Broj: Ppž-4072/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĆD, zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), prekršaja iz članka 242. stavka 5. cit. Zakona, prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20 i 114/22), prekršaja iz članka 196. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 282. stavka 9. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika ĆD, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, od 3. travnja 2025., poslovni broj: Pp-858/2025-11, na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĆD i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ĆD je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 242. stavka 5. cit. Zakona, iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, iz članka 196. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu ju primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 310,00 eura, dok mu je za prekršaje iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 120 dana, umanjena za vrijeme uhićenja temeljem članka 40. Prekršajnog zakona od 24. ožujka 2025. od 21,00 sati do 7. travnja 2025. u 21,00 sati kao 15 dana kazne zatvora tako da okrivljenik ima još za izdržati preostali dio kazne zatvora u trajanju od 105 dana.
2. Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona, okrivljeniku je određeno trajno oduzimanje predmeta bez naknade i to osobnog automobila marke „Renault Clio“, reg. oznake [registarska oznaka], prometne dozvole serijskog broja 17956271ZG 1514-JL, koji mu je privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 25. ožujka 2025. koje će se po pravomoćnosti staviti na raspolaganje Republici Hrvatskoj.
3. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 24 mjeseca.
4. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 480,28 eura.
5. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
6. U žalbi okrivljenik u osnovi navodi da se ne smatra krivim radi djela prekršaja za koja je proglašen krivim te da je sudac iskoristio službeni položaj za privatni obračun te osvetu prema njemu do te mjere da se nije izuzeo. Osporava državljanstvo RH. Prigovara aktivnoj i pasivnoj legitimaciji, a sve u cilju namještanja postupka.
7. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
8. Žalba nije osnovana.
9. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Uvidom u stanje spisa, vidljivo je da se je okrivljenik branio šutnjom. Prigovori okrivljenika o promašenoj aktivnoj i pasivnoj legitimaciji su paušalni i potpuno neutemeljeni, kao i prigovor da nije državljanin Republike Hrvatske, što ničim nije osporio, već je kod davanja podataka prilikom ispitivanja na ročištu dana 25. ožujka 2025., između ostalog, dao podatak da je državljanin Republike Hrvatske.
11. Prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, te oduzimanju predmeta, dakle pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
12. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa samim time i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Dakle, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, i to nakon što je prethodno izveo dokaz ispitivanjem svjedoka HD, kojeg je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni i koji su u skladu sa ostalim provedenim dokazima.
14. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz provedenih dokaza je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se navedeni predmet prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja i da je njegovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76.a stavka 1. u svezi sa stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008).
15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima za koje je okrivljenik proglašen krivim zasnovao na ocjeni u postupku svih provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te je provođenje daljnjih dokaza nepotrebno.
16. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjene prekršaje iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 120 dana. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio raniju prekršajnu kažnjavanost, odnosno činjenicu da je u posljednje 3 godine okrivljenik višekratno počinio isti prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što proizlazi iz evidencije Ministarstva pravosuđa, dakle, iskazao je izrazitu upornost u činjenju istovrsnih prekršaja, te je već kažnjavan kaznom zatvora. Stoga mu je pravilno sud izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 120 dana, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, budući je iskazao izrazitu upornost u činjenju najtežih prekršaja te dosadašnje kažnjavanje okrivljenika nije djelovalo na njega da promijeni svoje ponašanje. Također je primjerena i izrečena ukupna novčana kazna za djela pod točkama 1. do 4. izreke i ista se ne ukazuje prestrogom, budući su okrivljeniku novčane kazne odmjerene u visini posebnog zakonskog minimuma.
17. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.
18. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
19. Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 58. Prekršajnog zakona i okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 12 mjeseci, koji je višestruki počinitelj prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
20. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
21. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
