Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2480/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Božo Kuntić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Gordan Lazović, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1455/2020-48 od 31. svibnja 2024., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj: P-1455/2020-51 od 4. lipnja 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1455/2020-48 od 31. svibnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: P-1455/2020-51 od 4. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđuje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva u 3/4 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] [katastarska općina], koja se sastoji od [katastarska čestica] površine 75 m2, kuća u [adresa], površine 70 m2 i spremište površine 78 m2, sveukupne površine 183 m2 te je nalaženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u svoti od 2.871,64 eura u roku 15 dana.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice s dijelom zahtjeva kojim je zahtijevala utvrđenje da je i nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva u 3/4 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , koja se sastoji od [katastarska čestica] dvorište površine 75 m2, kuća u [adresa], površine 70 m2 i spremište površine 78 m2, sveukupne površine 183 m2.

1.2. Rješenjem o ispravku ispravljena je navedena presuda tako da u izreci presude, redak treći umjesto [katastarska čestica] treba pisati [katastarska čestica], te u retku četvrtom umjesto "spremište površine 78 m2" treba pisati "spremište površine 38 m2 (točka I. izreke). Istim je rješenjem ispravljeno i navedeno rješenje tako da u izreci rješenja, redak treći, umjesto [katastarska čestica] treba pisati [katastarska čestica], te u retku četvrtom umjesto "spremište površine 78 m2" treba pisati "spremište površine 38 m2" (točka II. izreke), kao što je ispravljena i navedena presuda tako da u obrazloženju presude, odlomak drugi, redak deseti umjesto [katastarska čestica] treba pisati [katastarska čestica], te u retku dvanaestom umjesto "spremište površine 78 m2" treba pisati "spremište površine 38 m2" (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje o ispravku preinače tako da se odbije tužbeni zahtjev.

2.1. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženiku za utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva u 3/4 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od [katastarska čestica] dvorišta, kuće i spremiša u [adresa], a detaljnog sadržaja navedenog u izreci presude.

6. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi sljedeće:

- da iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-3665/17 proizlazi kako je nasljednik ŽŽ, umrle **.**.2017. AŽ u cijelosti, u kojem rješenju nije navedena predmetna nekretnina,

- da iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-10200/17 proizlazi kako su nasljednici HŽ umrlog **.**.2005. AŽ u 3/4 dijela i DŽ u 1/4 dijela i to nekretnine upisane u posjedovni list [broj] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 5 i zgrada površine 74 m2 i dvorište površine 112 m2.,

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište s kućom u [adresa] i spremište ukupne površine 183 m2 ispisano s poslovnog broja 16089/19, tj. otpisano je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a kao vlasnik je bio upisan ĆŽ, a zatim u 1/2 dijela svaka SŽ i TŽ na osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju poslovni broj R2-75/96 od 15. svibnja 1996.,

- da iz izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je uknjižena k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 183 m2, dvorište površine 75 m2, kuća u [adresa] površine 70 m2 i spremište od 38 m2 te su kao suvlasnici u 1/2 dijela svaka bili uknjiženi TŽ i SŽ, a da je na osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. veljače 2019., to pravo vlasništva uknjiženo na ime tuženika,

- da iz [broj] k. o. [katastarska općina] od 9. ožujka 2020. proizlazi kako je kao posjednik zabilježen tuženik predmetne nekretnine,

- da iz prijepisa posjedovnog lista broj [broj] k. o. [katastarska općina] od 22. studenog 2005. proizlazi kako je kao posjednik upisan ŠŽ, kao i PŽL (dalje: PŽL), sve za predmetnu nekretninu i s adresom prebivališta u [adresa],, a što proizlazi i iz prijepisa posjedovnog lista broj [broj] k. o. [katastarska općina] od 2. travnja 2008.

- da iz ugovora o kupoprodaji od 23. studenog 1958. proizlazi kako su ĆŽ i KŽ prodali P i NŽ gradilište od 66 m2 označeno kao [katastarska čestica] u [adresa] te da je isplaćena kupoprodajna cijena istog dana, a prodavatelji da se obvezuju da će definitivni ugovor potpisati kada bude plaćen porez te je ugovor potpisan s obje strane,

- da iz oporuke NŽ od 7. rujna 1973. proizlazi kako su naveli da su u braku od 1955., bez djece, a 1960. su zajedno sagradili prizemnicu u [adresa] koju nisu uknjižili jer je građena bez dozvole, a zemljište je vlasništvo NŽ koja ga je kupila svojim novcem dobivenoga od svojih roditelja te da je svoju idealnu polovicu te kuće HŽ ostavio NŽ, a ona je svoju polovicu kuće je ostavila HŽ,

- da iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. veljače 2019. proizlazi da su SŽ i TŽ prodale tuženiku nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tj. [katastarska čestica], dvorište 75 m2, kuća u [adresa], 70 m2 i spremište 38 m2 te oranicu 54 m2, katastarski označeno kao [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], posjedovni list [broj] te da kupoprodajna cijena isplaćena gotovinski i nekretnina je predana tuženiku u posjed s potpisom ugovora,

- da iz zapisnika o primopredaji nekretnine od 25. ožujka 2019. proizlazi kako su SŽ i TŽ po navedenom ugovoru o kupoprodaji predale u posjed nekretninu RŽ, a dopusnom od 7. rujna 2019. je utvrđeno da je tog dana zamijenjena brava na uličnim vratima na kući u [adresa].,

- da iz rješenja poslovni broj Z-28489/17 proizlazi kako je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušten upis uknjižbe prava vlasništva na [katastarska čestica] površine 66 čhv na SŽ i TŽ s vlasništva ČŽ,

- da iz rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj O-9595/03 proizlazi kako je naknadno pronađena imovina ĐŽ umrle **.**.2003., i to nekretnina-pravo temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. svibnja 1996. između ČŽ i FŽ, predmet kojeg su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica [adresa] u [adresa] površine 66 čhv koja je raspoređena SŽ i TŽ u 1/2 dijela,

- da iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. svibnja 1996. proizlazi da su ga sklopili FŽ i BŽ kao davatelji uzdržavanja te ĆŽ ČŽ kao primatelj uzdržavanja za nekretnine koje odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica] u posjedovnom listu broj [ broj] što odgovara [broj ZK uloška] i [broj ZK uloška] u naravi kuća i dvorište u

[adresa] k. o. [katastarska općina],

- da iz kupoprodajnog ugovora od 13. lipnja 1956. proizlazi da je JŽ prodao ĆŽ i KŽ [katastarska čestica] , [katastarska čestica] i [katastarska čestica] koja se sastoji od čestice od 60 m2 , 57 m2 i 66 m2 ukupno 183 m2 , knjižni uložak [broj ZK uloška], porezna općina [adresa] takozvana zemlja [adresa] i nalazi se u [adresa],

- da iz rješenja Grada Zagreba od 1. listopada 2018. proizlazi kako su u posjedovnom listu broj [broj] k. o. [katastarska općina] zabilježeni kao posjednici po dosadašnjem stanju PŽL i ŠŽ na kući broj 5 i zgradi u [adresa], u [adresa] od 74 m2 i dvorište 112 m2 ukupno 186 m2, a u novom stanju za posjedovni list [broj] k. o. [katastarska općina] su upisani SŽ i TŽ na nekretnini u [adresa], spremište 38 m, kuća u [adresa] od 70 m2 i dvorište od 75 m2 ukupno 183 m2,

-da iz povijesti promjena na katastarskim česticama Grada Zagreba od 20. svibnja 2021. proizlazi da je u postupku katastarske izmjere za k.č. [adresa] iz 1964. evidentirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , kuća i dvorište površine 186 m2, nositelja prava

Drage ŠŽ do 1. listopada 2018.,

- da iz dopisa HEP Elektre d.o.o. od 15. ožujka 2021. proizlazi da je za obračunsko mjerno mjesto u [adresa] evidentiran HŽ, a adresa za dostavu računa glasi na AŽ,

- da iz dopisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 28. travnja 2021. proizlazi kako je obveznik plaćanja komunalne naknade kao i naknade za uređenje voda bio evidentiran HŽ od 1. siječnja 1989.,

- da iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova od 27. rujna 2021. proizlazi kako je ŠŽ imao prijavljeno prebivalište u [adresa] od 12. siječnja 1961. do 20. rujna 2005., a NŽ od 12. siječnja 1961. do 31. ožujka 2017.,

- da iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da je ŠŽ i NŽ kupili zemljište od ČŽ, na kojem su izgradili predmetnu kuću, da nisu imali djece, da je prvi umro ŠŽ, da je nakon toga njezina majka VŽ preuzela brigu o NŽ i da se o njoj brinula sve njezine smrti 31. ožujka 2017., a koja je oporukom predmetnu nekretninu ostavila tužiteljičinoj majci, o čemu da su se suglasili svi ostali nećaci i nećakinje, a tužiteljica da je naslijedila svoju majku VŽ, kao što ističe da je održava i brinula se o predmetnoj nekretnini skupa s majkom, a kada su došle na nekretninu u ožujku 2020. da su vidjele da je brava promijenjena, nakon čega su pitale susjeda zna li tko je to učinio, koji im je dao adresu tuženika, koji im je rekao da je kupio nekretninu od dvije sestara koje žive u [adresa],

- da iz iskaza tuženika bitnom proizlazi da je imao i da ima agenciju za posredovanje i promet nekretninama i da je za potrebe jednog kupca provjerovao kuću u [adresa], kada je upoznao SŽ i TŽ, koje su bile suvlasnice te kuće, s time što je prethodno bio zabilježen ugovor o doživotnom uzdržavanju skopljen izmešu njihovih roditelja FŽ i ZŽ i ranijeg vlasnika ČŽ iz 1996., a one da su ga angažirale i za sređivanje kuće u [adresa] gdje su živjele i za koju su bile upisane kao suvlasnice, s time što su prodale i tu kuću i otišle živjeti u [adresa], dok da su naknadno odlučile prodati i kuću u [adresa], a za koju da su imale rješenje o nasljeđivanju, pa da je riješio dokumentaciju i za tu kuću i da ju je on odlučio kupiti u veljači 2019. Isto tako, naveo je da je imao ključeve i od ove kuće, koje je imao CŽ koji je kupio kuću u [adresa], njemu da su ključeve dale SŽ i TŽ, a kada je ušao u kuću da nije vidi da bi u njoj neko živio i kada je kupio ovu kuću da je o tome sastavio zapisnik i fotografirao je zatečeno stanje, da bi ga potom kada je počeo preuređivati predmetnu kuću nazvao ženski glas i predstavio se kao kćerka vlasnice kuće u [adresa], kojoj da je rekao da dođe u njegov ured ako ima nekakva prava, ali da je podnesena ova tužba, pri čemu navodi da je on sredio zemljišnoknjižno stanje za [adresa] na ime SŽ i TŽ, kao i da je prije kupoprodaje provjerio stanje na koga glase plaćanje struje i vode i da je glasilo na ime obitelji NŽ, a što da je tijekom 2023. on promijenio,

- da iz iskaza svjedokinja SŽ i TŽ u bitnom proizlazi da nisu poznavale VŽ niti poznaju njezinu kćerku tužiteljicu, a da su živjele u kuži [adresa] u [adresa] koju su naslijedile od svojih roditelja i koju su prodale 2012., dok znaju da je u [adresa] živio MŽ koji je s njihovim roditeljima sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju i da su one nakon smrti svojih roditelja naslijedile i kuću u [adresa], koju je on koristio do svoje smrti, a da im je poznato da je MŽ svojoj sestri NŽ i njezinom suprugu ŠŽ dopustio da žive u kući [adresa], i da su kuću u [adresa] prodale LŽ 2015., a predmetnu u [adresa]. godine tuženiku, za koju da je on sredio legalizaciju i uknjižbu na njihovo ime, s time što navode da su ključeve od [adresa] imale jer da ih je dao njihovim roditeljima MŽ, a da su jedno vrijeme predmetnu kuću davale u najam, ali ne znaju kome, dok SŽ tvrdi da je najprije umro ŠŽ, potom njegova supruga, dok njezina sestra tvrdi suprotno,

- da iz iskaza svih saslušanih svjedoka EŽ, OŽ, UŽ, IŽ i GŽ u bitnom proizlazi da znaju da su predmetnu kuću sagradili NŽ i ŠŽ i da su oni živjeli u toj kući do svoje smrti, a nakon smrti ŠŽ da se VŽ, majka tužiteljice, brinula o NŽ sve do njezine smrti, ovo da im je poznato jer su dolazili u predmetnu kuću kod obitelji NŽ, s time što iz njihovih iskaza proizlazi da ne znaju PH i TŽ,

- da iz iskaza svjedoka LŽ u bitnom proizlazi da kada je kupio nekretninu u [adresa], da je upoznao SŽ i TŽ, da su one nakon toga odlučile prodati kuću u [adresa], koju da je on koristio uz njihovo dopuštenje dok je gradio kuću u [adresa] od 2011. do 2016. godine i imao je ključeve od te kuće, a da je znao da su u šupi [adresa] bili i ključevi od kuće [adresa] koja da je također bila njihovo vlasništvo prema njihovom kazivanju, s time što je kazao da on nije vidio da bi netko dolazio u [adresa], pa kada su one odlučile prodati i tu kuću da je trebalo sređivati papire i za nju, što je napravio tuženik koji se time i bavi i da je on kuću nakon toga kupio, pri čemu je naveo da nije poznavao tužiteljicu do ožujka 2020. godine kada je došla uzrujana do njega i rekla mu da je kćer VŽ kada joj je rekao i sve podatke o [adresa] jer ih je znao,

- da su NŽ i ĆŽ biti sestra i brat.

6.1. S obzirom na utvrđeno, prvostupanjski je sud ocijenio da su tužiteljičini prednici ŠŽ i NŽ imali valjani pravni temelj posjedovanja nekretnine u [adresa], iz razloga što su ugovorom o kupoprodaji od 23. studenog 1958. kupili zemljište od zemljišnoknjižnog vlasnika ČŽ na kojem su sagradili kuću i jer su bili prijavljeni s adresom prebivališta na toj adresi od 12. svibnja 1961., što da je logično i životno, a imajući u vidu da im je trebalo vremena da na tomu kupljenom zemljištu izgrade kuću, koju su gradili bez građevinske dozvole, a koja je kuća evidentirana 1964. godine, s time što je ŠŽ bio evidentiran kao i obveznik plaćanja komunalne naknade za tu nekretninu, a u posjedovnim listovima s pravom posjeda vođeni i kao posjednici ŠŽ i NŽ.

6.2. Nadalje je prvostupanjski sud zaključio da to što ŠŽ i NŽ (ABC nisu s ČŽ sklopili definitivni ugovor o kupoprodaji nakon plaćanja poreza, kako to piše u ugovoru o kupoprodaji od 23. studenog 1958. nije odlučno, jer da i ugovor iz 1958. godine sadrži stvar i cijenu kao bitne sastojke toga pravnog posla po paragrafu 1053. Austrijskog općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), koji se primjenjivao u trenutku sklapanja tog ugovora, a kako je utvrdio da su 1961. godine bili prijavljeni s adresom prebivališta na toj adresi, a nakon toga i kao posjednici, što sve proizlazi iz podatka dostavljenih od nadležnih državnih tijela, to je taj sud ocijenio da ta činjenica ne utječe na valjanosti kupoprodajnog ugovora iz 1958. godine.

6.3. Također je prvostupanjski sud zaključio i da je posjed NŽ, bio zakonit i istinit, jer nema dokaza da bi ga pribavili silom, potajno, prijevarom ili zloporabom povjerenja i da je njihov posjed bio pošten jer nema dokaza da bi znali niti su s obzirom na okolnosti imali bilo kakvog razloga posumnjati da im ne bi pripadalo pravo na posjed ove nekretnine, iz razloga što su zemljište kupili i izgradili kuću na njemu, koja nosi oznaku [adresa] kako proizlazi iz svih izvedenih dokaza, a da su ŠŽ i NŽ stekli zemljište kupoprodajom od vlasnika ČŽ i da su izgradili kuću na njemu, da to potvrđuju i činjenice što su bili prijavljeni od 1961. godine do svoje smrti 2005. godine ŠŽ i NŽ do 2017. godine na toj adresi, kao i da su bili upisani kao posjednici od 1964. godine i da su plaćali sve režijske troškove za tu kuću (vodu, struju i dr.), što posebno da potvrđuje i njihova oporuka od 7. rujna 1973., kojom su međusobno ostavili suvlasničke dijelove, kao i iskazi svih saslušanih svjedoka.

6.4. Pri tome je prvostupanjski sud cijeno kao logičan iskaz tužiteljice i svjedoka da su ŠŽ i NŽ živjeli u predmetnoj nekretnini kao suvlasnici, u neposrednoj blizini ČŽ koji je živio u [adresa], a koji je 1996. godine sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s FŽ i RH (koji su roditelji TŽ i SŽ i koje su prodale predmetnu nekretninu tuženiku), i iz kojeg ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da su predmet tog ugovora k. č. br. [katastarska čestica]-kuća i dvorište u [adresa], a ne predmetna k.č.br. oznake [katastarska čestica], koja je bila vlasništvo ŠŽ njegovog šurjaka i njegove sestre NŽ. Stoga, taj sud iskaze svjedokinja SŽ i TŽ nije prihvatio u dijelu u kojem tvrde da je predmet ugovora bila i predmetna čestica i da je ĆŽ samo prepustio zemljište u [adresa] ŠŽ i ŽŽ zbog rodbinsko tazbinskih odnosa, kada to ne proizlazi iz ugovora o kupoprodaji od 23. studenog 1958. i iskaza svjedoka (EŽ, UŽ, GŽ), koji potvrđuju da su tužiteljičini prednici ŠŽ i NŽ stekli kupoprodajom zemljište i gradili na istom sami kuću oznake [adresa], a od koji svjedoka da su neki i u životnoj dobi da su to mogli vidjeti i čuti izravno, bez obzira što su u daljnjem tazbinsko-rodbinskom odnosu s tužiteljicom jer su njihovi iskazi sukladni navedenom u ugovoru o kupoprodaji od 23. studenoga 1958., potvrdi o prijavi prebivališta ŠŽ i NŽ, upisu u posjed, kao i plaćanju režijskih troškova.

6.5. Kako iz ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između ČŽ i FŽ i [adresa]. godine, prednika tj. roditelja svjedoka SŽ i TŽ proizlazi da se odnosi samo na k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], to je prvostupanjski sud zaključio da nije logično ni uvjerljivo da bi ĆŽ ČŽ davateljima uzdržavanja prepustio samo tu imovinu, a izostavio i onu u [adresa], da je bila njegova, a činjenica što je ĆŽ raspolagao ključevima [adresa], da nije odlučna jer je NŽ bila njegova sestra, a ŠŽ njegov šurjak, pa da je logično da se paze i pomažu, tim više što nema dokaza da su ikad bili u lošim odnosima.

6.6. Budući da je dalje prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedokinja SŽ i TŽ utvrdio da one ne tvrde da bi one ili njihovi roditelji FŽ i BŽ te sam ĆŽ za života ŠŽ i NŽ ili nakon njihove smrti bilo kako zadirali u posjed tužiteljičinih prednika u [adresa] ili ga preuzeli nakon njihove smrti, tj. da bi bilo kako održavali kuću u [adresa] jer to nisu dokazale nijednim dokazom, pri čemu navodi da samo preuzimanje ključeva te kuće od ČŽ ne znači da bi FŽ i BŽ tj. ove dvije svjedokinje imali posjed ili bilo kakvu vlast na [adresa] do smrti ŠŽ i NŽ iz razloga da bi ĆŽ imao ključeve te kuće jer je bio brat NŽ, a činjenica što ih svjedok ŽH nije vidio kada je bio par puta 2019. godine, odnosno LŽ kada je kupio [adresa], da ne znači da tužiteljica i njezina majka VŽ nisu povremeno dolazile u predmetnu kuću i održavale je, a posebno što iz iskaza svjedoka LŽ proizlazi da je tužiteljica kada je došla kod njega 2020. godine bila uzrujana jer nije mogla ući u kuću, to je taj sud zaključio da sve to ukazuje na njenu volju za posjedom.

6.7. Dakle, prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da su već tužiteljičini prednici ŠŽ i NŽ bili zakoniti, istiniti i pošteni posjednici [adresa], najkasnije od 1961. godine kada su evidentirani na toj adresi s prebivalištem pa do svoje smrti 2005. i 2017. godine sukladno paragrafima 1460. , 1461., 1463. i 1468. OGZ-a, iz razloga što je posjed NŽ imao sve kvalifikacije te je trajao propisano vrijeme, 30 godina i istekao je 1991. godine, tj. i prema odredaba članka 72. i članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 9/92. i 77/92. - u daljnjem tekstu: ZOVO), koji za savjestan i zakonit posjed propisuje rok od deset godina, pa bi istekao 1. rujna 1990., računajući od 1. rujna 1980. kada je ovaj Zakon stupio na snagu., a u svezi s odredbama članka 159. stavka 1. i članka 160. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/0.9, 143/12.152/14., 81/15. i 94/17. – u daljnjem tekstu: ZVDSP-a), zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice koji je predmet ovog žalbenog postupka.

7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

8. Stoga se u odnosu na žalbene navode tuženika ističe, kako je u ovom slučaju neosnovano njegovo pozivanje da je pri stjecanju predmetne nekretnine postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige.

8.1. Naime, prema odredbi članka 122. stavka 1. ZVDSP-a, smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, dok prema stavku 2. istoga članka, stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

8.2. Kako je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrdio da su prednici tužiteljice ŠŽ i NŽ ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 23. studenog 1958. kupili zemljište oznake k.č.br. oznake 2111/4 od zemljišnoknjižnog vlasnika ČŽ (koji je bio brat NŽ), i da su na tom zemljištu sagradili kuću oznake [adresa] i da su bili prijavljeni s adresom prebivališta toj adresi od 12. svibnja 1961. sve do svoje smrti, i to ŠŽ do 2005., a ŽŽ do 2017., kao što je taj sud nedvojbeno utvrdio i da je kuća evidentirana s pravom njihovog posjeda od 1964., i da su evidentirani kao obveznici plaćanja komunalne naknade i da su oporukom od **.**.1973. ŠŽ i NŽ raspolagali tom nekretninom u međusobnu korist i kako je NŽ tu nekretninu nakon smrti svog supruga ŠŽ naslijedila i oporukom tom istom nekretninom raspolagala na način da ju je ostavila svojoj rođakinji VŽ, koja je o njoj brinula do njezine smrti, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da činjenica što pravo vlasništva zemljišta nije nakon kupnje preneseno s imena ČŽ na ime kupaca NŽ nije odlučno kraj navedenih utvrđenja.

8.3. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio, i to da predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između AH i BŽ kao davatelja uzdržavanja i ĆŽ kao primatelja uzdržavanja 14. svibnja 1996. nije predmetna nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], već da su to k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], koje su detaljno opisane, odnosno da se radi u naravi o kući i dvorištu [adresa]., pravilno je taj sud zaključio da iz tog ugovora proizlazi nedvojbeno utvrđenje da predmet istog nije k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj su sagradili kuću prednici tužiteljice. Kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je donijeto rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza smrti BŽ od 21. siječnja 2016. iz kojeg proizlazi da je predmet njezine ostavine i naknadno pronađena imovina, upravo predmetna nekretnina, pri čemu je u istom pogrešno navedeno da ju je ona stekla temeljem navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a temeljem kojeg rješenja su se SŽ i TŽ kao njezine nasljednice upisale s pravom vlasništva na predmetnu nekretninu i koju su prodale tuženiku, te kako je sve poslove vezane za uknjižbu na njihovo ime predmetne nekretnine prema njihovim iskazima i iskazu tuženika, kao i svjedoka CŽ poduzimao tuženik, to se tuženik s uspjehom ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

8.4. Dakle, iz navedenog proizlazi da ŠŽ i NŽ kao izvanknjižni vlasnici kupljene nekretnine nisu upisali svoje pravo vlasništva, kao što nisu upisali ni sagrađenu kuću na istom, već su to pravo nakon njihove smrti upisale treće osobe SŽ i TŽ (nakon svih poduzetih radnji od strane tuženika za uknjižbu, kako to proizlazi iz njihovih iskaza i svjedoka LŽ), a kako je vlasništvo prednika jedna od pretpostavki za derivativno stjecanje prava vlasništva na nekretninama, a kako je u ovom postupku utvrđeno da prodavateljice SŽ i TŽ nisu bile vlasnice nekretnine koju su prodale tuženiku, jer one nisu imali valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva, pa to pravo nisu mogle ni prenijeti na tuženika, zbog čega se tuženik kao kupac neosnovano poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige kad prodavateljice nisu bile vlasnice prodanih nekretnina, što se ponovno ističe. Ovo i iz razloga što je sam tuženik u svom iskazu naveo da je provjerom utvrdio da su svi režijski troškovi plaćani na ime ŠŽ i NŽ, a kako su u posjedovnom listu upisani kao posjednici sve do svoje smrti i s adresom prebivališta na adresi predmetne nekretnine [adresa], to sve dovodi do zaključka da je tuženik prilikom stjecanja spornih nekretnina propustio redovitu i uobičajenu dužnu pažnju koju kod svakog pravnog posla treba imati, tim više što je sam sudjelovao kod zemljišnoknjižnog upisa predmetnih nekretnina na ime prodavateljica, a od kojih je kupio spornu nekretninu.

9. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavaka: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dospjelosti određeno zakonom (30 ili 40 godina), dok je pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ-a, onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju, pa da je mjerodavna dobra vjera u zakonitost izvršavanja posjeda, dakle, povjerenje u valjan naslov.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud naveo kako se za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a zahtijeva pošten posjed, dok je sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960., najdulji je rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojega su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosijedanjem, sve do donošenja ZOVO-a, nužna pretpostavka za dosjedanje da je uvijek bio pošten posjed, jer je posjed pošten ako posjednik ne zna ili iz opravdanih razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je nepošten posjednik onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova, s time što se u smislu članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, traži pošteni posjed, a u smislu članka 18. stavka 5. ZVDSP-a, poštenje posjeda da se presumira.

9.2. Cijeneći sve izloženo, prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da je tužiteljica dokazala svoj samostalni posjed predmeta spora, odnosno posjedovanje predmeta spora od strane svojih prednika još od 1958., jer to proizlazi iz svih izvedenih dokaza, kako iz spisu priloženih isprava tako i iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru zbog njihovog identičnog i neposredno uvjerljivog iskazivanja, pritom navodeći da su svjedoci predloženi od strane tužiteljice dolazili kod prednika tužiteljice i da određeni s obzirom na svoju životnu dob mogu iskazivati o posjedovanju u daljnjoj prošlosti, dok svjedoci predloženi od strane tuženika da nisu mogli iskazivati o posjedovanju zemljišta u prošlosti, već od svoje kupnje nekretnina kupljenih od SŽ i TŽ, a što je od 2012. pa nadalje.

9.3. Isto tako, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da nitko od saslušanih svjedoka nije iskazivao da bi na spornoj nekretnini ikada bilo kakve posjedovne čine vršili prednici tuženika, imajući u vidu da su suglasno iskazivali kako su je posjedovali isključivo prednici tužiteljice, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su u ovom sluačaju ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću jer je isteklo vrijeme dosjedanja propisano odredbama tada važećeg OGZ-a, odnosno vrijeme prihvaćeno načelnim mišljenjem proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960., kojim je najdulji rok dosjedanja skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću do stupanja na snagu ZOVO-a, pri čemu se ističe da pravni učinci dosjelosti nastupaju ipso iure, čim su ispunjene pretpostavke dosjelosti, jer stjecanje vlasništva dosjelošću ne nastupa tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost, pa stoga nekretnina dosjelošću prelazi u dosjedateljevo vlasništvo bez upisa u zemljišne knjige, s time što upis u zemljišne knjige ima deklaratoran i publicitetan učinak, zbog čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice, što se ponovno ističe.

10. Budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

11. Potvrđena je i odluka o troškovima jer je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka pravilno primijenio odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

12. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča