Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-211/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. OE, OIB [osobni identifikacijski broj], Federal Ave Apt. 3, 1456 Los Angeles i 2. ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Vukić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, protiv tuženih 1. JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 51211 Pobri i 2. LE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ani Babić, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Poldan i dr. iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. travnja 2025. godine u prisutnosti zam. pun. tužitelja RE, odvjetničke vježbenice u OD Vukić i partneri iz Rijeke i zam. pun. tuženika AE, odvjetničke vježbenice u OD Poldan i dr. iz Rijeke, objavljene dana 14. svibnja2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je neosnovana ovrha prema rješenju o ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj Ovr Ob-42/2018 i Ovr Ob-44/2018 koja se provodi na nekretninama tužitelja, iz razloga jer ona predstavlja neosnovano miješanje u pravo vlasništva tužitelja onako, kako ga štiti ESLJP u svojim sudskim odlukama prilikom primjene čl. 1 Protokola 1 uz EKLJP koji štiti pravo vlasništva. Navedene odredbe Konvencije štite u širem smislu vlasništvo nego naše pozitivno pravo, jer one štite I ono što se u teoriji prava naziva pravno stanje, a ne samo pravni odnos vlasništva.

2. Tuženi dužni su naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od eura……………….u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljima 1. OE, OIB [osobni identifikacijski broj], Federal Ave Apt. 3, 1456 Los Angeles i 2. ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da solidarno naknade tuženima 1. JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. LE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 51211 Pobri trošak postupka u iznosu od 5.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode, da kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. Ovr Ob- 44/2018 i Ovr Ob-42/2018 u tijeku su dva ovršna postupka u kojima tuženici kao ovrhovoditelji nastoje naplatiti od tužitelja BE i njegove sestre ŽE (djeca iz prvog braka pok. VE), svoje polubraće, velike iznose alimentacije, koju nije plaćao njihov otac za vrijeme života, a sve na temelju pravomoćne odluke suda, smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje kada se protiv njih vodi ovršni postupak radi naknade tako velikih iznosa koje nije plaćao njihov otac, da je sud dopustio u oba ovršna postupka, da se dva puta naplaćuje isto potraživanje s naslova alimentacije, postavljaju tužbeni zahtjev i predlažu da sud isti usvoji, da donošenje rješenja o ovrsi predstavlja neosnovano miješanje u njihovo pravo vlasništva kako ga štiti ESLJP u svojim sudskim odlukama, temeljem primjene čl. 1 Protokol br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te da tuženici naknade tužiteljima parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osim onih izričito priznatih, osporava se vrijednost predmeta spora od 500,00 EUR, kao prenisko označena, navode, da tužba nije podnesena u roku koji je bio određen rješenjem o ovrsi, jer, da prema odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-461/05 od 19. siječnja 2006., prema odredbi čl. 21 st. 1 Ovršnog zakona (OZ), u ovršnom postupku na odgovarajući način se primjenjuju odredbe parničnog postupka, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a budući da odredbama Ovršnog zakona nisu regulirane pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz čl. 52 st. 3 OZ, da dolazi do primjene čl. 282 st. 1 Zakona o parničnom postupku (ZPP) , kojim je propisano, da će se tužba odbaciti, ako se utvrdi da je podnesena nepravodobno i posebnim propisima je određen rok za njeno podnošenje, taj rok je prekluzivne naravi i dovodi do gubitka prava na traženje pravne zaštite, a što je utvrđeno i odlukom Ustavnog suda posl. br. U-III-186/20. Tuženici dalje navode, da je postupak Ovr Ob- 44/2018 spojen na ovršni postupak Ovr-1055/20, koji su pokrenuli tuženici kao ovrhovoditelji protiv ovršenika, a ovdje tužitelja, o tome žalbenom razlogu je odlučeno i tužitelji nikada nisu upućeni u parnicu, žalbe ovršenika, a ovdje tužitelja u spisu Ovr Ob-42/2018 i Ovr Ob-44/2018 su odbijene, osporava se, da bi se tuženici kao ovrhovoditelji nastojali namiriti dvostruko, jer određivanje ovrhe između istih stranaka, radi naplate iste tražbine i na temelju iste ovršne isprave, na više različitih sredstava, ne predstavlja povredu zabrane dvostruke litispendencije i u tom slučaju nije došlo do namirenja dvostruke tražbine, a što je i obrazloženje drugostupanjskog suda u navedenim spisima, a ukoliko bi došlo do dvostruke naplate potraživanja ovrhovoditelja, ovršenici mogu pokrenuti protuovrhu, kako se sve to navodi u odluci Žup. suda posl. br. Gž Ovr Ob-37/20, predlaže se tužbu odbaciti, podredno odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. Na ročištu 16. rujna 2024. sud je usvojio prigovor tuženika jer ga utvrđuje osnovanim jer prema odredbi čl. 40 st. 3 ZPP-a, ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše nisko označio, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika najkasnije na pripremnom ročištu brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti, te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, odrediti vrijednost predmeta spora. Sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.173,37 EUR, a sve prema ukupnom iznosu tražbine tuženih, tamo ovrhovoditelja, u spisima posl. br. Ovr Ob-42/18 i Ovr-1055/20.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ovosudne spise posl. br. Ovr Ob- 42/18 i Ovr-1055/20, na koji je spojen spis posl. br. Ovr Ob-44/18 19. veljače 2020.

4.1. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr Ob-42/18, sud utvrđuje, da je Žup. sud u Zagrebu, odlukom posl. br. Gž Ovr Ob-37/20-3 od 18. siječnja 2021. odbio žalbu tamo ovršenika, a ovdje tužitelja ŽE i BE izjavljenu na rješenje o ovrsi posl. br. Ovr Ob-42/18, s obrazloženjem, da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je na temelju ovršnih isprava – presude Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-688/10 od 29. lipnja 2012., pravomoćna u t. I i III izreke presudom Žup. suda u Rijeci posl. br. Gž-5116/12 od 15. listopada 2014. i na temelju presude Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-162/09-28 od 23. srpnja 2010., pravomoćna 10. studenog 2010. u t. IV izreke odlukom Žup. suda u Rijeci posl. br. Gž-4372/10., koje presude su u navedenim dijelovima postale ovršne, odredio predloženu ovrhu na nekretnini ovršenika, temeljem odredbe čl. 23 t. 1, 39 i 41 Ovršnog zakona. Žup. sud navodi, da je neosnovan žalbeni razlog ovršenika prigovora zabrane dvostruke litispendencije, jer određivanje ovrhe između istih stranaka radi naplate iste tražbine i na temelju iste ovršne isprave na više različitih sredstava odnosno različitih predmeta ovrhe, ne predstavlja povredu zabrane dvostruke litispendencije, jer u ovršnom postupku koji se vodi radi namirenja predmetne tražbine ovrhovoditelja na drugim predmetima ovrhe, nije došlo do namirenja tražbine, a ukoliko bi došlo do dvostruke naplate potraživanja ovrhovoditelja, da ovršenici mogu pokrenuti protuovrhu. Sud dalje utvrđuje, da je Općinski sud u Rijeci, rješenjem Ovr Ob-42/18-26 od 11. siječnja 2023., donio zaključak kojim je uputio ovršenike pokrenuti parnicu zbog žalbenih razloga iz čl. 50 st. 1 t. 7 i 9 Ovršnog zakona, a u svezi čl. 52 st. 3 Ovršnog zakona, punomoćnik ovršenika isti zaključak zaprimio je 20. siječnja 2023.

4.2. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr-1055/20, sud utvrđuje, da je na isti spis 19. veljače 2020. spojen ovosudni spis posl. br. Ovr Ob-44/18, ovrha je pokrenuta jer prednik tamo ovršenika, a ovdje tužitelja KE, nije podmirio tražbinu prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-688/10 koja je pravomoćna 15. listopada 2014. odlukom Žup. suda u Rijeci Gž-5116/12, te se predlaže ovrha na nekretnini koja je različita od nekretnine u spisu posl. br. Ovr Ob-42/18, te je 22. veljače 2024. sud donio rješenje o dosudi nekretnina u vlasništvu ovršenika ŽE i BE, koji su ovdje tužitelji, kupac je Gorica nekretnine Jurković d.o.o. (list 1545-1548 spisa Ovr-1055/20), u istom spisu uložena je žalba ovršenika i Žup. sud u Zagrebu, pod posl. br. Gž Ovr-864/24-3 i Gž Ovr-863/24-4 od 28. kolovoza 2024. donio je rješenje kojim je odbio žalbe ovršenika kao neosnovane i potvrdio rješenje ovog suda posl. br. Ovr-1055/20-138 od 19. veljače 2024. i 22. veljače 2024. (list 1618-1625 spisa), rješenje o dosudi posl. br. Ovr-1055/20-152 od 22. veljače 2024. pravomoćno je 28. kolovoza 2024. (list 1641 spisa).

5. Zam. pun. tuženika navodi, da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. veljače 2024., a da je tužitelj bio u obvezi podnijeti tužbu u roku 15 dana od dana zaprimljenog zaključka i samo iz razloga koji su navedeni u istom zaključku, pa se predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Ocjenom provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje, da tužitelji nisu dokazali osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu. Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku (čl. 2 st. 1 ZPP-a). Tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev primjenom čl. 1 Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, navode, da se neosnovano provodi ovrha na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci u spisima posl. br. Ovr Ob-42/18 i Ovr Ob- 44/18, da se radi o dvostrukoj litispendenciji i da provođenje ovrhe predstavlja neosnovano miješanje u pravo vlasništva tužitelja, onako kako ga štiti ESLJP u svojim odlukama.

7. Prema čl.1 Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava, dok je st. 2 čl. 1 Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, propisano, da prethodna odredba, ni na koji način ne umanjuje pravo države da primjeni zakone koje smatra potrebnim, da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom, ili za osiguranje plaćanja poreza ili kazni. Prema odredbi čl. 8/1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), svatko ima pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, st. 2 cit. čl. 8 Konvencije, propisano je, da se javna vlast neće miješati u ostvarenje tog prava, osim u skladu s zakonom, kada je to potrebno u demokratskom društvu, radi interesa državne sigurnosti, javnog reda, kao i radi zaštite sloboda i prava drugih.

8. Uvidom u naprijed cit. spise, i to uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr-1055/20, sud utvrđuje, da je u istom spisu podnesen prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika koje se nalaze u suvlasništvu ovršenika, jer ovršenici (ovdje tužitelji), kao nasljednici iza pok. prednika VE, nisu postupili po pravomoćnim odlukama Općinskog suda u Opatiji u spisu posl. br. P-688/10, koja odluka je pravomoćna odlukom Žup. suda u Rijeci posl. br. Gž-5116/12 15. listopada 2014., kojom je naložena isplata naknade za uzdržavanje za razdoblje od 25. rujna 2008., pa do 25. prosinca 2008., sa zakonskom zateznom kamatom, kao i naknaditi parnični trošak tamo tužiteljima, ovdje tuženima. Uvidom u isti spis sud utvrđuje, da ovršenici, a tamo tužitelji nisu postupili niti po odluci ovog suda posl. br. P-162/09-28, koja je pravomoćna odlukom Žup. suda u Rijeci posl. br. Gž-4372/10 od 10. studenog 2020., ovrha je predložena na nekretninama različitim od nekretnina u spisu posl. br. Ovr Ob-42/18 u vlasništvu ovršenika, dakle, radi se o različitom predmetu ovrhe

9. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr Ob-42/18 sud utvrđuje, da tamo ovršenici kao zakonski nasljednici iza pok. oca VE, koji su proglašeni nasljednicima temeljem rješenja o nasljeđivanju i prihvatili se nasljednog dijela, nisu postupili po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-688/10 i P-162/09, jer odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, pa je pokrenut ovršni postupak radi naplate tražbine za uzdržavanje mlt. EE i PE, kao ovrhovoditelja, pa stoga neosnovano navode tužitelji da bi se radilo o dvostrukoj litispendenciji u navedenim sudskim odlukama i da je takva ovrha neosnovana, jer da takvo postupanje suda predstavlja neosnovano miješanje u pravo vlasništva tužitelja onako kako ga štiti Protokol br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

10. Ovaj sud je stava, da tužitelji nisu dokazali, da donesena rješenja o ovrsi u spisima Ovr Ob-42/18 i Ovr Ob-44/18 predstavlja neosnovano miješanje u pravo vlasništva tužitelja prema Protokolu br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sud je stava, da je miješanje sudbene vlasti bilo opravdano radi zaštite prava ovrhovoditelja, ovdje tuženika, jer sve radnje u naprijed citiranim ovršnim spisima su poduzete na temelju pozitivnih propisa RH, Ovršnog zakona RH, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja sudskih odluka kao i radi osiguranja legitimnog cilja tuženih, tamo ovrhovoditelja, jer je bilo njihovo legitimno pravo očekivati naknadu za uzdržavanje, koju isplatu su bili dužni izvršiti ovršenici, tj. ovdje tužitelji, prema naprijed cit. pravomoćnim sudskim odlukama, a kao nasljednici iza pok. VE do visine njihovog nasljednog dijela, koje rješenje je doneseno u spisu posl. br. O-2581/15 dana 20. svibnja 2015. od strane ovog suda, ovršenici tj. ovdje tužitelji nisu izvršili svoju obvezu pa je stoga postupanje suda bilo nužno budući izvršenje cit. pravomoćnih presuda u parničnom postupku, u spisima posl. br. P-688/10 i P-162/09, nije bilo moguće drugačije ostvariti, osim po odredbama Ovršnog zakona RH, jer nije postojao blaži način postupanja, pa je stoga stav ovoga suda, da je miješanje sudbene vlasti u ostvarenje tražbine ovrhovoditelja, a ovdje tuženih, u navedenim postupcima bilo razmjerno potrebi ostvarenja njihovog legitimnog cilja, koji cilj se ovim ovrhama želio postići, odnosno, bilo je proporcionalno cilju u skladu s načelom razmjernosti u zaštiti prava stranaka, koje je nužno u demokratskoj državi i u javnom interesu. Prema pozitivnoj sudskoj praksi ograničenje nekog Ustavom zajamčenog prava je moguće, ako se time štite druga prava u javnom interesu i to samo u mjeri u kojoj je to bilo nužno, a iznimke od zabrane miješanja propisane su i u čl. 8 t. 2 Konvencije, kako je već naprijed citirano. Uvidom u naprijed cit. spise sud utvrđuje, da su sudovi donijeli odluke u okviru postavljenih tužbenih zahtjeva i prema pozitivnim propisima RH u vrijeme suđenja, i to prema odredbama Obiteljskog zakona, Zakona o nasljeđivanju, Ovršnog zakona i uz primjenu odredbi Zakona o parničnom postupka.

11. Sud dalje utvrđuje, da bi bio osnovan prigovor tuženika, da su tužitelji prekludirani u podnošenju ove tužbe od 15. veljače 2024., jer, da je Općinski sud u Rijeci, rješenjem posl. br. Ovr Ob-42/18-26 od 11. siječnja 2023., zaključkom uputio ovršenike pokrenuti parnicu zbog razloga iz čl. 50 st. 1 t. 7 i 9 Ovršnog zakona, a u svezi čl. 2 st. 3 Ovršnog zakona i koji zaključak je pun. ovršenika, a ovdje tužitelja, zaprimio 20. siječnja 2023. Međutim, tužitelji u tužbenom zahtjevu ne ističu žalbene razloge iz čl. 50 st. 1 t. 7 i 9 Ovršnog zakona, postavljaju tužbeni zahtjev, da je donošenjem naprijed cit. sudskih odluka u ovršnom postupku bilo neosnovano miješanje u pravo vlasništva tužitelja, onako kako vlasništvo štiti Protokol br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u parničnom postupku sud sudi odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku, pa kako je sud utvrdio da nije bilo neosnovano miješanje u pravo vlasništva tužitelja u donošenju sudskih odluka prema čl. 1 Protokola br.1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, iz razloga kako je sve naprijed obrazloženo, primjenom načela razmjernosti, sud je presudio kao u izreci.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tuženiku dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 88 spisa i to: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 ERU, Tbr. 8/1v Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak pristupa na 3 ročišta po pun. odvjetniku, svako ročište u iznosu od 1.000,00 EUR (ročišta 16. rujna 2024. , 10. prosinca 2024. i 4. travnja 2025., Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 1.000,00 EUR, što ukupno iznosi 5.000,00 EUR.

13. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužiteljici na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

U Opatiji 14. svibnja 2025.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika