Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: P-208/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice UN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv prvotuženog ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženog EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženog TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Kmet, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi utvrđivanja ugovora o darivanju ništetnim, nakon održane glavne i javne rasprave 7. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika uz punomoćnika, a presude javno objavljene dana 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen dana 3. srpnja 2017. godine između prvotuženika kao darovatelja ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s jedne strane i obdarenika drugotuženog EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženog TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s druge strane, kojim su obdarenicima darovane nekretnine i to u polovini dijela što predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice, a upisane su u Zemljišnoknjižni odjel Slavonski Brod, Općinski sud Slavonski Brod i to: k. o. [katastarska općina], z.k. 893, k. č. br. [katastarska čestica] [adresa]² i to Dvorište površine 396 m² Kuća br. 26 A površine 56 m² k. č. br. [katastarska čestica] Put Izište ukupne površine 24 m².

II Temeljem ove presude uspostavlja se ranije zemljišnoknjižno stanje u zemljišnoknjižnom ulošku Zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod, Općinski sud Slavonski Brod i to:

– k. o. [katastarska općina], z.k. 893,

– k. č. [katastarska čestica] [adresa]² i to

Dvorište površine 396 m²

Kuća br. 26 A površine 56 m²

- k. č. [katastarska čestica] Put Izište ukupne površine 24 m²,

tako da izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama svake katastarske čestice u 1/2 dijela s imena obdarenika drugotuženog EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženog TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istodobni upis na ime tužiteljice UN, rođ. U iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] što predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice.

III. Temeljem ove presude uspostavlja se ranije zemljišnoknjižno stanje u zemljišnoknjižnim ulošcima Zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod, Općinski sud Slavonski Brod i to:

- k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška],

- k. č. br. [katastarska čestica] [adresa]² i to

Dvorište površine 396 m²

Kuća br. 26 A površine 56 m²

- k. č. br. [katastarska čestica] Put Izište ukupne površine 24 m²,

briše se Uknjižba osobne služnosti - prava stanovanja uspostavljena temeljem ništetnog Ugovora o darovanju sklopljen dana 3. srpnja 2017. godine u korist prvotuženika kao darovatelja ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno nadoknade troškove parničnog postupka po odluci suda sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena i to sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.496,22 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, koja teče od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi kako su ona i prvotuženik sklopili brak dana 5. lipnja 1990. u Kulini, Bosna i Hercegovina, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Kulina za 1990. godinu pod rednim brojem 11. Brak je razveden presudom Osnovnog suda u Derventi, Bosna i Hercegovina pod poslovnim brojem: 84 0 P 053596 17 P, krajem 2017. godine. Tužiteljica navodi kako su tijekom braka ona i prvotuženik stekli nekretninu upisanu u Zemljišnoknjižni odjel Slavonski Brod, Općinski sud Slavonski Brod samo na prvotuženika i to nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] [adresa]² i to: Dvorište površine 396 m² i Kuća br. 26 A površine 56 m², k. č. br. [katastarska čestica] Put Izište ukupne površine 24 m². Nadalje navodi kako je prvotuženik dana 3. srpnja 2017. bez njezinog znanja i dopuštenja, Ugovorom o darovanju otuđio nekretnine u cijelosti navedene u toč. 1. predmetne tužbe. Ugovor o darovanju je zaprimljen u Zemljišnim knjigama naslovnog suda dana 7. srpnja 2017. pod brojem Z-6909/2017 i proveden na obdarenike, drugotuženika i trećetuženika. Nekretnine kojima je raspolagao tuženik u 1/2 dijela predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i isti pripada tužiteljici prema članku 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/15., 98/19., dalje u tekstu: ObZ), a samo su se formalno vodile na imenu tuženika. Tužiteljica ističe da je za postojanje darovnog ugovora saznala tijekom svibnja 2022. godine za vrijeme boravka u Hrvatskoj. Tužiteljica navodi kako je navedeni Ugovor o darovanju ništav i prema odredbi čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu ZOO) s obzirom da predmetni ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave obzirom da je darovanje učinjeno bez prave predaje stvari, te ističe da budući je Ugovor o darovanju u toč. 2. ove tužbe sklopljen bez njenog znanja i volje, da je isti ništetan s obzirom na odredbe navedenog čl. 36. ObZ i čl. 66. i 482 st. 2. ZOO. U tužbi je također predložila da s obzirom da se spor vodi oko utvrđivanja suvlasništva na predmetnim nekretninama, da se na istima odredi zabilježba spora, te je isto učinjeno rješenjem ovog suda poslovni broj 16 P- 208/2022-2 od 7. travnja 2022.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode kako se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Ukazuju da je darovanje učinjeno dok još nije presuda o razvodu braka bila pravomoćna, a koja je iskazana s danom 18.1.2018.godine. Još za trajanja braka bilo je govora da će se te nekretnine prepisati sinovima, ne trećim osobama, nego sinovima tužiteljice i prvotuženika. Od srpnja 2017. godine do danas je prošlo gotovo pet godina i nije jasno kako se tužiteljica tek sad sjetila da bi se radilo o bračnoj stečevini na predmetnoj nekretnini, te je tužiteljica imala mogućnost podnijeti tužbu za utvrđenjem bračne stečevine ranije i zatražiti zabilježbu spora. Primarno, obiteljski dogovor je bio da se nekretnine daruju sinovima, na koju okolnost se predlaže saslušati stranke u postupku. Prvotuženik je formalno uveo djecu u posjed iako su i ranije bili u suposjedu predmetne nekretnine s ocem. Ovo na što upire tužiteljica odnosi se na treće osobe, koje nisu nikada bile ranijem posjedu nekretnine. Formalno je to ipak učinjeno izjavom na licu mjesta nakon potpisa ugovora, kojom otac uvodi u posjed daroprimatelje, a na koju okolnost se predlaže saslušati tuženike.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina upisanih su u z. k. ul [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] [adresa]² i to Dvorište površine 396 m² Kuća br. 26 A površine 56 m² k. č. br. [katastarska čestica] Put Izište ukupne površine 24 m² sklopljen dana 3. srpnja 2017. godine između prvotuženika kao darovatelja i drugotuženog EN i trećetuženog TN s druge strane, kojim su obdarenicima darovane nekretnine i to u polovini dijela što predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice. Među strankama je nesporno da su ona i prvotuženik sklopili brak dana 5. lipnja 1990., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Kulina za 1990. godinu pod rednim brojem 11. i da je brak razveden presudom Osnovnog suda u Derventi, Bosna i Hercegovina pod poslovnim brojem: 84 0 P 053596 17 P od 6. prosinca 2017. Nesporno je da je tuženik darovao nekretnine prvotuženiku i drugotuženiku za vrijeme dok brak nije bio pravomoćno razveden. Sporno je među strankama da li je nekretnina bračna stečevina, da li je tužiteljica … 4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave priložene uz tužbu, odgovor na tužbu i podneske i to: povijesni prikaz za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o darovanju od 3. srpnja 2017., izvod iz matične knjige vjenčanih, presudu Osnovnog suda u Derventi, Bosna i Hercegovina pod poslovnim brojem: 84 0 P 053596 17 P od 6. prosinca 2017., saslušani su tužiteljica i tuženici kao stranke u svrhu dokazivanja.

5. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

6. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela kako je brak između nje i bivšeg supruga ĆN razveden 2017.g., a bračna zajednica je prestala još 2015.g. Oni su prije prestanka bračne zajednice živjeli u [adresa] i djeca su nakon razvoda braka ostali živjeti u [adresa]. Kuću u [adresa] zajedno su napravili, kupili su plac i zajedno su je gradili, a u tu kuću su dolazili za praznike i godišnje odmore. Uvijek je bila priča da će bivši suprug i ona živjeti u toj kući kada odu u penziju. Nikada nije bilo govora da bi tu kuću dali djeci, posebno jer oni nisu tu puno ni dolazili i imaju svoj život u Sloveniji. Napominje da stariji sin EN živi u [adresa]. Bilo joj je poznato da je kuća u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo bivšeg supruga ĆN. Nakon razvoda braka nisu pričali o podjeli imovine niti su pokretali postupke utvrđivanja bračne stečevine, ali smatra da ima pravo pokrenuti taj postupak kad god želi. Napominje kako od razvoda braka nije uopće u kontaktu s bivšim suprugom, kao niti sa EN i GN. Da je kuću bivši suprug darovao sinovima saznala je pet godina nakon razvoda braka i to od rođaka koji živi u [adresa]. Smatra da je pola te kuće stečena zajednička imovina u braku, te je zbog toga i pokrenula ovaj postupak. Poznato joj je da u toj kući živi bivši suprug sa svojom novom suprugom. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li su oni ikada živjeli u toj nekretnini, izjavljuje kako nisu živjeli, tu smo dolazili za godišnji odmor. Bračna zajednica je prestala početak 11.mjeseca 2015., a zadnji put bila je u 8.mjesecu 2015.g. kada je bio godišnji odmor, a kuća je bila u cijelosti napravljena, dok je samo donji kat tj. prizemlje bilo u potpunosti opremljeno, bila je napravljena ograda, ali nije bilo fasade na kući, nije bio uveden plin, nije bilo garaže, samo je bio vanjski wc ozidan.

7. Prvotuženik ĆN u svom iskazu u bitnome je naveo kako je brak između njega i i UN razveden je 2017. godine, s tim da je bračna zajednica prestala još 2015. godine kada je ona zapravo otišla od njega. Plac u Vranovcima kupio sam 2002. ili 2003. godine, ne mogu se točno sjetiti, a na placu smo prvo počeli raditi temelj te sam na kraju napravio cijelu kuću, a za to je trebalo oko 10 godina. Plac sam kupio od svojih sredstava koje sam zaradio plaćom, ja sam sam radio, nekada sam znao i posuditi novac, prilikom izgradnje kuće pomagao mi je i brat TN i to na način da mi je znao kupiti ciglu te mi je pomagao i prilikom betoniranja. Pri izgradnji kuće pomagao mi je kum, susjedi kao i moji sinovi i to na način da su svi fizički radili prilikom izgradnje kuće. Ja osporavam da bi polovica kuće bila bračna stečevina tužiteljice jer ona nije pridonijela ništa, ja sam jedini u tom periodu radio te se od moje plaće i školovala djeca, te sam i nju uzdržavao. 2017. godine sklopio sam Ugovor o darovanju kojim sam cijelu kuću darovao svojim sinovima EN i TN. Kada smo im gradili kuću tako smo UN i ja dogovarali da ćemo kuću dati djeci. Kada sam sklapao ugovor sa sinovima ja nisam kontaktirao UN budući da ona nije bila niti dostupna, a kako sam rekao 2015. godine ona je otišla i prestala je bračna zajednica. Koliko se mogu sjetiti UN je zadnji put u [adresa] bila u 8. mjesecu 2015., kuća tada nije bila dovršena u cijelosti, a nije završena ni sada. Nakon što su potpisali ugovor kod javnog bilježnika otišli su u [adresa] i on je rekao djeci to je sada vaše, a on će biti u kući dok je živ. UN je govorila i pred njima to radimo za djecu i to će biti njihovo. Svakako su planirali darovati kuću sinovima, ali nisu stigli za vrijeme trajanja braka jer je UN 2015. otišla.

8. Drugotuženik EN u svom iskazu u bitnome je naveo da kada se kuća u [adresa] gradila brat i on su tada bili mlađi, ali koliko je njemu poznato otac je sam radio te je plaćao stan u kojem su živjeli i gradio je tu kuću, cilj je bio da ode mirovinu te da on i mama žive u toj kući, a pričalo se da će tu kuću naposljetku pokloniti njemu i bratu. 2015. godine majka je napustila bračnu zajednicu, napominje da 9 dan nisu niti znali gdje je, tek se nakon toga javila, nisu imali kontakt s njom, iako je ona znala gdje su oni i mogla ih je kontaktirati. 2017. godine sklopili su ugovor kod javnog bilježnika kojim je otac darovao kuću njemu i bratu, nakon što su sklopili ugovor odveo ih je kući, otvorio vrata i uveo u posjed. Misli kada je ugovor sklopljen da brak još nije bio formalno razveden. Nisu kontaktirali majku kada je ugovor sklopljen, jer kako je već navedeno nisu je mogli kontaktirati jer je ona otišla i nije kontaktirala s njima. Koliko je njemu poznato ona je prvo poslala ocu poruku da će ona sve riješiti u vezi razvoda, ali nije, već je otac pokrenuo razvod u Derventi, ona se nije odazivala na pozive suda, niti je prihvaćala poštu, te se sjećam da je odvjetnik rekao da bar napiše na papir da sve prihvaća da bi se brak mogao razvesti, a koliko je meni poznato mislim da je to i napravila. Poznato mu je da je otac od nekoga posuđivao novac za izgradnju kuće, ali on djecu nije s tim htio opterećivati i rekao je da je naše da se školujemo, a on će to riješiti. Njemu je majka osobno govorila da će kuću pokloniti njemu i bratu, da će ona i otac živjeti u njoj, ali da je kuća naša, jer smo mi njihova djeca. Na poseban upit kada mu je majka govorila da će djeci dati kuću, odgovara da je to govorila od kada je kupljen plac, jer oni su njezina djeca, a njemu nije poznato tko bi naslijedio da roditelji umru, a to ovdje nije situacija.

9. Trećetuženik TN u svom iskazu u bitnome je naveo da kada je kupljen plac on je još bio dijete, ali prilikom odrastanja uvijek je bila priča da će se kuća darovati njemu i bratu. Dolazili su u [adresa] kada je bio godišnji odmor te bi i on pomagao prilikom izgradnje. Otac je jedini bio zaposlen, a koliko mu je poznato i posuđivao je novac za gradnju. Uvijek je bilo govora da se ta kuća njemu i bratu daruje. Kada su sklopili Ugovor o darovanju kod javnog bilježnika otac je njega i brata uveo u posjed, otvorio vrata i pokazao kuću. Nema kontakt s tužiteljicom od razvoda braka roditelja, ona je 2014. - 2015. napustila njih te od kada je otišla, od tada s njom nema kontakt, jer se ona nije javila nikome. On je pomagao prilikom izgradnje kuće koliko je mogao, a pomagali su i brat, otac, stric i drugi članovi obitelji, a prilikom radova majka nije bila na gradilištu već je bila kod naše bake. Majka mu je rekla da će kuća biti njegova i bratova, kada dođu na godišnji da imaju gdje biti.

10. Uvidom u presudu Osnovnog suda u Derventi, Bosna i Hercegovina pod poslovnim brojem: 84 0 P 053596 17 P od 6. prosinca 2017. utvrđeno je kako je ista postala pravomoćna 15. siječnja 2018. godine.

11. Cijeneći iskaze tuženika sud je prihvatio u cijelosti i iste cijeni kao pouzdane i istinite budući da su iskazivali jasno, detaljno, na temelju svojih neposrednih saznanja, a iskazi su u suglasnosti, posebno u dijelu da je tužiteljica govorila da će kuću darovati sinovima.

12. U trenutku zaključenja ugovora prvotuženik je jedini bio upisan kao vlasnik nekretnine. Stoga, u ovom postupku prethodno pitanje je da li je predmetna nekretnina bračna stečevina. Tužiteljica nije pokretala poseban postupak radi utvrđivanja bračne stečevine nakon razvoda braka. Prema čl. 36. Obiteljskog zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Uknjižba prava vlasništva na bračnoj stečevini koja je u naravi nekretnina može se provesti i na temelju prijedloga obaju bračnih drugova koji sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu kojom jedan bračni drug pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga u jednakim dijelovima ili drukčije ako su tako ugovorili. Kako je pvotuženik osporavao da bi predmetna nekretnina bila bračna stečevina, na temelju provedenog dokaznog postupka, tužiteljica nije dokazala omjer udjela u bračnoj stečevini. Posebno je sud cijenio činjenicu da kuća nije u cijelosti kupljena niti napravljena od sredstava ostvarenih radom, te su tuženici iskazivali kako je prvotuženik posuđivao novac za gradnju kuće, kako su njegov brat, prijatelji i rodbina pomagali u izgradnji kuće.

13. Ništetnost ugovora ocjenjuje se prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - dalje u tekstu ZOO („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08, 78/15 - dalje - ZOO), vodeći računa o tome da otuđenje tuđe stvari ne čini pravni posao ništetnim u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, jer stjecatelj stječe pravo na nekretnini upisom njega kao vlasnika sukladno odredbi čl. 115. st. 2. i 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96 i 68/98, 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZVDSP) i čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 96/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK), ako je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige.

14. Prema shvaćanju ovog suda kada je riječ o pravnom poslu sklopljenom po jednom bračnom drugu, predmet kojega je zajednička imovina bračnih drugova, takav pravni posao nije ništetan samo zbog toga što je riječ o zajedničkoj imovini bračnih drugova, već u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla treba procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa. Cijeneći sve okolnosti ovog slučaja sud je ocijenio da su tuženici postupali savjesno, te posebno uzimajući u obzir i njihove iskaze u dijelu da je tužiteljica govorila da će kuću darovati sinovima, a nakon prestanka bračne zajednice nije kontaktirala tuženike niti dolazila na nekretninu koja je predmet ovog spora, stoga sud smatra da su tuženici opravdano mogli zaključiti kako je njezina volja ostala takva da se nekretnina daruje zajedničkoj djeci. Sud posebno cijeni okolnost da nekretnina nije darovana trećim osobama, nego upravo djeci bivših bračnih drugova.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.). Tuženici su uspjeli u cijelosti, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023) Stoga je sud kao opravdan i potreban tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 1. veljače 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 7. travnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročište za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. Tarife 100,00 EUR-a, uvećanje za zastupanje 3 tuženika 20% iznos od 320,00 eura, dakle ukupno iznos od 1920 eura plus pdv na aj iznos od 480 eura, dakle ukupno 2.400 EUR plus pristojba na tužbu 96,22 EUR. Tuženicima je dakle priznat ukupno trošak od 2.496,22 EUR

Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na pripremnom ročištu, budući da na isto nije pristupio.

Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod,14. svibnja 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku