Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-116/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicama Vanji Peh i Jeleni Batarelo, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543 zastupanog po punomoćniku Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Pr-369/2018-60 od 29. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Pr-369/2018-60 od 29. listopada 2024. u točki I. izreke (pobijani dio).
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 9.189,33 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.831,81 eura (točka I.). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržano u bruto iznosima navedenim u točki I. izreke kao neosnovano (točka II.), odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka III.).
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik pobijajući odluku suda prvog stupnja u točkama I. izreke iz svih žalbenih razloga predviđeni članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovn postupak.
U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
Žalba tuženika nije osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2013. do siječnja 2019. i to s naslova dodatka za plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( Narodne novine broj 143/13 - u daljnjem tekstu KU/213), kojom je odredbom određeno da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti za rad pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada s tim što je nesporno da je i taj dodatak tužitelju isplaćen za redovan rad.
4. Nadalje, predmet spora je zahtjev za isplatu s naslova dodatka za plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 (Narodne novine broj 96/15 – u daljnjem tekstu Dodatak I.) kojim je dodan članak 59.a kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostalih zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaći.
5. Tužbeni zahtjev je postavljen i za isplatom s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na temelju odredbe članka 36. stavak 2. KU/2013 i članka 34. stavak 2. KU/2018.
6. Isto tako, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom plaće za sve ostvarene sate prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike na temelju odredbe članka 94. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje u tekstu: ZR), kojim je propisano da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, blagdanima ili nekim drugim danom za koje zakonom određeno da se neradi, radnik ima pravo na povećanu plaću kao i temeljem odredbe članka 58. stavak 9. KU/23 odnosno odredbe članka 49. stavak 9. i 10. TKU/2017, kojim je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada i svaki sat rada duže od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, te da se redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnog dana u tekućem mjesecu sa 8 sati.
7. Novi Kolektivni ugovor za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj 29/18 – dalje u tekstu KU/2018), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao i u KU/2013 odnosno odredbe članka 55. KU/2018 sadržajno ista kao i odredbe članka 57 KU/13, dok je odredbom članka 58. KU/18 sadržajno isto kao i odredba članka 59.a KU/13.
8. Iz rezultata provedenog parničnog postupka a što među strankama nije sporno proizlazi
- da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju radio kod tuženika na radno mjesto liječnika specijaliste kirurga, subspecijaliste plastične kirurgije,
- da tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak za teže uvjete rada u utuženom periodu kada je radio prekovremeno dok je taj dodatka platio za redovni rad,
- da tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za određene prekovremene sate, dok je isti platio za redovan rad,
- da je posljedično tome tuženik, tužitelju isplatio i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u manjem iznosu,
- da tužitelju nije u cijelosti plaćena ni naknada za prekovremeni rad,
- da je tužbeni zahtjev tužitelj postavio prema nalazu i mišljenju vještakinje financijske struke Zorice Unukić.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije tužitelju platio tuženi iznos, a što je obvezan prema citiranim odredbama pa je stoga prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja koji je postavljen sukladno dopunskom nalazu i mišljenju vještakinje od 26. travnja 2022.
10. Prema shvaćanju suda prvog stupnja, a što prihvaća i ovaj žalbeni sud, tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću zbog posebnog uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome i razlika naknade za godišnji odmor, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili prekovremenom radu.
11. Za navesti je, da su odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/07., 74/11., 130/11. - u daljnjem tekstu: ZBSN/96.) koji je važio u utuženom razdoblju, propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, dok je odredbom članka 5. istog Zakona propisano da zaposlenici u dane iz članka 1. imaju pravo na naknadu plaće.
12. Stoga, tumačenje tuženika da tužitelju taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata, postoje i pri redovitom i pri prekovremenom radu.
13. U konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, kao što je i pravilno primijenio i materijalno pravo za vremensko razdoblje dok nije stupio na snagu Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015.
13.1. Naime, prema odredbi članka 19. stavka 6. TKU/2013. tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, pa je sud u primjeni KU/2013. vezan zajedničkim tumačenjima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano i sl., a o čemu se ne radi u ovom slučaju.
14. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donesen je Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, koji glasi:
"Sukladno kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."
14.1. Međutim, 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:
"Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.
Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenoga rada utvrđenom dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati.
Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana, utvrđen je zakonom i danom Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.
Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."
14.2. Budući da iz navedenog proizlazi kako je tumačenje Zaključka broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem Zaključkom broj 153. od 21. prosinca 2015, a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) sa 8 sati, to se od dana toga izmijenjenog tumačenja, tj. od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, odnosno Zaključak broj 153., a ne Zaključak broj 148.
15. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. TKU/2013., koji je prethodno citiran) djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.
16. Ovo stoga, jer se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.
17. Pri tome je za navesti kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013. na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:
"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".
18. Kako je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio na snagu 1. prosinca 2013., to se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/2013., donesene po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu do 21. prosinca 2015. kada je tumačenje Povjerenstava broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, pa se od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje to novo tumačenje, što se ponovno ukazuje.
19. Suprotno žalbenim navodima tuženika potrebno je naglasiti da su isti neosnovani. Ovo stoga jer je sud prvog stupnja vodio računa o presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-281/2021-2 od 27. travnja 2021. te tumačenjem koje je izražen u navedenoj odluci te sukladno tome je i sačinjen vještački nalaz od 26. travnja 2022., a sve temeljem tumačenja zaključka broj 148. i 153. koji je dat od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
20. S obzirom na iznijeto ukazuje se da je žalba tuženika neosnovana, jer je na sporno pitanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, odredbe kolektivnog ugovora, Zakona o radu te je pravilno sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev tužitelja postavljen sukladno vještačkom nalazu.
21. Zbog iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
22. Neosnovana je i žalba tuženika u dijelu gdje pobija odluku suda prvog stupnja, ističući da je prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a. Suprotno žalbenim navodima potrebno je naglasiti da je pobijana odluka o troškovima parničnog postupka razumljiva i jasna te se ista može ispitati. Sud prvog stupnja je pravilno primjenio odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP- a te Tarife za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), i donio odluku o troškovima parničnog postupka, te se ukazuje da je žalba tuženika neosnovana. Shodno tome kao takvu valjalo je odbiti žalbu tuženika u tom dijelu i odlučiti kao u izreci odluke ovog suda pozivom na odredbu članka 380. točke 2. ZPP- a.
U Splitu, 14. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marija Šimičić
