sličnosti u njihovim nazivima, ali da se radi o potpuno različitim aplikacijama. Ističe da se izgled i funkcionalnost KOLK-Aplikacije za izvršitelje klasiranja nije mijenjala od 2014. do danas, a da se jedine promjene odnose na promjenu formule kojom se izračunava udio mišićnog udjela u trupu i povremenu zamjenu pristupnih podataka/certifikata kojima se osigurava povezivanje na server nadležnog ministarstva. Promjene po aplikaciji KOLK- za izvršitelje klasiranja da se jednokratno ugrađuju u svako pojedinačno računalo tuženika te da se ta usluga jednokratno i plaća. To da je ujedno i jedini način održavanja (promjena) po aplikaciji KOLK.

62. Vještak navodi da je jedini trošak kojeg bi autor/vlasnik aplikacije mogao imati trošak razvoja aplikacije, ali da se tužitelj nije očitovao da li je on razvio predmetnu aplikaciju niti da mu je dostavio podatke o resursima koji su utrošeni za razvoj aplikacije. S obzirom da aplikacija KOLK ima samo nekoliko funkcionalnosti koje se nisu mijenjale od početka njezine upotrebe, to vještak smatra da cijena koja se jednokratno plaća prilikom instalacije aplikacije na računala korisnika, pokriva troškove njenog razvoja. Dakle, da vlasnik te aplikacije nema nikakve troškove po osnovi njene eksploatacije te da je za njega potpuno svejedno je li se klasificiralo 1 ili 100 trupova, jer povećanje broja trupova ne znači i povećanje troškova korištenja aplikacije.

63. Stoga vještak zaključuje da tužitelj nema osnove naplaćivati tuženiku naknadu za korištenje aplikacije KOLK po klasiranom trupu, da naknada za instalaciju nove verzije aplikacije KOLK pokriva sve troškove njenog korištenja i predstavlja cijenu pruženih informatičkih usluga. Dodatni dokaz takvom zaključku da je i praksa od 2018. pa do danas prema kojoj se ne naplaćuje nikakva dodatna naknada po klasiranom trupu, već samo naknada za instalaciju osnovnog programa i naknadne promjene.

64. Stranke nisu imale prigovora na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, ali je tužitelj bio mišljenja da mu je tuženik dužan plaćati naknadu za informatičke usluge (očito po klasiranom trupu životinje, s obzirom da je cijenu izračunao na toj bazi) ako se je u utuženom razdoblju, od 2015. do 2018., baza podataka u koju je tuženik slao podatke o broju klasiranih trupova životinja nalazila ''kod njega'', dakle, ako je istom on upravljao pa je predložio da sud pribavi podatak od tome kod koga se je ta baza podataka nalazila u utuženom razdoblju od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te da sasluša svjedoka VO, kao i da provede financijsko vještačenje radi utvrđenja koju naknadu i po kojoj osnovi su svi ostali klasifikatori plaćali u utuženom razdoblju.

65. Sud je odbio navedene dokazne prijedloge, jer su isti nevažni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku, a i predloženi su nakon nastupanja prekluzije, iako su mogli biti predloženi ranije (čl. 299. ZPP-a).

66. Naime, iz navoda vještaka da se može smatrati da je tuženik koristio informatičke usluge tužitelja, ako se je u utuženom razdoblju ta ''baza podataka'' nalazila kod tužitelja (pod njegovim upravljanjem), tužitelj pogrešno zaključuje da bi to značilo da je tuženik dužan platiti posebnu naknadu tužitelju za tu uslugu omogućavanja mrežnog povezivanja s tom bazom podataka, kako bi tuženik dostavio podatke o izvršenom klasiranju, koje je generirao program KOLK-aplikacija za izvršitelje klasiranje, čiju je upotrebu tuženik jednokratno platio prilikom njezine instalacije na svako pojedino računalo.

67. Dakle, tuženik je ovlašteni klasifikator čije je obveza provesti klasiranje svinjskih i goveđih trupova prema propisanim parametrima te dostaviti rezultate klasiranja klaonicama koje su provele klanje i onome tko upravlja Jedinstvenim registrom domaćih životinja, tzv. bazom podataka.

68. Uopće nije sporno da je u utuženom razdoblju, od 2015. do 2018., tom bazom podataka upravljao tužitelj, a da danas istom upravlja Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Isto tako, nije sporno da su se podaci u tu bazu podataka dostavljali elektroničkim putem, mrežnim povezivanjem sa serverom na kojem se je nalazila ta baza podataka.

69. Međutim, tužitelj nema pravo naplatiti tuženiku posebnu naknadu za takvo povezivanje sa serverom na kojem se je nalazila ta baza podataka, s obzirom da se radi o popratnoj usluzi, uz glavnu uslugu instalacije i omogućavanja korištenja KOLK- aplikacije za izvršitelje klasiranja, a koja (glavna) informatička usluga se je plaćala jednokratno po instalaciji, kako onoj osnovnoj, tako i po svakoj instalaciji nove verzije.

70. Cijena za tu (glavnu) informatičku uslugu je, kako proizlazi iz svega, opisana u Cjeniku, koji je sastavni dio ugovora o klasiranju mesa, pod šifrom 7306 – održavanje sustava KOLK – 150,00 kn/sat uvećano za PDV.

71. S obzirom da se je održavanje aplikacije KOLK-za izvršitelje klasiranja svodilo na instalaciju nove verzije, kada se je to ukazalo potrebnim, to je očito da su sve informatičke usluge koje je tužitelj u utuženom razdoblju pružao tuženiku bile pokrivene upravo šifrom 7306.

72. Nije uvjerljivo da bi stranke uslugu instalacije i omogućavanja korištenja aplikacije KOLK-za izvršitelje klasiranja podvodile pod usluge koje se u Cjeniku navode pod šiframa 7308 i 7309 – organizacija i nadzor sustava klasiranja goveđih i svinjskih trupova i polovica na liniji klanja, a koje su se naplaćivale po klasiranom trupu, s obzirom da broj trupova koje je klasifikator razvrstao ni na koji način ne utječe na troškove korištenja te aplikacije.

73. Dakle, s obzirom da bi tuženik jednokratno plaćao tužitelju instalaciju KOLK- aplikacije za izvršitelje klasiranja, kao i instalaciju svake njezine nove verzije (ako je istih u utuženom razdoblju uopće bilo), putem koje je tuženik izračunavao, između ostalog, udjel mišićnog tkiva u klasiranom životinjskom trupu te da je cijena za tu glavnu informatičku uslugu uključivala u sebi cijenu za popratnu informatičku uslugu omogućavanja mrežnog povezivanja s bazom podataka u koju su se dostavljali rezultati klasiranja, kojom bazom je u utuženom razdoblju upravljao tužitelj, to ne postoji nikakav daljnji dug tuženika prema tužitelju po osnovi informatičkih usluga.

74. Stoga je sud u cijelosti prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka Rivulus d.o.o. od 5. veljače 2025. (dok onaj prethodni nalaz nije relevantan, jer se ne odnosi na korištenje KOLK-aplikacije za izvršitelje klasiranja, koju je u utuženom razdoblju koristio tuženik, već na aplikaciju KOLK-VETI, koju su koristile klaonice, a ne tuženik kao klasifikator – to potvrđuje i dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 30. travnja 2025., kojeg je tužitelj dostavio nakon zaključenja glavne rasprave).

75. Dakle, preostali tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu naknade organizaiju i nadzor sustava klasiranja svinjskih i goveđih trpova i polovica na liniji klanja (za razdoblje od siječnja do lipnja 2015.) te za informatičke usluge u ukupnom iznosu od 659.406,84 kn/87.518,33 EUR s zateznim kamatama (podneskom od 22. listopada 2024. tužitelj je pokušao djelomično povući tužbu za iznos od 27.424,92 EUR s zateznim kamatama te u odnosu na zatezne kamate na pojedinačne iznose, tako da u konačnici potražuje isplatu iznosa od 60.093,41 EUR s zateznim kamatama od 28. studenog 2018., a ne više od svakog pojedinačnog iznosa, međutim, tuženik je na ročištu od 23. listopada 2024. izjavio da ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe, slijedom čega je sud dužan odlučiti o cjelokupnom utuženom iznosu po osnovi informatičkih usluga) jest ponovno ocijenjen neosnovanim pa je u tom dijelu valjalo ponovno ukinuti platni nalog predmetnog rješenja o ovrsi.

76. S obzirom da je tužiteljica u predmetnoj parnici uspjela u razmjerno neznatnom dijelu (u omjeru od 1,58% - dosuđenih 1.918,28 EUR/14.453,30 EUR/potraživanih 120.960,46 EUR/911.376,61 kn = 0,0158), u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi, to istoj ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužna je iste naknaditi tuženiku (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

77. To znači da je ponovo valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev u pogledu naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 23.803,75 kn/3.159,30 EUR s zateznim kamatama te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

78. Prema vrijednosti predmeta spora (u ranijem prvostupanjskom postupku 120.960,46 EUR, a u ovom prvostupanjskom postupku 87.518,33 EUR) i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku bi pripadala naknada troškova parničnog postupka za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 11.400,00 kn/1.513,04 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023, dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 27. siječnja 2021. u iznosu od 11.400,00 kn/1.513,04 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 11. veljače 2021. u iznosu od 11.400,00 kn/1.513,04 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 18. veljače 2021. u iznosu od 11.400,00 kn/1.513,04 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 18. ožujka 2021. u iznosu od 2.850,00 kn/378,26 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 25. ožujka 2021. u iznosu od 5.700,00 kn/756,52 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 2. travnja 2021. u iznosu od 2.850,00 kn/378,26 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 8. travnja 2021. u iznosu od 11.400,00 kn/1.513,04 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 EUR (Tbr. 1/3 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 53/2019./), za podnesak od 16. listopada 2024. u iznosu od 1.647,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 23. listopada 2024. u iznosu od 1.647,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 19. veljače 2025. u iznosu od 1.647,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a) i za ročište od 9. travnja 2025. u iznosu od 1.647,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), dakle, ukupno mu pripada 16.331,85 EUR.

79. Tuženiku ne pripada naknada za podnesak od 4. studenog 2024., budući da je isti predan nakon prvog zaključenja glavne rasprave i sve što je u tom podnesku navedeno je moglo i bilo je već iznijeto ranije pa taj podnesak nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

80. Napominje se da u dijelu u kojem je tuženik pravomoćno odbijen za naknadu troškova parničnog postupka (iznos od 38.312,50 kn), tuženik više ne zahtijeva naknadu, niti je ovaj sud o tome ponovno odlučivao.

81. Stoga je preko iznosa od 16.331,85 EUR do zahtijevanog iznosa od 20.248,66 EUR, za iznos od 3.916,81 EUR, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

82. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2022.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku