Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-397/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja AWAZE A/S, (ranije NOVASOL A/S), OIB 87687957339, Virumgardsvej 27, Virum, Kraljevina Danska, zastupani po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici IČ, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 5. ožujka 2024. i izvršene objave 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Martine Sušanj Peršić iz Kastva, poslovni broj Ovrv-11999/2022 od 22. kolovoza 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos u visini od 1.750,00 EUR (tisućusedamstopedeset eura) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 250,00 EUR od 19. srpnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 250,00 EUR od 21. srpnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 750,00 EUR od 21. srpnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 250,00 EUR od 28. srpnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 250,00 EUR od 1. listopada 2017. pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka u iznosu od 762,71 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

III. U preostalom dijelu iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude do iznosa glavnice u visini od 4.717,00 EUR s sporednim davanjima ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Martine Sušanj Peršić iz Kastva, poslovni broj Ovrv-11999/2022 od 22. kolovoza 2022. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.717,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos potraživanja od dospijeća pa do isplate, uz isplatu troška ovršnog postupka uvećanog za sporedna davanja.

2. Povodom prigovora tuženika kao ovršenika, sud je rješenjem od 22. kolovoza 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i donio odluku da će se postupak nastaviti kao povodom prigovor protiv platnog naloga.

3. U daljnjem tijeku parničnog postupka tužitelj je ustrajao kod novčane tražbine koju je činjenično i pravno obrazložio u svom podnesku od 17. travnja 2023. Naveo je da su stranke 27. travnja 2016. zaključile Ugovor o pružanju smještaja (šifra objekta: CKC973) sa pripadajućim Općim uvjetima poslovanja i rokova koji čine sastavni dio ugovora. Prema navedenom ugovoru tuženik je kao i svaki vlasnik kuće za odmor bio obvezan primiti goste koji su rezervirali njegov objekt posredstvom tužitelja.

4. Tuženik je 29. lipnja 2017. raskinuo e-mailom predmetni ugovor, koji raskid se odnosio na 2017. godinu, koje postupanje je smatrao da je protivno odredbama Općih uvjeta i rokova koji čine sastavni dio ugovora. Pri tome se pozvao na odredbu iz članka 6. Općih uvjeta poslovanja i rokova, gdje je propisano da sve promjene, kao i eventualni raskid ugovora se za narednu sezonu dostavlja u pismenom obliku najkasnije do 31. svibnja tekuće godine. Napomenuo je da citiranom odredbom je predviđeno da raskid ugovora ne nastupa danom dane izjave, već istekom tekuće godine u kojoj se raskid izjavljuje i to pod uvjetom da je izjavljen do 31. svibnja.

5. Nepravovremeni raskid ugovora izjavljen od strane tuženika imao je za posljedicu njegov gubitak na zaradi od rezervacija koje nisu odrađene. Naime, isti nije mogao raspolagati smještajnom jedinicom tuženika u daljnjem tijeku 2017., zbog čega je tuženik u obvezi skladno odredbi članka 6. Općih uvjeta i rokova podmiriti mu sve troškove i to u visini od 250,00 EUR za svaku već potvrđenu rezervaciju te 750,00 EUR za pokrivanje troškova marketinške aktivnosti, kao i naknaditi mu izgubljenu dobit s obzirom da nije mogao raspolagati smještajnom jedinicom tuženika tijekom ugovorenog vremenskog razdoblja.

6. Razlučio je svoje potraživanje na način da je zatražio isplatu s osnove:

a) Izgubljena dobit u iznosu od 719 EUR

za rezervacija br. 4281793, gost EČ, za vremenski period od 17.07. do 26.07. 2017. godine,

Prodajna cijena objekta iznosila je 1.860 EUR, od čega je 1.141 EUR trebala biti zarada tuženika, a 719 EUR zarada tužitelja.

b) Naknada za potvrđenu rezervaciju 4281793 u iznosu od 250 EUR

c) Izgubljena dobit u iznosu od 590 EUR

za rezervaciju br. 4252914, gost BČ, za vremenski period od 26.07. do 02.08. 2017. godine,

Prodajna cijena objekta iznosila je 1.530 EUR, od čega je 940 EUR trebala biti zarada tuženika, a 590 EUR zarada tužitelja.

d) Naknada za potvrđenu rezervaciju 4252914 u iznosu od 250 EUR

e) Izgubljena dobit u iznosu od 512 EUR

za rezervaciju br. 4208185, gosta LČ, za vremenski period od 12.09. do 26.09. 2017 godine,

Prodajna cijena objekta iznosila je 1.409 EUR, od čega je 897 EUR trebala biti zarada tuženika, a 512 EUR zarada tužitelja.

f) Naknada za potvrđenu rezervaciju 4208185 u iznosu od 250 EUR

g) Izgubljen dobit u iznosu od 526 EUR

za rezervaciju br. 4333367, gost AČ za vremenski period od 13.08. do 20.08 2017 godine,

Prodajna cijena objekta iznosila je 1.359 EUR, od čega je 833 EUR trebala biti zarada tuženika, a 526 EUR zarada tužitelja.

h) Naknada za potvrđenu rezervaciju 4333367 u iznosu od 250 EUR

i) Izgubljena dobit u iznosu od 620 EUR

za rezervaciju br. 4261228, gost ĐČ, za vremenski period od 26.08. do 02.09. 2017. godine u iznosu od 620 EUR,

Prodajna cijena objekta iznosila je 1.729 EUR, od čega je 1.109 EUR trebala biti zarada tuženika, a 620 EUR zarada tužitelja.

j) Naknada za potvrđenu rezervaciju 4261228 u iznosu od 250 EUR

k) trošak marketinških aktivnosti u iznosu od 750 EUR zbog izjave o raskidu ugovora suprotno ugovornim odredbama,

7. Stoga je predložio usvajanje postavljenog zahtjeva za isplatom ukupnog iznosa od 4.717,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačno zatraženi iznos od dospijeća pa do isplate, uz daljnju isplatu troškova ovršnog postupka u visini od 1.437,50 kn uvećano za sporedna davanja tekuća od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

8. Tuženik je ustrajao kod navoda prigovora danog tijekom ovršnog postupka u kojem je osporio osnovanost osnova i visinu istaknute novčane tražbine. Naveo je da je 13. lipnja 2017. e-mailom otkazao suradnju tužitelju za 2018., pri čemu je napomenuo da na dan odaslanja e-maila kada je dostavio otkaz ugovora uopće nije bilo predviđeno otvaranje sezone za 2018. Istakao je dobiveno pojašnjenje od strane tužitelja da nije u mogućnosti otkazati ugovor za 2018. jer da je 31. svibnja 2017. protekao rok za pravovremeni otkaz, s obzirom da je 2018. "otvorena" od 8. travnja 2018. Podredno je osporio i zahtjev za isplatom tražbine u valuti.

9. Tijekom parničnog postupka u podnesku od 3. svibnja 2023. tuženik je i nadalje osporavajući zahtjev tužitelja, osporio da bi izjavio raskid ugovora 29. lipnja 2017. te je ustrajao kod učinjenoga 13. lipnja 2017.

10. Neovisno o navedenome, istakao je prigovor zastare, smatrajući da tužitelj de facto potražuje naknadu štete zbog izgubljene dobiti – administrativnih, proizvoljnih i drugih troškova, a za što je člankom 376. stavak 1. ZOO-a propisano da potraživanje takvog vida štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu, odnosno osobu koja je štetu učinila. Kako je ovršni prijedlog podnesen 19. svibnja 2022., smatrao je da je proteklo vrijeme unutar zastarnog roka za pokretanje sudskoga spora.

11. Također, pozvao se na nepoštenost Općih uvjeta poslovanja tužitelja, s obzirom da je akt nejasan te da jasno i detaljno ne upoznaje stranku sa uvjetima poslovanja tužitelja. Posebno je napomenuo da mu takvi Opći uvjeti nisu predani u vrijeme sklapanja samoga ugovora. Napomenuo je da su Opći uvjeti jednostrani akt na čije sastavljanje nije imao utjecaja te da sudionici u obvezno pravnome odnosu su dužni u ostvarivanju svojih prava suzdržavati se od ponašanja kojima bi bilo otežano ispunjenje obveza drugome sudioniku.

12. Tako je naveo da je prema članku 6. Općih uvjeta klijent bio obvezan platiti iznos od 250,00 EUR za svaku već potvrđenu rezervaciju, odnosno 750,00 EUR za pokrivanje marketinške aktivnosti. Takva aktivnost ničim nije dokazana od strane tužitelja, pa niti u vidu nastalih mu troškova unutar istog. Posebno je istaknuo da je u poslovnim knjigama tužitelj navedeni iznos od 750,00 EUR naveo kao naknadu za nepravovremeni otkaz ugovora.

13. Glede određenih cijena, naglasio je da se radi o jednostrano određenoj cijeni koje ovise isključivo o volji tužitelja, a što ima za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Glede troškova premještaja potvrđenih rezervacija smatrao je da tužitelj nije dokazao da bi mu nastali troškovi za takav slijed. Činjenica da je tužitelj poduzeo aktivnost radi premještaja ranije potvrđenih rezervacija i s tim u svezi imao troškove, smatrao je da ničim nije dokazana, a glede izgubljene dobiti istakao je da tužitelj nije dokazao po kojoj cijeni je prodan zamjenski smještaj, s obzirom da postoji mogućnost da se radi o većoj vrijednosti od vrijednosti izgubljene zarade na koju se tužitelj poziva s osnova zaključenog ugovora između stranaka, a što bi moglo voditi zaključku da tužitelj nije imao nikakvih financijski neočekivani gubitak.

14. Smatrao je da tužitelj člankom 6. Općih uvjeta poslovanja se nije vodio načelom savjesnosti i poštenja kao temeljnog načela obveznog prava, s obzirom da kao sudionik ugovornog odnosa nije postupao obzirno, niti je uvažavao interese protivne strane.

15. Iznijete navode i prigovore tuženika tužitelj je u cijelosti otklonio. Istaknuti prigovor zastare smatrao je neosnovanim s obzirom da se ne radi o izvanugovornoj naknadi štete, već o naknadi iz ugovornoga odnosa između stranaka gdje je zakonodavac odredbom članka 230. stavak 2. ZOO-a kod takve ugovorne povrede propisao opći zastarni rok u trajanju od pet godina. cijeneći ranije navedeni zastarni rok, činjenicu da je tuženik raskinuo ugovor 29. lipnja 2017. e-mailom, a da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave predan sudu 19. svibnja 2022., smatrao je da je zahtjev podnesen u za to predviđenom zastarnom roku.

16. Isticanje tuženika da nije imao saznanje o sadržaju Općih uvjeta te da ga isti o njima nije niti informirao, smatrao je u kontradikciji sa sadržajem e-maila tuženika od 29. lipnja 2017. u kojem isti navodi da je svjestan da će uslijed raskida ugovora morati plaćati penale. Naveo je da je sadržaj Općih uvjeta bio otisnut na poleđini samog glavnoga ugovora koji je predan tuženiku po zaključenju ugovora.

17. U odnosu na odredbu članka 6. Općih uvjeta poslovanja smatrao je da je predmetna odredba jasna i u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja. Istakao je da je navedenom odredbom određena jednokratna naknada u visini od 750,00 EUR, kao i iznos od 250,00 EUR po svakoj rezervaciji smještaja. Izričito je navedeno u navedenoj odredbi da je tužitelj pozvan zatražiti isplatu navedenih iznosa od vlasnika smještajne jedinice ukoliko ovaj ne ispuni svoje ugovorne obveze. Smatrao je da se radi o unaprijed definiranim stavkama koje se potražuju upravo kao naknada za neispunjenje ugovorne obveze. Smatrao je da tuženik pogrešno drži da bi se radilo o naknadi nastale mu štete zbog čega bi isti bio pozvan dokazivati da bi takvu štetu pretrpio, kao i visinu tako mu nastale štete.

