Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-170/2020-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužiteljice FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Aniti Krizmanić, odvjetnici u OD Maćešić i Partneri d.o.o., Rijeka, protiv tuženika 1. Kalinovica prijevoz j.d.o.o., [adresa], OIB: 47526695160, zastupanog po punomoćniku Joško Sprčiću, odvjetniku u Zagrebu, i 2. RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 07. ožujka 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženicima KALINOVICA PRIJEVOZ j.d.o.o., OIB: 47526695160, [adresa], 10 436 Rakov Potok i RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno isplate iznos od 3.981,68 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za (3) tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

II. Nalaže se tuženicima KALINOVICA PRIJEVOZ j.d.o.o., OIB: 47526695160, [adresa], 10 436 Rakov Potok i RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknade parnični trošak sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.“

II. Nalaže se tužiteljici da prvotuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR (tisuću tristo dvanaest eura i pedeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici da drugotuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR (tisuću tristo dvanaest eura i pedeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe izvršena na ročištu održanom 07. ožujka 2025. u ukupnoj visini od 4.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 25. svibnja 2020. podnijela tužbu navodeći kako ista vlasnica obrta za usluge šivanja [obrt], a prvotuženik Kalinovica prijevoz d.o.o. (u daljnjem tekstu: prvotuženik) da je poslodavac drugotuženika RĆ (u daljnjem tekstu: drugotuženik) a koji je uzrokovao štetu tužiteljici na radu i u vezi sa radom. Drugotuženik je 11. travnja 2019. kao vozač autobusa nepropisno parkirao autobus marke SETRA reg. oznaka [registarska oznaka] na nedopuštenom mjestu na cesti uz kolni prilaz, zapriječivši pristup u poslovni prostor obrta tužiteljice. Tužiteljica je ukazala drugotuženiku svoj propust uz molbu da bus premjesti, no isti se oglušio nakon čega je tužiteljica mobitel napravila nekoliko fotografija, a kada je drugotuženik to uočio te je isti fizičkim napadom pokušao oduzeti mobitel. Prvotno je nogom udario u skupljene šake u kojima je tužiteljica držala mobitel a zatim zavrtao ruku te istrgnuo njezin mobitel. Vođen je prekršajni postupak te je tužiteljica pretrpjela bol u rukama posebice u desnoj šaki ruke i zatražila je medicinsku pomoć. Utvrđena joj je dislokacija, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata u području ručnog zgloba i šake, pila je nalagetike i mirovala je. Na ime povrede prava osobnosti, fizičkog i psihičkog bola i straha i izgubljenih prihoda za vrijeme nesposobnosti za rad za vrijeme bolovanja, potražuje naknadu štete, te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev na način da naloži isplatu iznosa od 30.000,00 HRK na ime neimovinske štete i 7.500,00 HRK na ime imovinske štete uz zatezne kamate i naknadu parničnog troška.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, nastanak štetnog događaja i dinamiku istog, uzročno posljedičnu vezu, pasivnu legitimaciju, visinu i osnovanost tužbenog zahtjeva kao i odgovornost. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što ne postoji povezanost sa prvotuženikom. Tužiteljica neistinito tumači sadržaj nalaza iz kojeg jedino proizlazi da je urađen radiogram desne šake i desnog ručnog zgloba bez rtg znakova svježe traume. Navedene ozljede su beznačajne te ne predstavljaju osnovu za novčanu naknadu štete. Osporava vjerodostojnost medicinske dokumentacije. Tužiteljica je upućena na bolovanje s osnova bolesti a ne ozljede na radu. Ozljede nisu takvog karaktera da bi iz istih proizašle bilo kakve trajne posljedice a visina tužbenog zahtjeva je previsoka. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Obzirom na ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju drugotuženik je 13. siječnja 2021. kao nesporan dio naknade štete i troškova isplatio iznos od 7.000,00 HRK čime je drugotuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici. Osporava visinu tužbenog zahtjeva budući je došlo do povrede prava osobnosti ali ne takvoj koja bi opravdavala iznos veći od isplaćenog. Kod tužiteljice nije došlo do ozljede koja bi dovela do neizvjesnosti o ishodu adekvatnog liječenja, te se radi o blažoj laceraciji šake ruke uz subjektivne osjećaje boli. Za posljedice koje nisu u svezi sa štetnim događajem a koje su danas prisutne kod tužiteljice drugotuženik ne može odgovarati. U cijelosti osporava osnovanost i visinu zahtjeva za naknadom izgubljenih prihoda za vrijeme bolovanja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. Tužitelj je podneskom od 09. ožujka 2021. uredio svoj tužbeni zahtjev na način da je isti umanjio za iznos od 7.000,00 HRK, a koji iznos je drugotuženik 13. siječnja 2021. platio tužiteljici nakon što je tužba već podnesena, pa se stoga prigovori prvotuženika i drugotuženika kojim se protive povlačenju tužbe smatraju u potpunosti neosnovanima. Podneskom od 20. siječnja 2023. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev na način da je isti izrazio u valuti EUR i to u iznosu od 3.981,68 EUR. Preinaka tužbe na ročištu 07. ožujka 2025. nije dopuštena sukladno čl. 190. st. 1. ZPP-a a obzirom je tužiteljica navela kako time specificira tužbeni zahtjev u valuti EUR, no isti je već tako uređen podneskom od 20. siječnja 2023. pa se stoga tužbeni zahtjev ima smatrati u prethodno postavljenoj visini od 3.981,68 EUR.

5. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u ovosudni prekršajni spis posl.br. Pp J-2542/2019, fotografije (list 6-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 84, 212 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 85-88 spisa), konto kartice za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 31. ožujka 2019. (list 89 spisa), ugovore o zakupu poslovnog prostora na adresi [adresa] koje je tužitelja sklapala kao zakupnik (list 120-150 spisa), pregled poslovnih primitaka i izdataka od samostalne djelatnosti ostvarenih u 2019. za tužiteljicu (list 160 spisa), saslušana je tužiteljica (list 201-203 spisa), saslušan je drugotuženik (list 203- 205 spisa), saslušan je svjedok EĆ (list 200-201 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc.prim.dr.sc. Nikoli Gržalja (list 221-226 spisa)

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Sporna je dinamika nastanka štetnog događaja od 11. travnja 2019., sporne su ozljede na strani tužiteljice, te je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva preko već dosuđenog iznosa od 929,06 EUR.

8. Uvidom u ovosudni prekršajni spis posl.br. Pp J-2542/2019 utvrđeno je da se vodio prekršajni postupak protiv drugotuženika u kojem je 28. studenog 2019. donesena presuda posl.br. Pp J-2542/2019 kojom je drugotuženik proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

9. Uvidom u medicinsku dokumentaciju kao i presliku zdravstvenog kartona tužiteljice vidljivo je da je ista 11. travnja 2019. zaprimljena u KBC Rijeka te da su joj utvrđene određene tjelesne ozljede.

10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.

11. Saslušana je tužiteljica koja u svome iskazu u bitnome navodi kako je imala svoj obrt na Trsatu, blizu glavne ceste gdje su često znali zaustavljati vozila usprkos tome što je tamo bio znak zabranjenog zaustavljanja i parkiranja. U trenutku kada je tuženik sa svojim autobusom parkirao autobus ispred vrata moga obrta parkirao je na mjestu gdje su bile oznake da se ne smije parkirati. Izašla je van i zamolila tuženika da makne autobus jer da joj smeta, to tim više jer na Trsatu ima točno mjesto propisno za parkiralište autobusa. Postoji veliko parkiralište napravljeno za autobuse, sa točnom oznakom i na tom parkiralištu može sigurno 50-tak autobusa parkirati, a koje nije puno udaljeno od obrta. Ne zna zašto ju je tuženik napao. Imala je mobitel u rukama i htjela je poslikati autobus. Imala je komunikaciju s komunalnim redarima i oni su od nje i tražili da im snimim takve situacije kako bi oni mogli adekvatno reagirati jer ju je doista ometalo u rada da ispred njezine radnje često stoje autobusi.. Kad je drugotuženik vidio da ima mobitel u rukama on je jednostavno njoj zaprijetio da će joj uzeti mobitel i razbiti. Tuženik je stao ispred nje, te u jednom trenutku on ju je nogom udario u ruku i osjetila je užasnu bol u toj ruci, te joj uzeo mobitel iz ruku.

12. Tada se doista prepala i danas kada ovdje gledam ju je strah. Kako je tuženik stajao ispred i kod njega je bio njen mobitel, povukla se u svoje dvorište i otišla u svoju radnju kako bi donijela slike od prijašnjih autobusa da pokaže tuženiku iz kojeg razloga je htjela fotografirati. Tuženik je stajao na vratima sa mojim mobitelom i kada je vidio te druge slike, drugih autobusa, vratio joj je mobitel. Tada je zvala gospodina F, koji je na telefon razgovarao sa tuženikom. Nju je cijelo to vrijeme uvijek bilo strah jer takav je položaj dvorište da ju se uopće nije vidjelo, ni sa ceste ni od okolnih kuća. Bilo ju je strah i tresla se. Drugotuženik ju je nogom udario u ruke gdje joj je bio mobitel i onda joj je s rukom iščupao mobitel iz njezinih ruku. Došla je policija a nakon toga je otišla na hitnu. Bila je na bolovanju svega 15 dana jer samostalno radi i jednostavno je trebala ići na posao. Ruka ju je jako boljela i nije ju uopće mogla stisnuti i radi toga se nekako pomagala lijevom rukom. Svo to vrijeme bila se tresla na hitnoj radi čega su joj dali tabletu za smirenje. Ona je šivačica i sa rukama radi, baš sa šakama i one su joj jako važne, odnosno najvažnije za njezin posao. Ne samo radi krojenja već ima i jedne teške škare kojima reže materijal i to baš tom desnom rukom. Na tom mjestu od udarca imala je modrica, nešto ranije je otišla s bolovanja radit kako joj posao ne bi patio mada joj je liječnica bila rekla da u nekim općenitim okolnostima bi trebala još biti na bolovanju. Kada se vratila na posao svaki put kada bi čula neki autobus koji se zaustavio ispred njezine radnje tada bi imala sliku drugotuženika ispred sebe i sve to što joj se s njim desilo, pa je tako znala izaći vani i prvo pitati hoće li ju udariti ako ih zamoli da maknu autobus. Kada ju je prvi put udario bojala se da ju ponovno ne udari. Preselila se u drugi poslovni prostor jer jednostavno psihički više nije to mogla podnijeti. Mjesec i pol dana osjećala je bolove u ruci, pogotovo kad bi uzela te teške krojačke škare, poslije ju je boljelo rjeđe, na jači stisak ili kada bi duže nešto radila sa tom rukom. U to vrijeme nije imala nikakvog pomoćnika, posao je samostalno obavljala. Ruke su joj bile u području prsa, možda i malo niže.

13. Saslušan je drugotuženik koji u svome iskazu u bitnom navodi da kada se parkirao tamo se mogao parkirati kao što su se parkirala i druga vozila i nikad nije dobio kaznu. Izašao je iz autobusa a tužiteljica je izašla na pločnik ispred svog obrta i odmah je počela govoriti da tamo ne može parkirati na što joj je rekao da može tamo parkirati jer nema zabrane, da je u autobusu i da će autobus maknuti ako bude trebalo za potrebe neke robe i sl., a ako ona misli da ne smije parkirati neka zove policiju, neka slika autobus ali da ne može slikati njega. Imala je namjeru slikati njega. Ona je uzela mobitel u ruku i krenula iritantno ga slikati na što je rukom zahvatio i uzeo taj mobitel i rekao da će ga razbiti, ali mu to mi nije bila namjera i kad je vidio da ima skup mobitel nakon par minuta ga je odmah vratio. Nije imao namjeru tući se sa ženama i točno je da je tužiteljica puno sitnija osoba nego on. Nije udario nogom tužiteljicu već joj samo istrgnuo mobitel iz ruku. Doista je ispala loša situacija iz svega toga gdje su na kraju bili nervozni i ljuti i jedan i drugi.

14. Točno je da je tužiteljica bila uznemirena, i ona je tek naknadno otišla na hitnu. Požalila se da ju boli ruka, a odmah joj se i ispričao. Bio sam otišao do kioska kada mu je ta žena na kiosku rekla da se ne brine jer da tužiteljica uobičajeno ima problema oko parkinga na tom mjestu. Ne sjeća se da li je postojao znak zabranjenog parkiranja i zaustavljanja za tu dionicu. Nije nogom udario tužiteljicu, već joj samo rukom istrgnuo njezin mobitel iz ruku. Tužiteljici je platio 7.500,00 HRK jer je to smatrao adekvatnim kao visinu jednomjesečne prosječne plaće. Smatra se toliko odgovornim koliko je smatrao da joj treba platiti.

15. Saslušan je svjedok EĆ koji u svome iskazu u bitnom navodi kako nije osobno bio prisutan kada se taj konflikt i sukob desio između tužiteljice i drugotuženika, međutim njega je odmah nazvala tužiteljica na mobitel i prepričala što se dogodilo i došao je kroz nekih 5-10 minuta i bio je uzrujan pogotovo kad sam ih je vidio da stoje jedno pored drugog i kad je vidio koliko je veći tuženik u odnosu na nju takvu malu. Otišao je prema tužiteljici, vidio je da se držala za ruku, bila je isprepadana i preplašena, način na koji je držala ruku vidio je da je neka ozljeda posrijedi i tada mu je ona ponovno počela govoriti što mu je sve bila ispričala i na mobitel, da je tuženiku rekla da tu ne može parkirati, ali da joj je on zaprijetio da će joj oteti mobitel. Tužiteljica je došla do njega, ona se rasplakala, a drugotuženik je pokušavao objasniti što se sve dogodilo. Policija je došla nakon 2h sve zajedno. Sa tužiteljicom je otišao na hitnu, to je za nju bila trauma, bila je jako potresena, stavili su joj neki zavoj, preporučili hlađenje što se tiče ruke, tužiteljica je bila ozlijeđena uslijed tog fizičkog napada i ona je i dan danas zbog toga istraumatizirana. Koliko mu je poznato tužiteljica nikad prije u životu nije ni doživjela fizički napad. Iz glasa tužiteljice bilo je vidljivo da je bila u panici zbog fizičkog napada. Pričala mu je da mu je rekla da ne može tamo parkirati i kada ga je htjela slikati da ju je počeo prijetiti da će joj uzeti mobitel, sigurno da ju je jedanput udario nogom i da joj je iz ruke istrgnuo mobitel.

16. Sud je iskaz tužiteljice i svjedoka SĆ ocijenio kao istinit i logičan, njihovi iskazi međusobno se slažu te su u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu. Iskaz drugotuženika ovaj sud ocijenio je u većem dijelu istinit osim u dijelu u kojem navodi kako nije udario nogom tužiteljicu.

17. U postupku je provedeno i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nikoli Gržalja koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao objektivan i stručan te da je isti rađen sukladno pravilima struke i vještina. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta kratkotrajno pri samom ozljeđivanju, srednjeg intenziteta 1 dan tijekom liječenja i slabog intenziteta 3-4 dana. Strah jačeg intenziteta trajao je kratkotrajno pri ozljeđivanju, sekundarnog intenziteta 2 dana te lakog intenziteta 3-4 dana. Također proizlazi kako nije bilo potrebe za tuđom pomoći i njegom, ne postoji naruženje niti nema smanjenja općeg životnog aktiviteta.

18. Na izrađeni nalaz i mišljenje stranke nisu stavljale nikakve primjedbe zbog čega ovaj sud nije posebno pozivao vještaka radi davanja usmenog očitovanja.

19. Štetni događaj u kojem u kojem je sudjelovala tužiteljica i drugotuženik dogodio se 11. travnja 2019. Prvotuženik osporava sam nastanak štetnog događaja kao i dinamiku nastanka štetnog događaja. Iz iskaza prvotužiteljice proizlazi kako je drugotuženik predmetnog dana parkirao autobus pred obrtom tužiteljice, nakon čega je ista izišla pred vozača i rekla da preparkira autobus na neko drugo mjesto, a nakon ogluhe pokušavala je fotografirati autobus, nakon čega je drugotuženik istrgnuo mobitel iz ruka tužiteljice uz prijetnje da će ga razbiti što proizlazi iz iskaza obiju stranaka.

20. Tužiteljica navodi kako ju je drugotuženik udario svojom nogom za vrijeme dok je držala mobitel. Ovakav iskaz tužiteljice ovaj sud smatra osnovanim, posebice imajući u vidu pravomoćnu sudsku presudu posl.br. Pp J-2542/2019 od 28. studenog 2019. gdje je utvrđeno da je drugotuženik nogom udario tužiteljicu. Međutim i neovisno o tome na koji način je drugotuženik oduzeo mobitel i nanio tjelesne ozljede prema tužiteljici, iz medicinske dokumentacije ali i provedenog medicinskog vještačenja proizlazi kako je tužiteljica pretrpjela određeni stupanj tjelesnih ozljeda, a u prilog tome govori činjenica da je drugotuženik tužiteljici već isplatio iznos od 929,06 EUR na ime povrede prava osobnosti. Stoga je u potpunosti neosnovan navod prvotuženika u kojem osporava nastanak štetnog događaja kao i samu dinamiku, tim više što je drugotuženik priznao svoju odgovornost u nastanku štetnog događaja.

21. Sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN broj NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sukladno čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

22. Prvotuženik i drugotuženik osporavali su visinu postavljenog tužbenog zahtjeva smatrajući da tako postavljena visina pravične novčane naknade u vidu povrede prava osobnosti nije ničim opravdana, a imajući u vidu da se radi radi o lakim ozljedama, niti je opravdana zatražena imovinska šteta u pogledu izgubljene zarade.

23. Iz medicinskog vještačenja tako je utvrđeno da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta kratkotrajno pri ozljeđivanju, srednjeg intenziteta 1 dana, a slabog intenziteta 3-4 dana. Ovakvo mišljenje vještaka ovaj sud je u cijelosti prihvatio smatrajući kako je pravilno odmjerena razina bolova kao i vrijeme njihova trajanja, posebice uzimajući u obzir da se bol jakog intenziteta karakterizira pri samom štetnom događaju, odnosno u trenutku i neposredno po samom ozljeđivanju, dok se bolovi srednjeg intenziteta javljaju kroz jedan dan tijekom cijelog trajanja liječenja. Ovaj sud se slaže sa mišljenjem vještaka gdje navodi da se bolovi srednjeg intenziteta javljaju pri opterećenju desne ruke tijekom pripremanja i nabavke hane i obavljanju kućanskih poslova,i to sveukupno jedan dan, imajući u vidu da takva bol ne traje cijelo vrijeme već prilikom izvođenja i obavljanja određenih poslova. U odnosu na bolove lakšeg intenziteta vještak navodi kako su isti trajali 3-4 dana za vrijeme trajanja liječenja, a u koju bol su uključene nelagode koje su se javljale prilikom oblačenja, osobne higijene, odlaska na liječničke kontrole i slično. Sa ovakvim mišljenjem vještaka slaže se i ovaj sud obzirom se radi o slabijoj razini bolova u odnosu na radnje koje tužiteljica obavlja u češćim intervalima i koje ne zahtijevaju toliku razinu opterećenja kao npr. kućanski poslovi, već se radi o uobičajenim aktivnostima. Ovaj sud smatra kako je životno i logično da bi tužiteljica trpjela upravo ovakve oblike fizičkih bolova s obzirom na težinu nastalih tjelesnih ozljeda.

24. Tužiteljica je nadalje navela kako je pretrpjela i strah upravo zbog fizičkog napada na njezino tijelo. Vještak je u svome mišljenju naveo kako je kod tužiteljice nastao primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja i neposredno po ozljeđivanju. Sa takvim mišljenjem se slaže i ovaj sud obzirom se radi o šoku kojeg koji je došao nenadano i kod tužiteljice u tom trenutku izazvao opravdani primarni strah jakog intenziteta. Vještak je također naveo kako je tužiteljica pretrpjela i strah sekundarnog intenziteta u trajanju od dva dana u pogledu zabrinutosti za vlastito zdravlje i tijek liječenja, odnosno strah u sklopu akutne reakcije na stres, što vještak pravilno navodi, te takvo mišljenje ocjenjuje objektivnim i u skladu sa provedenim dokazima smatrajući kako je vještak pravilno ocijenio trajanje pretrpljenog straha. Vještak također pravilno navodi da je sekundarni strah slabog intenziteta trajao 3-4 dana iz istih razloga kao i kod srednjeg intenziteta, a što se ogleda u činjenici da strah sa protekom vremena slabi. Također je potrebno napomenuti da sud izvodi dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. ZOO-a). Obzirom se radi o stručnoj osobi koja objektivno sagledava sve činjenice to je mišljenje ovoga suda kako je isti pravilno ocijenio trajanje straha a uzimajući u obzir priloženu medicinsku dokumentaciju.

25. U odnosu na smanjenje općeg životnog aktiviteta vještak ocjenjuje kako je kod tužiteljice isti izostao. Ovaj sud je stava da ozljede koje je tužiteljica pretrpjela kao posljedicu štetnog događaja nisu dovele do smanjenja općeg životnog aktiviteta, budući bi se trebalo raditi o ograničenju u njenim životnim aktivnostima, odnosno obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili posebne uvjete. Moralo bi se raditi posljedicama trajnog karaktera a koje kod tužiteljicu nisu nastale, zbog čega ovaj sud u cijelosti prihvaća ovakvo mišljenje vještaka u kojem je dao svoju konačnu ocjenu.

26. Vještak je također naveo kako je tužiteljici nije bila potrebna tuđa pomoć i njega a čijim mišljenjem se u cijelosti slaže i ovaj sud budući je tužiteljica potpuno samostalno mogla obavljati svakodnevne poslove. Također vještak nije našao bilo koji oblik nagrđenja kod tužiteljice.

27. Obzirom na sve ranije izneseno to je potrebno utvrditi koliko iznosi neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti koja je nastala na strani tužiteljice. Ovaj sud je za potrebe izračunavanje visine neimovinske štete koristio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, izmijenjene na sjednici Građanskog odjela VSRH održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

28. Radi potreba ovog postupka odnosno radi potrebe izračunavanja visine neimovinske štete to je potrebno istaknuti kako novčana naknada u vidu pravične novčane naknade kojom se popravlja neimovinska šteta ne može se na jednak način cijeniti kao i u slučaju pretrpljene imovinske štete, budući se kod neimovinske štete radi o povredi prava osobnosti čiju povredu nije moguće egzaktno procijeniti u određenom novčanom iznosu, već je obveza suda ocijeniti sve utvrđene činjenice tijekom postupka, te intenzitet i težinu pretrpljenih ozljeda. U tom smislu kod određivanja naknade neimovinske štete ne postoje kriterij po kojemu bi sud mogao odrediti visinu naknade, nego se odluka mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada prvenstveno treba biti pravična, te tako treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu, a da pritom ne smije dovesti do neosnovanog bogaćenja na strani osobe kojoj se takva naknada priznaje. Dosuđivanjem pravične novčane naknade mora se omogućiti osobi koja je pretrpjela određene štetne posljedice uspostavljanje odgovarajuće kompenzacije u novčanom iznosu. Svaki pojedini aspekt neimovinske štete ovaj sud je novčano izrazio, odnosno odredio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene bolove, strah i SOŽU.

29. Kod izračunavanja iznosa neimovinske štete sud se prvenstveno vodio Orijentacijskim kriterijima VSRH, medicinskom dokumentacijom i zdravstvenim kartonom tužiteljice a posebice nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke. Također je uzet u obzir i iskaz tužiteljice. Obzirom na navedeno to bolovi koje je pretrpjela tužiteljica izračunavaju se na način da objedinjuju bol jakog intenziteta i po ocjeni ovoga suda a uzimajući u obzir sva utvrđenja, u trajanju do tri sata, bolove srednjeg intenziteta u vremenu od jednog dana, te bolove slabijeg intenziteta u trajanju od četiri dana, odnosno po ocjeni ovoga suda tužiteljici bi sa aspekta pretrpljenih bolova pripadalo 173,21 EUR. Sud je prilikom određivanja pravične novčane naknade za pretrpljene bolove posebice imao u vidu izraženo stajalište u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke.

30. U odnosu na pretrpljeni strah, odnosno njegovo trajanje ovaj sud je ocijenio ispravnim zaključak vještaka da je primarni strah trajao kratkotrajno a po ocjeni ovoga suda do pet sati, sekundarni strah slabijeg intenziteta koji je trajao dva dana, te strah lakšeg intenziteta četiri dana, što bi po ocjeni ovoga suda tužiteljici sa aspekta duševnih bolova zbog pretrpljenog straha pripadalo iznos od 217,00 EUR. Sud smatra kako je navedeni iznos primjeren obzirom na utvrđene činjenice kao i Orijentacijske kriterije.

31. Tužiteljica također potražuje naknadu imovinske štete u pogledu izgubljene zarade. Sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, dok je čl. 1089. st. 3. ZOO-a propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. U postupku je utvrđeno kako je tužiteljica bila na bolovanju od 11. travnja 2019. do 30. travnja 2019. Napominje se kako je tužitelj odustao od predloženog dokaza financijskim vještačenjem te predložio da sud slobodnom ocjenom utvrdi visinu izgubljene zarade. Uvidom u konto karticu za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 31. ožujka 2019. utvrđeno je kako je tužiteljica ostvarivala prosječan dnevni iznos u visini od 23,89 EUR, a imajući u vidu kako se ne radi o konstantnim i unaprijed određenim iznosima, budući se radi o samostalnoj djelatnosti koju tužiteljica obavlja, stoga ukupan iznos koji bi istoj pripadao da nije bila na bolovanju je iznos od 286,68 EUR čime je neosnovan navod tuženika da tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade budući je sukladno čl. 1090. ZOO-a propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje.

32. Opetovano isticanje tužiteljice da Orijentacijski kriteriji kao ni nalaz i mišljenje ne uzimaju u obzir činjenicu da je tužiteljica slabije fizičke spreme te da se radi o ženskoj osobi zrele dobi, a drugotuženik da je osoba mlađi muškarac jake fizičke spreme ovaj sud nije cijenio osnovanim. Naime, provedenim vještačenjem utvrđene su sve ozljede koje je tužiteljica pretrpjela kao posljedicu štetnog događaja, a sam vještak uzeo je u obzir sve parametre koji su mu bili potrebni za izradu nalaza i mišljenja. Okolnosti kao i posljedice ostaju iste neovisno o tome kakve je tko fizičke spreme, te je ovaj sud mišljenja kako takvo isticanje nije relevantno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.

33. Pribrajajući sve tako dobivene iznose, to se dobiva iznos od 676,89 EUR na ime naknade imovinske i neimovinske štete. Drugotuženik je nesporno isplatio tužiteljici iznos od 929,06 EUR, pa je stoga umanjujući iznos koji pripada tužiteljici s već isplaćenim iznosom, trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

34. Tuženici su istaknuli prigovor zastare na preinačenu tužbu. Ovakav prigovor ovaj sud smatra neosnovanim, obzirom se ne radi o preinačenju tužbe već uređenju tužbenog zahtjeva, a zastara u pogledu podnošenja tužbe nije nastupila obzirom se štetni događaj desio 11. travnja 2019., a tužba je podnesena 25. svibnja 2020. odnosno unutar zastarnog roka.

35. Prvotuženik je istaknuo prigovor pasivne legitimacije navodeći kako ne postoji povezanost štetnog događaja sa prvotuženikom. Sukladno čl. 1061. st. 1. ZOO- a propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Odgovornost je drugotuženik u postupku priznao, te je u vrijeme štetnog događaja drugotuženik obavljao poslove na svojem radnom mjestu, pa stoga takav prigovor ovaj sud smatra neosnovanim.

36. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, dalje: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka prvotuženika odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a. Glede troškova prvotuženika u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 3 podneska u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (26. travnja 2021. i 23. prosinca 2024. u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 2. Tarife i 04. siječnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife) za pristup 3 ročišta u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (03. siječnja 2023., 06. lipnja 2023. i 07. ožujka 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 262,50 EUR.

38. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška prvotuženika budući je isti previsoko zatražen, dok podnesak 28. prosinca 2022. nije bio potreban za vođenje parnice, kao što je neosnovan i trošak izbivanja iz pisarnice. Sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća se po pravomoćnom okončanju postupka (čl. 4. st. 2. ZSP-a). Ukupan iznos koji pripada prvotuženiku jeste iznos od 1.312,50 EUR.

39. Trošak parničnog postupka drugotuženika odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a. Glede troškova drugotuženika u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 3 podneska u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (26. travnja 2021. i 23. prosinca 2024. u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 2. Tarife i 09. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife) za pristup 3 ročišta u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (03. siječnja 2023., 06. lipnja 2023. i 07. ožujka 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 262,50 EUR.

40. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška drugotuženika budući je isti previsoko zatražen, dok podnesci od 10. listopada 2022. i 28. prosinca 2022. nisu bili potrebni za vođenje parnice. Sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća se po pravomoćnom okončanju postupka (čl. 4. st. 2. ZSP-a). Ukupan iznos koji pripada drugotuženiku jeste iznos od 1.312,50 EUR.

41. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen to je tužiteljica sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna prvotuženiku i drugotuženiku isplatiti parnični trošak u visini od 1.312,50 EUR svakome, pa je stoga sud odlučio kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

42. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

43. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.

44. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 14. svibnja 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

− pun. tužitelja

− pun. prvotuženika

− pun drugotuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

▪ Naložiti tužiteljici plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 86,27 EUR