Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-849/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 37 Povrv-5603/2021-33. od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 37 Povrv-5603/2021-33. od 27. siječnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izrijeke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Zorić poslovni broj Ovrv-69/2019 od 31. siječnja 2019.

II. Nalaže se tuženiku ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana, tužitelju B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, isplati iznos od 14.734,43 eur (111.016,53 kn1) i to:

- glavnicu u iznosu od 11.757,31 eur (88.585,48 kn1) sa zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2019. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- redovnu kamatu u iznosu od 412,12 eur (3.105,13 kn1),

- zateznu kamatu u iznosu od 2.545,08 eur (19.175,92 kn1),

- trošak u iznosu od 19,91 eur (150,00 kn1).

III. Nalaže se tuženiku ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana, tužitelju B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.381,45 eur / 17.943,04 kn1 zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 14.734,43 eura (ranije 111.016,53 kn), koje potraživanje se odnosi na neplaćeni dug po Ugovoru o kreditu broj 016-50-6755920, koji ugovor je sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. i tuženika dana 31. ožujka 2015. Među strankama nije sporno kako je tuženik s Raiffeisenbank Austria d.d. sklopio Ugovor o kreditu, no sporna je aktivna i pasivna legitimacija, pitanje je li Ugovor o kreditu otkazan sukladno odredbama ugovora i je li tuženik na propisan način obaviješten o prijenosu potraživanja tužitelju, kao i visina potraživanja.

6.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno:

-kako je predmetni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 31. siječnja 2019., u kojem se navodi kako tuženik, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga od 29. siječnja 2019., duguje tužitelju iznos od 110.655,02 kuna, da je Javni bilježnik 31. siječnja 2019. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka te kako je tuženik podnio prigovor protiv tog rješenja pa je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

-kako je tuženik u spomenutom prigovoru naveo da s tužiteljem nije bio ni u kakvom obveznopravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila osnovanost utuženog potraživanja,

-kako tužitelj tvrdi da se dotično potraživanje odnosi na neplaćeni dug po Ugovoru o kreditu broj 016-50-6755920, koji Ugovor je sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. i tuženika dana 31. ožujka 2015., kako je Raiffeisenbank Austria d.d. otkazala tuženiku navedeni Ugovor o kreditu dana 15. ožujka 2016. te je cjelokupna tražbina iz Ugovora dospjela na naplatu, kao i da je predmetno potraživanje u cijelosti preneseno na tužitelja temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d. i tužitelja dana 13. studenoga 2017. o čemu je tuženik obaviješten,

-kako je odredbom članka 10. Ugovora o kreditu broj 016-50-6755920 od 31. ožujka 2015. propisano da u slučaju ako korisnik kredita zakasni s plaćanjem bilo kojeg iznosa koji duguje više od 90 dana ili se ne pridržava bilo koje druge ugovorne odredbe, kreditor ima pravo otkazati kredit, učiniti ga dospjelim i zatražiti naplatu cjelokupnog iznosa neotplaćenog duga zajedno s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima, otkaz kredita kreditor je dužan učiniti putem pisane izjave o otkazu koja se korisniku kredita uručuje preporučenom pošiljkom s povratnicom na adresu korisnika kredita iz ugovora,

-kako iz dopisa od 15. ožujka 2016. proizlazi da je Raiffeisenbank Austria d.d. sačinio izjavu o otkazu Ugovora o kreditu broj 016-50-6755920 od 31. ožujka 2015., dopisu je priložen i izvadak iz poslovnih knjiga sa specifikacijom potraživanja i pripadajuća povratnica (list 21-23 spisa), odnosno kako je tog dana pisana izjava kreditora o otkazu ugovora tuženiku poslana putem preporučene poštanske pošiljke,

-kako iz potvrda o uplatama koje je dostavio tuženik, a čiju vjerodostojnost tužitelj nije osporio, proizlazi da je tuženik vršio uplate u korist Raiffeisenbank Austria d.d. po predmetnom ugovoru o kreditu i da je kod plaćanja naznačen odgovarajući poziv na broj,

-kako je u postupku izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec., vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire (Darfin d.o.o.), koji je dao nalaz i mišljenje 6. srpnja 2022.,

-kako je sudski vještak pregledao otplatni plan prema kojemu obveza korisnika kredita iznosi ukupno 98.664,17 HRK (glavnica 91.300,00 HRK i kamata 7.364,17 HRK), utvrdivši kako je tuženik uplatio ukupno 6.978,10 kn te je naveo kako navedeni iznos obuhvaća i uplate iz foto preslika uplatnica koje je dostavio tuženik, da su sve navedene uplate evidentirane od strane Raiffeisenbank Austria d.d. u knjigovodstvenoj kartici (naknadno dostavljena dokumentacija), kako iz Izvatka iz poslovnih knjiga proizlazi da dug tuženika na dan 15. ožujka 2016. iznosi 97.080,37 kn, od čega se 90.840,09 kn odnosi na glavnicu, 5.938,58 kn na redovite kamate, 150,00 kn na troškove, a 151,70 kn na zatezne kamate, a prema Izvatku iz poslovnih knjiga i prijepisu knjigovodstvene kartice Kreditor je uplatama tuženika zatvarao zaduženja za anuitet po anuitet, a nakon toga troškove i zatezne kamate (osim zatezne kamate dospjele 30. lipnja 2015. u iznosu od 4,54 kn),

-kako sudski vještak navodi da je takav obračun za tuženika povoljniji pa je u svojim izračunima primijenio istu metodologiju obračuna i utvrdio da je dug tuženika na dan 29. siječnja 2019. iznosio 88.585,48 kn za glavnicu, 3.105,13 kn za redovite kamate i 19.175,92 kn za zatezne kamate, a dug za troškove je iznosio 150,00 kn, kako prema članku 10. Ugovora o kreditu ukoliko Korisnik kredita zakasni s plaćanjem bilo kojeg iznosa koji duguje po ugovoru više od 90 dana, Kreditor ima pravo otkazati kredit, učiniti ga dospjelim i zatražiti naplatu cjelokupnog iznosa neotplaćenog duga zajedno s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima, a na temelju prijepisa knjigovodstvene kartice je utvrdio da je tuženik kasnio više od 90 dana s plaćanjem dospjelog zaduženja,

-kako je, prema mišljenju sudskog vještaka, ukupan dug tuženika na dan 29. siječnja 2019. iznosio 111.016,53 kn (88.585,48 kn na ime glavnice, 3.105,13 kn na ime redovite kamate, 19.175,92 kn na ime zatezne kamate i 150,00 kn na ime troškova).

7.Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je tuženik s Raiffeisenbank Austria d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 016-50-6755920 dana 31. ožujka 2015., da je 15. ožujka 2016. izjava kreditora o otkazu ugovora u pisanom obliku tuženiku poslana putem preporučene poštanske pošiljke, kako je korisnik kredita, prema Ugovoru, bio suglasan da tako učinjena izjava proizvodi učinke od dana predaje preporučene pošiljke na pošti, bez obzira je li dostava uspjela ili ne, slijedom toga i da je predmetni Ugovor o kreditu otkazan dana 15. ožujka 2016. te je tuženik u trenutku slanja izjave o otkazu ugovora kasnio više od 90 dana s plaćanjem dospjelog zaduženja. Stoga je prvostupanjski sud zaključio kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za otkazivanje predmetnog Ugovora o kreditu, a otkazom Ugovora na naplatu je dospjelo cjelokupno neotplaćeno dugovanje, zajedno s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima. Kako iz priloženoga Ugovora o cesiji proizlazi da je kreditor Raiffeisenbank Austria d.d. svoje potraživanje prema tuženiku prenio na tužitelja pa da tuženikovi prigovori nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, nisu utemeljeni. Naposljetku, kako je prednik tužitelja evidentirao sve uplate na koje se tuženik poziva, uključujući i uplate izvršene nakon otkazivanja Ugovora o kreditu pa dugovanje tuženika po predmetnom Ugovoru o kreditu iznosi ukupno 111.016,53 kn i to 88.585,48 kn na ime glavnice, 3.105,13 kn na ime redovne kamate, 19.175,92 kn na ime zatezne kamate i 150,00 kn na ime troškova, a tuženik nije dokazao da je potraživanje podmireno te je tužbeni zahtjev pobijanim dijelom presude prihvaćen.

8.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda na koju sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

9.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11.Prema odredbi članka 82. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, a posljedica možebitnog propuštanja obavještavanja dužnika o ustupanju je da se dužnik koji nije znao za ustupanje oslobađa svoje obveze samo ako obvezu ispuni ustupitelju, odnosno ranijem vjerovniku.

12.Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja kao i među strankama nesporne činjenice, pravilno je u bitnom prvostupanjski sud zaključio kako je tuženik s Raiffeisenbank Austria d.d. sklopio Ugovor o kreditu 31. ožujka 2015., da je 15. ožujka 2016. pisana izjava kreditora o otkazu tog ugovora tuženiku poslana preporučenom poštanskom pošiljkom (dostavnica na listu 136. spisa) i da je predmetni Ugovor otkazan dana 15. ožujka 2016., jer je tuženik u trenutku slanja izjave o otkazu ugovora kasnio više od 90 dana s plaćanjem dospjelog zaduženja, a otkazom Ugovora na naplatu je dospjelo cjelokupno neotplaćeno dugovanje, kao i da je kreditor svoje potraživanje prema tuženiku prenio na tužitelja i dugovanje tuženika po Ugovoru o kreditu iznosi ukupno 111.016,53 kn, s tim što tuženik nije dokazao da bi to potraživanje podmirio. Takvi zaključci proizlaze iz rezultata dokaznog postupka, a tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

13.Tuženik neutemeljeno u žalbi navodi kako bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno kako bi sud propustio utvrditi je li otkaz ugovora tuženiku dostavljen i da ni na koji način nije utvrđen „temelj potraživanja tužitelja prema tuženiku“, s obzirom da je prvostupanjski sud dao prihvatljive razloge za svoje zaključke. Pritom je taj sud i pravilno smatrao kako je u ovom parničnom postupku tužitelj dokazao sve odlučne činjenice u pogledu svog potraživanja, dok je teret dokaza odlučnih činjenica koje se odnose na možebitno ispunjenje obveze na tuženiku koji te činjenice nije dokazao, pače to u postupku i ne tvrdi.

14.Glede žalbenih navoda treba istaći da i u žalbenom stadiju postupka tuženik osporava pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja i pravilnost zaključaka i pravnih stavova prvostupanjskog suda, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, osporavajući vjerodostojnost priložene dokumentacije, koje prigovore je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima.

15.Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev prihvatio.

16.Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17.Žalitelj određeno ne ukazuje na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku, a prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12, 103/14, 144/14, 126/22, 138/23).

18.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić