Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-316/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva iz Splita, K i partneri, protiv tuženika ZN pok. Z iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru, radi predaje u suposjed, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-2384/2024 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-2384/2024 od 6. prosinca 2024. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se odluka o troškovima postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.979,50 Eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima od presuđenja pa do isplate dok se za više traženo zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe omogućiti (uvesti) tužiteljici suposjed nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica] – vrt, sve Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi obiteljska kuća i dvor, smještena u [adresa].

II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.667,00 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima od presuđenja pa do isplate."

2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci iz slijedećih razloga.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed nekretnine označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica]-vrt sve Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi obiteljska kuća i dvor.

7. U provedenom dokaznom postupu prvostupanjski sud je utvrdio da se predmetne nekretnine čiju predaju u suposjed traži tužiteljica nalaze u suvlasništvu stranaka. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-3409/2020 od 26. svibnja 2023. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Gž-439/2023 od 19. prosinca 2023. točkom I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica KN suvlasnica predmetnih nekretnina za 1/6 dijela cjeline, a tužitelji od 2-4 svaki za po 1/18 odnosno, te tužitelj pod 6 za 1/12 dijela tih predmetnih nekretnina, dok je točkom II. izreke naloženo upis brisanja prava suvlasništva upisanog na ime tuženika i to za 3/6 dijela predmetnih nekretnina i upis tog prava na ime tužiteljice za 1/6 dijela te ostalih tužitelja u gore navedenim suvlasničkim omjerima. Na temelju naprijed navedene presude izvršen je upis u zemljišnoj knjizi pa su kao suvlasnici upisani KN za 6/36 dijela, KNN za 2/36 dijela, ZNN za 2/36 dijela, ZN za 21/36 dijela, ŽNN za 2/36 dijela i INN za 3/36 dijela. Zgog izvršenih novčanih ulaganja u nekretninu, a čime da je povećao istoj vrijednost, tuženik se protivio zatraženoj predaji u suposjed dok mu se ta ulaganja ne nadoknade.

8. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila predaju u suposjed predmetnih nekretnina uz zaključak da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele nekretnine postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, a sve pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. te članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV).

9. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

10. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu prema odredbi članka 161. i 162. ZV-a, a koju podiže vlasnik protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar i kojom traži od te osobe da mu tu stvar preda u posjed ovdje u suposjed. Tužiteljica je dokazala da je suvlasnica predmetnih nekretnina, a što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige te pravomoćne sudske presude kojom je tužiteljica utvrđena suvlasnicom predmetnih nekretnina.

11. Žalbeni navodi tuženika odnose se uglavnom na sporno pitanje prava zadržanja predmetnih nekretnina zbog kako to isti tvrdi ulaganja u njih.

12. Pravo zadržaja posjeda stvari (ius retentionis) na koje se tuženik poziva uređen je odredbama članka 72.-75. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) te odredbom članka 164. stavak 2. ZV-a iz kojih proizlazi da je to pravo akcesorno i to ovisno o dospjelom i utuživom potraživanju posjednika stvari prema zahtjevu vlasnika da mu preda stvar u posjed, da ga s uspjehom mogu iznijeti samo pošteni posjednici stvari, jer ima suprotstavljajući značaj – kao sredstvo zaštite dospjelog potraživanja, na njega takav pošteni posjednik može pozvati i prigovorom kao procesnom radnjom, ali prigovorom određenim po osnovi i visini.

13. Institut retencije iz odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a odnosi se na revindikacijsku, pravu vlasničku tužbu i na zaštitu koja pripada posjedniku nevlasniku u odnosu na vlasnika koji od posjednika traži predaju cijele stvari odnosno nekretnine u posjed. Odredbe ZV-a koje reguliraju zaštitu suvlasništva predstavljaju posebne odredbe (lex specialis) u odnosu na odredbe istog Zakona koje se tiču revindikacijske tužbe iz članka 164. ZV-a, pa u pravnom odnosu suvlasnika, od kojih jedan ili više traži od preostalih (ili od preostalog) suvlasnika da mu predaju u suposjed nekretninu nema mjesta primjeni pravila o pravu retencije iz odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a.

14. Takvo je pravo isključivo predviđeno kod traženja zaštite na temelju revindikacijske (prave vlasničke) tužbe, a takva se tužba podnosi kad postoji odnos vlasnika – neposjednika i posjednika – nevlasnika, a ne onda kad postoji međusobni odnos više suvlasnika. U situaciji kada vlasnik od posjednika traži predaju nekretnine u posjed smisao prava posjednika na retenciju je u tome da će, za slučaj da sud udovolji zahtjevu vlasnika za predaju nekretnine u posjed, posjednik izgubiti posjed te nekretnine pa će mu biti znatno otežano namirenje u odnosu na nužne i korisne troškove koje je u vezi nekretnine imao.

15. Naprotiv, kada jedan od suvlasnika neke nekretnine traži od drugog suvlasnika da mu tu nekretninu preda u suposjed, za suvlasnika koji nekretninu već drži u posjedu ne dolazi do prestanka prava na posjed, a niti do prestanka faktičnog posjeda nekretnine, jer i nakon što sud naloži predaju nekretnine u suposjed, suvlasnik kojem je to naloženo neće izgubiti svoje pravo na posjed, ali će u takvom posjedu biti zajedno s drugim suvlasnikom. To je odraz pravila iz odredbe članka 142. stavak 1. ZV-a kojom je izričito propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, osim ako oni odluče da će međusobno podijeliti posjed stvari / ili izvršavanja svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, o kojoj iznimci se u konkretnom slučaju ne radi.

16. Kada je u pitanju međusobni odnos suvlasnika, njihov se pravni odnos razmatra na temelju pravila iz Glave 2. Trećeg dijela ZV-a, odnosno sukladno odredbama članka 36. – 56. ZV-a, a u tim odredbama nije predviđeno pravo retencije koje bi pripadalo jednom suvlasniku u odnosu na drugog suvlasnika. Dakle, u situaciji kada jedan suvlasnik traži od drugog suvlasnika predaju nekretnine u posjed, tom drugom suvlasniku od kojeg se zahtjeva predaja nekretnine u suposjed ne pripada pravo retencije.

17. S pravom tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio troškove postupka. Naime, tužitelj je sukladno vrijednosti predmeta spora, odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) valjalo priznati za sastav tužbe 250 bodova sukladno Tbr. 7 t. 1., za zastupanje na ročištima od 11. veljače i 29. travnja 2015., 17. studenog 2016., 27. veljače i 1. lipnja 2017., 5. ožujka i 22. ožujka 2018., 10. rujna 2024. po 250 bodova sukladno Tbr. 9 t. 1., za sastav podneska od 12. lipnja 2015. 250 bodova, za sastav podnesaka od 1. kolovoza 2016., 30. ožujka 2017. i 6. veljače 2024. po 25 bodova, ukupno 2575 bodova što pomnoženo sa 2,00 kuna koliko iznosi vrijednost boda s paušalom daje iznos od 5.150,00 Eur. Tome se dodaje PDV od 25% u iznosu od 1.287,50 Eur, te trošak pristojbe u iznosu od 542,00 Eur, što sveukupno iznosi 6.979,50 Eur.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke, a sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tuženika, preinačiti odluku o troškovima postupka i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović