REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-3565/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Tegra d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe VR, zbog prekršaja iz članka 167. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/21.), rješavajući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 36. Pp-5197/2022 od 18. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama, tako da za djelo opisano u izreci pobijane presude okrivljenoj pravnoj osobi Tegra d.o.o., na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi VR u iznosu od 500,00 (petsto) eura.
II. Izrečene novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Tegra d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba VR su oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 167. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom, uz primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, s obrazloženjem da su okrivljenici nakon počinjenja prekršaja otklonili uočeni nedostatak, a nema nikakvih štetnih posljedica.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama.
4. U žalbi žalitelj detaljno opisuje prekršaj koji su okrivljenici počinili te ističe kako je okrivljenike trebalo kazniti propisanim novčanim kaznama kako bi se postigla svrha generalne i specijalne prevencije.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je osnovana.
7. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazni, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.
8. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi zbog kojih okrivljenike treba osloboditi od kazne. Naime, prvostupanjski sud je naveo olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje mogu utjecati na to da njihove kazne budu blaže, međutim to nisu okolnosti, a s obzirom na prirodu inkriminiranog prekršaja, koje bi za posljedicu mogle imati oslobađanje okrivljenika od kazni te time nije ostvarena svrha kažnjavanja. Stoga, iako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da na strani okrivljenika postoje olakotne okolnosti, u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne pa je ovaj sud prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te okrivljenicima za počinjeno djelo izrekao kazne kao u izreci ove presude, ispod najnižih iznosa zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni, a koje kazne ovaj sud smatra primjerenima, s obzirom na težinu počinjenih prekršaja i stupanj njihove odgovornosti, u uvjerenju da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja. Naime, za navedeni prekršaj zakonom je propisana kazna u iznosu rasponu od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna do 200.000,00 (dvjestotisuća) kuna/2.654,46 eura (dvijetisućešestopedesetčetirieuraičetrdesettšestcenti) do 26.544,56 eura (dvadesetšesttisućapetstočetrdesetčetirieuraipedesetšestcenti) za pravnu osobu i u rasponu od 10.000,00 (desettisuća) kuna do 100.000,00 (stotisuća) kuna / 1.327,23 eura (tisućutristodvadesetsedameuraidvadesettricenta) do 13.272,28 eura (trinaesttisućadvjestosedamdesetdvaeuraidvadesetosamcenti) za odgovornu osobu u pravnoj osobi.
9. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.