Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-51/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5544/2018 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5544/2018 od 30. listopada 2024. i sudi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 9.236,62 Eur sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. studenog 2018. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo do iznosa od 43.000,00 Eur tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, kao i zahtjev za isplatu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, te štete na vozilu."

r i j e š i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tužitelja, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5544/2018 od 30. listopada 2024. u dijelu pod točkom I. i II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka i sudi:

"I. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknadi parnični trošak u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.000,00 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanjem za 3 postotna poena, dok se za više traženo do iznosa od 10.000,00 Eur, zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.390,80 Eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanjem za 3 postotna poena, dok se za više traženo zahtjev odbija kao neosnovan."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći daljnji iznos od ukupno 17.307,46 Eura s Zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 23.11.2018. godine (dan podnošenja tužbe sudu) pa do isplate, dok se za više traženo s osnove neimovinske štete i tuđe njege i pomoći , te u cijelosti za troškove liječenja tužbeni zahtjev odbija, do ukupno postavljenog zahtjeva od 55.079,97 Eura.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime naknade štete na vozilu isplati daljnji iznos od 114.67 Eura s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 19.6.2019. godine, (dan postavljanja zahtjeva), dok se za više traženo do iznosa od

286,68 Eura tužbeni zahtjev odbija."

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako glasi:

"I. Tužbeni zahtjev se smatra povučenim u odnosu na 49.882,61 Euro.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknadi parnični trošak u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.000,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem te stope za 3 % poena.

III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.817,23 Eura sa kamatom koja teče od dana presuđenja isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

3. Tužitelj pobija presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik pobija presudu i rješenje u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen daljnja naknada parničnog troška, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se presuda i rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 17. listopada 2017.

8. U postupku nije sporno da je u prometnoj nesreći sudjelovao motocikl Piaggio X kojim je upravljao tužitelj i osobno vozilo Fiat Punto kojim je upravljala osiguranica tuženika.

9. Prvostupanjski je sud po provedenom postupku djelomično prihvatio tužbeni zahtjev jer je smatrao utvrđenim da su za nastanak prometne nesreće odgovorni tužitelj i osiguranica tuženika.

10. Navedeni zaključak prvostupanjski je sud temeljio na nalazu i mišljenju vještaka prometne struke dipl. ing. ŽŽ.

11. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja navedenog vještaka prometne struke, a koji nalaz je prihvatio kao stručan i u skladu s pravilima struke, utvrdio:

- da se neposredno prije sraza osobno vozilo "Fiat Punto" kojim je upravljala osiguranica tuženika kreće sjevernim prometnim trakom iz pravca istoka u pravcu zapada i neposredno prije i u samom srazu kreće se sa brzinom od oko 23,9 km/h,

- da se neposredno prije samog sraza iz pravca istoka u pravcu zapada sjevernim prometnim trakom kreće motocikl „Piaggio“ kojim upravlja tužitelj i da se neposredno prije sraza kreće brzinom od oko 60,7 km/h,

- da su se neposredno prije uključivanja oba sudionika u ovoj prometnoj nezgodi jasno su se mogla uočiti, jer je kolnički potez navedene dionice na bližem licu mjesta nezgode osvijetljen javnom rasvjetom i proteže se u pravcu većem od 100 m,

- da je od početka uključivanja pa do mjesta samog naleta osobnom vozilu „Fiat Punto“ bio potreban vremenski interval od 3,9 sekunda,

- da za navedeni vremenski interval od 3,9 sekunda, a kada je osobno vozilo „Fiat Punto“ započelo s uključivanjem na kolničku površinu DC8 sa namjerom kretanja u pravcu zapada sjevernim prometnim trakom, tada je motocikl „Piaggio“ uz brzinu kretnja od 60,7 km/h u pravcu istoka udaljen oko 65,5 m,

- da u tom trenutku oba sudionika u ovoj prometnoj nezgodi su se mogla uočiti, i da je tada vozač motocikla poduzeo intenzivno kočenje ili prikočivanje do mjesta naleta zaustavio bi se uz intenzivno kočenje da se giba brzinom od oko 86,7 km/h ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene,

- da je vremenski gledano 1,23 sekunde prije naleta, motocikl „Piaggio“ od mjesta naleta udaljen 20,6 m i tada bi se uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7 m/s² vozač motocikla zaustavio do mjesta naleta da se giba s brzinom od oko 40,9 km/h ili 11,3 m/s, ili s bilo kojom brzinom manjom od navedene,

- da je vozačica osobnog vozila „Fiat Punto“ prilikom uključivanja okretanjem preko desnog ramena jasno mogla uočiti nailazak motocikla sjevernim prometnim trakom iz pravca istoka u pravcu zapada, prekinuti uključivanje, istog propustiti, i na taj način sraz bi se izbjegao,

- da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka toksikologa prof. dr. sc. BŽ dipl. ing. proizlazi da je koncentracija alkohola u krvi tužitelja u vrijeme nesreće iznosila najmanje 1,21 g/kg, koja koncentracija alkohola u krvi dovodi do pripitog stanja, tako da su vozači dezorijentirani u vremenu i prostoru, ne uočavaju realnu opasnost, vrijeme reakcije na iznenadne zapreke je bitno produženo, a vidni kut je bitno sužen, neispravno se procjenjuje brzina i udaljenost nadolazećeg vozila.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja koje stranke nisu dovele u sumnju svojim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je smatrao da su oba sudionika prometne nezgode suodgovorni za nastanak nezgode, jer se ta suodgovornost temelji na odredbi članka 1072. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), a kojom je propisano da ako postoji obostrana krivnja svaki vlasnik odgovora drugom za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

13. Sukladno odredbi članka 12. stavak 3. ZPP-a sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim se optuženik proglašava krivim. Slijedom toga sud je vezan za pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj K- 761/2018 od 14. siječnja 2019. kojom je okrivljena AŽ osiguranica tuženika proglašena krivom za izazivanje predmetne prometne nesreće. Stoga sama činjenica postojanja presude kaznenog suda kojom je osiguranica tuženika pravomoćno proglašena krivom za izazivanje predmetne prometne nesreće ne isključuje postojanje krivnje za izazivanje prometne nesreće i na strani tužitelja kao drugog sudionika u prometnoj nesreći.

14. Kazneno pravna odgovornost je najuža i najrestriktivnija vrsta odgovornosti (građansko pravna odgovornost, radno pravna odgovornost, obiteljsko pravna odgovornost, moralna odgovornost, vjerska odgovornost….), te izostanak kaznene odgovornosti (nakon odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu C protiv RH potencijalno prekršajne), ne znači da nema nikakve druge odgovornosti.

15. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio kako može postojati krivnja i time suodgovornost na strani tužitelja.

16. Prema odredbi članka 34. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 – dalje: ZSPC), sudionici u prometu su dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.

17. Odredbom članka 45. ZSPC-a propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju s vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati u desno i u lijevo, okretati se polukružno, voziti unutar i sl.), ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prema stavku 2. ovog članka prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovog članka vozač je dužan uvjeriti se te da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ili imovinu, vodeći pri tome računa o položaju vozila, te o smjeru i brzini kretanja.

18. Prema odredbi članka 59. stavak 1. ZSPC-a određeno je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozilu i tereta, te gustoći prometa, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu i znaku.

19. U konkretnom slučaju, tužitelj je vozio brzinom od 60,7 km/h gdje je ograničenje brzine 50 km/h, s koncentracijom alkohola u krvi od 1,21 g/kg koja količina dovodi do nesposobnosti za sigurno upravljanje vozilom s tim da su vozačke sposobnosti smanjene, a što je dovelo do zakašnjele reakcije, odnosno izostanka iste.

20. Imajući u vidu sve okolnosti nastanka prometne nesreće kao i značenje povrijeđenih odredaba ZSPC-a koje propisuje način i postupanje sudionika u prometu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je doprinos tužitelja nastanku prometne nezgode 60%, a osiguranice tuženika 40%.

21. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju 40% utvrđene naknade štete.

22. Prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke utvrdio da je tužitelj zadobio po život opasne ozljede i to traumatsku disekciju prsne aorte, nagnječenje pluća, prijelom osmog rebra lijevog prsišta, prijelom desne natkoljenice i čašice desnog kuka, te prijelom na području lijevog lakta, prijelom lijeve stidne kosti, manja oštećenja jetre bez krvarenja što je dovelo do smanjenja životne aktivnosti za 46,8 %. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta tri tjedna, a u blažem intenzitetu deset tjedana s tim da će u životu imati povremene bolove koje treba uračunati u procijenjeno umanjenje životne aktivnosti. Kod tužitelja je zaostala naruženost u blažem stupnju, a isti je trpio strah jakog intenzitetu dva tjedna, srednjeg intenziteta dva mjeseca i sekundarni strah u blažem intenzitetu 12 mjeseci. Tuđa pomoć i njega je istom trebala 213 sati.

23. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete a i kada nje nema, s tim da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredama izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojene s njezinom naravi i društvenom svrhom.

24. Pod pravima osobnosti kada je u pitanju fizička osoba podrazumijeva se u smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

25. S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog suda, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. ZOO-a kada je tužitelju zbog povrede prava na tjelesno zdravlje utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 43.000,00 Eur.

26. Stoga nisu u pravu stranke kada smatraju da je prvostupanjski sud dosudio naknadu suprotno odredbi članka 1100. ZOO-a s obzirom na parametre koje su dali liječnici vještaci. Naime, vještaci raspolažu stručnim znanjem kojim sud ne raspolaže, ali konačnu ocjenu o činjenicama koje su utvrđivane putem stručnih znanja vještaka da je sud, pa s obzirom na sve gore navedeno u kojoj mjeri su provedena vještačenja dostatna za pravilno utvrđivanje činjenica o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava, i u konkretnom slučaju, konačna odluka suda.

27. Ističe se da prilikom donošenja novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, visinu naknade treba dovesti u svezu sa socijalnim i ekonomskim stanjem u društvu. Posebno se ne smije izgubiti iz vida cilj koji se želi postići dosuđenjem novčane naknade, pri čemu osobito treba voditi računa da ista ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s prirodom i društvenom svrhom ovog oblika novčane naknade, kao i okolnost da novčana naknada ni u jednom svom elementu ne smije imati obilježja kažnjavanja štetnika.

28. Dakle, prvostupanjski je sud pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlja tužitelju odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na njegovo psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih, te na njegovo osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

29. Za napomenuti je da odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 29. studenog 2002., a koji je izmijenjen na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020., već je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada), dok su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim situacijama.

30. Kako je tuženik dužan naknaditi tužitelju 40% prouzročene štete, to tužitelju na ime neimovinske štete pripada iznos od 17.200,00 Eur. Kod neprijeporne činjenice da je tužitelju na ime neimovinske štete prethodno već isplaćen iznos od 7.963,38 Eur, to je tuženik dužan po osnovi neimovinske štete tužitelju isplatiti daljnji iznos od 9.236,62 Eur, sa zateznom kamatom sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a koja teče od podnošenja tužbe.

31. Visina naknade štete za potrebnu tuđu pomoć i njegu, sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a s obzirom da je tužitelju bila potrebna 213 sati, a da je cijena jednog sata pomoć i njega utvrđena u iznosu od 5,00 Eur, to je dobiven iznos od 1.065,00 Eur. Od toga iznosa se odbija suodgovornost tužitelja, te se dobije iznos od 426,00 Eur. Kako je tuženik tužitelju već ranije nesporno iz te osnove isplatio iznos od 796,34 Eur, to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu iz osnove imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege kao neosnovan.

32. U odnosu na naknadu štete na vozilu koja je utvrđena po vještaku u iznosu od 716,70 Eur, od toga iznosa valjalo je odbiti suodgovornost tužitelja, pa se dobiva iznos od 286,68 Eur. Kako je tuženik tužitelju već ranije nesporno isplatio iz te osnove iznos od 430,02 Eur, to je u tom dijelu valjalo zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

33. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova liječenja, budući isti nije dokazao da je imao te troškove (članak 7. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

34. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tuženika, preinačiti odluku i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

35. U svezi parničnog troška, za navesti je da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a. Stoga o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva, treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

36. Prema odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik zadovoljio zahtjev tužitelja ili iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (članak 158. stavak 2. ZPP-a). U predmetnom slučaju tužitelj je podneskom od 14. svibnja 2021. smanjio zahtjev na iznos od 49.749,89 Eur i postupajući na taj način djelomično povukao tužbu u kojem slučaju u odnosu na povučeni dio tužbe nema mjesta procjenjivanju uspjeha u sporu, već tuženiku za povučeni dio tužbe pripada pravo na parnični trošak sukladno odredbama članka 158. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

37. Tuženiku je valjalo priznati za zastupanje na ročištima od 1. listopada 2019., 14. siječnja 2020., 17. ožujka 2021. i 13. svibnja 2021. po 500 bodova, sukladno Tbr. 7. točka 1., za sastav podneska od 23. prosinca 2020. 500 bodova, sukladno Tbr. 8. točka 1., te za sastav podnesaka od 4. listopada 2019., 10. siječnja 2020. i 18. siječnja 2021. po 100 bodova, sukladno Tbr. 8. točka 3., ukupno 2800 bodova što pomnoženo sa 2,00 Eur daje iznos od 5.600,00 Eur. Tome se dodaje PDV u iznosu od 1.400,00 Eur što sveukupno iznosi 7.000,00 Eur, pa je valjalo djelomično uvažiti žalbu tužitelja, te sukladno odredbi članka 383. točka 3. odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

38. Pravilno je prvostupanjski sud obračunao trošak postupka tužitelja u iznosu od 26.953,67 Eur, a trošak tuženika u iznosu od 21.714,53 Eur, sukladno vrijednosti predmeta spora, Tbr. 7. točka 1., Tbr. 8. točka 1. i 3. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu 60%, a tuženik 40%, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u visini od 20% odnosno u iznosu od 5.390,80 Eur, pa je sukladno odredbi članka 383. točka 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu, 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović