Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3299/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĆŠ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 15. ožujka 2024., broj: 23.Pp-13664/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 15. ožujka 2024., broj: 23.Pp-13664/2023-9 na temelju čl. 182. st. 1. t. 3. (pravilno 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. ) okr. ĆŠ oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnio je žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog s pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog stanja.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj se poziva na iskaze oštećenika pred policijom, koji su različiti od njihovih iskaza pred sudom.
5.1. Neosnovano se tužitelj poziva na iskaze ošt. SŠ i ČŠ pred policijom, budući da se radi se o nezakonitim dokazima. Naime, spisu predmeta ne prileže zakoniti zapisnici o ispitivanju SŠ i ČŠ pred policijom, nego službene bilješke o obavijesnom razgovoru policijskih službenika sa navedenim osobama, u kojima policijski službenici prepričavaju sadržaj iskaza svjedoka koji razgovor je obavljen traženjem obavijesti od građana u okviru izvida prekršaja.
5.2. Međutim, navedene službene bilješke ne mogu biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica jer se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku.
5.3. Naime, sukladno čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu svjedoka, sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku. Dakle, da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja svjedoka, u okviru izvida prekršaja, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sva ostala saznanja policijskih službenika dobivena prilikom ispitivanja građana ostaju neformalne obavijesti, koje ne mogu biti dokaz u prekršajnom postupku, kako je to propisano u čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona.
5.4. Stoga, bi se čitanjem službenih bilješki u kojem se prepričava razgovor policijskih službenika s SŠ i ČŠ, koji u prekršajnom postupku imaju procesnu poziciju svjedoka, na zaobilazan način unosili u dokazni materijal oni elementi koji ne mogu biti osnova donošenja sudske presude.
5.5. Slijedom navedenog, neosnovano se tužitelj poziva na navedene iskaze, budući da se radi o nezakonitim dokazima koji se ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku.
6. Međutim, osnovano tužitelj ističe da je nejasno zašto svjedokinje Ć i CŠ nisu ispitane u postupku.
6.1. Kao razlog zašto nisu ispitane navedene svjedokinje prvostupanjski sud navodi da „nije bilo razloga za ispitivanjem svjedokinja, sve nezavisno od toga kako bi iste svjedočile, budući da je bitno obilježje psihičkog nasilja izazivanje povrede dostojanstva ili uznemirenosti, a provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da nije došlo do povrede dostojanstva ili uznemirenosti kod ošt. ČŠ i SŠ te je za zaključiti da nema dokaza da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj“, zanemarujući pri tom da su svjedokinje mogle neposrednim opažanjem uočiti posljedice koje je postupanje okrivljenika izazvalo kod oštećenika.
6.2. Naime, bez obzira što su žrtve nasilja svjedočile o tome da okrivljenik, njihov otac kritične prigode nije počinio nasilje u obitelji i da nisu bili povrijeđeni ili uznemireni, u postupku je trebalo ispitati svjedoke koji su nazočili događaju, a koje tužitelj predlaže u optužnom prijedlogu i to na okolnosti samog događaja, odnosno postupanja okrivljenika, kao i na ponašanje oštećenika prouzročeno postupanjem okrivljenika, a koje su svjedoci mogli uočiti vlastitim opažanjem. Pri tome svakako treba imati na umu da su razlozi koje svjedok ČŠ navodi kao razlog zbog kojeg je zvao policiju na intervenciju (radi toga što je otac nešto glasnije govorio, možda je tu nešto bilo, možda i nije, više se ne sjeća jer je tada bio napit, malo se zaletio i pozvao policiju, iako za to nije bilo razloga) životno neuvjerljivi.
7. Slijedom navedenog, proizlazi da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno i da je žalba tužitelja osnovana, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će provesti sve već provedene dokaze, provesti dokaze na koje se ukazuje ovom odlukom, po potrebi provesti i druge dokaze te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
