Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-112/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Olujić, odvjetnik u Splitu, Narodni trg 2, protiv tužene OĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Katić, odvjetniku u Zagrebu, Drniška 22, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-11/2023-16 od 16. studenog 2023., u sjednici vijeća 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-11/2023-16 od 16. studenog 2023. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-11/2023-16 od 16. studenog 2023. odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 7.602,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06.12.2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate.

2. Dužna je tuženica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate"

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 995,45 eura (7.500,21 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). U žalbi ističe u bitnome da je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je nastupila zastara utužene tražbine, odnosno da je pogrešno računao početak tijeka roka sa 15. kolovozom 2022. Navodi da je dopisom od 29. rujna 2022. pozvao tuženicu na povrat zajma, ostavio primjereni rok za njegovo vraćanje, pa kako zakon ne predviđa rok u kojem je zajmodavac dužan pozvati zajmoprimca za povrat, to odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare nije osnovana. Upućuje na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnosti ugovora odnosno zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. Predlaže žalbu usvojiti te pobijanu odluku preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 7.602,67 EUR koji je prema navodima tužbe pozajmio prednici tuženika pok. PĐ.

6. U predmetu nema spora da je tuženica zakonska nasljednica PĐ, te da je njen prednik 15. kolovoza 2000. pismeno priznao postojanje duga prema tužitelju u visini od 15.000,00 DEM/7.602,67 EUR.

7. Sporno je je li tužena u obvezi podmiriti utuženu tražbinu, obzirom tijekom postupka ističe da je nastupila zastara.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužene, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom pored ranije navedenih nespornih činjenica je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da se tužitelj prethodno utuženju, dopisom od 29. rujna 2022. obratio tuženoj radi povrata pozajmljenog iznosa njenom predniku,

- da je tužena potvrdila kako je Izjava Nenada OĐ od 15. kolovoza 2000. godine po njemu i potpisana,

- da je tužitelj predniku tužene pozajmio iznos od 15.000,00 DEM još 1995. ili 1996. godine, da ga je u više navrata kontaktirao radi vraćanja novca da bi u konačnici sačinili Izjavu o postojanju duga 15. kolovoza 2000.

11. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda među strankama zapravo i nisu sporna i nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tužitelja.

12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da Izjava od 15. kolovoza 2000. ima značaj priznanja duga, u smislu odredbe iz članka 367. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91) koji se na temelju članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO/05) primjenjuje na konkretnu pravnu situaciju, te da je u smislu odredbe iz članka 361. ZOO/05-a protekao petogodišnji zastarni rok.

13. Naime, prema odredbi iz članka 361. ZOO/05 počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučaje nije što drugo propisano. Pravilnost stava prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom tuženika prema kojem nije bio ugovoren rok za vraćanje zajma, pa je zajmodavac dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog zahtjeva. Prema odredbi iz članka 562. ZOO/05 ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog traženja da mu zajam vrati.

14. Rok od 22 godine (priznanje duga 2000. i poziv na platež duga iz rujna 2022.) ne može se, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, u smislu citirane odredbe iz članka 562. stavak 2. ZOO/05 smatrati primjerenim.

15. U situaciji kada je za povrat tražbine iz ugovora o zajmu propisan opći zastarni petogodišnji rok, dopis koji je tužitelj nesporno uputio tuženoj, podnesen je po proteku zastarnog roka i nije od utjecaja niti na prekid niti na tijek tog roka.

16. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju ni pozivanjem na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok nije ni počeo teći obzirom se radi o ništetnom ugovoru.

17. Prema Zakonu o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata (Narodne Novine 91a/93, 36/98) te prema Uredbi o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti plaćanjima prema inozemstvu (Narodne Novine 61/92, 72/92, 59/93) i to članku 11. Uredbe zabranjena je kupnja, prodaja i pozajmljivanja deviza i posredovanja u kupnji, prodaji i pozajmljivanju deviza između domaćih osoba i domaćih osoba i stranih osoba u Republici Hrvatskoj ako Zakonom o deviznom poslovanju nije drugačije određeno. Prema Zakonu o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlatom i to prema članku 10. stavak 3. propisano je da kupnja i pozajmljivanje deviza kao i posredovanje u kupnji, prodaji i pozajmljivanju deviza je dopušteno samo u slučajevima i na način koji je predviđen tim Zakonom, a prema članku 34. istog propisa domaće fizičke osobe mogu koristiti devize sa svojih deviznih računa i deviznih štednih uloga za plaćanje robe i usluga kao i druga plaćanja u inozemstvu, a u RH za kupnju obveznica koje glase na stranu valutu, davanje donacija u zdravstvene i druge svrhe te obavljanje drugih plaćanja kada je to Zakonom predviđeno.

18. Obzirom na citirane odredbe Zakonu o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata u vrijeme kada tužitelj tvrdi da je sačinjen ugovor o zajmu kao i Izjava kojom je priznat dug nije bilo dopušteno da fizičke osobe pozajmljuju devize drugim fizičkim osobama. Takvi pravni poslovi u smislu odredbe iz članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 503/91) bio je ništetan.

19. Međutim, prema odredbi iz članka 327. stavak 1. ZOO/05 proizlazi da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana strana. Iako sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti on je mogao utvrđivati razloge ništetnosti u okviru činjeničnih navoda tužbe, a tužitelj u tužbi nije niti tvrdio da se radi o ništetnom pravnom poslu. Osim toga, tužitelj je u očitovanju na odgovor na tužbu izrijekom naveo kako pozajmljivanje deviza ne povlači ništetnost ugovora, odnosno tvrdio je da je činidba (pozajmica) naknadno postala dopuštenom stupanjem na snagu Zakona o deviznom poslovanju 2003. Slijedom navedenog ni ovaj žalbeni navod nije osnovan.

20. Obzirom na sve izneseno, u skladu sa odredbom iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi.

U Karlovcu 14. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo