Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-255/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: 1. UP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa poseban skrbnik ZP, službenica u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinca Splita, Split, Trg Franje Tuđmana 3 i 2. ĆP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika ĆP protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj 6 P-46/2022-11 od 3. studenoga 2022. i odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja Općinskoga suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj 6 P-46/2022-8 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalba tuženika ĆP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj 6 P- 46/2022-11 od 3. studenoga 2022.u pobijanom dijelu pod točkom 1. izrijeke i u dijelu pod točkom 2.izrijeke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

II. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskoga suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj 6 P-46/2022- 8 od 29. rujna 2022.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Poslovni broj. Gž-255/2023-3

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„1.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravne valjanosti ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između UP tužene pod 1. i ĆP tuženika pod 2., u [adresa] 2. svibnja 2018. godine solemniziran po javnom bilježniku KP iz [adresa] pod br. OV-1632/18, pa kao takav ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2.Dužni su tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.850,00 kuna / 1174,60 eura¹ sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3 % poena, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 2.750,00 kuna / 364,99 eura¹ tužiteljičin zahtjeva za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.“

2.Prvostupanjskim rješenjem od 29. rujna 2022. odlučeno je:

„Nalaže se tužiteljici da na žiro računa Općinskog suda u Metkoviću broj [broj bankovnog računa], Model: HR05, s pozivom na broj 205-4622, radi troška dolaska vještaka prof. dr. sc. prim. Trpimira Glavine, dr. med., na ročište dana 22. rujna 2022. godine uplati 2.000,00 kuna, u roku od 15 dana i dokaz o uplati dostavi sudu.

3.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik ĆP, pobijajući odluku sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima preinačiti, odnosno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica koja pobijaju odluku ne navodeći određeno koji od žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP- a, predlažući rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

5.Na žalbe nije odgovoreno.

6.Tuženikova žalba protiv presude nije osnovana. Žalba tužiteljice protiv rješenja nije osnovana.

7.Predmet spora i u ovom stadiju postupka je odluka o tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između tuženika UP i ĆP **.**.2018. i solemniziran po javnom bilježniku KP u [adresa] pod brojem OV-1632/18, kao i navedeno prvostupanjsko rješenje o trošku postupka.

Poslovni broj. Gž-255/2023-3

8.U postupku koji je prethodio donošenju pobijanih odluka, prema stanju u spisu, utvrđeno je:

-kako je tužena UP, tužiteljičina majka, kao primateljica uzdržavanja, s tuženikom ĆP, tužiteljičinim bratom, kao davateljem uzdržavanja, 2. svibnja 2018. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika KP iz [adresa] dana 3. svibnja 2018.,

-kako iz spisa predmeta Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću, poslovni broj R1 Ob-30/2018 proizlazi da je u tom postupku podnesen zahtjev tužiteljice DP **.**.2018. za imenovanje skrbnika UP, koji će skrbiti i zastupati njezine interese i u tom postupku kako je rješenjem suda broj R1 Ob-30/2018 od 6. prosinca 2018. predloženica UP djelomice lišena poslovne sposobnosti tako što ne može raspolagati i upravljati imovinom ni novčanim primanjima iznad iznosa od 500,00 kuna, ne može odlučivati o pitanjima koja se odnose na potrebu liječenja i smještaja u adekvatnu ustanovu i ne može odlučivati o mjestu boravka,

-kako tužiteljica tvrdi da je u trenutku potpisivanja predmetnoga ugovora protiv njezine maje UP bio pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti, kojim postupak se vodio pred sudom u Metkoviću pod brojem R1- OB-30/18, a dana 16. veljače 2018. je održano ročište u tom predmetu, kako je taj postupak pokrenula tužiteljica jer je primijetila značajne promjene zdravstvenog stanja svoje majke, a promjene zdravstvenog stanja da su dijagnosticirane „dosta vremena ranije“,

-kako iz iskaza svjedoka KP, javnog bilježnika, proizlazi da je bio nazočan prilikom potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju između tuženika u kući u [adresa], a u odnosu na psihičko stanje UP u trenutku potpisivanja ugovora kako nije primijetio da bi kod nje postojale bilo kakve fizičke smetnje niti da bi bilo zapreka za potpisivanje tog ugovora,

-kako je svjedokinja MP, liječnica UP, navela da se UP liječi kod svjedokinje otprilike 20 godina, kako boluje od Alzheimerove kronične progresivne neurološke bolesti koja oštećuje mentalne funkcije značajno, kako su prije desetak godina počeli prvi simptomi tako što se ona povremeno gubila, negdje 2011. ili 2012. godine je obavljen prvi pregled neurologa koji je postavio sumnju da se radi o D odnosno demenciji i ona je nakon toga mentalno progresivno propadala i odlazila redovito na kontrole, uglavnom u Split i u Polikliniku Petrović kod prof. DPI, a osobno mišljenje svjedokinje je kako tužena nije razumjela 2018. godine značenje dokumenta jer je komunikacijski već bila dezorijentirana u vremenu i prostoru, teško je odgovarala i na jednosložna jednostavna pitanja poput tko smo i što smo?,

-kako je tadašnji Centar za socijalnu skrb Ploče (dalje CZSS) sačinio socijalnu anamnezu od 7. svibnja 2018. iz koje proizlazi da su kod UP vidljivi znakovi demencije, kako ona povremeno ne prepoznaje članove obitelji, ne može artikulirati određene riječi te se služi metodom opisivanja, razgovara o prošlosti kao da se događaju u sadašnjem vremenu, zbunjena je tiha i mirna, ekspresija lica je uvijek izražena s osmijehom i potvrđuje što drugi kažu, kako je nesamostalna u

Poslovni broj. Gž-255/2023-3

svakodnevnom funkcioniranju, a potrebna joj je pomoć i njega drugih osoba pri obavljanju svakodnevnih radnji (održavanje higijene, priprema hrane, odlasci liječniku, eventualno uzimanje terapije, provođenje slobodnog vremena-šetnje i sl.), ne upravlja samostalno mirovinom, a unutar obitelji prisutan je konflikt U i DP oko načina i metode brige i skrbi za majku te onemogućavanje DP da preuzme dio obveza za nemoćnog roditelja,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru doc. prim. dr. sc. Trpimiru Glavini koji je 22. rujna 2022. potvrdio nalaz i mišljenje koje je dostavio sudu s datumom svibanj 2021. godine, a u nalazu i mišljenju vještak konstatira da je UP dana 2. svibnja 2018. potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim sinom, nakon što je 16. veljače 2018. pokrenut postupak radi oduzimanja njezine poslove sposobnosti, a sud je 6. prosinca 2018. godine donio rješenje kojim se UP djelomično oduzme poslovna sposobnost i to na način ''da ne može raspolagati i upravljati imovinom…, ne može odlučivati o pitanjima koja se odnose na potrebu liječenja i smještaja u adekvatnu ustanovu…., ne može odlučivati o mjestu boravišta (življenja)'', sve temeljem medicinske dokumentacije, socijalne anamneze CZSS Ploče te prihvaćanjem nalaza i mišljenja kao i dopune nalaza stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Hrvoja Markovića,

-kako je sudski vještak psihijatar zaključio da je UP rođ. 1935. godine „tempore acti 2. svibnja 2018. Godine“ bila u značajnom stupnju demencije te zbog posljedica iste nije mogla upravljati svojom voljom, postupcima i razumijevati činjenice i okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a kojem mišljenju je tuženik prigovorio,

-kako je vještak psihijatar naveo i da, s obzirom na cijeli kontekst nalaza liječnice i dokumentacije koja je priložena u spisu, pregled tuženice nakon potpisivanja ugovora, a posebice s obzirom na prirodu i tijek bolesti od koje ista boluje, ne bi imao značajnijeg utjecaja na mišljene i vještačenje o predmetnom aktu koji se zbio u svibnju 2018., kao i kako nalaz neurologa dr. DPI od 23. svibnja 2018., koji je s obzirom na specifični tijek bolesti od koje tužena boluje i sve prethodne nalaze, posebice neuropsihologijske i zabilježbe obiteljskog liječnika, u izvjesnoj diskrepanciji i kao takav se ne može medicinski niti psihijatrijski uzimati u obzir pri prosudbi stanja tempore acti, kao i kako taj Nalaz na izvjestan način negira osnovne odrednice stanja demencije, a koje su spomenute zabilježbama i dokumentima obiteljske liječnice, a posebice neuropsiholoških nalaza koji su vrlo egzaktni u dijagnostici ovakvih stanja.

9.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, pravilno ocjenjujući iskaze svjedoka te pravilno prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra kao stručno utemeljen i valjano argumentiran, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako iz psihijatrijskog vještačenja i iskaza liječnice UP jasno i nedvojbeno proizlazi da tužena UP „nije mogla razgovarati“ o ugovoru o doživotnom uzdržavanju niti razumjeti posljedice tog ugovora, a kako su nalaz i mišljenje vještaka i iskaz tuženičine liječnice, suprotni iskazu svjedoka KP, no i da taj svjedok, javni bilježnik, nema medicinsko stručno znanje kojim bi mogao procijeniti u

Poslovni broj. Gž-255/2023-3

vrijeme sklapanja ugovora mentalno zdravlje tužene, a pritom drugotuženik nije utemeljeno doveo u sumnju psihijatrijsko vještačenje te je pobijanom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev.

10.Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

11.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12.Člankom 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13.U smislu članka 330. ZOO-a ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.

14.Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, pravilno je prije svega prvostupanjski sud zaključio kako je UP, kao primateljica uzdržavanja, s tuženikom ĆP, kao davateljem uzdržavanja, dana 2. svibnja 2018. sklopila predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika KP, kao i da je psihijatrijskim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno kako je tužena UP u vrijeme sklapanja i solemnizacije dotičnog Ugovora bila u značajnom stupnju demencije te zbog posljedica takvog zdravstvenoga stanja nije mogla upravljati svojom voljom, postupcima i razumijevati činjenice i okolnosti sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju pa, slijedom toga, nije bila niti potpuno poslovno sposobna te kako se radi o ništetnom pravnom poslu u smislu citiranih odredaba članka 322. ZOO-a. Takvi zaključci proizlaze iz navedenih dokaza, koje je kako je već rečeno u bitnom pravilno cijenio i prvostupanjski sud, te ih u bitnom prihvaća i ovaj sud, a tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost takvih utvrđenja i zaključaka. U takvom stanju stvari dakle, i prema shvaćanju ovog suda, radi se o ništetnom pravnom poslu u smislu citiranih zakonskih odredaba, jer prvotužena u trenutku sklapanja ugovora nije mogla upravljati svojom voljom, postupcima i razumijevati činjenice i okolnosti u svezi s tim pravnim poslom, kako to pravilno drži i sud prvog stupnja.

15.Glede tuženikovih žalbenih navoda valja istaći kako se u konkretnom slučaju radi o okolnostima kada je vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke, liječniku psihijatru, sud utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na zdravstveno

Poslovni broj. Gž-255/2023-3

stanje primateljice uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora, a vještak je u nalazu cijenio sve druge dokaze koji su izvedeni u postupku, pa u tom smislu iskaz svjedoka javnog bilježnika, sam po sebi, ne može utjecati na pravilnost zaključka o vjerodostojnosti nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao niti činjenica je li tužena možebitno u stanju dati iskaz u predmetnom parničnom postupku. Osim toga, tuženik neutemeljeno prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka navodeći, pored ostaloga, i kako vještak nije obavio klinički pregled tužene, jer je sudski vještak na glavnoj raspravi potpuno i valjano odgovorio na sve prigovore na vještačenje.

16.Tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te iznosi svoju ocjenu rezultata dokaznog postupka pa u tom smislu treba dodati i kako takvim žalbenim navodima ni na koji način nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda te se takvi žalbeni navodi ukazuju djelomice paušalni i pravno neodlučni.

17.Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev. Zbog navedenog trebalo je, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

18.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom odredaba članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15), a žalitelj određeno ne pobija odluku o parničnom trošku.

19.U smislu članka 153. stavak 4. ZPP-a, ako sud izvede dokaz iako predujam za izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci, u roku od 8 dana, platiti vještaku ili svjedoku određeni iznos.

20.Predmetnim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužiteljici uplatiti iznos troška nadopune vještačenja, koji dokaz je izveden dana 22. rujna 2022., u visini od 2.000,00 kuna. Prema stanju u spisu predmeta, tužiteljica je predložila izvođenje dokaza vještačenjem koji dokaz je i izveden, tuženik je prigovorio pisanom nalazu i mišljenju vještaka i sud je izveo dokaz nadopunom vještačenja. U takvom stanju stvari, prema shvaćanju ovog suda, pravilno je u bitnom tužiteljica obvezana predujmiti troškove nadopune vještačenja u okolnostima kada je taj dokaz u postupku već bio izveden. Pritom valja navesti i kako trošak vještačenja, kao dio parničnog troška, u konačnici podmiruje stranka koja izgubi parnicu, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a pa je tužiteljica bila u mogućnosti zatražiti i taj trošak.

21.Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tužiteljičinu žalbu i potvrditi pobijano rješenje.

22.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

23.Zbog navedenoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Poslovni broj. Gž-255/2023-3

U Splitu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić