Pn-544/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Pušić Miličević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Vesne Pušić Miličević, odvjetnice i punomoćnice tuženika Dajane Tica, odvjetnice, a po objavi presude dana 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 28,66 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2018. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3,19 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2018. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.298,19 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 14. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 520,19 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od

14. svibnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 15. siječnja 2016. u [adresa], na križanju Industrijske i Jelkovečke ulice osiguranik tuženika upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika te da se propustio obilježenom pješačkom prijelazu približiti odgovarajućom brzinom, tako da može pravodobno zaustaviti svoje vozilo i propustiti pješaka, odnosno tužitelja, koji je prelazio kolnik Jelkovečke ulice po obilježenom pješačkom prijelazu u smjeru zapada te da je uslijed toga prednjim lijevim bočnim dijelom vozila naletio na tužitelja koji je pao na kolnik i pri tome zadobio teške tjelesne ozljede. Uslijed ozljeda koje je zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi trpio je fizičke bolove, strah, duševne boli zbog umanjenja opće i životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženosti. S osnova neimovinske štete (fizičkih boli, straha, naruženosti, trajnih posljedica zbog umanjenja opće i životne aktivnosti) potražuje iznos od 54.800,00 kuna, umanjeno za iznos od 12.800,00 kuna, koji iznos mu je tuženik s tog osnova platio prije podnošenja tužbe dana 26. srpnja 2018., te za iznos od 24.000,00 kuna koji iznos mu je tuženik s tog osnova platio dana 10. ožujka 2020., odnosno, potražuje daljnji iznos od 18.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 29. svibnja 2018. do isplate. Potražuje i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 10.400,00 kuna, umanjeno za iznos od 6.150,00 kuna koji iznos mu je tuženik s tog osnova platio dana 10. ožujka 2020., odnosno potražuje s tog osnova daljnji iznos od 4.250,00 kuna sa zateznom kamatom od dana 29. svibnja 2018. do isplate. Potražuje i zatezne kamate na plaćeni iznos od 6.150,00 kuna s osnova tuđe pomoći i njege od 29.svibnja 2018. do 10.ožujka 2020. Potražuje i troškove radi odlaska na liječenje u iznosu od 460,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 29. svibnja 2018. do isplate, sve uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. U ponovnom postupku tužitelj potražuje od tuženika da mu isplati iznos od 31,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2018. do isplate s osnova troškova liječenja koji se odnose na troškove prijevoza.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost, navodi da je tužitelju isplatio s osnova neimovinske štete iznos od 12.800,00 kuna 26. srpnja 2018. te iznos od 24.000,00 kuna 10. ožujka 2020. ili ukupno iznos od 36.800,00 kuna te zatezne kamate na neimovinsku štetu od 29. svibnja 2018. do 10. ožujka 2020. u iznosu od 2.795,98 kuna te imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 6.150,00 kuna. Osporava visinu tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete preko već plaćenog iznosa, jer da je isplatom navedenih iznosa u cijelosti namirio štetu tužitelju. Osporava utuženi tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu iz razloga što je dana 26. srpnja 2018. postupio u skladu sa člankom 12, Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, isplativši tužitelju nesporan iznos štete od 12.800,00 kuna, a imajući u vidu da pitanje odgovornosti sudionika za nastanak štetnog događaja u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva nije bio poznat te da je nakon provedenog medicinskog vještačenja u ovom postupku tužitelju isplatio daljnji iznos naknade štete te da je stoga postupio sukladno kriterijima, nalazu i mišljenju vještaka i dostupnim okolnostima slučaja i isplatio naknadu štete tužitelju u cijelosti pa da stoga zakonska zatezna kamata na eventualni daljnji iznos naknade neimovinske štete ne može teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Osporava visinu tužbenog zahtjev s osnova tuđe pomoći i njege preko plaćenog iznosa od 4.250,00 kn, koji iznos je tužitelju isplatio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a imajući u vidu cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 15,00 kuna po satu, osporava utuženi tijek zakonskih zateznih kamata za tuđu pomoć i njegu, jer da se visina te štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na troškove odlaska tužitelja na liječenje, kao nedokazan iz razloga jer se tramvajske karte ne mogu povezati sa osobom tužitelja, podredno ističe prigovor zastare zbog proteka trogodišnjeg roka. Osporava da bi opisane dijagnoze u medicinskoj dokumentaciji bile u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, jer da iz dokumentacije proizlazi da je tužitelj imao od prije teške degenerativne promjene kralježnice, kao i da se od prije liječi od psorijaze i psorijazičnog artritisa. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-126/2019-34 od 15. travnja 2021. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 20.070,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose (toč. I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 6.150,00 kuna od dana 29. svibnja 2018. do 10. ožujka 2020. Točkom III. izreke tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.640,00 kuna sa zateznim kamatama od dana 29. svibnja 2018. do isplate odbijen je kao neosnovan, a toč. IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 16.778,30 kuna sa zateznim kamatama od donošenja presude (dana 15. travnja 2021.) do isplate.

3.1. Povodom žalbe stranaka podnijete protiv navedene presude, Županijski sud u Sisku je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-672/2021-3 od 15. veljače 2024. odbio djelomično žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio navedenu presudu ovog suda u toč. I., osim za iznos od 1,33 eur/10,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 29. svibnja 2018. do isplate, te potvrdio točku II. izreke presude. Odbijena je djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda ovog suda u točki III. izreke presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 291,99 eur/2.200,00 kn. Ukinuta je presuda ovog suda u točki I. izreke presude za iznos od 1,33 eur/10,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 29. svibnja 2018. do isplate, točka III. izreke za iznos od 30,53 eur/230,00 kn i točka IV. izreke presude (odluka o troškovima) i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovno suđenje. Određeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

3.2. U naprijed navedenoj odluci višeg suda navedeno je da u ponovnom postupku tužitelj je dužan određeno navesti za koji dan potražuje naknadu troškova prijevoza, prema kojoj priloženoj voznoj karti, u vezi s kojom obavljenom terapijom, liječničkim pregledom i sl., te po pozivu suda dostaviti na uvid originalnu dokumentaciju, nakon čega će prvostupanjski sud utvrditi sve odlučne činjenice i uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

3.3. U ponovnom postupku ovaj sud je imao u vidu uputu višeg suda sadržanu u navedenoj odluci te je rješenjem od 11. listopada 2024. postupio po toj uputi, nakon čega je tužitelj podneskom od 14.11.2024. određeno naveo što potražuje u ponovnom postupku.

3.4. Dakle u ponovnom postupku preostalo je odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 14.11.2024., ispravljenom istoga dana kojim potražuje od tuženika da mu isplati iznos od 31,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2018. do isplate s osnova troškova liječenja, a koje se odnose na troškove prijevoza te o troškovima postupka.

4. U ponovnom postupku sud je izveo već ranije izvedene dokaze pa je izvršio uvid u zapisnik o očevidu od dana 15.siječnja 2016.godine (list spisa 6-9), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od dana 4.srpnja 2017.godine (list spisa 10- 16), medicinsku dokumentaciju (list spisa 18-46), presliku voznih karata (list spisa 47- 53), obavijest (list spisa 54-55), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Melite Uremović (list spisa 78-80), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jošku Filipušiću (list spisa 96-97), izvršen je uvid u liječničku potvrdu (list spisa 102), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list spisa 104), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama broj P-9/10, izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja (list spisa 113-180), proveden je dokaz saslušanjem vještaka Joška Filipušića (list spisa 187). Sud je također izvršio uvid u izvornike prijevoznih karata i medicinske dokumentacije (list 261 spisa).

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, prometne nezgode od 15. siječnja 2016. u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, odgovornost tuženika, kao ni da je tuženik izvršio djelomične isplate naknade neimovinske i imovinske štete tuženiku, prije pokretanja ove parnice, odnosno tijekom postupka. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na troškove odlaska tužitelja na liječenje budući da se prema tvrdnjama tuženika tramvajske karte ne mogu povezati sa osobom tužitelja. Sporno je i da li je taj zahtjev u zastari zbog proteka trogodišnjeg roka.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja od 14.11.2024. djelomično osnovan.

7. Budući da među parničnim strankama nije sporna odgovornost, to je tuženik temeljem odredbe članka 1069. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) dužan tužitelju naknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

8. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 14.11.2024. u ponovljenom postupku kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 31,85 EUR sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2018. do isplate djelomično je osnovan. Dakle, prema tom zahtjevu tužitelj potražuje troškove prijevoza koji se odnose na ukupno 40 prijevoznih karata u ukupnom iznosu od 240,00 kn, odnosno 31,85 EUR, ne naznačujući pritom koliko potražuje s osnova jedne prijevozne karte, ali je iz prijevoznih karata vidljivo da cijena svake prijevozne karte iznosi 10,00 kn. Kada se ukupno zatraženi iznos od 240,00 kn (31,85 EUR) podijeli sa brojem 40 (broj prijevoznih karata koje tužitelj navodi u tužbi i koje dostavlja u spis), proizlazi da tužitelj za svaku voznu kartu potražuje iznos od 6,00 kn (umjesto 10,00 kn, koliko je cijena svake pojedine prijevozne karte), a sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

8.1. Dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje trošak prijevoza za svoje odlaske na fizikalnu terapiju, a koja fizikalna terapija je započela 25.4.2016., prema prijevoznim kartama broj 32 394921, 32 392332, 32 394922, 31 558623, 31 558622, 32 085888, 32 440207, 32 457476 je sukladan kartici fizikalne terapije Specijalističke ordinacije za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju EJ dr. med. spec. fiz. med. i rehab. iz koje proizlazi da je kao datum početka terapije naveden 25. travnja 2016., a fizikalna terapija je trajala 10 dana, dok je kontrolni pregled zakazan za 12.5. (list 40 spisa), a naprijed navedene prijevozne karte odnose se na dane 25., 26., 28., 29. travnja 2016. te 2., 3., 5. i 6. svibnja 2016., dakle na dane u koje je tužitelj nedvojbeno u navedenoj ordinaciji provodio fizikalnu terapiju, a kako to proizlazi iz priložene kartice. Dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje trošak prijevoza za svoje odlaske na fizikalnu terapiju, a koja fizikalna terapija je započela 13.5.3016. , prema prijevoznim kartama broj 30 545 850, 33 079349, 30 545851, 32 476381, 33 166847 je sukladan kartici fizikalne terapije Specijalističke ordinacije za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju EJ dr. med. spec. fiz. med. i rehab. iz koje proizlazi da je kao datum početka te fizikalne terapije naveden 13. svibnja 2016., a fizikalna terapija je trajala 10 dana, dok je kontrolni pregled zakazan za 31.5. (list 41 spisa), a naprijed navedene prijevozne karte odnose se na 13., 16. i 17. svibnja 2016., s tim da su za dane 16. i 17. svibnja 2016. priložene po dvije prijevozne karte (dolazak i odlazak na fizikalnu terapiju), dakle na dane u koje je tužitelj nedvojbeno u navedenoj ordinaciji provodio fizikalnu terapiju, a kako to proizlazi iz priložene kartice. Dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje trošak prijevoza za svoje odlaske na fizikalnu terapiju, a koja fizikalna terapija je započela 1.6.2016., prema prijevoznim kartama broj 33 457851, 33 455852, 33 455853, 33 481510, 32 369165, 33 362317, 33 453177, 33 453178 je sukladan kartici fizikalne terapije Specijalističke ordinacije za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju EJ dr. med. spec. fiz. med. i rehab. iz koje proizlazi da je kao datum početka te fizikalne terapije naveden 1.6.2016., a fizikalna terapija je trajala 10 dana, dok je kontrolni pregled zakazan za 15.6. (list 42 spisa), a naprijed navedene prijevozne karte odnose se na 1., 2., 3., 6., 7., 11., 13. lipnja 2016., s tim su za dan 2. lipnja 2016. priložene po dvije prijevozne karte (dolazak i odlazak na fizikalnu terapiju), dakle na dane u koje je tužitelj nedvojbeno u navedenoj ordinaciji provodio fizikalnu terapiju, a kako to proizlazi iz priložene kartice. Dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje trošak prijevoza za kontrolni pregled kod dr. S za dan 31.5.2016. prema prijevoznoj karti broj 32 841242 u cijelosti je sukladan nalazu sa lista 30 iz kojeg proizlazi da je tužitelj upravo toga dana bio na kontrolnom pregledu kod navedenog liječnika, a naprijed navedena vozna karta odnosi se upravo na taj dan. Dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje trošak prijevoza za svoje odlaske na fizikalnu terapiju, a koja fizikalna terapija je započela 20.6.2016., prema prijevoznim kartama broj 33 865162, 34 286142, 34 134697, 34 285072, 32 091697, 33 627516, 34 455857 je sukladan kartici fizikalne terapije Specijalističke ordinacije za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju EJ dr. med. spec. fiz. med. i rehab. iz koje proizlazi da je kao datum početka te fizikalne terapije naveden 20.6.2016., a fizikalna terapija je trajala 10 dana, dok je kontrolni pregled zakazan za 6.7. (list 43 spisa), a naprijed navedene prijevozne karte odnose se na 21., 23., 28., 30. lipnja 2016., s tim su za dane 21., 23., 28. lipnja 2016. priložene po dvije prijevozne karte (dolazak i odlazak na fizikalnu terapiju), dakle na dane u koje je tužitelj nedvojbeno u navedenoj ordinaciji provodio fizikalnu terapiju, a kako to proizlazi iz priložene kartice. Dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje trošak prijevoza za kontrolni pregled za dan 21.7.2016. prema prijevoznoj karti broj 32 181846 u cijelosti je sukladan nalazu sa lista 32 iz kojeg proizlazi da je tužitelj upravo toga dana bio na kontrolnom pregledu u KB Dubrava, a naprijed navedena vozna karta odnosi se upravo na taj dan. Dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje trošak prijevoza za svoje odlaske na fizikalnu terapiju, a koja fizikalna terapija je započela 17.8.2016., prema prijevoznim kartama broj 34 885114, 35 292927, 34 813221 je sukladan kartici fizikalne terapije Specijalističke ordinacije za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju EJ Križan dr. med. spec. fiz. med. i rehab. iz koje proizlazi da je kao datum početka te fizikalne terapije naveden 17.8.2016., a fizikalna terapija je trajala 10 dana, dok je kontrolni pregled zakazan za 30.8. (list 44 spisa), a naprijed navedene prijevozne karte odnose se na 17. i 19. kolovoza 2016., s tim su za dan 19. kolovoza 2016. priložene po dvije prijevozne karte (dolazak i odlazak na fizikalnu terapiju), dakle na dane u koje je tužitelj nedvojbeno u navedenoj ordinaciji provodio fizikalnu terapiju, a kako to proizlazi iz priložene kartice. Dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje trošak prijevoza za kontrolni pregled kod dr. S za dan 6.10.2016. prema prijevoznim kartama broj 37 640897, 38 313190 u cijelosti je sukladan nalazu sa lista 36 spisa iz kojeg proizlazi da je tužitelj upravo toga dana bio na kontrolnom pregledu kod navedenog liječnika, a naprijed navedene vozne karte odnose se upravo na taj dan (dolazak i odlazak na kontrolni pregled). Dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje trošak prijevoza za svoj odlazak na fizikalnu terapiju, a koja fizikalna terapija je započela 10.10.2016. prema prijevoznoj karti broj 38 224416 je sukladan kartici fizikalne terapije Specijalističke ordinacije za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Daniel Križan dr. med. spec. fiz. med. i rehab. iz koje proizlazi da je kao datum početka te fizikalne terapije naveden 10.10.2016., a fizikalna terapija je trajala 10 dana (list 45), dok se naprijed navedena prijevozna karta odnosi na 18.10.2016., dakle na dan u koji je tužitelj nedvojbeno u navedenoj ordinaciji provodio fizikalnu terapiju, a kako to proizlazi iz priložene kartice (8. dan obavljanja fizikalne terapije).

8.2. Dio zahtjeva tužitelja kojim potražuje trošak prijevoza za svoje odlaske na fizikalnu terapiju, a koja fizikalna terapija je prema navodima započela 11.7.2016., prema prijevoznim kartama broj 33 838364, 34 855235, 34 855165, 34 815845 nije osnovan jer spisu ne prileži kartica fizikalne terapije iz koje proizlazi datum početka te fizikalne terapije, odnosno ne prileži dokaz o obavljanju fizikalne terapije u navedeno vrijeme (fizikalna terapija koja je prema navodima tužitelja započela 11.7.2016.) pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen (odnosni se na 4 prijevozne karte u iznosu od 6,00 kn za svaku, odnosno u iznosu od 3,19 EUR, tj. 24,00 kn).

9. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja od 14.11.2024. u iznosu od 31,85 EUR je djelomično osnovan za iznos od 28,66 EUR (toč. I. izreke), dok je za iznos od 3,19 EUR isti neosnovan (toč. II. izreke).

10. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23-dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužitelj dana 29. svibnja 2018. obratio tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to mu na temelju odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na dosuđenu imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužitelja i neovisno o danu presuđenja (tako i u odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017.).

11. U odnosu na navode tuženika da je tužbeni zahtjev tužitelja u predmetnom dijelu neosnovan budući da se tramvajske karte ne mogu povezati sa osobom tužitelja, valja napomenuti kako su ti navodi posve neosnovani obzirom da pojedinačne prijevozne karte tvrtke ZET nedvojbeno ne glase na ime, već se kupuju u vozilu ili izvan vozila navedenog prijevoznika za svaku pojedinu vožnju tramvajem/autobusom navedenog prijevoznika, a tužitelj je u ponovnom postupku jasno i određeno naveo za koji dan potražuje naknadu troškova prijevoza, prema kojoj priloženoj voznoj karti, u vezi s kojom obavljenom terapijom, liječničkim pregledom i slično te je u spis dostavio na uvid originalnu dokumentaciju koja se odnosi na navedeno (pojedinačne prijevozne karte i medicinsku dokumentaciju) pa je stoga sud u ponovnom postupku mogao donijeti odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva i nedvojbeno dostavljene karte, suprotno navodima tuženika, povezati sa obavljenim pregledima/terapijama pa stoga i sa osobom tužitelja. Vezano za navode tuženika da je taj zahtjev u zastari zbog proteka trogodišnjeg roka, valja napomenuti kako se najstarije potraživanje za troškove prijevoza odnosi na dan 25. travnja 2016., na najkasnije na 18.10.2016., a tužba je podnesena 15.1.2019., slijedom čega nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju do pokretanja predmetnog postupka nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. toč. 1. ZOO, slijedom čega je neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare u odnosu na predmetno potraživanje.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP, budući da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (3,19 EUR u ponovljenom postupku od ukupno zatraženih 31,85 EUR te 10,00 kn i 2.200,00 kn od ukupno zatraženih 22.710,00 kn u postupku koji je prethodio), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Napominje se kako vrijednost predmeta spora u ponovljenom postupku iznosi 31,85 EUR. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastavljanja podnesaka od 19.3.2019., 10.1.2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 8.5.2019., 23.9.2019., 16.1.2020., 19.2.2020., 2.7.2020., 11.1.2021., 24.2.2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Priznat mu je i trošak zastupanja na ročištu od 4.3.2019. u iznosu od u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Za zastupanje na ročištu od 2.4.2025. priznat mu je trošak u iznosu od 50,00 EUR (imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja te radnje) temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife. Za zastupanje na ročištu od 13.11.2024. priznat mu je trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife, imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja te radnje. Priznat mu je i trošak sastavljanja podnesaka od 23.5.2019., 28.5.2020., 4.8.2020. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku. Sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troška za sastavljanje navedenog podneska tužitelj je odbijen (toč. IV. izreke). Za sastavljanje žalbe od 30.4.2021. tužitelju je temeljem Tbr 10. toč. 1. Tarife priznato 62,50 EUR. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 47,78 EUR, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 5,36 EUR (iznosi koji su doista i plaćeni s tog osnova, dok je s preostalim dijelom zahtjeva s navedenih osnova tužitelj odbijen) te trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Priznat je i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,64 EUR (40 % od 76,59 EUR, odnosno iznos koji je tužitelj dužan platiti s tog osnova, dok je preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen). Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

12.1. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastavljanja prigovora na odštetni zahtjev jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 21.10.2019. kojim izvještava sud kako je uplatio predujam, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastavljanja podneska od 2.12.2024. kojim dostavlja dokumentaciju u izvorniku budući da je tu dokumentaciju mogao dostaviti uz podnesak od 13.11.2024. za koji mu je priznat trošak, a kojim uređuje tužbeni zahtjev. Nije mu priznat niti zatraženi trošak za izradu nalaza i mišljenja koji je tužitelj dostavio uz tužbu budući da je u ovom predmetu provedeno medicinsko vještačenje po vještaku kojeg je odredio sud pa trošak izrade tog nalaza i mišljenja nije bio potreban za vođenje ove parnice pa nije niti priznat. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa na dva ročišta za objavu presude bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9.3 Tarife jer takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može preuzeti sa internetske stranice e- oglasna ploča suda. Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena. U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 14. svibnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sudu Sisku.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 30,64 EUR

2. tuženiku po punomoćnici