Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-3164/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić- Vrdoljak&partneri u Splitu, protiv tuženika ad. 1) ŽG iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], ad 2) IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 3) VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2) i ad. 3) zastupani po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban i Gordana Lolića, u Splitu, radi činjenja i sprječavanja štetnih misija, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovnog broja P-285/2022-23 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovnog broja P-285/2022-23 od 4. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Dužni su tuženici u roku od 30 dana nakon pravomoćnosti ove presude izvesti svrhovite mjere na svojim nekretninama kojima će onemogućiti prekomjerno doticanje oborinskih i drugih voda sa svojih nekretnina na nekretnine tužiteljice označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuće i dvorište u [adresa], anagrafske oznake [adresa]."

II. Nalaže se tužiteljici da, u roku od 15 dana, naknadi tuženima ad.2) IG i ad.3) VG trošak parničnog postupka u iznosu od 2.562,5 eura.".

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužiteljica, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužiteljice dostavio je na odgovor tuženicima.

Tuženici nisu odgovorili na žalbu tužiteljice.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za izvođenjem radova potrebnih za otklanjanje imisije-prekomjernog doticanja oborinskih i drugih voda na njenu nekretninu koja nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa] anagrafske oznake [adresa].

4. Povodom izjavljene revizije tužiteljice Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom pod brojem Rev-2022/2018-2 od 6. srpnja 2021. (list 105-107 spisa) ukinuo je presude Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-268/2015 od 3. studenoga 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovnog broja Gž-268/2015-2 od 2. ožujka 2018. i presudu Općinskog suda u Supetru poslovnog broja P-442/07 od 16. prosinca 2014. te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U ukinutoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske skrenuta je pozornost sudovima prvog i drugog stupnja kako je tužiteljica na glavnoj raspravi imala prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, i da je trebalo o tim prigovorima raspraviti na način da se izvede dokaz saslušanja vještaka i omogući tužiteljici raspravljanje pred sudom u skladu s odredbom članka 260. stavak 1. ZPP-a i članka 302. ZPP-a, a kako je to propušteno u dosadašnjoj fazi raspravljanja došlo je do počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a što da sudovi nižeg stupnja trebaju voditi računa i otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

6. Imajući u vidu upute iz ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2022/2018-2, sud prvog stupnja nadopunio je činjenično stanje na način da je proveo dokaz saslušanja vještaka Darka Smodlake.

7. Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne i odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te pravilno primijenio materijalno pravo. Izrečena utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbeni navodima tužiteljice.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana presuda razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

8. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je tužiteljica isključiva vlasnica i posjednica nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište anagrafske oznake [adresa],

- da su tuženici pak suvlasnici susjednih nekretnina koja u pravilu graniče sa nekretninom tužiteljice ili se nalaze uz javni put koji dijeli nekretninu tužiteljice i tuženika,

- objekti tužiteljice su građene 1968. ali ih je tužiteljica u znatnoj mjeri renovirala,

- da je u postupku na zahtjev tužiteljice provedeno osiguranje dokaza po stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo Joze Čotića koji u svom pisanom nalazu i mišljenju od 15. lipnja 2007. zaključuje da objekti tužiteljice nisu građeni da bi bili otporni na prodor vlage zbog ukopne ubodne zidove, sa sjevera te da bitnog utjecaja na prodor vlage unutar građevine tužiteljice nema utjecaj betoniranja parkirališta sa sjevera i odvodne šahte sa taložnicom iza ukopnih zidova građevina,

- da je vještačkim nalazom sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine Darka Smodlake od 19. travnja 2011. utvrđeno da je podzemna (procjedna oborinska) voda glavni uzrok nastalih oštećenja na unutrašnjim sjevernim zidnim plohama stambene građevine,

- da betonsko parkiralište u zatečenom obliku štiti sjeverni dio građevine i sprečava štetni učinak direktnog utjecaja nakupljene oborinske vode s parkinga na zidnu konstrukciju sjevernog dijeta građevine, obzirom da je sa istog omogućeno brzo otjecanje vode,

- da je zbog jednostavnog (prilagođenog) načina izgradnje, loše kvalitete hidroizolacijske zaštite krovova i ukopanih (zasutih) nosivih zidova, oborinska voda prodire u i neizvedene nosive konstruktivne dijelove, širi se kapilarnim načinom, te uzrokuje oštećenja na unutrašnjim zidnim plohama,

- da izvedeni radovi na betoniranju parkirališta i upojna dvorišna šahta položena sjeverno od trodijelne građevine nisu uzrok prodora vlage,

- da je potrebno izvesti sanaciju i popravak oštećenih dijelova, hidroizolacijsku zaštitu sjevernog zida i krovova, te sakupljanje i odvodnju oborinske vode s krova građevine,

- da betonska ploha parkirališta je izvedena s nagibom prema središnjem dijelu (kontra nagiba u odnosu na sjeverni zid građevine), usmjerena prema upojnoj oborinskoj šahti, na način da oborinsku vodu (bilo sa krova, bilo sa parkirališta) najkraćim putem odvodi od sjevernog zida građevine do najnižeg mjesta (upojne odvodne šahte),

- da iz navedenog nalaza proizlazi kako betonskog parkiralište velikim dijelom štiti stambenu građevinu od oborinskih voda,

- da je vještak u svom nalazu naglasio, da bez otkapanja, nije moguće obaviti očevid ukupne taložnice i odvodne cijevi, a za slučaj da se sumnja na vodopropusnost, preporučava se izvršiti punjenje istih obojanom vodom, uz prethodno zatvaranje izljeva, te kontrolom i izmjerom nakon nekoliko dana, utvrditi opadanje razine obojene vode i pojave obojenih tragova vlage na zidovima, zidnim plohama stambene građevine tužiteljice,

- da je tijekom očevida, a uslijed kišnih uvjeta, utvrđeno je zadržavanje oborinske vode na ravnom krovu, a sve zbog onemogućenog otjecaja izvedenih nadvišenjem kamenog opločka po bočnim stranama horizontalne ab ploče (ravni krov).

9. Na ročištu održan dana 27. kolovoza 2024. proveden je i dokaz saslušanja sudskog vještaka Darka Smodlake, koji je u svom iskazu odgovorio na sva sporna pitanja tužiteljice, te u osnovi u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 19. travnja 2011.

10. Sud prvog stupnja kod ovakog činjeničnog utvrđenja a pravilnom primjenom odredbe članka 261. stavak 2. i 3. ZPP-a, a kod činjenice da su podudarni nalazi vještaka za građevinarstvo Joze Čotić koji je izvršen prilikom osiguranja dokaza kao i nalaza vještaka Darka Smodlake koji je korišteno tijekom prvostupanjskog raspravljanja pravilno zaključio da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno te da nema osnove za provođenje dodatnog vještačenja po novom vještaku što je bio prijedlog tužiteljice te navedeni prigovor je pravilno sud prvog stupnja otklonio.

11. U žalbi tužiteljica pobija prvostupanjsku odluku ističući da nije u cijelosti proveden dokazni postupak jer u postupku nisu saslušani predloženi svjedoci a predloženo je i saslušanje stranaka. Kod činjeničnog stanja iz navoda tužbe i tužbenog zahtjeva se trebalo utvrditi da li je do prodora vode u objekte vlasnosti tužiteljice došlo uslijed radnji tuženika ili ne. U tom slučaju izvođenje dokaza saslušanja bilo stranaka ili predloženih svjedoka nisu od odlučne važnosti, već samo dodatno povećava troškove parničnog raspravljanja. Ovo stoga jer za pravilno utvrđeno stanje na terenu sud prvog stupnja poslužio se sa stručnim nalazima i mišljenjima vještaka građevinske struke, pa se navedeni žalbeni prigovor ukazuje neosnovan.

12. Neosnovan je i žalbeni navod tužiteljice da je sud u ovom predmetu trebao provesti vještačenje po drugom vještaku. Ovo stoga jer odredbom članka 261. ZPP-a predviđa mogućnost pristupanja ponovnog vještačenja u slučaju kada do tada izvedena vještačenja u postupku nisu podudarna ili su suprotstavljena. Kako je sud prvog stupnja nakon detaljne analize pismenih nalaza i mišljenja vještaka provedenim tijekom prvostupanjskog raspravljanja, te posebno detaljnog očitovanja vještaka Darka Smodlake na ročištu održanom dana 27. kolovoza 2024. u cijelosti otklonio sve prigovore tužiteljice, a vještva su podudarna, to je pravilno sud prvog stupnja otklonio mogućnost provođenja dodatnog novog vještačenja jer bi samim tim povećala troškove postupka. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da iz tijeka dosadašnjeg raspravljanja neprijeporno su utvrđeni bitni elementi za donošenje sudske odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

13. Neosnovan je i žalbeni navod tužiteljice koja prigovara da je tijekom prvostupanjskog raspravljanja vještak dao opis radnji koji su potrebni za utvrđenje vodopropusnosti taložnice, što je ponovno detaljno obrazložio i u usmenom davanju nalaza i mišljenja na ročištu gdje je saslušan. U ovom postupku kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, teret dokaza je na tužiteljicu, a ista nije predložila provođenjem tog dodatnog dokaza koji bi bio usmjeren u pravcu utvrđivanja štetnih utjecaja taložnice i to na način da se upojna šahta taložnice i odvodna cijev napune obojanom vodom te nakon izvjesnog vremena kontrolom na zidove objekta tužiteljice utvrdi da li je došlo do prodora – oticanja tako obojane vode, premda je tužiteljica tijekom prvostupanjskog raspravljanja znala za navedene radnje koje se trebaju provesti u pravcu utvrđenja funkcioniranja ukopne taložnice. Kako tu navedenu činjenicu sama tužiteljica tijekom trajanja postupka nije predlagala a na je istoj teret dokaza, to se ukazuje da je i ovaj žalbeni prigovor tužiteljice neosnovan.

14. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje u ovom postupku to je pravilno primijenio materijalno pravo, pozvavši se na odredbu članka 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25 – dalje u tekstu: ZV) koje propisuje da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije), stavkom 2. istog članka propisano je da vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije, te je člankom 5. tog članka propisano da vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti, ovlašten je zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprječavanja.

14.1. Ukazuje se neosnovanim žalbenim prigovor tužiteljice kada ističe da je sud prvog stupnja u ovom postupku pogrešno primijenio materijalno pravo jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije razmatrao kroz primjenu odredaba Zakona o vodama (Narodne novine broj 107/95, 159/05) koji regulira upravljanje vodama, uređenjem vodotoka te bujičnih voda. Ovaj sud smatra neosnovanim taj prigovor, ovo stoga jer iz dokaznog postupka je neprijeporno utvrđeno da šteta koja je nastala na objektima tužiteljice nisu nastala od bujičnih voda već od loše izvedene hidroizolacije na njenim objektima.

15. Nakon provedenog parničnog postupka nije utvrđeno da bi radnjama tuženika u ovom postupku došlo do štetnih imisija tužiteljice pa se stoga ukazuje da je žalba tužiteljice neosnovana.

16. Neosnovan je žalbeni prigovor tužiteljice da sud prvog stupnja je donio pogrešnu odluku o troškovima parničnog postupka, odnosno da istu nije obrazložio te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

16.1. Ovo iz razloga jer je sud prvog stupnja nakon što je utvrdio neosnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice obvezao istu na snašanje troškova postupka tuženika sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), imajuću u vidu popis troška tuženika, a sud prvog stupnja je u pobijanoj odluci detaljno obrazložio razlog priznavanje svake parnične radnje u postupku koja u zbroju daje iznos troška parničnog postupka koju tužiteljica treba platiti tuženima.

17. Zbog iznijetog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Splitu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić