Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-108/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PĆ, kojeg brani Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20.), odlučujući o žalbi okrivljenog PĆ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-13426/2022 od 14. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba okrivljenog PĆ odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni PĆ, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-13426/2022 od 14. studenoga 2022., okrivljeni PĆ, proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu 300,00 kuna / 39,82 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100 kuna / 13,27 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i odluke o troškovima prekršajnog postupka, navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir činjenice koje su relevantne vezano s otvaranjem postupka izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d., kao i društvom KRKA d.o.o. kao ovisnim i povezanim društvom AGROKOR d.d., da je nagodba u postupku izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima prihvaćena od strane vjerovnika, da je Trgovački sud u Zagrebu 6. srpnja 2018. donio Rješenje kojim je Nagodba potvrđena, da je temeljem Nagodbe i sukladno pravomoćnom zaključku Trgovačkog suda u Zagrebu dana 1. travnja 2019 nastupio dan početka provedbe Nagodbe na koji je cjelokupna imovina Neodrživih društava prenesena na društvo Nove grupe, da je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta izdalo mišljenje da su danom početka provedbe nagodbe nastali razlozi za prestanak Neodrživih društava što znači da sva njihova imovina će biti prenesena na nova društva, s tim da će se Neodrživa društva pripojiti društvu AGROKOR d.d., a po obavljenom pripajanju i ispunjenju ostalih uvjeta bit će provedeno brisanje iz sudskog registra. Stoga je i društvo KRKA d.o.o. pripojeno društvu AGROKOR d.d., što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra. Posljedica obavljenog prijenosa imovine je da Neodrživa društva od 1. travnja 2019. više nemaju imovinu, ne obavljaju nikakvu djelatnost, a nemaju niti radnike. Dakle, nedvojbeno je da se nakon 31.3.2019. Neodrživa društva nalaze u procesu svog prestanka. Sukladno navedenom, žalitelj ističe da je razvidno da je kao odgovorna osoba u društvu KRKA d.o.o. ispunio svoju zakonsku obvezu dostavljanja izvještaja, s obzirom da je predajom financijskog izvještaja koji obuhvaća razdoblje od 01.01.2019.g. do 31.03.2019. u potpunosti ispunio svoju obvezu iz Zakona o računovodstvu te da se predmetni izvještaj treba smatrati zadnjim i konačnim izvještajem društva KRKA d.o.o. kao Neodrživog društva Stare grupe. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud restriktivnim tumačenjem odredbe članka 20. Pravilnika o načinu vođenja Registra godišnjih financijskih izvještaja, te načinu primanja i postupku provjere potpunosti i točnosti godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, povrijedio ustavna prava okrivljenika na pravično suđenje. Smatra da postoji nefleksibilnost i nerazumijevanje suda na kompleksnost postupka izvanredne uprave koji se provodi temeljem odredbi Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, kao i odredbi pravomoćne Nagodbe, koje derogiraju primjenu drugih zakona kao lex specialis. Zbog navedenog, smatra da je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku o prekršajnopravnoj sankciji.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio da nisu na štetu okrivljenika počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka prema utvrđenom pravnorelevantnom činjeničnom stanju izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj koji mu je stavljen na teret, pozivajući se u obrazloženju pobijane presude na valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

8. Naime, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama jer je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljeni PĆ, kao odgovorna osoba poslovnog subjekta KRKA d.o.o., u inkriminirano vrijeme, bio u obvezi dostave propisanih financijskih izvještaja s ostalom dokumentacijom radi javne objave u zakonom propisanom roku do 31. kolovoza 2021. za poslovnu 2020., a do dana Izdavanja izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020., koji je izdan 26. srpnja 2022. nije dostavio godišnji financijski izvještaj i drugu dokumentaciju radi javne objave za 2020. niti Izjavu o neaktivnosti sukladno članku 30. stavku 9. Zakona o računovodstvu.

9. Žalbeni razlozi usmjereni na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona su neosnovani jer je prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama dao jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

10. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika o otvaranju postupka izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d., kao i društvom KRKA d.o.o. ovisnim i povezanim društvom AGROKOR d.d. treba navesti da nije od utjecaja na konkretan prekršajni postupak i ne utječe na odgovornost okrivljenika za predmetni prekršaj. U inkriminiranom razdoblju pravna osoba KRKA d.o.o. imala je direktora koji je zastupao društvo pojedinačno i samostalno, a što je vidljivo iz Povijesnog izvatka iz sudskog registra nadležnog trgovačkog suda, te direktor društva ima prava i obveze koje proizlaze iz Zakona o trgovačkim društvima, slijedom čega je sukladno članku 61. Prekršajnog zakona upravo direktor poslovnog subjekta odgovorna osoba u pravnoj osobi, u konkretnom slučaju za dostavu godišnjih financijskih izvještaja s ostalom propisanom dokumentacijom Financijskoj agenciji, u propisanom roku. Dostavljanje predmetnih financijskih izvješća spada u redovne poslove uprave, a ne u dužnosti izvanrednog povjerenika koje su propisane člankom 13. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. Na izabranog povjerenika primjenjuju se odredbe Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, a člankom 12. stavkom 3. istoga Zakona ograničene su ovlasti izvanrednog povjerenika. Izvanredni povjerenik imao je prava i obveze da dužnika zastupa samostalno i pojedinačno, a dužnik je bio AGROKOR d.d. Izvanredni povjerenik u ime dužnika ostvaruje sva prava povezana s vlasničkim udjelom dužnika u povezanim i ovisnim društvima, a to je u konkretnom slučaju bila pravna osoba KRKA d.o.o.. Položaj izvanrednog povjerenika u odnosu na prava i dužnosti ovisnih i povezanih društava je razvidan iz cilja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, a to je da se provede brz i učinkovit postupak preventivnog restrukturiranja trgovačkog društva od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku radi osiguranja likvidnosti, održivosti i stabilnosti. Iz Povijesnog izvatka iz sudskog registra vidljivo je da izvanredni povjerenik u pravnoj osobi svojim imenovanjem nije dobio ovlast zastupanja pravne osobe KRKA d.o.o. jer mu ista nije upisana u registar. Slijedom navedenoga, izvanredni povjerenik nije imao pravni položaj odgovorne osobe u navedenom društvu za potrebe ispunjavanja obveze dostave financijskih izvještaja Financijskoj agenciji. Odgovorna osoba za predmetni propust bio je direktor PĆ, koji navedenu obvezu nije ispunio u zakonskom roku, čime je počinjen prekršaj iz članka 30. stavaka 2., 3. i 4. Zakona o računovodstvu. Sukladno članku 42. stavka 2. u svezi članka 42. stavka 1. točke 33. Zakona o računovodstvu, za navedeni prekršaj odgovara odgovorna osoba u pravnoj osobi.

11. Vezano uz žalbene navode okrivljenika da je prvostupanjski sud propustio sagledati kompleksnost postupka izvanredne uprave koji se provodi temeljem odredbi Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku kao i odredbi pravomoćne Nagodbe, koje derogiraju primjenu drugih zakona kao lex specialis, ovaj Sud ističe da u sudski registar tijekom 2020. godine, a niti prije toga nije upisana statusna promjena pravne osobe, niti je upisano pokretanje postupka likvidacije pravne osobe KRKA d.o.o., nije imenovan likvidator društva niti je isti upisan u sudski registar. Uz to, gledajući Povijesni izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu KRKA d.o.o. nije moguće zaključiti da je u odnosu na navedenu pravnu osobu primijenjena u pravom smislu riječi bilo koja odredba Zakona o trgovačkim društvima koja se odnosi na postupak likvidacije društva, a koje odredbe su kogentne prirode. Stoga bi primjena odredbe članka 113. Zakona o trgovačkim društvima na čiju primjenu se poziva okrivljenik, a da se istovremeno ne primjenjuju sve druge kogentne odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje se odnose na sam postupak likvidacije društva, predstavljala selektivnu primjenu isključivo odredbi Zakona o trgovačkim društvima koje idu u prilog obrani okrivljenika u prekršajnom postupku, dok s druge strane iz Povijesnog izvatka iz sudskog registra nije ni po čemu vidljivo da bi pravna osoba KRKA d.o.o. bila u postupku likvidacije, niti je takvu odluku o otvaranju likvidacije društva donijelo ovlašteno tijelo te pravne osobe. Čak što više odredbom članka 369. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da se likvidacija društva ne provodi u slučaju prestanka društva iz razloga navedenog u članku 367. stavka 1. točke 4. Zakona, konkretno u slučaju pripajanja društva drugom društvu, a prema obrazloženju Rješenja Trgovačkog suda u Zadru – stalne službe u Šibeniku Tt-21/4076-2 od 29. rujna 2021., razlog brisanja pravne osobe KRKA d.o.o. bio je upravo prestanak postojanja pravne osobe KRKA d.o.o.. nakon pravomoćno okončanog postupka pripajanja društvu AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima d.d. Zagreb. Prema povijesnom izvatku iz sudskog registra za pravnu osobu AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima d.d. Zagreb evidentno je da se radi o Ugovoru o pripajanju pravne osobe KRKA d.o.o. pravnoj osobi AGROKOR d.d. od 15. lipnja 2021. nakon čega je pravna osoba KRKA d.o.o. 15. listopada 2021., brisana iz sudskog registra. Slijedom istaknutog, kako u sudski registar nadležnog trgovačkog suda u inkriminiranom razdoblju nije bila upisana nikakva statusna promjena, niti odluka o pokretanju postupka likvidacije, to okrivljenika ne ispričava prekršajne odgovornosti u konkretnom predmetu to što je pogrešno postupio kada je Financijskoj agenciji dostavilo financijske izvještaje radi javne objave za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2019., a ne i za cijelu kalendarsku 2019. i 2020. godinu, obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 19. stavka 9. Zakona o računovodstvu, pa je okrivljenik bio u obvezi dostaviti financijski izvještaj radi javne objave Financijskoj agenciji u propisanom roku do 31. kolovoza 2021. za poslovnu 2020., a što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u svojoj presudi.

12. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljeniku pravilna i zakonita i da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Za prekršaj propisan člankom 42. stavkom 1. točkom 33. i stavkom 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna. U međuvremenu, 1. siječnja 2023., stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj 114/22), kojim je za isti prekršaj propisana novčana kazna od 660,00 do 2.650,00 eura za odgovornu osobu poduzetnika, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro odgovara iznosima od 4.972,77 do 19.966,43 kuna za odgovornu osobu poduzetnika.

13. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir da je „novi“ zakon, koji se primjenjuje nakon konverzije hrvatske kune u euro, neznatno blaži u odnosu na zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, ovaj Sud smatra da je novčana kazna u ublaženom iznosu pravilno odmjerena i primijenjena sukladno svim relevantnim okolnostima slučaja. Navedena kazna nije stroga, te bi bila izrečene i prema novijem, „blažem“ zakonu, zbog čega nije bilo potrebe za primjenom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio institut ublažavanja kazne, pri čemu je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu ispod zakonski propisanog minimuma za predmetni prekršaj. U svojoj ocjeni sud je uzeo samo olakotne okolnosti, dok otegotnih okolnosti nije našao. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud je ocijenio da će se izricanjem ublažene kazne ostvariti svrha kažnjavanja. Imajući u vidu izraženu potrebu za generalnom prevencijom u prekršajnom pravu, ovaj Sud je ocijenio da ne postoje uvjeti za preinaku odluke o kazni. Naime, svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi se mogla ostvariti dodatnim ublažavanjem kazne.

14. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom prvostupanjskom odlukom (trideset dana), računajući od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, ista će se smatrati u cjelini plaćenom.

15. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj Sud ocjenjuje da je okrivljenik pravilno i zakonito obvezan na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u minimalnom iznosu, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13). Pri tome treba istaknuti da okrivljenik u žalbi nije konkretno obrazložio niti potkrijepio bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nije pružio valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, Sud je potvrdio pobijanu presudu i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

16. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka s obzirom na složenost i trajanje postupka.

17. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

18. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.