Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-750/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mitar Knežić, odvjetnik iz Dugog Sela, protiv tuženika 1. RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Bojani Tadić, odvjetnici iz Zagreba i 2. NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika pod 1. protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne Službe u Dugom Selu, poslovni broj P-281/2024-141 od 4. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika pod 1. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne Službe u Dugom Selu, poslovni broj P- 281/2024-141 od 4. veljače 2025. u odnosu na istog.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 3. veljače 2009. godine i ovjeren kod javnog bilježnika Slavice Perić istog dana pod brojem:

OU-24/09 između 1-tuženika RŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i 2-tužene NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanja s druge strane, ništetan, u 1/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 7590 m2 koju čine:

kuća broj 48 u [adresa] površine 267 m2

kuća, [adresa] površine 45 m2

garaža, [adresa] površine 89 m2

pomoćna zgrada, [adresa] površine 79 m2

pomoćna zgrada, [adresa] površine 4 m2

pomoćna zgrada, [adresa] površine 61 m2

restoran, [adresa] površine 141 m2

zemljište za sport i rekreaciju, [adresa] površine 1338 m2

zemljište za sport i rekreaciju, [adresa] površine 1303 m2

dvorište, [adresa] površine 4263 m2.

II. Nalaže se tuženicima 1.FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2.NŽ OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici HŽ OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknade parnični trošak u iznosu od 41.026,79 eura, u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

Odbacuje se tužbeni zahtjev tužiteljice u djelu koji glasi:

" Nalaže se brisanje upisa zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. godine, ovjerenog pod brojem: OU-24/09 kod javnog bilježnika Slavice Perić, broj Z-196/09 kao i brisanje svih zemljišnoknjižnih promjena nastalih nakon zabilježbe spora upisanog temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu od 13.04.2012. godine, broj Z-1079/12, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja za 1/3 djela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i vlasništvo tuženika RŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.".

3. Tuženik pod 1. pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 -dalje:ZPP predlažući da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i spis vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 3. veljače 2009. između tuženika pod 1. RŽ HŽ kao primatelja uzdržavanja i tuženice pod 2. NŽ kao davatelja uzdržavanja za 1/3 nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ništetnog ugovora kao i brisanje svih zemljišnoknjižnih promjena nastalih nakon zabilježbe spora po ovoj tužbi, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama koje su upisane u korist tuženice NŽ za 1/3 dijela, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tuženika pod 1. za 1/3 dijela.

7. Između stranaka nije sporno da je:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 2001/15-30 od 28.07.2016. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i podredni tužbeni zahtjev, te je naloženo tužiteljici da tuženicima naknaditi parnični trošak,

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-653/2016-2 od 1. prosinca 2017. ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broja P P-2001/15-30 i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak,

- da je presudom, poslovni broj P-518/19-78 od 18.3.2020. ispravljenoj rješenjem od 17.5.2021. tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, te je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 3. veljače 2009. utvrđen ništetnim u 1/3 djela ( točka I izreke), naloženo je brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju tog ništetnog ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na 1/3 predmetne nekretnine (točka II izreke), a utvrđeno je i da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice u 1/3 djela i tuženika pod 1. u 2/3 djela kao i da je tuženik pod 1. dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na temelju presude (točka III izreke), te je točkom IV naloženo tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak.

- da je presuda, poslovni broj P-518/19-78 od 18.3.2020. u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-448/2020- 2 od 3.3.2021.

- da su tuženici podnijeli reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu, te je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21.5.2024. broj Rev 223/2022-13 odbačena revizija tuženice pod 2. a tuženika pod 1. da je prihvaćena pa je u odnosu na oba tuženika ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob- 448/2020-2 od 3. ožujka 2021., u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama I. II. i IV. izreke i presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne Službe u Dugom Selu, poslovni broj P-518/19-78 od 13. ožujka 2020., u točkama I. II. i IV. izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je u točci 23. 3. odluke Vrhovnog suda navedeno da se s obzirom na sadržaj dopuštenog i postavljenog pitanja i odredbu čl. 391. st. 1. ZPP revizija ne odnosi na točku III. izreke prvostupanjske presude i odgovarajući dio drugostupanjske presude, pa da u tom dijelu Vrhovni sud nije ni imao mogućnost ispitivati pobijanu presudu, da je u točci III presuda, poslovni broj P-518/19-78 od 18.3.2020. pravomoćna,

- da je u odluci Vrhovnog suda naznačeno da su prvostupanjski sud i Županijski sud u Splitu propustili primijeniti načela zemljišnoknjižnog prava, odnosno načelo povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK), da nižestupanjski sudovi nisu cijenili da je u svakom pojedinačnom slučaju prilikom odlučivanja o ništetnosti ugovora i uspostavi ranijeg zemljišno-knjižnog stanja zbog toga što predmet ugovora nije u cijelosti vlasništvo ovršenika nužno procjenjivati savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa, konkretno ugovornih stranaka i bračnog druga kao treće osobe koja se poziva na svoje pravo vlasništva po osnovi bračne stečevine, niti su ocjenjivali je li tuženica pod 2. postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri zatražila predmetnu uknjižbu,

- da su tuženici UŽ kao primatelj uzdržavanja i GŽ kao davatelj uzdržavanja zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjerila javna bilježnica Slavica Perić pod brojem OU 24/09 3. veljače 2009., čiji predmet ugovora su nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da su temeljem tog Ugovora prešle u vlasništvo NŽ, dok UŽ na njima ima pravo plodouživanja, kao što nije sporno ni da su JŽ i UŽ bili u braku koji su sklopili 27. prosinca 1992., koji brak je pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj P-1101/09 od 12. ožujka 2010.,

- da je tijekom postupka tuženik pod 1. raskinuo Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. s NŽ i da je sklopio novi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s ĐŽ kao i da je ista sada upisana kao vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da UŽ na njima ima pravo plodouživanja,

- da je u postupku pravomoćnom presudom, poslovni broj P-518/19-78 od 18.3.2020. utvrđeno da je 1/3 predmetne nekretnine predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. bračna stečevina tužiteljice u 1/3 djela, što da je valjani pravni temelj stjecanja suvlasništva.

8. Sporno je, radi li se o već presuđenoj stvari i jesu li tuženici i dalje pasivno legitimirani jer tuženik pod 1. tvrdi da više ne egzistira Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između njih 3. veljače 2009., kao što je sporno je li povrijeđeno načelo povjerenja u zemljišne knjige kako je to ukazao Vrhovni sud Republike Hrvatske.

9. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl. br. P-1452/09 utvrđeno da je u tom predmetu JŽ 20. ožujka 2009. podnijela tužbu protiv UŽ i NŽ kojom traži da se utvrdi da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. sklopljen između tuženih gubi učinak prema tužiteljici HŽ jer ona tvrdi da ima potraživanje prema FŽ i da joj je sklapanjem tog ugovora nanesena šteta jer on nema druge imovine iz koje bi mogao ispuniti njeno potraživanje, da je taj tužbeni zahtjev odbijen presudom, poslovni broj P-1452/09 od 10. studenog 2010. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-1889/11 od 1. ožujka 2011. zato što tužiteljica nema dospjelo novčano potraživanje prema tužitelju što da je jedna od pretpostavki da bi tužiteljica kao vjerovnik mogla pobijati dužnikovu pravnu radnju,

- da u ovom sporu tužiteljica traži da se utvrdi ništetnost tog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u 1/3 dijela, jer tvrdi da nekretnina predmet ugovora predstavlja bračnu tj. izvanbračnu stečevinu nje i tuženika RŽ i da je UŽ raspolagao cijelom nekretninom samostalno što da je protivno zakonskim odredbama,

- da iz navedenog proizlazi da ovaj tužbeni zahtjev nije identičan tužbenom zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno u predmetu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl. br. P-1452/09 pa da nije osnovan prigovor tuženika da se radi o presuđenoj stvari, sve sukladno čl. 333. dalje ZPP,

- da nije osnovan ni prigovor promašene pasivne legitimacije, a činjenica da je tuženik pod 1. raskinuo Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. s NŽ, da ne utječe na pravo tužiteljice za utvrđenje ništetnim djela tog ugovora kojim je raspolagao njenom bračnom stečevinom,

- da je tužiteljica zatražila zabilježbu spora kad je postavila prvobitni tužbeni zahtjev ( P-434/2012 od 10.4.2012.) i ta zabilježba da je izvršena rješenjem Z- 1078/12 od 13. travnja 2012. (list 19 spisa), pa da sukladno čl. 81. st. 2 Zakona o zemljišnim knjigama zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu, a stavkom 3. toga članka da je propisano da kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ona mjesto u prvenstvenom redu koje mu je osigurano zabilježbom spora, te je također čl. 195. ZPP propisano da ako koja stranka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama ne dovrši,

- da je uvidom u priležeći izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 13) i povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 14-17, 75-82) utvrđeno da je prethodno zaključenju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između tuženih u zemljišni knjigama kao vlasnik nekretnine bio upisan tuženik pod 1., da do upisa zabilježbe spora po ovoj tužbi a što da je detaljno izloženo u točci 24. obrazloženja nije u zemljišnim knjigama bilo vidljivo da netko osporava vlasništvo tuženika pod 1.,

- da je sud iskazu tužiteljice poklonio vjeru u smislu da je obitelj tuženika pod 1. pa i sama tužena pod 2. znala da je ona u vrijeme kupnje i gradnje objekta u [adresa] bila u izvanbračnoj i bračnoj vezi s tuženikom i da su predmetne nekretnine njihova bračna stečevina bez obzira tko je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik iste, da to potvrđuje i iskaz same tužene pod 2. koja potvrđuje da je još kao dijete boravila u stanu tuženika pod 1. u Zagrebu, da je tužiteljica s tuženikom posjećivala njegovu obitelj u [adresa] i da je tužena pod 2. s njima boravila na moru, da iskaz tužiteljice potvrđuje da nije do ove tužbe ništa učinila da učini vidljivim u zemljišnim knjigama da su iste nekretnine i njena bračna stečevina,

- da je sama tužena pod 2. u svom iskazu potvrdila da su je njen otac, partner i sam tuženik pod 1. nagovorili da sklopi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s tuženikom pod 1. da "zaštiti " predmetnu nekretninu od eventualne tužbe tužiteljice a ne da bi stvarno do smrti brinula o tuženiku pod 1., jer kako je to sama iskazala to joj je sam tuženik pod 1. kazao te ju je upućivao kako je u ranijem tijeku postupka trebala iskazivati, da prije zaključenja Ugovora nije provjeravala stanje u zemljišnim knjigama, vjerovala je tuženiku pod 1. da je on upisan, ali isto tako, kako je sama iskazala, imala je osnova vjerovati da zemljišnoknjižno stanje nekretnine nije istinito već iz same činjenice da je na zaključenjem Ugovora nagovarana radi zaštite tuženika, te jer je iz obitelji znala za dugogodišnju vezu tužiteljice i tuženika pod 1., činjenicu da imaju zajedničke 2 kćeri te da su zajedno živjeli kada se gradila nekretnina u [adresa],

- da je sud povjerovao njenom iskazu da je bila nagovarana od tuženika pod 1. da s njim sklopi Ugovor jer je tijekom postupka utvrđeno da ona nije bila osoba koja bi mogla do smrti uzdržavati tuženika pod 1. te iz razloga što je u ponovljenom postupku faktično iskazala da je Ugovor s tuženikom pod 1. bio prividan i jer je sam tuženik pod 1. iskazao da je s njom raskinuo Ugovor jer da ga nije mogla uzdržavati,

- da je sporni Ugovor između tuženika pod 1. i tužene pod 2. bio sklopljen s ciljem kako bi tuženik onemogućio tužiteljicu u ostvarivanju bilo kakvih prava s osnove njihove izvanbračne ili bračne stečevine na predmetnoj nekretnini,

- da je sud iskazima H i IŽ poklonio vjeru iako su srodnici tužiteljice, jer je životno da oni imaju saznanja o načinu života tužiteljice, i jer je njihov iskaz djelomično potvrđen materijalnim dokazima u spisu-uvjerenjem o prebivalištu za tužiteljicu,

- da je sud iskaz kćerke stranaka R cijenio kao iskaz djeteta stranaka, dakle osobe koja je od svojih roditelja slušala verziju njihove veze koja je bila prikladna ušima djeteta, da je poklonio vjeru njenom iskazu kao uvjerljivom i životnom i da o životu roditelja zna upravo iz njihovih i obiteljskih priča jer je to za djecu uobičajeno, te joj je povjerovao da je do trećeg razreda škole živjela u [adresa] i to u stanu oca s majkom, da je u [adresa] doselila i pohađala 3 razred oš jer se takovih stvari djeca sjećaju kao upečatljivih, da je otac svojevremeno tražio da potpiše izjavu (na listu 152 spisa), za koju je kazala da je potpisala kako bi ručala s njim u miru, da je iz te izjave vidljivo da je upravo tuženik pod 1. vršio pritisak na kćer da iskazuje kako mu odgovara a suprotno onom kako je svjedok iskazivao,

- da je iskaz ĐŽ u suprotnosti s iskazima članova obitelji tužiteljice za koje sud smatra da su imali neposrednija saznanja o trajanju izvanbračne zajednice tužiteljice i tuženika pod 1.,

- da je svjedok DŽ, brat RŽ i otac NŽ, u svojem iskazu naveo da je tužiteljicu prvi put vidio 1993. i da ne zna je li ona prije bila s njegovim bratom, no da mu je brat rekao da ima kćer i da su mu tužiteljičin brat i otac prijetili da prizna to dijete, da je brat tuženika pod 1. kao svjedok pristran, posebice jer je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanu tuženik pod 1. sklopio s njegovom kćeri NŽ, da nakon dopunskog saslušanje tužene pod 2. proizlazi da je on sudjelovao u dogovoru da njegova kćer sklopi Ugovor s tuženikom pod 1. kako bi zaštitio nekretninu u [adresa] od tužiteljice, što ukazuje da nije istinito iskazivao u djelu da je tužiteljicu u [adresa] prvi put vidio 1993.,

- da svjedoci SŽ, LŽ i ŽŽ nisu imali posebna saznanje o prirodi veze tužiteljice i tuženika, pa da tako ŽŽ iskazuje da je tužiteljicu na [adresa] vidio tek od 1993., a LŽ da o njihovoj vezi ne zna ništa osim da imaju kćer, da je iskazao da je nekoliko puta bio u stanu tuženika u Zagrebu i da tada tamo nije bila tužiteljica, ali je bila tužiteljeva majka, dok nije precizirao o kom stanu se radi, da svjedok SŽ o vezi tužiteljice i tuženika nije iskazivao već da je tuženiku prodao zemljište za teniske terene 1992. i da je već te godine isti tamo imao izgrađene neke objekte,

- da je sud iskaz svjedoka CŽ cijenio irelevantnim jer je sam izjavio da je RŽ upoznao 1989. ili 1990. kao dvanaestogodišnjak i da nije životno da je kao dijete imao ikakvih saznanja o prirodi odnosa između tužiteljice i RŽ.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je sporni Ugovor od 03.02.2009. ništetan u djelu gdje je tuženik raspolagao imovinom tužiteljice jer je takav Ugovor protivan prisilnim propisima a i moralu društva, sve sukladno čl. 322. ZOO, jer je UŽ sklapajući ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s NŽ postupao suprotno zakonskoj odredbi iz čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (“Narodne novine” broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98– dalje: ZBPO u kojoj je propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno. Dakle ništetan je u dijelu gdje je tuženik pod 1. raspolagao imovinom tužiteljice i to 1/3 djela nekretnine upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], te je odlučeno kao pod točkom I presude. Ovo i stoga što je sud utvrdio da tužena pod 2. i tuženik pod 1. nisu postupali u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, kako je već ranije u ovoj presudi obrazloženo, jer su znali da zemljišnoknjižno stanje nekretnine ne odražava stvarno izvanknjižno stanje. Tužbeni zahtjev tužiteljice u djelu kojim traži brisanje upisa zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ništetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009., kao i brisanje svih zemljišnoknjižnih promjena nastalih nakon zabilježbe spora upisanog temeljem rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu od 13.04.2012. godine, broj Z-1078/12, te uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja za 1/3 djela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime i vlasništvo tuženika RŽ da je odbačen te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja. Ovo iz razloga što je tužiteljica već upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica u 1/3 djela predmetne nekretnine, te nema pravni interes za brisanje svih zemljišnoknjižnih promjena nastalih nakon zabilježbe spora i uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja za 1/3 djela nekretnina (i ponovni upis 1-tuženika). Naime baš zbog postojanja zabilježbe spora tuženik nije mogao raspolagati s 1/3 djela nekretnine tužiteljice, te se nakon raskida Ugovora s 2. tuženom i sklapanja novog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s ĐŽ ista upisala kao vlasnik 2/3 predmetne nekretnine temeljem Ugovora. Postojanje pravnog interesa predstavlja opću procesnu pretpostavku sve do dovršenja parnice, a ponovna uknjižba 1. tuženika na 1/3 predmetne nekretnine nije u interesu tužiteljice jer je ona svoju tražbinu već ostvarila.

11. Žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, a ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća kao potpuno i pravilno činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je zasnovano na rezultatima raspravljanja te pravilnoj i svestranoj ocijeni u postupku izvedenih dokaza, kao to nalaže odredba članka 8. ZPP.

12. Ne postoji žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP, koji opisno ističe žalitelj, jer su u presudi navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni i ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što su u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Stoga pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Nadalje, nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP, jer je ocjena dokaza u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica izvedena od strane suda prvog stupnja sukladna odredbi članka 8. ZPP. Prema tom propisu pravo ocjene dokaza pridržano je za sud prvog stupnja. Sud nije vezan nikakvim formalnim zakonskim pravilima prilikom ocjene izvedenih dokaza. Jedini kriterij za utvrđenje istinitosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage je sudačko uvjerenje. U konkretnom slučaju do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje je uzeo kao dokazane, prvostupanjski sud je došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Takva ocjena dokaza žalbama nije dovedena u sumnju, jer nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

14. Glede prigovora presuđene stvari, osnovano je prvostupanjski sud odbio isti jer iz provedenog postupka proizlazi da predmetni tužbeni zahtjev nije identičan tužbenom zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno u predmetu Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj P-1452/09, a koje vođenje tog postupka nema utjecaja na savjesnost/nesavjestost tužiteljice u predmetnom postupku.

15. Činjenica da su tuženici raskinuli predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3. veljače 2009. i da je tuženik pod 1. tijekom trajanja parnice zaključio novi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa OŽ ne utječe na pravo tužiteljice za utvrđenjem ništetnim dijela tog Ugovora kojim je raspolagao tuženik pod 1. Tužiteljica je podnošenjem tužbe zatražila zabilježbu spora koja je i provedena 13. travnja 2012., a posljedica zabilježbe spora je da presuda donesena povodom tužbe djeluje protiv osoba koje su stekle knjižna prava i nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu (članak 81. ZZK), a i odredba članak 195. ZPP ne sprječava ukoliko stranka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica da se parnica među strankama dovrši, slijedom čega nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, pa ni u tom dijelu nije osnovana žalba tuženika pod 1.

16. Kako je dokazni prijedlog saslušanja stranaka već predložen u tužbi, a imajući u vidu i činjenicu da je u odluci Vrhovnog suda RH navedeno da su prvostupanjski sud i Županijski sud u Splitu propustili kod utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice primijeniti načelo povjerenja u zemljišne, to je osnovano prvostupanjski sud odlučio ponovno saslušati stranke, slijedom čega se žalbeni navodi žalitelja ukazuju neosnovanim.

17. U konkretnom slučaju su za utvrđivanje statusa predmetnih nekretnina, kao zajedničke imovine bračnih drugova, kao i načina raspolaganja njima, mjerodavne prije svega, odredbe ZBPO. Međutim, u odsutnosti posebnih odredbi u tom zakonu kao posebnog zakona (lex specialis), u pogledu valjanosti raspolaganja tom imovinom kao zajedničkim vlasništvom, primjenjuju se odredbe općih propisa. U okolnostima konkretnog slučaja, to su odredbe ZOO o ništetnosti pravnih poslova (čl. 322. ZOO) i ZV o zajedničkom vlasništvu.

18. Prema čl. 277. ZBPO nekretnine stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavljale su zajedničku imovinu stranaka, to su bračni drugovi mogli zajedničkom imovinom raspolagati samo sporazumno (čl. 283. st. 1. ZBPO), odnosno jedan bračni drug nije smio raspolagati svojim udjelom u zajedničkoj imovini bez suglasnosti drugog bračnog druga (čl. 283. st. 2. ZBPO).

19. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika pod 1. da je sud prvog stupnja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 277. i čl. 283. ZBPO i odredbe čl. 61. st. 1. i čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) u vezi čl. 322. ZOO jer je pravilno utvrdio da predmetne nekretnine predstavljaju zajednički stečenu imovinu u braku i izvan braka, što je i utvrđeno tijekom ovog postupka da je tužiteljica suvlasnica za 1/3 dijela predmetnih nekretnina presudom koja je postala pravomoćna. Zajedničkom imovinom u okviru odredbe čl. 283. st. 1. i 2. ZBPO bračni drugovi raspolažu sporazumno i svojim udjelima u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga teretiti pravnim poslom među živima, a prema čl. 57. st. 3. ZV kada je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazano kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.

20. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 124. st. 1. ZV prema kojoj stjecatelj koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava tereta ni opterećenja koja u tom trenutku nisu bila upisana niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis sukladno shvaćanju iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-III-103/2008, sud prvog stupnja procijenio ponašanje i savjesnost stranaka zaključenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te pravilno utvrdio da je tužena pod 2. znala kada je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa tuženikom pod 1. da su tužiteljica i tuženik pod 1. bračni drugovi koji su živjeli u izvanbračnoj i bračnoj zajednici i da su za vrijeme trajanja tih zajednica stekli predmetne nekretnine a da je tome tako upravo proizlazi iz njenog iskaza kada navodi da je nagovorena od strane tuženika pod. 1. svog oca-brata tuženika pod 1. i bivšeg partnera da potpiše ugovor kako bi tužiteljica ostala bez nekretnina, koje činjenice je znao i tuženik pod 1. (da su nekretnine zajednički stečene u braku i izvan braka) te da nije postojala savjesnost niti poštenje treće osobe, u konkretnom slučaju tužene pod 2., niti savjesnost i poštenje tuženika pod 1. koji je sve te okolnosti znao. Dakle, kada postoji savjesnost izvanknjižnog vlasnika, ovdje tužiteljice i nesavjesnost treće osobe, koja s povjerenjem u zemljišne knjige stječe pravo vlasništva, tada sukladno citiranim odredbama ZV prednost u zašiti ima treća osoba, a kako je u konkretnom slučaju utvrđena nesavjesnost tuženih to prednost u zaštiti prava ima tužiteljica, a tuženici nisu ni upoznali tužiteljicu, kao bivšeg bračnog drug tuženika pod 1. sa ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno namjerom sklapanja istog, čime su postupili suprotno načelu poštenja i savjesnosti.

21. Budući da je tuženik ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju spornim nekretninama raspolagao u korist tužene pod 2. za što nesporno nije postojala suglasnost tužiteljice, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radi o raspolaganju koje je protivno prisilnim propisima iz čl. 283. st. 1. i 2. ZBPO, te da je posljedično tome takav pravni posao ništetan, jer je sklopljen protivno čl. 322. st. 1. ZOO i čl. 124. st. 1. ZV, slijedom čega se žalba tuženika pod 1. ukazuje neosnovanom.

22. Dakle, žalbenim razlozima tuženika pod 2. nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude u odnosu na naprijed navedeno, a ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća kao potpuno i pravilno činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je zasnovano na rezultatima raspravljanja te pravilnoj i svestranoj ocijeni u postupku izvedenih dokaza, kao to nalaže odredba članka 8. ZPP. Način na koji tuženik pod 1. u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te njegovi osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima.

23. U odnosu na pobijanje odluke o trošku postupka za istaći je da je odluka prvog stupnja o parničnom trošku donesena na temelju zakona i u skladu s člankom 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP. Naime, sud je prilikom odlučivanja o trošku postupka vodio računa o vrijednosti spora, kao i uspjehu stranaka u postupku, pa je pravilno primijenio materijalno pravo, slijedom čega ni u tom dijelu nije osnovana žalba tuženika pod 1.

24. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP u odnosu na istog.

U Splitu, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac