REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4610/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni Sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice BH, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024) i dr., koju brani Eugen Duk, odvjetnik u Kutini, odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja, Policijske uprave sisačko - moslavačke, Policijske postaje Petrinja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: Pp-1074/2025-6, od 7. travnja 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
I) Djelomičnim prihvaćanjem žalbe ovlaštenog tužitelja Policijske uprave Policijske uprave sisačko - moslavačke, Policijske postaje Petrinja, kao osnovane, preinačuje se pobijana presuda u točki 1. i 3. izreke, u odluci o mjeri upozorenja uvjetnoj osudi - kazni zatvora u trajanju od po 4 (četiri) dana, odnosno ukupnoj kazni zatvora u trajanju od 8 (osam) dana, koja se neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od ove izrečene uvjetnom osudom, na način da se okrivljenici BH:
- za prekršaj iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 114/2022, 133/2023, 145/2024), činjenično i pravno opisan u izreci pod točkom 1., temeljem istog pravnog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) EUR-a,
- za prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci pod točkom 3., iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 41/1977, 47/1989, 55/1989, Službeni list SFRJ br. 83/1989, Narodne novine br. 47/1990, 55/1991, 29/1994, 114/2022, 47/2023), činjenično i pravno opisan pod točkom 3., temeljem istog pravnog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) EUR-a,
pa se uz već utvrđenu novčanu kaznu za prekršaj činjenično i pravno opisan pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, iz članka 163. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u iznosu od 80,00 (osamdeset) EUR-a,
izriče jedinstvena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 (dvijetisućesto) EUR-a,
u koju novčanu kaznu se uračunava vrijeme u kojem je okrivljenici oduzeta sloboda od 5. travnja 2025. u 15,00 sati do 6. travnja 2025., kao 2 (dva) dana zatvora ili 79,64 EUR-a (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) pa ima za platiti još 2.020,36 EUR-a (dvijetisućedvadeset eura i tridesetšest centi), koju novčanu kaznu je dužna platiti u roku od tri (tri) mjeseca od primitka ove pravomoćne presude, pa ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II) Prihvaćanjem žalbe ovlaštenog tužitelja, a temeljem članka 138. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 114/2022) okrivljenica BH je obvezna naknaditi trošak tužitelja u iznosu od 233,74 EUR-a u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.
III) U preostalom dijelu odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave sisačko - moslavačke, Policijske postaje Petrinja, kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda se potvrđuje.
IV) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13, 110/15, 114/2022) okrivljenica BH je obvezna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenica BH proglašena je krivom zbog prekršaja članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje joj je izrečena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 8 dana, koja se neće izvršiti ako okrivljenica u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od ove izrečene uvjetnom osudom, te prekršaja iz članka 163. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 80,00 EUR-a, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 5. travnja 2025. u 15,00 sati do 6. travnja 2025., kao 2 dana dan zatvora ili 80,00 EUR-a, pa se novčana kazna ima smatrati izvršenom.
Istom presudom okrivljenica je oslobođena obveze snošenja paušalnih troškova prekršajnog postupka.
2. Prvostupanjskom presudom odbijen je prijedlog ovlaštenog tužitelja Policijske uprave sisačko - moslavačke, Policijske postaje Petrinja, za oduzimanje predmeta - privremeno oduzetog osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], s pripadajućom prometnom dozvolom serijskog broja [broj prometne dozvole], te pripadajućim ključem, te je se isti predmeti imaju vratiti okrivljenoj po pravomoćnosti presude.
3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj zbog bitne povrede pravila postupka, jer da nije odlučeno o stvarnim troškovima tužitelja nastalim zbog premještanja privremeno oduzetog automobila, prouzročenim postupanjem okrivljenice, te zbog odluke o sankcijama i vraćanju privremeno oduzetog vozila.
Žalitelj ističe da je okrivljenica upravljajući motornim vozilom u prometu na cesti za vrijeme dok joj je pravomoćnim i izvršnim rješenjem od 8. siječnja 2025. oduzeta i ukinuta vozačka dozvola zbog prikupljenih negativnih prekršajnih bodova, počinila jedan od najtežih prometnih prekršaja, te je prilikom kontrole u prometu u više navrata teškim i neprimjerenim riječima vrijeđala policijske službenike, pa joj je trebalo umjesto mjere upozorenja – uvjetne osude izreći predloženu po tužitelju novčanu kaznu za svaki od prekršaja, jer je unatrag tri godine više puta pravomoćno kažnjavana i to između ostalog, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaja iz članka 289. stavak 4. istog Zakona.
Zbog naprijed navedenih razloga žalitelj smatra da je od okrivljenice potrebno trajno oduzeti motorno vozilo, osobni automobil kojim je upravljala u trenutku počinjenja predmetnog prekršaja, iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prilikom kontrole privremeno oduzet.
Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu.
4. Na navedenu žalbu tužitelja okrivljenica je putem branitelja dostavila odgovor, u kojem ističe kako pobijanu presudu smatra zakonitom u odnosu na primijenjenu mjeru upozorenja, a obzirom na vrstu i težinu počinjenih prekršaja, te na odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog vozila, budući se nisu stekli uvjeti za trajno oduzimanje vozila.
5. Žalba ovlaštenog tužitelja je djelomično osnovana.
6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. Prekršajnog zakona na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
7. Okrivljenica BH je dana 5. travnja 2025. godine upravljala motornim vozilom u prometu nakon izvršnosti rješenja od 21. studenoga 2024. Policijske postaje Garešnica (izvršno 8. siječnja 2025.), kojim joj je zbog nakupljenih negativnih prekršajnih bodova oduzeta i ukinuta vozačka dozvola i time je počinila prekršaj koji ulazi u kategoriju najtežih prometnih prekršaja, a pri tom je još prilikom vršenja prometne kontrole vrijeđala policijske službenike, kao što opravdano ističe žalitelj. Vijeće ovog Suda drži da se u konkretnom slučaju samo izrečenom mjerom upozorenja - uvjetnom osudom, kojom joj je izrečena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 8 dana, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od 3 mjeseca ne počini jednak ili teži prekršaj za koji joj je izrečena ista ili teža kazna zatvora, neće u cijelosti postići svrha kažnjavanja i da ima osnove za utvrđivanje novčane kazne za svaki od tih prekršaja u iznosima kako je predložio tužitelj.
Naime, okrivljenica je doista već pravomoćno kažnjavana za teške prekršaje iz kojih razloga je i prikupila 12 negativnih prekršajnih bodova i najteže prekršaje iz područja prometa (pravomoćna presuda Općinskog suda u Kutini broj: Pp-54472024 – prekršaj iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pravomoćna presuda Općinskog suda u Sisku broj: 3082/24, prekršaj iz članka 289. stavak 4.). Zbog navedenog po odluci vijeća ovog Suda, koje je imalo u vidu sve okolnosti i činjenice koje je cijenio i prvostupanjski sud, ipak nema mjesta primjeni mjere opreza uvjetne osude kojom se izriče kazna zatvora u trajanju od 8 dana s rokom kušnje od 3 mjeseca. U konkretnom slučaju po ocjeni vijeća odgovarajuća je sankcija za okrivljenicu, koja je uz jedan od najtežih prometnih prekršaja, počinila i prekršaj i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, vrijeđanjem službene osobe prilikom vršenja službe, upravo novčana kazna u predloženim iznosima po tužitelju, koja je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prometnih i drugih prekršaja i preventivno će djelovati na buduće ponašanje okrivljenice, iz kojih razloga je u tom dijelu prihvaćena žalba ovlaštenog tužitelja.
8. U odnosu na žalbene navode glede stvarnih troškova tužitelja, nađeno je da je prvostupanjski sud odlučio samo u odnosu na paušalne troškove prekršajnog postupka, dok o stvarnim troškovima u iznosu od 233,74 EUR-a, koje je žalitelj imao zbog premještanja vučnom službom privremeno oduzetog vozila, prema ispostavljenom računu 2898A-4 Oriyx Assistance, koji prileži spisu predmeta (str. 19.), nije odlučio. Stoga je ovaj Sud, držeći trošak opravdanim odlučio kako stoji u izreci ove presude pod točkom II).
9. Međutim, u odnosu na odluku prvostupanjskog suda kojom vraća privremeno oduzeto vozilo od okrivljenice, nije prihvaćena osnovanom žalba ovlaštenog tužitelja. Odlučujući u tom dijelu o žalbi tužitelja ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju za sada se nisu stekli uvjeti za trajno oduzimanje vozila kojim je okrivljenica upravljala kritične zgode, budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenica do sada bila kažnjavana uvjetnom ili bezuvjetnom kaznom zatvora zbog prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, odnosno da do donošenja ove pobijane presude još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja obzirom na njihovu vrstu i težinu. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da kraj takvog stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a imajući pri tome na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014), te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, prema kojima sankcija, odnosno druga mjera primijenjena prema počinitelju kažnjivog djela, mora biti razmjerna prirodi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju i u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva. U tom dijelu prvostupanjski Sud obrazlaže također svoju odluku razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.
Slijedom iznijetih razloga, trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude pod točkom III).
10. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi tužitelja, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je imovnom stanju okrivljenice, budući su isti odmjereni sasvim blizu donjoj propisanoj granici.
11. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, u 4 (četiri) otpravka za: spis, okrivljenicu, branitelja, tužitelja.