18. U odnosu na osporenu poštenost takve odredbe Općih uvjeta istakao je da se radi o uobičajenom načinu uređivanja odgovornosti u slučaju neispunjenja preuzete ugovorne obveze jedne od ugovornih strana. Stoga je takvom odredbom smatrao da ne dolazi do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu jedne ugovorne strane ovdje tuženika. Posebno je napomenuo da predmetnim Općim uvjetima je tuženik kao vlasnik smještajne jedinice ostvarivao pravo na profit i pod povoljnim uvjetima i to na način da je skladno napadanim Općim uvjetima tužitelj bio obvezan unaprijed mu isplaćivati zaradu od rezervacije, kao i njegovu zaradu i u slučaju otkaza rezervacije od strane gosta koji ne bi odsjeo u smještajnoj jedinici u vlasništvu tuženika.

19. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te saslušanjem svjedoka SČ.Pproveo je dokaz čitanjem Ugovora o pružanju smještaja (šifra objekta:CKC973) te Općih uvjeta poslovanja i rokova. Također, proveo je dokaz uvidom u preostalu opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.

20. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih ukupno, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim

21. Između stranaka sporno je pitanje osnovanosti osnova i visine postavljenog zahtjeva, činjenica je li tuženik prilikom zaključenja ugovora sa tužiteljem primio Opće uvjete poslovanja i rokova, odnosno je li s njima bio upoznat do trenutka prekida ugovora, s tim u svezi sporno je pitanje valjanosti odredaba Općih uvjeta i rokova koje tužitelj smatra da valja primijeniti u konkretnom slučaju, posebno odredbe članka 6.

22. U odnosu na sam zahtjev za isplatom koji se odnosi na isplatu naknada u visini od 250,00 EUR po rezervaciji, odnosno naknade u visini od 750,00 EUR, sve skladno odredbe članka 6. citiranih Općih uvjeta i rokova, sporno je pitanje kao što je ranije navedeno valjanosti navedenih Općih uvjeta i rokova, a u odnosu na zahtjev za naknadom izmakle dobiti sporno je li tužitelj uopće imao izmaklu dobit zbog otkaza tuženika te podredno visina same izmakle dobiti.

23. Također, sporno je pitanje zastare potraživanja tužitelja.

24. Nije sporno između stranaka da je tuženik kao vlasnik nekretnine sa tužiteljem zaključio ugovor 27. travnja 2016. temeljem kojeg je tijekom 2016. iznajmljivao svoju nekretninu turistima, kao i da je u određenom trenutku nakon zaključenja ugovora raskinuo predmetni ugovor i to e-mail porukom.

25. Iako se u svom prigovoru tuženik pozvao na raskid ugovora temeljem kojeg bi se nekretnina iznajmljivala tijekom 2018., a što da je učinio e-mail porukom od 13. lipnja 2017., nakon što je tužitelj predočio e-mail istoga od 29. lipnja 2017. nije sporio da je predmetnim e-mailom otkazao svu poslovnu suradnju i za tekuću godinu, dakle 2017. na koju se i odnosi tražbina tužitelja.

26. Slijedom navedenog, sud se u obrazloženju svoje odluke nije referirao na prethodni e-mail tuženika upućen tužitelju 13. lipnja 2017., s obzirom da se sadržaj istoga odnosio na buduću suradnju i poslovanje tijekom 2018. koja nije relevantna za ishod ovosudnoga spora, a ujedno bi bilo i nelogično takvo postupanje s obzirom da je daljnjim e-mailom od 29. lipnja 2017. tuženik iskazao volju za otkazivanjem poslovne suradnje sa tužiteljem i za tu tekuću 2017., što obuhvaća i buduće razdoblje.

27. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svom stranačkom iskazu naveo da je vezano za suradnju i zaključenje predmetnoga ugovora kontaktirao sa zaposlenicom tužitelja gospođom UČM. Pretežno se radilo o usmenom razgovoru, a dijelom i putem korespodencije. Istakao je da je u razgovoru suradnja zvučala vrlo primamljivo, da je bio zadovoljan mogućom popunjenošću nekretnine te mu se činio sadržaj dogovora vrlo profitabilan. Sam ugovor predočen mu je sastavljen u vidu obrasca kojeg je ispunila gospođa DČ pred njime i predala mu na potpisivanje.

28. Istakao je da je imao osjećaj da gospođa DČ očekuje da odmah istoga trenutka potpiše ugovor što je on i učinio, razumjevši trenutak koji je već ulazio u razdoblje bookinga za daljnji dio sezone, a što je iziskivalo potrebu angažmana tužitelja radi bukiranja nekretnina. Napomenuo je da prilikom potpisivanja predmetnoga ugovora koji je bio na obrascu gospođa DČ predala mu je primjerak ugovora bez primjerka Općih uvjeta poslovanja i rokova. Sjećao se da mu je navela da će mu naknadno dostaviti cjelokupni "paket", što nije učinila. Nije se posebno izjašnjavala o čemu se radilo te je on zaključio da bi se radilo o promotivnom materijalu.

29. Iako je pročitao sadržaj ugovora jer "baš lako ne potpisuje akte", istakao je da nije zamijetio sadržaj vezan za raskid ugovora. Sjećao se jedino da je u ugovoru bila navedena obveza plaćanja penala u iznosu od 750,00 EUR u slučaju raskida ugovora, na što mu je ukazala i sama gospođa.

30. Iako nije bio zadovoljan sa predloženim cijenama smještaja, iste je prihvatio kao i argumentaciju da se radi o početku suradnje te da će s vremenom doći do promjena na navedenome planu cijena. Shvatio je da je ugovor zaključio na dvije godine koje su obuhvaćale razdoblje 2016. i 2017. Nezadovoljan zaradom za koju je smatrao da je mogla biti puno veća, kao i svojim obvezama za buduće razdoblje, raskinuo je predmetni ugovor.

31. Saslušani svjedok SČ navela je u iskazu da je zaposlena kod tužitelja od 2008. te da je u svom radu prošla kroz više odjela tužitelja pa je tako radila u Odjelu službene podrške, financija, pritužbi te Odjelu premještaja smještaja.

32. Sjećala se da je u prethodnom razdoblj,u kada datira i sam ugovor stranaka, tužitelj poslovao na način da je izdavao ugovore sačinjene u obliku formulara koji su se po razgovoru stranaka popunjavali. Objasnila je da se radi o de facto indigo papiru, zbog čega je s jedne strane bio sadržaj ugovora, a na poleđini su se nalazili Opći uvjeti poslovanja i rokovi. U međuvremenu je tvrtka započela sa praksom zaključivanja e-ugovora, te se odustalo od opisanih formulara.

33. Nakon što joj je predočen ugovor zaključen između stranaka, prepoznala je ugovor u obliku formulara te je napomenula da je na poleđini istoga bio tiskan sadržaj Općih uvjeta. Izričita je bila u kazivanju da je primjerak takvog ugovora s Općim uvjetima uvijek se predavao po zaključenju ugovora stranci.

34. O samom pregovaranju i zaključenju predmetnog ugovora sa tuženikom nije imala konkretnih saznanja jer u tome nije sudjelovala.

35. Glede situacija kada je trebalo tražiti premještaj smještaja, svjedoku je bilo poznato da je tužitelj goste usmjeravao u druge kapacitete ukoliko je za to bilo slobodnog prostora. Radilo se o situaciji kada je bilo nemoguće koristiti rezerviranu nekretninu, zbog čega je gostu valjalo ponuditi zamjensku nekretninu koja bi odgovarala njegovoj potrebi. Na temelju dokumentacije koju je pregledala bilo joj je poznato da je u konkretnom slučaju od pet rezervacija smještajnog prostora u vlasništvu tužitelja samo u jednom slučaju bilo moguće naći adekvatan zamjenski prostor dok su preostale četiri rezervacije jednostavno otkazane jer nije bilo moguće u tom razdoblju naći zamjenski prostor. Posljedično tome financijski teret je snosio tužitelj s obzirom da nije ostvario predviđenu zaradu realizacijom ranijih rezervacija.

36. Glede same cijene smještaja, svjedok je naveo da u tome osobno nije sudjelovao, iako mu je bilo poznato da se prvotno ugovarala cijena smještaja sa iznajmljivačem, a potom se vršila nadogradnja takve cijene kako bi se formirala konačna prodajna cijena. Svi potrebni podaci o cijenama uključeni su u interni sustav tužitelja – CRM sustav, a u kojem se nalaze i svi podaci iznajmljivača.

37. U odnosu na trošak naknade za pokretanje premještaja gosta, svjedok je istaknuo da se radi de facto o ugovornoj kazni zbog potrebe da se gostu iznađe drugo rješenje smještaja od onog kojeg je ranije rezervirao. Na takvim poslovima rade svi djelatnici tužitelja i takva naknada obuhvaća sve administrativne troškove. Radi se o troškovima koji nastaju angažmanom timova tužitelja koji rade u drugim zemljama, ukoliko se radi o gostima sa tog područja kojima je potrebno iznaći novi smještaj.

38. Glede same visine naknade, istakao je da je to stvar ugovaranja stranaka.

39. Izgubljena zarada tužitelja sagledava se u razlici cijene koja je ugovorena za prvotni smještaj sa gostom sa cijenom zamjenskog smještaja. Pri tome valja pribrojiti po svjedoku i određeni popust koji gost zahtijeva zbog nastale situacije.

40. skaz saslušanog svjedoka, ovaj sud je ocijenio objektivnim, životnim i istinitim. Posebno valja napomenuti da se radi o svjedoku koji iako nije sudjelovao u pregovorima sa tuženikom prethodno zaključenju ugovora, isti je obavljao poslove u različitim odjelima tužitelja te ima relevantna saznanja posebno o načinu zaključivanja ugovornog odnosa u kritično vrijeme.

41. Stranački iskaz tužitelja, sud je u pretežitom dijelu cijenio objektivnim, logičkim i istinitim. Dio kazivanja tužitelja u kojem je tužitelj isticao da mu uz ugovor kojeg je zaključio sa tužiteljem 2016. nisu dostavljeni i Opći uvjeti poslovanja i rokovi, ovaj sud nije cijenio istinitim.

42. Iz iskaza saslušanoga svjedoka utvrđeno je, a što je tužitelj s obzirom na tehničke mogućnosti pokušao dokazati i priloženom dokumentacijom u spisu, da se zaključivao ugovor na formularu koji je sadržavao ugovorne stavke između ugovornih strana, a na poleđini su bili Opći uvjeti poslovanja i rokovi.

43. Da je takav cjelokupan sadržaj predan u kritično vrijeme po zaključenju ugovora i samom tuženiku proizlazi i iz njegovog e-maila kojeg je dostavio tužitelju 29. lipnja 2017. u kojem je tuženik isticao saznanja o mogućem podmirenju "penala" za koju obvezu je istakao u e-mailu da se "sjeća iz ugovora".

44. Valja istaći da takav sadržaj nije naveden u samome ugovoru koji je zaključen između tužitelja i tuženika kao vlasnika kuće/apartmana za odmor pod šifrom U, već je takav sadržaj naveden upravo u odredbama Općih uvjeta poslovanja i rokova (članak 6.).

45. Stoga ovaj sud zaključuje da je tuženik takva saznanja o mogućem plaćanju naknade isključivo mogao crpsti iz predmetnih Općih uvjeta koji su mu predani uz sam ugovor po potpisivanju.

46. Podredno se ističe da je svjedok izričito kazivao da je u kritično vrijeme poslovanje tužitelja se upravo i realiziralo na način da je ugovorne odnose zaključivao sa klijentima izradom ugovora na predviđenome formularu koji je na poleđini sadržavao "Opće uvjete poslovanja i rokove".

47. Iz ranije citiranog e-maila proizlazi namjera tuženika da otkaže poslovnu suradnju sa tužiteljem ne samo za 2018. kako je to razvidno iz samog početka sadržaja e-maila već i za predstojeću sezonu 2017.

48. Prava i obveze ugovornih strana regulirana su zaključenim ugovorom između istih, pri čemu valja navesti da je potpisom predmetnog ugovora tuženik kao ugovorna strana izjavio suglasnost da razumije prava i obveze istaknute u Općim uvjetima i rokovima otisnutim na poleđini predmetnoga ugovora.

49. U članku 6. citiranih Općih uvjeta i rokova propisano je da se ugovor između vlasnika smještajne jedinice i tužitelja automatski produljuje do trenutka u kojem jedna od ugovornih strana ne raskine ugovor, a sve promjene, kao i eventualni raskid ugovora za narednu sezonu dostavlja se u pismenom obliku putem elektroničke pošte ili preporučeno poštanskom pošiljkom najkasnije do 31. svibnja tekuće godine. U slučaju pravovremene najave raskida suradnje za narednu godinu, sva prava i obveze koje proizlaze iz ugovora prestaju biti važeće završetkom tekuće godine, dok je u slučaju nepravovremenoga raskida suradnje vlasnik dužan podmiriti naknadu za operativne i marketinške troškove u visini od 750,00 EUR.

50. U odredbi članka 6.2. regulirano je pitanje troškova premještaja u kojem se navodi da ukoliko vlasnikovim nepoštivanjem ugovornih obveza dođe do premještaja opcija i/ili rezervacija, troškove istih snositi će vlasnik u cijelosti (izgubljena dobit u vidu razlike u cijene zamjenske smještajne jedinice te ostali mogući troškovi). Također, vlasnik je dužan podmiriti naknadu za pokretanje premještaja u visini od 250,00 EUR po svakoj opciji i/ili rezervaciji.

51. Navedeni sadržaj Općih uvjeta i rokova regulirao je situaciju prestanka ugovornog odnosa jednostranom odlukom ugovorne strane, kao i uvjete koje je bilo potrebno zadovoljiti u slučaju takvog prestanka ugovornog odnosa. Također, regulirane su prava i obveze ugovornih strana u slučaju prestanka takvog ugovornog odnosa gdje se razlikuje nepravovremeni i pravovremeni prestanak ugovornog odnosa na temelju jednostrane odluke ugovorne strane.

52. Isticanje tuženika da u konkretnom slučaju ne bi bile primjenjive odredbe Općih uvjeta i rokova s obzirom na njihovu pravnu nevaljanost jer su takvi Opći uvjeti poslovanja nepošteni i nejasni te isti s njima nije bio upoznat na jasan i detaljan način prethodno sklapanju ugovora, a što bi imalo za posljedicu otežano ispunjenje obveza tužitelja kao drugog sudionika ugovornog odnosa s obzirom da nisu uvaženi njegovi interesi, zbog čega je smatrao da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, ovaj sud nije smatrao osnovanim.

53. Suprotno stavu tuženika, ovaj sud smatra da je tužitelj prilikom zaključenja predmetnoga ugovora bio upoznat sa svojim pravima i obvezama o čemu je isti detaljno kazivao u svom stranačkom iskazu, a o kojem sadržaju je razgovarao sa djelatnikom tužitelja UČM. Iz njegovog kazivanja proizlazi da mu je sadržaj suradnje u potpunosti objašnjen te da je zaključio na temelju kazivanja i objašnjenja djelatnika tužitelja da se radilo o profitabilnom sadržaju koji bi mu omogućavao zaradu. Istome je predočen sadržaj ugovora kojeg je pročitao pažljivo s obzirom da "ne potpisuje lako akte". Bio je upoznat kako je istaknuo i sa ne samo svojim pravima već i obvezama. Istome je kao što je ranije navedeno bio predan formular koji je na poleđini sadržavao Opće uvjete poslovanja i rokove.

54. Valja istaći da ZOO kao lex generalis regulira ugovorne odnose, pa tako i pravo na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba te pravo na restituciju oštećene ugovorne strane. Međutim, u vrijeme zaključenja ugovornog odnosa između stranaka valja cijeniti da je i kod ovakve vrste ugovora zaštita ugovorne strane – potrošača bila regulirana i odredbama ZZP-a kao lex specialis. Naime, navedeni zakonski propis regulirao je pitanje nepoštenih ugovornih odredbi u trgovačkim ugovorima u odnosu na odredbe ZOO-a kojim je to pitanje regulirano na razini općeg propisa. ZZP-om je propisano da nije dopušteno ocjenjivati je li ugovorna odredba nepoštena ako se radi o jasnoj, lako razumljivoj i uočljivoj ugovornoj odredbi.

55. Stoga je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno cijeniti je li odredba Općih uvjeta na koje upiru stranke (članak 6) bila razumljiva tužitelju, a prethodno jasna i uočljiva, posljedično čemu je li ista poštena u smislu ranije navedenog zakonskog propisa.

56. Sama odredba članka 6. Općih uvjeta i rokova koja sadrži regulaciju vremenskog ograničenja (6.1.) i regulaciju troškova premještaja (točka 6.2.) po stavu ovog suda je jasna, uočljiva i u potpunosti razumljiva osobi koja se susreće sa takvim sadržajem.

57. Iz navedenoga sadržaja razvidno je da prilikom prekida ugovornog odnosa koji se navodi kao raskid ugovora valja postupiti na određeni propisan način u smislu da je o tome potrebno pismeno izvijestiti protustranku do točno određenog vremenskoga roka i to za točno određeno razdoblje na koje se odnosi navedeni prestanak ugovornog odnosa. Ugovorna strana je bila pozvana najkasnije do 31. svibnja tekuće godine izvijestiti protustranku o prestanku ugovornoga odnosa, koji prestanak bi se odnosio za narednu sezonu.

58. Jasno je obrazložena situacija u slučaju nepravovremenog prestanka ugovornog odnosa, na način da su točno navedene obveze ugovorne strane koja to čini, kao i njezina prava u slučaju pravovremenog izjavljivanja prestanka ugovornog odnosa. U slučaju pravovremene najave, ugovorna strana zadržava sva svoja prava koja proizlaze iz ugovora, a ista prestaju kao i obveze, završetkom tekuće godine, dok u slučaju nepravovremenog raskida suradnje ugovorna strana je dužna podmiriti naknadu za operativne i marketinške troškove u vidu od 750,00 EUR.

59. Takav sadržaj po mišljenju ovoga suda uobičajen je kod ovakve vrste ugovornog odnosa te predmetnom odredbom članka 6. (6.1.) tuženik kao ugovaratelj nije mogao biti doveden u stanje da ne razumije posljedice koje će eventualno trpiti takvim postupanjem.

60. Tim više valja istaći da je sam tuženik u svom e-mailu od 29. lipnja 2017. iskazao razumijevanje da mu je nametnuta u takvoj situaciji obveza plaćanja "penala".

61. U konkretnom slučaju valja cijeniti vrstu ugovornog odnosa kojeg su stranke zaključile, a temeljem kojeg je tuženik kao vlasnik nekretnine putem tužitelja iznajmljivao tijekom sezone istu turistima. Stranke su iz navedenog ugovornog odnosa crpile svoje prava, ali i obveze koje su se ticale kada govorimo o tuženiku o davanju na korištenje nekretnine, a tužitelj je za takav smještaj gostiju u nekretnini tuženika istome bio obvezan isplatiti određenu naknadu koja je bila dogovorena između stranaka. Tome u prilog kazuje sam tužitelj koji je isticao da je prihvatio ponuđenu cijenu za ugovorno razdoblje iako je smatrao da je ista mogla biti nešto viša, kao i argumentaciju tužitelja da će s vremenom trajanja njihovog ugovornog odnosa biti moguće na tržištu ostvariti i veću zaradu i time isplatiti tuženiku kao vlasniku nekretnine znatniju naknadu.

62. Mišljenje je ovoga suda je sasvim životno i logično, a što je i regulirano člankom 6. Općih uvjeta, da pojedina ugovorna strana može jednostranom izjavom zatražiti prestanak takvog ugovornog odnosa, što je tužitelj i učinio u konkretnom slučaju, ali pod određenim uvjetima koji su bili i navedeni u Općim uvjetima. Također je životno i logički da u situaciji nemogućnosti smještaja gostiju koji su rezervirali kapacitete tuženika kao vlasnika nekretnine je bilo potrebno iznaći zamjenski smještaj istima, a što je imalo za posljedicu angažman tužitelja koji je obavljao poslove bookinga.

63. Navedeni slijed ne samo da je uobičajen, već je prosječno inteligentnom čovjeku razumljiv i logičan, zbog čega ovaj sud smatra da sadržajno odredba članka 6. Općih uvjeta nije mogla biti nerazumljiva tužitelju.

64. Slijedom navedenog, u odnosu na navedeni sadržaj Općih uvjeta poslovanja i rokova ovaj sud cijeni da je tužitelj mogao i morao biti svjestan potrebe da točno do određenog vremenskog razdoblja izvijesti tužitelja o namjeri raskida ugovornog odnosa jer će u protivnom kako je to i navedeno u ranije citiranom članku Općih uvjeta raditi se o nepravovremenoj aktivnosti koja za sobom povlači i plaćanje određenih novčanih iznosa čija visina i razlog plaćanja su bili u potpunosti poznati ugovornim stranama.

65. Stoga valja cijeniti da je navedena odredba Općih uvjeta jasna, uočljiva i lako razumljiva, što ima za posljedicu nemogućnost njezinog ocjenjivanja u vidu je li ona poštena kako to smatra tuženik.

66. Podredno se ističe da je sud prilikom ranije ocjene cijenio samo odredbu članka 6. Općih uvjeta s obzirom da je ista relevantna za predmetni slučaj. Valja istaći da se prilikom pozivanja ne nepoštenost odredbi Općih uvjeta tuženik konkretno izjasnio o članku 6., dok je u preostalom dijelu bio vrlo paušalan i neodređen, zbog čega nije bilo moguće ocijeniti takav zahtjev.

67. Iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu, utvrđeno je da je tužitelj za predmetnu nekretninu tuženika u sezoni 2017. u trenutku odaslanja e-maila od strane tuženika 29. lipnja 2017. imao ugovorene rezervacije broj 4281793, broj 4252914, broj 4208185, broj 4333367 i broj 4261228.

68. Iz iskaza saslušanog svjedoka SČ utvrđeno je da je tužitelj za goste koji su rezervirali navedenu nekretninu pod ranije navedenim brojevima rezervacija uslijed postupanja tužitelja bio pozvan tražiti zamjenski smještaj. Činjenica da je samo u jednom slučaju nađen zamjenski smještaj gostu, dok u svim preostalim slučajevima nije nađen, istaknuta je od strane svjedoka.

69. Kao što je ranije navedeno, stranke su se nalazile temeljem zaključenog ugovora iz 2016. u ugovornom odnosu te je njihovo postupanje vezano za taj ugovorni odnos bilo regulirano ne samo samim sadržajem ugovora, već i Općim uvjetima poslovanja i rokovima tužitelja.

70. Tužitelj, iako je bio pozvan zatražiti jednostranom pismenom izjavom raskid ugovornog odnosa, isti je to učinio protivno odredbi članka 6. Općih uvjeta poslovanja i rokova tužitelja, s obzirom da je takvo svoje očitovanje iznio nakon 31. svibnja i to obuhvaćajući razdoblje iste godine kada je i dana izjava, što je bilo protivno ranije citiranoj odredbe Općih uvjeta.

71. Naime, prema navedenoj odredbi, ugovorna strana je do 31. svibnja tekuće godine mogla se izjasniti o prestanku ugovornog odnosa, zbog čega tužitelj ne bi vršio bukiranje smještaja za slijedeću godinu.

72. Dakle, ukoliko je izjava pismenim putem kako je to tuženik učinio e- mailom uslijedila tijekom 2017., sadržaj izjave bi se odnosio na slijedeću 2018.

73. Tuženik je upravo suprotno Općim uvjetima poslovanja i rokovima tužitelja svoju izjavu o prestanku ugovornoga odnosa dao nakon 31. svibnja i to za tekuću godinu što nije bilo moguće učiniti skladno Općim uvjetima poslovanja i rokova.

74. Stoga je cijeneći sadržaj Općih uvjeta za zaključiti da se radilo o nepravovremenom "raskidu suradnje" između stranaka.

75. Skladno odredbi članka 6.1. tuženik je u takvoj situaciji bio pozvan podmiriti naknadu tužitelju za operativne i marketinške troškove u visini od 750,00 EUR. Također, s obzirom na potrebu organizacije iznalaženja novog smještaja za goste koji su rezervirali nekretninu tuženika, isti je bio u obvezi skladno odredbi članka 6.2. podmiriti naknadu za pokretanje premještaja u visini od 250,00 EUR po svakoj rezervaciji.

76. Činjenica je li sam postupak realizacije zamjenskog smještaja uspio ili nije, je sasvim irelevantna za proizašlu obvezu tuženika iz navedene odredbe Općih uvjeta i rokova. Radi se naime o naknadi za pokretanje postupka premještaja, a ne o samom trošku premještaja koji, kako to ispravno ističe tuženik ne mora biti i realiziran.

77. Životno je i logički da ukoliko tuženik više nije želio svoju nekretninu koristiti za smještaj gostiju tijekom sezone 2017., tužitelj je već ranije potvrđene rezervacije navedenoga smještaja morao stornirati i ponuditi gostu drugi prostor. Iz iskaza svjedoka SČ utvrđeno je da se na takvim poslovima angažiraju svi zaposleni djelatnici tužitelja, kao i vanjski suradnici izvan Republike Hrvatske ovisno o provenijenciji gosta, a što predstavlja konkretan opseg posla za što je tužitelj Općim uvjetima i rokovima odredio naknadu na koju je tužitelj pristao potpisom samoga ugovora.

78. Slijedom navedenog, tuženik je u obvezi podmiriti tužitelju zatraženi iznos naknade u visini od 750,00 EUR zbog nepravovremenog raskida ugovornog odnosa, kao i daljnje iznose naknade za pokretanje premještaja svake ranije rezervacije u visini od 250,00 EUR, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 1.000,00 EUR što predstavlja zbroj četiri rezervacije po 250,00 EUR. Uz naknadu u visini od 750,00 EUR, sveukupno je u obvezi isplatiti tužitelju s ranije navedene osnove ukupan iznos u visini od 1.750,00 EUR.

79. Na dosuđene iznose od 750,00 EUR, odnosno pojedinačnih 250,00 EUR tuženik je u obvezi isplatiti i zateznu kamatu temeljem odredbe članka 29. ZOO-a tekuću od dospijeća pa do isplate. Tijek dospijeća između stranaka nije sporan te ga sud nije posebno obrazlagao.

80. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. izreke presude.

81. Tužitelj je osim podmirenja ranije navedenih naknada zatražio i naknadu štete i to u vidu izmakle dobiti, smatrajući da nije ostvario određenu zaradu na temelju realiziranih rezervacija smještaja i to upravo zbog postupanja tužitelja.

82. S osnove utvrđene rezervacije broj 4281793 potraživao je izmaklu dobit u visini od 719,00 EUR, s osnove potvrđene rezervacije broj 4252914 potraživao je izgubljenu dobit u visini od 590,00 EUR, s osnove rezervacije broj 4208185 potraživao je izgubljenu dobit u iznosu od 512,00 EUR, s osnove rezervacije broj 4333367 potraživao je s iste osnove iznos u visini od 526,00 EUR, s osnove rezervacije broj 4261228 potraživao je iznos od 620,00 EUR.

83. Glede visine izmakle dobiti, tužitelj se pozvao na kazivanje svjedoka SČ kao dokaza visine.

84. U svom iskazu, svjedok je iskazao da je bio upoznat sa traženjem zamjenskog smještaja za goste koji su ranije rezervirali nekretnine tuženika od čega je realiziran samo jedan zamjenski smještaj, dok u svim ostalim slučajevima nije bilo moguće realizirati zamjenski smještaj zbog čega su preostale četiri rezervacije otkazane.

85. Glede same visine zarade koju je tužitelj trebao ostvariti s osnove utvrđenih rezervacija i potom boravka gostiju u navedenom smještaju da nije došlo do raskida ugovora od strane tuženika, svjedok se nije izjasnio. Istakao je da bi bilo potrebno koristiti se podacima CRM sustava tužitelja kao internog sustava gdje su navedene sve cijene i sami iznajmljivači.

86. U odnosu na realizirani zamjenski smještaj za jednu rezervaciju, istakao je da bi se izgubljena zarada odnosila na razliku u cijeni koja je ugovorena za prvotnu rezervaciju sa gostom od cijene zamjenskog smještaja, pri čemu valja cijeniti i određene popuste koji se u takvim situacijama znaju dati gostu.

87. Kada govorimo o obujmu i visini izmakle dobiti kao vida imovinske štete, valja poći od odredbe članka 1089. ZOO-a gdje je zakonodavac propisao da pri ocjeni visine izmakle koristi se uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno, u konkretnom slučaju određenom radnjom ugovorne strane.

88. Zakonodavac de facto u odredbi članka 1046. citiranog zakona izmaklu dobit određuje kao spriječavanje povećanja nečije imovine. Kao pretpostavke koje valja cijeniti je svakako nužnost postojanja namjere stjecanja takve dobiti, koja se zbog postupanja određene osobe izjalovila, pri čemu nije dovoljna samo mogućnost koja bi postojala da dođe do povećanja takve imovine. Potrebno je postojanje objektivne vjerojatnosti da bi se zaista stekao dobitak, da nije u tome osoba bila spriječena.

89. S obzirom da je tužitelj dokazao potvrđene rezervacije dokumentacijom koja prileži spisu, a što niti sam tuženik ne spori, ovaj sud cijeni da je tužitelj dokazao namjeru stjecanja koristi, odnosno zarade koju bi stekao da je smještaj svakog gosta po rezervaciji u za to ugovoreno razdoblje bilo realiziran. Naime, stranke su i imale zaključeni ugovor zbog ostvarivanja imovinske koristi u vidu zarade od iznajmljivanja nekretnine u vlasništvu tuženika za vrijeme sezone.

90. Stoga je izvjesno po stavu ovoga suda da bi u uobičajenim uvjetima, a da tuženik nije raskinuo ugovor, te 2017. bio realiziran rezervirani smještaj i stranke bi ostvarile određenu imovinsku korist.

91. Stoga bi tužitelju svakako pripadalo pravo na naknadu izmakle dobiti.

92. Međutim, tužitelj je radi uspjeha sa tako postavljenim zahtjevom bio pozvan dokazati visinu samoga zahtjeva, koju je tuženik osporio.

93. Iz dokumentacije koja prileži spisu, odnosno potvrđene rezervacije utvrđena je ukupna prodajna cijena, pa je tako za rezervaciju broj 4281793 ista iznosila 1.141,00 EUR, za rezervaciju broj 4252914 prodajna cijena je iznosila 1.530,00 EUR, za rezervaciju broj 4208185 ista je iznosila 1.409,00 EUR, dok je za rezervaciju broj 433367 iznosila 1.359,00 EUR te za rezervaciju broj 4261228 iznos od 1.729,00 EUR.

94. Tužitelj je postavljenim zahtjevom zatražio isplatu svog udjela u navedenoj zaradi i isti označio postavljenim zahtjevom za isplatom za svaku rezervaciju.

95. Valja istaći da niti iz sadržaja ugovora koji su stranke zaključile tijekom 2016., a niti iz sadržaja Općih uvjeta poslovanja i rokova tužitelja nije bilo moguće utvrditi od ukupne cijene prodaje koliko pripada tužitelju, a koliko tuženiku.

96. Iz iskaza tužitelja za zaključiti je da su stranke ugovorile cijene pa samim time i udio u zaradi svake ugovorne strane, međutim tijekom postupka takav slijed nije dokazan u vidu pružene dokumentacije, odnosno određenoga cijenika ili drugog oblika prikaza takve zarade.

97. Isticanje tužitelja da bi se visina izmakle dobiti mogla dokazati personalnim dokazima, ovaj sud nije cijenio osnovanim. Posebno valja istaći da je i po prijedlogu saslušani svjedok SČ istaknuo da nema osobnih saznanja o navedenim vrijednostima koje su stranke ugovorile.

98. Slijedom navedenog, a posebno kada je to tuženik u cijelosti osporio, tužitelj je bio dužan detaljno ne samo obrazložiti nego pružiti dokaz o svakoj pojedinoj zatraženoj stavki isplate s osnove izmakle dobiti, što nije učinio tijekom postupka.

99. Sud utvrđuje stranačku istinu, a ne materijalnu, stoga su stranke dužne predlagati provođenje dokaza što je u konkretnom slučaju u smjeru utvrđivanja visine izmakle dobiti tuženik propustio.

100. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 221. a. ZPP-a cijeneći načelo tereta dokazivanja tužitelj je odbijen sa dijelom zahtjeva koji se odnosi na naknadu izmakle dobiti.

101. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku III. izreke presude.

102. Podredno se ističe da je tužitelj za uspješni zamjenski smještaj trebao visinu dokazati i u smislu razlike između cijene zamjenskog smještaja i prvotnog smještaja kako to ističe tuženik, što je također porpušteno dokazati.

103. Prigovor zastare ovaj sud je smatrao u cijelosti neosnovanim. U konkretnom slučaju radi se o povredi ugovorne obveze, a ne o naknadi izvanugovorne štete. Tražbina izmakle dobiti također je nastala povredom ugovorne obveze, zbog čega zastaru valja sagledavati kroz opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom članka 225. ZOO-a. Cijeneći vrijeme kada je tuženik raskinuo ugovor e-mailom i vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga za zaključiti je da nije protekao petogodišnji rok određen zakonom.

104. Tužitelju je srazmjerno uspjehu u sporu dosuđena naknada troška temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a. Pri tome je sud cijenio uspjeh u sporu svake stranke. Kada se cijeni ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, tužitelj je uspio sa osnovom postavljenog zahtjeva u cijelosti, a 38 % sa visinom postavljenog zahtjeva. Njegov uspjeh je tako u sporu u odnosu na tuženika 69 %, dok je tuženikov 31 % s obzirom da nije uspio sa osnovom, ali je uspio sa visinom u 62 %. Kada se oduzme tuženikov uspjeh od tužiteljevog uspjeha, konačno se utvrdi uspjeh tužitelja u postupku koji iznosi 38 %.

105. Cijeneći uspjeh tužitelja u sporu dosuđen mu je trošak prema troškovniku koji prileži spisu, a koji se sastoji od sastava podneska 17. travnja 2023., 5. listopada 2023., 17. listopada 2023., 18. listopada 2023. te zastupanja na ročištima 27. lipnja 2024., 15. listopada 2024. i 5. ožujka 2025., sve prema Tarifi 8/1 i 9/ 1 Tarife, iznos PDV-a u visini od 25 % te uplaćene sudske pristojbe na presudu prema Zakonu o sudskim pristojbama. Tužitelju je dosuđeni trošak nastao tijekom ovršnog postupka, a koji se sastoji od dosude troška prema rješenju javnog bilježnika srazmjerno uspjehu u sporu.

106. Prilikom dosuđivanja ovršnog troška sud je cijenio Zaključak sa sastanka VS RH s građanskim odjelima županijskih sudova od 2. lipnja 2017. u kojem s obzirom na vrstu spora valja dosuđivati zajednički trošak parničnog i ovršnog postupka, a sporedna davanja teku na oba troška od presuđenja.

107. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 762,71 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

108. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku II. izreke presude.

U Rijeci, 14. svibnja 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika