Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-767/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hasanu Karajiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hasan Karajić i Damir Karajić iz Karlovca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3 A, Rijeka, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P- 348/2019-21 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-348/2019-21 od 16. travnja 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.418,47 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.815,81 EUR sa zateznom kamatom od 16. travnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presuda preinači i tužbeni zahtjev odbaci odnosno odbije, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta kredita po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF u ukupnom iznosu od 25.418,47 EUR, iz Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51401652-5103584362 (dalje: Ugovor o kreditu), zaključenog između stranaka 8. lipnja 2007.

5.1. Svoj zahtjev tužitelj temelji na pravnim utvrđenjima koja proizlaze iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 7. srpnja 2013., potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., donesenim u kolektivnom sporu kojeg je radi zaštite interesa i prava potrošača pokrenula Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka, pa tako i tuženika, u tom sporu trećetuženika, pozivajući se na direktni učinak presuda povodom kolektivne tužbe na pojedinačne postupke u pogledu dokazivanja nedopuštenih i nepoštenih ugovornih odredbi.

6. Tijekom postupka je utvrđeno da se radi o Ugovoru o kreditu u iznosu od 99.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj i to hipotekarnom kreditu građana, s rokom otplate 120 mjeseca, kojim je u čl. 7. ugovorena valuta obveze u švicarskim francima, te u čl. 8. da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke i u trenutku ugovaranja iznosi 8,250% godišnje. Navedeni kredit je zatvoren 16. prosinca 2013.

6.1. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na navedenoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 7. srpnja 2013., potvrđenoj presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojima je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamata, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da je u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik u razdoblju do 6. kolovoza 2007. postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

6.2. Stoga, a rukovodeći se odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka i odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/19, 112/19, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku NN 70/19 s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona) kojom je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno da je sud vezan za utvrđenja da je ništetna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, uz uvažavanje iskaza tužitelja koji je naveo da je kredit podignuo za uređenje stanova koji su bili u njegovom vlasništvu, a nalazili su se u prizemlju i potkrovlju zgrade u kojoj su prva dva kata bila vlasništvo tvrtke Žeger transporti i niskogradnja d.o.o., te i danas živi u stanu u potkrovlju koji je prodao 2020. s klauzulom da nastavi živjeti u tom stanu, uglavnom da je namjeravao podići kredit s valutnom klauzulom u EUR, međutim u banci mu je kao puno bolja opcija preporučen kredit vezan uz CHF, o čijim odredbama nije pregovarao, niti mu je nešto posebno objašnjavano u vezi promjene kamatne stope, niti je upozoren na posljedice promjene tečaja CHF, kao ni da RH ne štiti kredite u CHF, te iskaza svjedokinje NŠ, tada direktorice savjetodavnog centra tuženika, koja je navela da se radilo o tipskim ugovorima i da se eventualno moglo pregovarati o naknadi za obradu kredita, dok informacije o predviđanju kretanja tečaja CHF nisu imali, to je prvostupanjski sud sporne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF prethodno ocijenio ništetnim, te je primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a) obvezao tuženika vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na ime ispunjena tih ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 25.418,47 EUR (prema preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 8. rujna 2023., a temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Daria Jankovića, dipl.oec. iz D&S d.o.o. Karlovac) sa zateznom kamatom od uplate svakog pojedinog iznosa do isplate.

6.3. Prigovor zastare utužene tražbine prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim jer je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a te je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela ponovno teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu od 13. lipnja 2014. (donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13-4), a u odnosu na valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018. (donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10), tako da do podnošenja predmetne tužbe (22. svibnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

7. U žalbi tuženik prije svega ističe da je podneskom od 21. prosinca 2020. pozvao uređujućeg suda da postupi sukladno odredbi čl. 72. ZPP-a ukoliko postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost, međutim, isti da se o tome nije očitovao, već je nastavio postupati, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 74. st. 1. i čl. 75. st. 1. ZPP-a. Nadalje, ističe da tužitelj nije potrošač u smislu odredbi ZZP-a i Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje: ZPK-a), međutim, prvostupanjski sud da se u pobijanoj presudi uopće nije očitovao o njegovom prigovoru nepotrošačke naravi predmetnog Ugovora o kreditu, kojeg je istaknuo jer je tužitelj sredstva kredita koristio za obavljanje profesionalne djelatnosti, konkretno financiranje svog trgovačkog društva Žeger transporti i niskogradnja d.o.o. za građevinarstvo, promet, trgovinu i usluge, u svezi čega ukazuje na izvode prometa po računu tužitelja i navedenog trgovačkog društva iz kojih proizlazi da je tužitelj nakon puštanja kredita izvršio uplatu na račun društva iznosa od 250.000,00 kn. Stoga da na strani tužitelja postoje okolnosti koje otklanjaju svojstvo potrošača, pa se zahtjev za isplatu uopće nije mogao prosuđivati prema ZZP-u i ZPK-u, niti tužitelj može ostvarivati zaštitu osiguranu kolektivnim tužbama za zaštitu potrošača, slijedom čega je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Nadalje, osporava stajalište prvostupanjskog suda da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (čl. 7. Ugovora) i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 8. Ugovora) nepoštene odnosno ništetne te da uzrokuju značajnu neravnotežu između stranaka, ističući u pogledu navedenog da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a osim toga i počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, te čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a. Također, osporava stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare, te o dosuđenom tijeku zatezne kamate.

8. Ponajprije, vezano uz uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće uređujućeg prvostupanjskog suca, kojeg je tuženik postavio pod uvjetom da na strani suca postoje određene okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost, valja prije svega istaknuti da ZPP ne predviđa uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, a osim toga proizlazi da je nakon podnošenja navedenog zahtjeva za izuzeće uređujućeg suca, predmet dodijeljen u rad drugom prvostupanjskom sucu, koji je glavnu raspravu počeo iznova te donio pobijanu presudu. Stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 74. i 75. ZPP-a.

9. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik osnovano ukazuje u žalbi, budući da nije iznio razloge o odlučnim činjenicama koje se tiču tužiteljevog svojstva potrošača, kao ni temeljem čega je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru o kreditu, koje okolnosti je tuženik osporio na pripremnom ročištu 27. siječnja 2020.

10. Iz spisa proizlazi da je tuženik u osporavanju statusa potrošača tužitelju ustrajao i u daljnjem tijeku postupka, ističući da se ne radi o potrošačkom ugovoru, budući da je svrha kredita bila financiranje tvrtke Žeger transporti i niskogradnja d.o.o., a koje prigovore iznosi i u žalbi. O navedenim prigovorima prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga, iako je za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučna činjenica ima li tužitelj svojstvo potrošača, odnosno je li predmetni ugovor potrošački ugovor. Naime, o tom utvrđenju ovisi hoće li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema Zakonu o zaštiti potrošača, kao glavnom pravnom izvoru zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba ili prema odredbama ZOO-a.

11. Odredbom čl. 3. toč. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

12. O tome ima li tužitelj svojstvo potrošača prvostupanjska presuda uopće nema razloga, pa stoga ne sadrži niti razloge otklanjanja prigovora tuženika da je svrha kredita bila financiranje trgovačkog društva u vlasništvu tužitelja, u prilog čemu je tuženik u spis dostavio izvode iz prometa po računu tužitelja i navedenog trgovačkog društva iz kojih proizlazi da je tužitelj 15. lipnja 2007., dakle svega jedan dan nakon isplate kredita, uplatio na račun trgovačkog društva iznos od 250.000,00 kn s opisom plaćanja „pozajmica“. Štoviše, iz stanja spisa proizlazi da se ni tužitelj o navedenom prigovoru tuženika (i spomenutoj pozajmici) tijekom prvostupanjskog postupka nije očitovao, niti je o tome iskazivao u svom stranačkom iskazu, pa je glede toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

12.1. Posljedično navedenom, za sada, nije na pouzdan način utvrđeno treba li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ili prema odredbama ZOO-a, o čemu pak ovisi i ocjena osnovanosti iznesenog prigovora zastare, kao i eventualna odluka o vraćanju stečenog bez osnove. Presuda nema razloga niti glede tijeka zatezne kamate na dosuđene pojedinačne iznose.

13. Zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je, ne upuštajući se u ocjenu daljnjih žalbenih navoda, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvenstveno raspraviti ima li tužitelj svojstvo potrošača, imajući u vidu naprijed navedene kriterije za ocjenu svojstva potrošača (uvažavajući da tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. ZZP/03, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema), dakle raspraviti u koju svrhu je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu i na što su utrošena sredstva kredita, obzirom na prigovore tuženika o nepotrošačkoj naravi ugovora i financiranju sredstvima kredita trgovačkog društva Žeger transporti i niskogradnja d.o.o. Na temelju svih provedenih dokaza (pri čemu će tužitelja dopunski saslušati na navedene okolnosti, poglavito o pozajmici koju je 15. lipnja 2007. učinio svom trgovačkom društvu) prvostupanjski sud će utvrditi odlučne činjenice za predmet spora na način propisan čl. 8. ZPP-a, nakon čega će ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za direktnu primjenu pravnih utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača primjenom čl. 502.c ZPP-a, što je važno za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva tužitelja, te će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu pri čemu će biti dužan iznijeti sve razloge o odlučnim činjenicama pa tako i razloge zbog kojih nalazi da se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu, te o ostalim prigovorima tuženika istaknutim u žalbi. Prvostupanjski sud će u novoj odluci ujedno odlučiti o svim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Varaždin, 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec