Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10670/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice -specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe T & V j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HČ, koje brani Slaven Vrbošić, odvjetnik iz Osijeka, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.), odlučujući o žalbama okrivljene pravne osobe T & V j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HČ, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 19. rujna 2022., poslovni broj: 72. Pp-2243/2022, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbi okrivljene pravne osobe T & V j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HČ, a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda u odnosu na okrivljenu pravnu osobu T & V j.d.o.o. u odluci o kazni, na način da se na temelju članka 42. stavka 1. točke 33. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20. i 114/22.), uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura, koju je dužna platiti u roku od 2 (dva) mjeseca od dana primitka ove presude, a okrivljenoj pravnoj osobi će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II Odbijaju se žalbe okrivljene pravne osobe T & V j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HČ, kao neosnovane te se potvrđuje pobijana presuda u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba T & V j.d.o.o. i odgovorna osoba HČ, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 2 (dva) mjeseca, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečene su im novčane kazne i to: okrivljenoj pravnoj osobi T & V j.d.o.o. u iznosu od 2.000,00 kuna / 265,44 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi HČ, u iznosu od 300,00 kuna / 39,81 eura, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, pobliže opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna / 19,90 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljena pravna osoba je podnijela žalbu putem branitelja, a okrivljena odgovorna osoba osobno, u kojim žalbama u bitnome istovjetno navode da je okrivljena odgovorna osoba, ujedno i predstavnica okrivljene pravne osobe, bila u zabludi o sadržaju pravnih propisa koji nalažu dostavu godišnjeg financijskog izvještaja FINA-i i kako je kao odgovorna osoba priznala krivnju za prekršaj i potvrdila u obrani da nisu dostavili FINA-i radi javne objave godišnji financijski izvještaj i drugu dokumentaciju u zakonskom roku zbog nepoznavanja propisa i okolnosti što pravna osoba nije niti poslovala. Obzirom na činjenicu kako je odgovorna osoba priznala krivnju i time pokazala svijest o protupravnosti djela te volju za suradnjom u smislu bržeg rješavanja postupka, drže kako su izrečene kazne previsoka te smatraju da bi u smislu specijalne i generalne prevencije dostatno bilo izreći opomenu kojom bi se djelotvorno postigao cilj svrhe kažnjavanja. stoga ne mogu za to biti odgovorni i financijski kažnjeni.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

5. Žalbe su osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je da glede djela činjenično i pravno opisanog u izreci osporavane presude, nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljene pravne i odgovorne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema ocjeni ovog Suda, na temelju rezultata provedenog postupka, obrane okrivljene odgovorne osobe, koja je obranu dala u svoje ime i u ime okrivljene pravne osobe kao njen predstavnik, te dokumentacije koja je pročitana i u koju je izvršen uvid tijekom dokaznog postupka, razvidno je da do dana izdavanja Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. koji je izdan 8. srpnja 2022. i u čiju vjerodostojnost nije bilo razloga sumnjati, okrivljenici nisu dostavili godišnji financijski izvještaj i drugu dokumentaciju radi javne objave za 2020. niti Izjavu o neaktivnosti sukladno članku 30. stavku 9. Zakona o računovodstvu.

8. Navodi koje žalitelji ističu u žalbama o tome da pravna osoba nije poslovala, nisu od utjecaja niti žalitelje oslobađaju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj jer okrivljenici nisu prethodno FINI predali Izjavu o neaktivnosti da bi se time opravdano pozvali na nepotrebnost podnošenja propisanih financijskih izvještaja s ostalom dokumentacijom radi javne objave u zakonom propisanom roku (do 31. kolovoza 2021.) za poslovnu godinu u kojoj su bili neaktivni, a uredno registrirani u sudskom registru, to je evidentno da na strani okrivljenika nema te ekskulpirajuće okolnosti pa se samo potvrđuje kako je prvostupanjski sud pravilno i točno utvrdio činjenično stanje.

9. Nadalje, vezano za nepoznavanje propisa, ističe se da su okrivljenici bili dužni upoznati se s propisima koje su obvezni primjenjivati u svom poslovanju, a što su propustili učiniti pa tako njihov navod da je odgovorna osoba bila u zabludi o sadržaju pravnih propisa koji propisuju obvezu dostave financijskih izvještaja, nije osnovan, a također treba istaknuti da nepoznavanje propisa ne ispričava od prekršajne odgovornosti.

10. Predviđena novčana kazna za predmetni prekršaj u vrijeme počinjenja prekršaja u odnosu na pravnu osobu bila je propisana u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, a u odnosu na odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna. Međutim, potrebno je istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu (u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura za pravnu osobu i od 660,00 do 2.650,00 eura za odgovornu osobu, a što je prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, niži iznos od kazne propisane u kunama, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku). Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

11. Uvažavajući navedene okolnosti, ali i sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa), uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 114/22.) i Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 114/22.), koji su stupili na snagu 1. siječnja 2023.g., a budući da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrekao najnižu moguću novčanu kaznu jer se pravnoj osobi sukladno članku 33. stavak 1. Prekršajnog zakona nije mogla izreći novčana ispod 2.000,00 kuna, a sukladno Zakonu o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 114/22.) za počinitelja pravnu osobu može se izreći najniža kazna od 260,00 eura (što je protuvrijednost od 1.958,97 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 7.53450), dakle u nešto blažem iznosu od onog koji je bio propisan u vrijeme počinjenja djela, ovaj Sud je u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, u korist okrivljene pravne osobe preinačio odluku o kazni kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke. Dakle, člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisan je opći zakonski minimum od 260,00 eura za počinitelja prekršaja pravnu osobu te nema zakonske mogućnosti okrivljenoj pravnoj osobi ublažiti novčanu kaznu ispod zakonom propisane i dozvoljene granice.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke o kazni naveo da je primijenio institut ublažavanja kazne, navodeći da će se i na taj način postići svrha u Zakonu i utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine nove prekršaje. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio priznanje djela i prekršajnu nekažnjavanost, a nije utvrđeno postojanje otegotnih okolnost koje bi zahtijevale strože kažnjavanje. Ovaj Sud slijedom navoda žalbe ne nalazi osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne okrivljenoj odgovornoj osobi pa, stoga, u odnosu na ovog počinitelja prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenjena pravna kvalifikacija i primijenjen Zakon o izmjeni Zakona o računovodstvu kao blaži propis, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljenoj odgovornoj osobi izrekao novčanu kaznu u iznosu od 300,00 kuna, koja je ublažena ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja, a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 114/22.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog Suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 114/22.) u izmijenjenoj odredbi članka 7., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenu odgovornu osobu u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.

13. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od dva mjeseca, računajući od dana primitka ove presude plate dvije trećine izrečene im novčane kazne, iste će se smatrati plaćenim u cijelosti.

14. Također treba istaknuti, u odnosu na žalbene navode kojima okrivljenici traže da se novčane kazne zamijene opomenom, da za primjenu takve prekršajnopravne sankcije nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani člankom 43. stavkom 1. Prekršajnog zakona. Naime, mjera upozorenja – opomena može se izreći isključivo počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura. U konkretnom slučaju, riječ je o prekršaju za koji je za poduzetnika, pravnu osobu propisana novčana kazna do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu poduzetnika do 2.650,00 eura, što isključuje mogućnost primjene navedene sankcije.

15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.