Pr-2087/2022-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste ŽA, u pravnoj stvari tužiteljice PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun.Katarini Zrilić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 1.travnja 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 14.svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 113,31 eura zajedno s pripadajućom:

− zakonskom kamatom koja na iznos od 3,27 EUR teče od 15. studeni 2017. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR teče od 15. siječanj 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR teče od 15. veljača 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 37,96 EUR teče od 15. ožujak 2018. − zakonskom kamatom koja na iznos od 3,66 EUR teče od 15. siječanj 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,06 EUR teče od 15. ožujak 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 46,39 EUR teče od 15. travanj 2019.

− zakonskom kamatom koja na iznos od 3,96 EUR teče od 15. prosinac 2020.

− zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 EUR teče od 15. kolovoz 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 3,16 EUR teče od 15. rujan 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 1,68 EUR teče od 15. studeni 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 5,99 EUR teče od 15. veljača 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 7,04 EUR teče od 15. ožujak 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 1.539,69 eura sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak u iznosu od 500,00 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 25.srpnja 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kao medicinska sestra/tehničar u Klinici za psihijatriju. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik na klinici za kirurgiju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno osporava da bi označena odvjetnica bila opunomoćena za pokretanje postupka u ovoj pravnoj stvari, smatra da je punomoć općenita da bi se iz iste moglo zaključiti da je tužiteljica opunomoćila naznačenu odvjetnicu. Navodi da identičnu punomoć koristi i u drugim spisima po drugim osnovama. Nadalje, osoporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine navodeći da tuženik od 01.04.2020. uredno obračunava sve dodatke i na odrađeni prekovremeni rad odnosno na sve odrađene sate.

3.Tužiteljica je podneskom od 11.listopada 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.653,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.7.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva bez specifirane punomoći tužitelja. Nadalje, u preostalom dijelu smatra je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 04.ožujka 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje. Međutim, da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva sa 1.653,00 eura na 113,31 eura. Ujedno ističe da je tuženik uspio u većem dijelu u postupku u odnosu na zatražene osnove. Nadalje, protivi se točki II. predmetnog tužbenog zahtjeva na način da se trošak postupka isplati na račun pun. tužitelja.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćene razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom za sve odrađene sate; za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; naknade za bolovanje te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimajući u obzir stvarne iznose plaća.

7.Što se tiče osporavanja punomoći, navodi se da je tužiteljica podneskom od 25.siječnja 2024. dostavila potvrdu kojom navodi i potvrđuje da je naznačenoj odvjetnici ispustila punomoć za zastupanje u svim radnim sporovima koji se vode pred Općinskim sudom u Splitu protiv tuženika KBC Split, pa tako i u predmetnom.

7.1.S obzirom na dostavljeno sud nema razloga sumnjati u priloženu punomoć zbog čega se neće upuštati u ispitivanje niti obrazlaganje navoda tuženika iz podneska od 23.veljače 2024.

7.2.Upravo s obzirom na navedeno, neosnovan je zahtjev tužitelja iz podneska od 25.siječnja 2024. kojim se traži kažnjavanje tuženika za zlouporabu prava, budući je sud stajališta da nema mjesta zlouporabi pa shodno tome ni kažnjavanju prema čl.10 i čl.110 ZPP (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP).

8.Što se tiče merituma spora, tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

8.1.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.2.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.3.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje 01.07.2017. do 18.02.2023. budući je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do 18.02.2023., a što prvi put u postupku utvrđuje i ističe upravo vještakinja. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 01.07.2017. pa do 18.02.2023. vještakinja utvrđuje da su tužiteljici dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva (dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi) obračunati na sve sate iskazane u obračunskim ispravama, pa po toj osnovi nema potraživanja. Manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 113,31 eura.

10.Na takav nalaz i mišljenje vještaka u pogledu utvrđene visine stranke nisu imale posebne primjedbe.

11.Kako je tužiteljica podneskom od 4.ožujka 2025., sukladno obračunu vještaka, uredila tužbeni zahtjev, a kojem uređenju kao takvom se tuženik usprotivio, valjalo je raspraviti iznesene prigovore.

12.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, s time da će točan iznos odrediti nakon što tužena položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te kasnije po provedbi financijskog vještačenja, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima i znanjem za matematički izračun tražbine.

13.Tužiteljica je podneskom od 11.listopada 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.653,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.07.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

14.Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev na iznos od 113,31 eura.

15.Tužiteljica podneskom od 11.listopada 2024. postavlja određeni tužbeni zahtjev, međutim istog postavlja previsoko i preširoko u odnosu na činjenice: – da je u radnom odnosu kod tuženika bila do 18.02.2023. (što prvi put ističe vještakinja),- da su u utuženom razdoblju na sve sate rada obračunati svi dodaci odnosno da su joj pogrešno obračunate samo naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad i to samo za 13 mjeseci dok tužiteljica u odnosu na vremensko razdoblje utužuje ukupno 87 mjeseci.

16.Stoga je određeni tužbeni zahtjev u smislu matematičkog izračuna postavljen u nerealno visokom iznosu kao i u odnosu na zatražene osnove, a sve s obzirom na prethodna utvrđenja.

17.Tužiteljica je podneskom od 4.ožujka 2025. smanjila svoj tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev od 11.listopada 2024.

18.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužiteljica nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavila određeni tužbeni zahtjev. No, razvidno je da je tužbeni zahtjev iz podneska od 11.listopada 2024. postavljen previsoko i preširoko kako u odnosu na visinu tako i u odnosu na osnove.

19.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.653,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 113,31 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22). U konkretnom slučaju tuženik se takvom djelomičnom povlačenju usprotivio podneskom od 18.ožujka 2025.

20.Stoga kako je tužitelj tužbeni zahtjev najprije postavio u iznosu od 1.653,00 eura da bi ga kasnije, po primitku vještakovog nalaza i mišljenja, snizio na 113,31 eura podneskom od 4.ožujka 2025., čime je prema pravnom shvaćanju VS RH djelomično povukao tužbu, a na što tuženik ne pristaje, bilo je potrebno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu prije djelomičnog povlačenja.

21.Stoga kada se uzme u obzir ono što je zatraženo tužbom i podneskom od 11.listopada 2024., te konačno uređeni tužbeni zahtjev prema podnesku od 4.ožujka 2025., tužiteljica je kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu uspjela u razmjerno neznatnom dijelu od 6,85 % (prema sudskoj praksi neznatan uspjeh je uspjeh manji od 10 %, Županijski sud u Splitu, Gžx-641/14 od 17.02.2016.).

22.S obzirom na neznatni dio tužbenog zahtjeva s kojim je tužitelj uspio, prilikom odmjeravanja troškova postupka mjerodavna je vrijednost predmeta spora od 1.653,00 eura s obzirom na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe i to prema odredbi čl.154 st.5. ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

23.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.-155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023). Tuženiku je priznat trošak: sastav podneska od 18.03.2025.-100 bodova, za zastupanje na ročištu od 01.04.2024.-100 bodova, ukupno 200 bodova (1 bod=2,00 eura), odnosno 400,00 eura+25% PDV=500,00 eura.

24.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 14.svibnja 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika