Posl. broj: Pr-11/2024-102.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ĐP MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sviju zastupanih po punomoćnici Aniti Barlafa, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenika HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Ulica Grada Vukovara 37, Zagreb, zastupanog po punomoćnici ZP, zaposlenici, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. N a l a ž e s e tuženiku HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. da tuženiku ŠP:
a) plati iznos od 166.600,00 EUR (stošezdesetšesttisućašesto eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narode banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
b) plati iznos od 2.261,60 EUR (dvijetisućedvijestošezdesetjedan euro i šezdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
c) plati iznos od 35.859,43 EUR (tridesetpettiusćaosamstopedesetdevet eura i četardesettri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
d) plaćati mjesečnu rentu počevši od 07. svibnja 2015. do 31. svibnja 2024. u iznosu od 1.803,70 EUR (tisućuosamstotri eura i sedamdeset centi), a počevši od 1. lipnja 2024. pa ubuduće, u iznosu od 2.048,85 EUR (dvijetisućečetardesetosam eura o osamdesetpet centi), do svakog 10-tog u mjesecu, dospjele obroke odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene obroke tekućom od 14. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. O d b a c u j e s e tužba tužitelja ŠP u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose rente dospjele od 10. svibnja 2015. pa do 27. studenoga 2017.
III. O d b i j a s e dio tužbenog zahtjeva tužitelja ŠP za isplatom zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose rente dospjele od 28. studenoga 2017. pa do 13. svibnja 2025.
IV. N a l a ž e s e tuženiku HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. da tužiteljici MP plati iznos od 43.798,53 EUR (četardesettritisuće- sedamstodevedesetosam eura i pedesettri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narode banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
V. N a l a ž e s e tuženiku HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. da tužiteljima ŠP, MP, HP i OP naknadi parnični trošak u iznosu od 151.168,70 EUR (stopedesetjednutisućusto- šezdesetosam eura i sedamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 32.640,58 EUR (tridesetdvijetisućešestočetardeset eura i pedesetosam centi).
VI. O d b i j a se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi zaprimljenoj 7. svibnja 2015. pod posl. brojem Pr-77/15 navode da je tužitelj ŠP **.**.2014. teško stradao na radu i to na privremenom radilištu sanacije vodiča na 35 kV dalekovodu Krapina – Straža, kod stupnog mjesta 54, prilikom obavljanja radova sanacije dalekovoda, odnosno zamjene vodiča na dijelu dalekovoda. Na poslovima zamjene oštećenih vodiča novim vodičima tom su prilikom, osim tužitelja, radili tuženikovi radnici KP, DP, ĆP, NP i FP. DP i ĆP obavljali su poslove dizanja vodiča na način da su iz, nakon što su iz vezali užetom, podizali ručnim povlačenjem jednog kraja užeta kako bi se drugi kraj užeta sa zavezanim vodičem dizao uz samu stranicu čelično- rešetkastog stupa. Prilikom podizanja vodiča isti je zapinjao o spojeve bočnih profila s baznom cijevi, pa se tužitelj ŠP, koristeći kombinirani pojas, kretao gore – dolje po istočnoj bočnoj strani stupa i rukom oslobađao prolaz žici na način da je istu odmicao od stupa. Kada se tužitelj počeo spuštati, pao je na tlo s visine od cca 4,80 metara te zadobio niz teških i po život opasnih ozljeda. Tužitelji tvrda te tuženik kao poslodavac, nije u skladu s odredbom iz čl. 8. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 59/1996., 94/1996., 114/2003., 100/2004., 86/2008., 116/2008., 75/2009. i 143/2012., dalje: ZZR) na privremenom radilištu sanacije vodiča na 35kV dalekovodu Krapina – Straža, kod stupnog mjesta 54, za obavljanje radova sanacije dalekovoda, odnosno za obavljanje zamjene vodiča na dijelu dalekovoda, osigurao najveći mogući stupanj zaštiti sigurnosti i zdravlja radnika. Do predmetne ozljede na radu došlo je iz razloga što pojas s užetom za vezivanje koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja ŠP nije imao dvostruke karike. Naime, tužitelj se prilikom podizanja popravljenog vodiča, koristeći kombinirani pojas, kretao gore – dolje po istočnoj bočnoj stranici stupa i rukom oslobađao prolaz žici na način da je istu odmicao od stupa zbog zapinjanja iste o spojeve bočnih profila s baznom cijevi. U obavljanju opisanog posla tužitelj je koristio kombinirani pojas i samo jedno uže za vezivanja pa se cijelo vrijeme dok se kretao po čelično – rešetkastom stupu morao kopčati i otkapčati uže uz konstrukciju stupa na način da je svaki puta uže provlačio oko nosača stupa i kopčao kariku na kombiniranom pojasu, pa se u trenucima premještanja užeta i slijedećeg kopčanja nalazi nevezan na čelično – rešetkastom stupu. Prilikom spuštanja, u trenutku dok je bio nevezan, tužiteljeva ruka kojom se držao za stup je skliznula pri čemu je izgubio ravnotežu i pa na tlo s visine od cca 4,80 m. Da je tužitelj koristio sigurnosni sustav penjanja s dvostrukim karikama, tako da je jedna karika uvijek prikopčana za konzolu
– do predmetne ozljede na radu ne bi došlo. Tuženik kao poslodavac nije osigurao tužitelju odgovarajuća zaštitna sredstva (čl. 43. st. 1. ZZR-a), niti je poduzeo sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da pristu područjima s posebnim opasnostima i štetnostima imaju samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute i zaštitna sredstva (čl. 43. st. 45. ZZR-a). Budući da tuženik kao poslodavac nije tužitelju ŠP osigurao odgovarajuća zaštitna sredstva i nije skrbio da ih tužitelj koristi pri obavljanju poslova na čelično rešetkastom stupu mreže niskog i srednjeg napona sukladno izrađenim uputama za sigurno penjanje na metalno rešetkaste stupove te uputama za sigurno korištenje sigurnosnog pojasa s naramenicama, odnosno propisanim pravilima iz područja zaštite na radu, tuženik ja dužan tužiteljima naknaditi neimovinsko i imovinsku štetu koju su pretrpjeli uslijed predmetnog štetnog događaja i koju će evidentno trpjeti ubuduće, a sve temeljem odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/2009., 61/2011., 82/2012. i 73/2013., dalje: ZR) i odredba čl. 15. st. 1. ZZR-a. Uslijed predmetnog štetnog događaja i tjelesnih ozljeda koje je zadobio u istom, tužitelju ŠP povrijeđeno je pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. U predmetom događaju tužitelj je zadobio niz izuzetno teških tjelesnih ozljeda koje su pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji i zbog kojih je dugotrajno trpio jake bolove. Osim toga, tužitelj je tijekom dugotrajnog liječenja pretrpio niz nelagodnosti, u bitnome: primarno zbrinjavanja u Općoj bolnici Zabok (MSCT, UZV abdomena, RTG snimanja, postavljenje urinarnog katetera, postavljanje perifernog venskog puta, kontinuiranu infuziju, imobilizaciju Schanzovim ovratnikom, pripremu za premještanje), hitno premještanje uz imobilizaciju na transportnoj dasci iz Opće bolnike Zabok u KBC "Sestre milosrdnice", Zagreb, dijagnostičku obradu pri prijemu u tu bolnicu (radiološku, RTG pluća i srca, RTG vratne kralježnice i cervikotorakalnog prijelaza, RTG torkalne kralježnice, RTG desnog hemitoraksa, laboratorijsku obratu), hostpitalizaciju u navedenoj bolnici od 02. 04. 2014. do 14. 07. 2014., hitnu ekstenziju vratne kralježnice po Đ, operativni zahvat pod općom anestezijom (03. 04. 2014.), razvoj mnogobrojnih komplikacija respiratornog trakta (respiratonu insuficijenciju, purulentni traheobronhitis, desnostranu pneumoniju), razvoj paralitičkoj ileusa, uroinfekciju uz razvoj sepse i septičnog šoka; razvoj sakralnog dekubitusa i učestala previjanja sa psaliranim alginatnim oblogom; aktivnu fizikalnu terapiju tijekom hospitalizacije uz asistenciju fizioterapeuta; stacionarnu rehabilitaciju u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitacije Varaždinske Toplice od 14. 07. 2014. do 16. 12. 2014., niz medicinskih pretraga (kontrolna RTG snimanja, UZV, laboratorijska obrata), zbog uroinfekcije u više navrata liječenje antibioticima, zbrinjavanje traheostome pod lokalnom anestezijom u Općoj bolnici Varaždin, vađenje šavova. Tužitelj je pretrpio i intenzivan strah u trenutku nastanka štetnog događaja i ozljeđivanja prouzročen naglom psihičkom indukcijom predočene odnosno pretpostavljene životne opasnosti u odnosu na vlastito zdravlje i život, trpio je strah za vrijeme liječenje zbog operativnog zahvata, zbog komplikacija nastalih tijekom liječenja, zbog neizvjesnosti u ishod liječenja, te još trpi strah u vidu zabrinutosti za vlastito zdravlje. Stalna prisutnost straha u životu tužitelja i to u svim njegovim pojavnim oblicima od dana nastanka štetnog događaja pa do danas, u bitnome je poremetila duševni mir tužitelja. Uslijed višestrukih i izuzetno teških tjelesnih ozljeda koje je tužitelj ŠP zadobio kod njega je došlo do 100%-tnog smanjenja životne aktivnosti, odnosno nastupio je osobito teški invaliditet od 100% te je trajno vezan uz invalidska kolica, a zaostalo mu je i trajno naruženje zbog kojeg trpi duševne boli. Stoga tužitelja ŽP zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prema slijedećim kriterijima: jačina i trajanje fizičkih bolova (60.000,00 kn), jačina i trajanje pretrpljenog straha (50.000,00 kn), duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (1.000.000,00 kn) duševne boli zbog naruženosti (60.000,00 kn), odnosno ukupno na ime novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 1.170.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate. Nadalje, činjenica je da je tužitelju zbog tjelesnih ozljeda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju po otpustu s bolničkog liječenja bila potrebna tuđa pomoć i da će mu i ubuduće, trajno, svakodnevno u punom opsegu biti potreba tužba nestručna, tj. nemedicinska pomoći i to ne samo za obavljanje bilo kakvih fizičkih poslova već i za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Tako mu je svakodnevno, trajno potrebna tuđa pomoći pri premještanju u krevetu, premještanja iz kreveta u invalidska kolica i obrnuto, oblačenju, svlačenju, hranjenju, nabavi i pripremi hrane, pri održavanju osobne higijene i slično. Osim navedeno, činjenica je i da je tužitelju po otpustu s bolničkog liječenja bila potrebna i da će mu i ubuduće trajno biti potrebna pored navedene nemedicinske i stručna medicinska njega i pomoć fizioterapeuta radi fizikalne terapije i masaže u kući. Stoga tužitelja zahtieva isplatu naknade za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna u proteklom razdoblju od dana otpusta s bolničkog liječenja do 6. 5. 2015. u iznosu od 27.000,00 kuna, za zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nadalje, tužitelje počevši od 7. 5. 2015. pa ubuduće potražuje mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći i njege (nemedicinske koju mu pružaju članovi obitelji i stručne medicinske njege i pomoći radi fizikalne terapije i masaže u iznosu od 6.000,00 kn mjesečno, do svakog 10-og u mjesecu, dospjele obroke odjednom. Nadalje, tužitelji navodi da su tužiteljica MP, supruga tužitelja ŠP te tužitelji HP i OP, njegova djeca, pretrpjeli i trpe i proživljavaju teške duševne boli zbog osobito teškog invaliditeta svog supruga i oca te ime je stoga povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, pa slijedom toga zahtijevaju isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe i to: MP u iznosu od 220.000,00 kuna, a tužitelji HP i OP u iznosima od po 150.000,00 kuna, sve to sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Sukladno tome, postavili su tužbeni zahtjev kao u tužbi.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, dok prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva u cijelosti. Potvrđuje da je tužitelj ŠP bio njegov radnik te da ga je uputio na rad 2. travnja 2014. na privremeno radilište sanacije vodiča 35 kV dalekovoda Krapina – Straža, kod stupnog mjesta 54 radi obavljanja radova sanacije dalekovoda, odnosno izmjene vodiča na dijelu dalekovoda. U predmetnom nalogu za rad kao dopusnici stoji kako su radnici dužni primijeniti pravila za rad te koristiti osobna zaštitna sredstva. Nasuprot navoda tužbe, tuženik tvrdi da je u cijelosti postupio u skladu s obvezama ZZR-a, a što je vidljivo iz dostavljene dokumentacije. Navodi da je donio slijedeće akte sukladno obvezi predviđenoj ZZR: Pravilnik o zaštiti na radu koji je objavljen u biltenu Hep vjesnik broj 131 od 2. veljače 2004; dao je izraditi procjenu opasnosti kod Ing atest d.o.o. Split 1998 godine koja se redovito revidira, uputio je tužitelja ŠP na osposobljavanje na poslovima s posebnim opasnostima, pa i rad na visini i zdravstveni pregled; izradio je Plan evakuacije i spašavanja u ožujku 2002. te je izradio Upute za rad na siguran način. Sa svim pobrojanim aktima bio je upoznat i tužitelj koji je međutim na dan štetnog događaja postupio suprotno obvezama propisanim navedenim aktima poslodavca, uslijed čega je i stradao. Tužitelj je bio upoznat s Uputom za sigurno penjanje na metalno rešetkaste stupove mreže niskog i srednjeg napona (do uključivo 35 kV) – uputa br. 86 objavljena u zbirci uputa za rad na siguran način – u kojoj je detaljno opisan proces rada i obveze radnika za postupanje prilikom penjanja kakvo je vršio tužitelj prilikom štetnog događaja. Pored detaljno opisa obveza u navedenoj uputi su navedene i izričite zabrane: 7.6. zabranjeno je penjanje na stup bez ogovarajućih i ispravnih zaštitnih sredstava i zaštitne opreme te 7.7. zabranjeno je otkapčanje zaštitno užeta opasača sve dok zaposlenik mijenja radni položaj i radi na stupu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je već iz napisa tužbe razvidno da tužitelj nije postupao po opisanim uputama, odnosno da je prilikom mijenjanja položaja i rada na stupu suprotno zabrani otkopčao zaštitno uže opasača. Tužitelj je nadalje bio upozna sa Uputom za sigurno uporabu sigurnosnog pojasa tipa "B" – puta br. 95, u kojoj među ostalim stoji: "6.4. u slučaju da potreba premještanja zaštitnog užeta (radi prelaska preko sidra, podupore i slično), zauzeti stabilan položaj, nakratko otkopčati zaštitno uže, premjestiti ga i odmah ga ponovno zakopčati, pridržavajući se pritom rukom za stup.". Nesumnjivo, da je tužitelj zauzeo stabilan položaj prije nego što se otkopčao i odmah se zakopčao sukladno uputi, do štetnog događaja odnosno do pada tužitelj ne bi došlo. Slijedom toga, tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tuženika ŠP za nastalu štetu, a posljedično i nedostatak osnove tužbenog zahtjeva ostalih tužitelja. Sukladno čl. 15. st. 2. ZZR-a, predlaže da se tuženik oslobodi od odgovornosti obzirom da unatoč činjenici da je tuženik kao poslodavac primijenio svu dužnu pažnju, a tužitelj ŠP kao radnik postupio suprotno nizu internih akata poslodavca kao i ZZR-a, te je na taj način sam uzrokovao štetni događaj. Ističe ujedno da je kod tuženika nezgoda na radu i vidu pada s rešetkastog stupa nezapamćena kod tuženika, a što je vidljivo iz niza revizija procjena opasnosti. Tuženik dalje navodi da je nakon nastanka štetnog događaja došao do saznanja da je tužitelj ŠP prethodno štetnom događaju ozlijedio ruku, od koje ozljede se liječio uoči štetnog događaja, a što nije prijavio tuženiku kao svom poslodavcu – uslijed čega mu je vjerojatno po vlastitom iskazu odnosno napisima tužbe – popustila ruka, čime je opet sam tužitelj uzrokova pad. Tuženik tvrdi da je tužitelj neprijavljivanjem ozljede ili bolesti povrijedio izričitu odredbu čl. 76. st. 3. ZZR-a, a i odredbu čl. 77. ZZR-a, koje citira. Konačno, i po tuženiku najvažnije, tužitelj ŠP, ukoliko je kao radni osposobljen za rad na siguran način i za rad na visini smatrao da mu od strane tuženika kao poslodavca nije osigurana odgovarajuća zaštitna oprema ili da postoji bilo koji razlog ili okolnost zbog koje bi bili ugroženi njegova sigurnost i zdravlje, trebao je odbiti rad na koji je upućen , sukladno odredbama čl. 79. st. 1. i st. 2. ZZR-a. Sukladno navedenom tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti I. tuženika te da u organizaciji rada na strani tuženika nije bilo protupravnosti kao osnovnog elementa štete. Osim toga, tuženik ističe prigovor preuranjenosti tužbe. jer da iz medicinske dokumentacije nije razvidno da je liječenje I. tuženika završeno pa stoga opseg štete nije poznat. Posljedično tome, obveza tuženika još nije dospjela pa osporava tijek kamata. Ističe i kako je s osiguravajućim društvom Croatia osiguranje d.d. sklopio policu osiguranja od odgovornosti broj 007624113219/13 pa predlaže da se to osiguravajuće društvo pozove u parnicu radi miješanja na strani tuženika i da mu sud u tu svrhu dostavi tužbu i odgovor na tužbu. Osporava da bi kod I. tužitelja došlo do 100%-tnog smanjenja životnih aktivnosti odnosno teškog invaliditeta od 100%. Slijedom toga osporava visinu štete prema kriterijima boli, straha i naruženosti, a osobito po kriteriju smanjenja životne aktivnosti te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
3. Tužitelj ŠP podnio je 27. svibnja 2015. tužbu protiv istog tuženika radi naknade imovinske štete u kojoj na jednak način opisuje štetni događaj i odgovornosti tuženika te navodi da je zbog tjelesnih ozljeda trajno vezan za invalidska kolica. Obiteljska kuća u kojoj živi na adresi u [adresa] nije prilagođena osobi s invaliditetom pa mu je u potpunosti onemogućeno kretanje invalidskim kolicima u prostorijama kuće. Niti jedna prostorija kući nije prilagođena potrebama osobe vezana uz invalidska kolica, pa čak niti izvedena rampa koja ne ispunjava maksimalno dozvoljeni kriterij strmosti nagiba, pitanje dužine kraka bez horizontalnog odmorišta niti propisanu širinu rampe. Taku su: 1. ulazna vrata jednokrilna, svjetle širine samo 88 cm, a trebaju biti minimalne širine 110 cm; na vratima je izveden prag visine 2 cm koji nije zaobljen ni ukošen; prekidači za zvono i rasvjetu izvedeni su iznad propisanim max. 120 cm; 2. širini postojećeg hodnika je manja od propisanih 120 cm, na vratima prema kupaonama izveden je prag visine 1,0 cm i 2,0 cm koji nije zaobljen ni ukošen; prekidači za zvono i rasvjetu izvedeni su iznad propisanih max 120 cm; 3. oprema kuhinje ne odgovara za korištenje i pristup invalidima; 4. širina vrata ostave te pozicija prekidača ne odgovara za korištenje i pristup invalidima; 5. u kupaonici nije osiguran potrebni minimalni radijus za okretanje kolica, nisu ugrađene sanitarije prilagođene invalidima (WC školjka, umivaonik i kada), instalacije nisu prilagođene invalidima, nije ugrađen alarmni uređaj te generalno po dimenzijama ne odgovara zahtjevima uređenja za invalide: 6. u svim prostorijama visina kvaka i utičnica nije prilagođena osobi u invalidskim kolicima. Dakle, obiteljska kuća u [adresa] u kojoj živi tužitelj ni u kom pogledu ne odgovara zahtjevima osobe sa 100% trajnim invaliditetom, tj. osobi koja se jedino može kretati u invalidskim kolicima, a što je detaljno opisano u nalazi u mišljenju stalnog sudsko vještaka Zvonka Benjaka, dipl. ing. građ. od 15. 5. 2015. godine te je istu potrebno rekonstruirati i adaptirati na način a zadovoljava zahtjeva Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevine osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivosti. Rekonstrukcija obuhvaća radove koji su u nalazu i mišljenju detaljno opisano i to, u bitnome: 1. izvođenje pristupnog podesta rampi, rekonstrukciju ogradne konstrukcije pristupne rampe, 2. rekonstrukciju vanjskih ulaznih vrata, 3. rekonstrukciju unutrašnjeg prostora radi prilagodbe osobi u invalidskim kolicima, a što obuhvaća: a) rušenje pregradnog zida hodnika kako bi se postigla zahtjeva minimalna širina hodnika, b) izravnavanje podova hodnika i sobe, izgradnja novog pregradnog zida soba/hodnik, ugradnja vrata, saniranje podova, c) rušenje postojeće kupaonice i pregradnih zidova prema ostavi, izgradnju nove kupaonice (podni i zidni razvod instalacija), prilagodbu instalacija, podno i zidno opločenje, ugradnju adekvatne sanitarne opreme, zamjenu vanjske i unutarnje stolarije, d) saniranje podova i zidova hodnika i ostave nakon izvedbe nove kupaone, e) zamjenu vanjske stolarije s ugradnjom okova pristupačnog osobama u invalidskim kolicima, f) prilagodbu električnih instalacije na propisane visine, g) uklanjanje postojećih i ugradnja zaobljenih ili ukošenih pragova na vrata svih prostorija te h) ugradnju vanjske koso podizne platforme na konstrukciju rampe za svladavanje razlike visine vanjskog terena i pristupa u prilagođeni stan. Ukupni troškovi rekonstrukcije i adaptacije kuće (rušenja, armiračko betonski radovi, zidarski radovi, stolarski radovi, keramičarski radovi, soboslikarski radovi, bravarski radovi, instalacije elektrike, vodovoda i kanalizacije te troškovi opreme) iznose 230.859,25 kuna pa tužitelj potražuje navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
4. Tuženik se i u odnosu na ovu tužbu u odgovoru na tužbu na jednak način očituje o štetnom događaju i odgovornosti, odnosno osporava svoju odgovornost i tvrdi da je za isključivo odgovoran tužitelj, a osporava i visinu štete te se protivi korištenju vještačenja izrađenog po vještaku Zvonku Benjaku, dipl. ing. građ., s obzirom da nije imenovan od strane suda u ovom postupku.
5. Na pripremnom ročištu 6. srpnja 2015. godine parnice su spojene radi zajedničkog raspravljanja.
6. Tužitelj ŠP je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 18. 11. 2015. godine precizirao tužbeni zahtjev tako da na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje ukupni iznos od 1.095.000,00 kn (30.000,00 kn po kriteriju fizičkih bolova, 25.000,00 kn po kriteriju straha, 1.000.000,00 kn po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i 40.000,00 kn po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti); na ime tuđe nestručne, tj. nemedicinske pomoći potražuje za razdoblje od 16. 12. 2014. do 06. 05. 2015. ukupno 17.040,00 kn, a od 07. 05. 2015. pa nadalje rentu u iznosu od 3.645,00 kuna mjesečno, a na ime stručne medicinske pomoći još 9.945,00 kuna, odnosno ukupnu mjesečnu rentu u iznosu od 13.590,00 kuna.
7. Tužitelj ŠP podneskom od 7. lipnja 2016. godine precizira i tužbeni zahtjev u pogledu imovinske štete za troškove rekonstrukcije i adaptacije kuće tako da umjesto ranije zahtijevanog iznosa od 230.859,25 kuna potražuje iznos od 230.576,25 kuna.
8. Tuženik se preinaci tužbe protivio te ista rješenjem od 22. rujna 2016. godine nije dopuštena ali je to rješenje povodom žalbe tužitelja preinačeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: 24 Gž R-2044/2016-4. od 4. rujna 2017. na način da je preinaka tužbe dopuštena.
9. Presudom ovog suda posl. broj: 1. Pr-77/15-55. od 28. studenoga 2017. suđeno je:
"I. N a l a ž e s e tuženiku HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. da tuženiku ŠP:
a) plati iznos od 895.000,00 kn (osamstodevedesetipetisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. 05. 2015. godine do 31. 07. 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
b) plati iznos od 17.040,00 kn (sedamnaesettisućaičetardeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. 11. 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
c) plati iznos od 230.576,25 kn (dvijestotridesettisućapetstosedamdesetišest kuna i dvadesetipet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. 11. 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
d) plaćati mjesečnu rentu počevši od 07. 05. 2015. pa ubuduće, u iznosu od 13.590,00 kn (trinaesettisućapetstodevedeset kuna), do svakog 10-tog u mjesecu, dospjele obroke odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene obroke tekućom od 28. 11. 2017. godine pa do isplate, a dalje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
sve to u roku od 15 dana.
II. N a l a ž e s e tuženiku HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. da plati:
a) tužiteljici MP iznos od 220.000,00 kn (dvijestodvadesettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. 05. 2015. godine do 31. 07. 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,
b) tužiteljici HP iznos od 150.000,00 kn (stopedesettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. 05. 2015. godine do 31. 07. 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,
c) tužitelju OP iznos od 150.000,00 kn (stopedesettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. 05. 2015. godine do 31. 07. 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. O d b i j a s e, kao neosnovan, preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja ŠP u iznosu od 200.000,00 kn (dvijestotisuća kuna) kao i njegov zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose rente dospjele od 10. 05. 2015. godine pa do 27. 11. 2017. godine.
IV. N a l a ž e s e tuženiku HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. da tužiteljima ŠP, MP, HP i OP nadoknadi parnični troška u iznosu od 333.787,44 kn
(tristotridesetitritisućesedamstoosamdesetisedam kuna i četardesetičetiri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. 11. 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu
troškova
u
iznosu
od
182.395,45
kn
(stoosamdesetidvijetisućetristodevedesetipet kuna i četardesetipet lipa."
10. Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: 14 Gž R-134/18-3. od 19. veljače 2019. odbijene su žalbe tužitelja ŠP i tuženika te je prvostupanjska presuda u cijelosti potvrđena.
11. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1998/2019-2. od 7. veljače 2024. riješeno je:
"I. Prihvaća se revizija tuženice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-134/18-3 od 19. veljače 2019. u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-77/15-55 od 28. studenoga 2017. pod točkom I. i pod točkom II.a izreke kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka pod točkom IV. izreke presude suda prvog stupnja u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 333.787,44 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te točka IV. izreke presude suda drugog stupnja, kao i presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-77/15-55 od 28. studenoga 2017. u dijelu pod točkom I. i pod točkom II.a izreke te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu 333.787,44 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-134/18-3 od 19. veljače 2019. u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-77/15-55 od 28. studenoga 2017. pod točkom II.b i II.c izreke presude suda prvog stupnja."
12. Prema obrazloženju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nižestupanjske presude su u navedenom dijelu ukinute jer je u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu imovinske štete radi troškova prilagodbe kuće tužitelja njegovoj invalidnosti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) budući da punomoćnika tuženika nije uredno pozvana na ročite na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke za dan 17. prosinca 2015., kao i da se zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu bavili doprinosom tužitelja nastanku štete.
13. S obzirom na navedeno, u nastavku postupka potrebno je odučiti o tužbenim zahtjevima tužitelja ŠP i MP te o troškovima postupka u odnosu na sve stranke.
14. Sud nije pozivao Croatia osiguranje d.d. na miješanje u parnicu budući da to sud, sukladno odredbama čl. 206. ZPP-a, niti ne mora činiti, a tuženik nije dostavio podnesak prema odredbi čl. 211. st. 1. ZPP-a, da bi se treća osoba obavijestila o parnici.
15. U ponovljenom postupku, podneskom od 3. lipnja 2024., tužitelji ŠP i MP, pozivajući se na pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-5. zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020., povisuju tužbene zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tako da ŠP potražuje iznos od 166.600,00 eura, a MP iznos od 43.798,53 eura. Osim toga, tužitelj ŠP je precizirao tužbene zahtjeva u valuti EUR-o, prema fiksnom tečaju konverzije tako da po osnovi naknade imovinske štete u vidu nestručne, tj. nemedicinske pomoći i njege u razdoblju od 16. prosinca 2014. do 6. svibnja 2015. potražuje 2.261,60 eura (ranije: 17.040,00 kn), a za po osnovi naknade imovinske štete za troškove rekonstrukcije i adaptacije kuće potražuje 30.602,73 eura (ranije: 230.576,25 kn). Tužitelj ŠP tim podneskom povisuje tužbene zahtjeva po osnovi rente na ime tuđe, nestručne, tj. nemedicinske pomoći, kao i stručne pomoći za fizikalne terapije tako da potražuje za razdoblje od 7. svibnja 2015. do 31. svibnja 2024. iznose od po 1.803,70 eura mjesečno, a od 1. lipnja 2024. pa ubuduće po 2.048,85 eura mjesečno.
16. Tuženik se podneskom od 7. lipnja 2024. protivi preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva.
17. Sud je na ročištu 16. rujna 2024. dopustio preinaku tužbe prema podnesku od 3. lipnja 2024. budući da je to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama.
18. Nakon provođenja novog očevida i dopune građevinskog vještačenja, tužitelji su konačno precizirali tužbeni zahtjev tako da tužitelj ŠP po osnovi naknade imovinske štete za troškove rekonstrukcije i adaptacije kuće umjesto ranije zahtijevanog iznosa od 30.602,73 eura potražuje 35.859,43 eura, dok u ostalom dijelu tužitelj ostaju kod svih zahtjeva preciziranih podneskom od 4. lipnja 2024.
19. Tuženik se i tako preciziranom tužbenom zahtjevu protivi, a preinaci tužbe se nije protivio.
20. U ponovljenom postupku su pročitani: zapisnik Inspektorata rada, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Krapini klasa: 115-04/14-01/11 o obavljenom očevidu 2. 4. 2014., zapisnik Inspektorata rada, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Krapini klasa: UP/I-115-04/14-01/1 o inspekcijskom nadzoru od 3. 10. 2014., medicinska dokumentacija tužitelja ŠP, vjenčani list tužitelja ŠP i MP, rođ. M, rodni listovi tužitelja ČP, sada HP i OP, dopusnica za rad br. 30/2014. od 14. 3. 2014. i nalog za rad od 2. 4. 2014. s ispisima fotografija, polica osiguranja Croatia osiguranja d.d. broj 007624113219/13 od 6. 11. 2013., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Zvonka Benjaka, dipl. ing. građ. od 15. 05. 2015., optužni prijedlog Inspektorata rada, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Krapini Prekršajnom sudu u Krapini od 18. 11. 2014., osobni zdravstveni karton tužitelja ŠP, tuženikovo uvjerenje broj 261/98 od 30. 11. 1998. za tužitelja ŠP, uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za tužitelja ŠP od 12. 07. 2013., odluka Vijeća Hrvatske komore fizioterapeuta od 21. 12. 2012., Cjenik fizikalne terapije Hrvatske komore fizioterapeuta, Cjenik usluga Ustanove Medeor, Cjenik usluga Ustanove za zdravstvenu njegu, Zagreb, Palmotićeva 17/1, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područne službe u Zagrebu klasa: UP/I-141-02/15- 01/03304547039 od 26. 08. 2015., izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tuženikova Zbirka uputa za rad na siguran način; nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka Doc. dr. sc. Mladenu Miškulinu, prim. dr. med., specijalistu ortopedije i traumatologije i Dr. sc. IP, dr. med., specijalistu neurologu, zapisnici o očevidima u kući tužitelja u [adresa], nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo UP, ing. građ. te zapisnik s iskazima tužitelja; ponovno je proveden očevid u kući tužitelja uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo UP, ing. građ. koji je napravio novi nalaz i mišljenje, a na tom su očevidu ponovno saslušani tužitelji.
21. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanje svjedoka CP te prijedlozi tuženika za saslušanje svjedoka DP, ĆP, KP i FP te za provođenje vještačenja po vještaku za zaštitu na radu jer to nije potrebno za utvrđenje odlučnih činjenica.
22. Na ročištu 13. listopada 2017. odbijen je i prijedlog tuženika za pribavu zdravstvenog kartona tužitelja za razdoblje od kolovoza 2015. do listopada 2017. jer je i to nebitno za utvrđivanje odlučnih činjenica.
23. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
24. Tužbeni zahtjev tužiteljice MP je u cijelosti osnovan, a tužbeni zahtjevi tužitelja ŠP osnovani su u pretežitom dijelu.
25. Nisu sporni nastanak štetnog događaja te aktivna i pasivna legitimacija, odnosno nije sporno da je tužitelj ŠP kao zaposlenik tuženika, sukladno radnom nalogu tuženika, 2. travnja 2014., radio na privremenom radilištu sanacije vodiča 35kV dalekovoda Krapina – Straža na poslovima zamjene oštećenih vodiča novima te je tom prilikom pao sa čelično rešetkastog stupa i uslijed toga zadobio ozljede opisane u medicinskog dokumentaciji, a nije sporno ni da je tužiteljica MP supruga tužitelja ŠP.
26. Sporno je, je li tužitelj odgovoran za štetu koju su tužitelji uslijed štetnog događaja pretrpjeli ili pak je štetu uzrokova sam tužitelj ŠP, a sporni su i postojanje te visina štete.
27. Prema odredbama čl. 15. st. 1. ZZR-a, važećeg u vrijeme štetnog događaja, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Iznimno od tog 1. stavka, prema stavku 2. poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.
28. Navedene odredbe ZZR-a, po shvaćanju ovoga suda, apsolutno isključuju bilo kakvu mogućnost da se odgovornost poslodavca prosuđuje po kriteriju presumirane krivnje budući da je stavkom 1. sasvim jasno i kategorično propisano da poslodavac odgovara radniku za štetu "po načelu objektivne odgovornosti".
29. Stavkom 2. navedenog članka također je jasno propisani uvjeti pod kojima se poslodavac, "iznimno od stavka 1. ovog članka" može, osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti.
30. Opći propis obveznom prava u smislu navedene odredbe je Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., dalje: ZOO), važeći u vrijeme štetnog događaja.
31. Prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO-a, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Prema stavku 2., vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Prema stavku 3., vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
32. Dakle, za oslobođenje (pa i djelomično) od odgovornosti ne traži se krivnja oštećenika već njegov objektivni doprinos ali je u svakom slučaju potrebno da se radi o radnji oštećenika koju vlasnik stvari, odnosno u konkretnom slučaju poslodavac, nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.
33. Osim toga, pri ocjeni doprinosa radnika nastanku štete, sud mora imati u vidu i odredbu čl. 15. st. 1. ZZP-a, prema kojoj na objektivnu odgovornosti poslodavca "ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu", a što je i logično budući da je prema odredbi čl. 13. st. 1. ZZP-a, poslodavac odgovoran za organizaciju i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima svoje organizacije i u svim radnim procesima.
34. Tužitelj ŠP u tužbi i svom iskazu opisuje da su DP i ĆP obavljali su poslove dizanja vodiča na način da su ih, nakon što su iz vezali užetom, podizali ručnim povlačenjem jednog kraja užeta kako bi se drugi kraj užeta sa zavezanim vodičem dizao uz samu stranicu čelično-rešetkastog stupa. Prilikom podizanja vodiča isti je zapinjao o spojeve bočnih profila s baznom cijevi, pa se tužitelj, koristeći kombinirani pojas, kretao gore – dolje po istočnoj bočnoj strani stupa i rukom oslobađao prolaz žici na način da je istu odmicao od stupa. Kada se tužitelj počeo spuštati, pao je na tlo s visine od cca 4,80 metara te zadobio niz teških i po život opasnih ozljeda. Navodi da je do pada došlo iz razloga što pojas s užetom za vezivanje koji je u vrijeme rada koristio nije imao dvostruke karike, jer da je takav pojas imao, tako da je jedna karika uvijek prikopčana za konzolu – do pada i ozljeda ne bi došlo. Tužitelj navodi i da mu je prije pada ruka skliznula. Na rukama je imao zaštitne rukavice ali su vodiči koje su dizali bili masni. Naime u njima je iznutra čelik, pa sloj masti i onda aluminij, a kako je taj aluminij bio oštećen po mjestima je izlazila mast.
35. Iz zapisnika Inspektorata rada, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Krapini klasa: 115-04/14-01/11 o obavljenom očevidu 2. travnja 2014. te zapisnika Inspektorata rada, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Krapini klasa: UP/I-115- 04/14-01/1 o inspekcijskom nadzoru od 3. listopada 2014. godine vidljivo je da je u njima štetni događaj opisan na jednak način.
36. Ovi zapisnici predstavljaju javne isprave, a kako tuženik na njih nije imao primjedbi, na okolnost štetnog događaja nije bilo potrebni saslušavati svjedoke DP, ĆP, KP i FP kao ni svjedoka CP, inspektora za zaštitu na radu koji je zapisnike i sastavio.
37. Iz zapisnika Inspektorata rada, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Krapini klasa: UP/I-115-04/14-01/1 o inspekcijskom nadzoru od 3. listopada 2014. vidljivo je i da je inspektor rada izvršio uvid u Evidencijski karton o osposobljenosti radnika ŠP za obavljanje poslova na radnom mjestu majstor I, s podacima o osposobljenosti radnika za rad na siguran način, provedeno 30. studenoga 1998. te uvjerenje broj 261/98 o uspješno završenom programu obuke za rad na siguran način, te specijalističkom programu za električare od 30. studenoga 1998. godine te uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika ŠP za obavljanje poslova na radnom mjestu radnik NKV/PKV 5, rad na visini, određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, čl. 3. t. 1. 10., 16. 17 te svjedodžbu izdanu pod brojem 1518-2013 dana 12. 07. 2013., od strane Specijalističke ordinacije medicine rada Branke Dobrić – Ilić, dr. med. spec. medicine rada iz Oroslavja.
38. Vidljivo je i da je u vrijeme štetnog događaja radnik ŠP koristio zaštitno radno odijelo, zaštitne radne cipele s ojačanom kapicom, zaštitne rukavice kožne, zaštitnu kacigu i pojas s užetom za vezivanje ali i da je koristio pojas s užetom za vezivanje koji nije imao dvostruke karike, a inspektoru je predočena Uputa za sigurno korištenje sigurnosnog pojasa s naramenicama u kojoj je navedeno kako se penjanje na stup obavlja pomoću sigurnosnog sustava za penjanje s dvostrukim karikama tako da je u načelu jedna karika uvijek prikopčana za konzolu te Uputa za sigurno penjanje na metalno rešetkaste stupove mreže niskog i srednjeg napona (do uključivo 35 kV) u kojoj je razrađena procedura obavljanja radnik zadataka iz koje je vidljivo da je izričito zabranjeno otkapčanje zaštitnog užeta opasača sve dok zaposlenik mijenja radni položaj i radi na stupu.
39. U pogledu načina ozljeđivanja radnika opisuje se da je ŠP koristio kombinirani pojas i samo jedno uže za vezivanje pa je cijelo vrijeme dok se kretao po metalno – rešetkastom stupu morao kopčati i otkapčati uže za konstrukciju stupa na način da je svaki puta uže provlačio oko nosača stupa i kopčao za kariku na kombiniranom pojasu, te se u trenucima premještanja užeta i slijedećeg kopčanja nalazio nevezan na metalno – rešetkastom stupu.
40. Konačno, u pogledu utvrđenih propusta u primjeni mjera zaštite na radu utvrđuje se da poslodavac nije osigurao odgovarajuća zaštitna sredstva i nije skrbio da ih radnik ŠP koristi pri obavljanju poslova penjanja na metalno rešetkasti stup mreže niskog i srednjeg napona (do uključivo 35 kV), sukladno izrađenim uputama za sigurno penjanje na metalno rešetkaste stupove te uputama za sigurno korištenje sigurnosnog pojasa s naramenicama, odnosno propisanim pravilima iz područja zaštite na radu.
41. Niti na ovaj zapisnik tuženik nije imao nikakvih primjedbi.
42. Zbog navedenoga, Inspektorat rada je Prekršajnom sudu u Krapini podnio i optužni prijedlog protiv pravne osobe – tuženika te odgovorne osobe BP, rukovoditelja tuženikov Službe za tehničke poslove, ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu.
43. S obzirom na navedeno, a kako je nesporno da tužitelj prilikom štetnog događaja nije koristio sustav za penjanje s dvostrukim karikama koji bi omogućavao da u svakom trenutku barem jednim užetom može biti zakopčan, nije bilo potrebno provoditi niti vještačenje po vještaku za zaštitu na radu. Naime, iz tužiteljevog iskaza proizlazi da takav sustav za penjanje nije niti zadužio te da ga ni on, ni ostali radnici, nikada nisu koristili već su uvijek koristili pojas s jednim užetom.
44. Navedena okolnost, u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZZR-a, ni na koji način ne može ići na teret tužitelja te se od njega ne može niti tražiti da odbije radni zadatak već je upravo na tuženiku teret da osigura sve što je potrebno da se rad obavlja na siguran način te zabrani radniku rad bez odgovarajući sredstava zaštite ili na pogrešan način.
45. Treba istaknuti da ničim nije dokazana niti tvrdnja tuženika da je tužitelj prije štetnog događaja ozlijedio ruku, a što nije prijavio poslodavcu, budući da takvih podataka u njegovoj medicinskoj dokumentaciji niti zdravstvenom kartonu nema, a tužitelj u svom iskazu uvjerljivo navodi da prije tog događaja s desnom rukom nije imao nikakvih problema niti je bio ozlijeđen.
46. Sukladno navedenom, ovaj sud i dalje, kao i u presudi od 28. listopada 2017., utvrđuje da "nema nikakvog doprinosa tužitelja nastanku štete, a opisani štetni događaj ne može se smatrati nikakvom izvanrednom i nepredvidivom okolnosti ili pak višom silom na koje poslodavac unatoč njegovoj pažnji ne bi mogao utjecati pa stoga tuženika kao poslodavac tužitelja ŠP u cijelosti odgovara za štetu koju su tužitelji pretrpjeli".
47. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i ako nje nema. Prema stavku 2. tog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, a i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
48. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO-a, u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).
49. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je, među ostalim, naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a prema stavku 2. tog članka, ako su ozlijeđenome potrebe trajno povećane, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.
50. Prema odredbi čl. 1088. st. 1. ZOO-a, u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme, a prema stavku 2. tog članka, novčana renta plaća se mjesečno unaprijed.
51. Činjenice odlučne za postojanje i visinu štete sud je utvrdio na temelju iskaza tužitelja te nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka za medicinu i graditeljstvo.
52. Prema nalazu Doc. dr. sc. Mladenu Miškulinu, prim. dr. med., specijalista ortopedije i traumatologije i Dr. sc. IP, dr. med., specijalista neurologa, tužitelju ŠP su odmah nakon ozljeđivanja u Općoj bolnici Zabok postavljene dijagnoze prijeloma drugog do šestog vratnog kralješka, nepotpuno iščašenje 6. i 7. kralješka te oduzetost sva četiri ekstremiteta. Zbog tih je ozljeda u nastavku liječen kako je u nalazu detaljno opisano.
53. Prema mišljenju vještaka, tužitelj ŠP je u štetnom događaju zadobio ozljedu vratne kralješnice te postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja, ozljeda i trajnih posljedica. Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika, a iz medicinske dokumentacije nije vidlivo da je kod tužitelja postojalo stanje narušenog zdravlja prije štetnog događaja koje bi bilo od utjecaja za ocjenu u ovom predmetu. Unatoč provedenom adekvatnom liječenju, zaostale su trajne posljedice u vidu tetraplegije praćene hipoestezijom u teritoriju C6-Th3, te kompletnom anestezijom ispod nivoa Th-3 tako da tužitelj nije u stanju obavljati ništa od uobičajenih životnih aktivnost primjerenih dobi, niti je u stanju obavljati poslove samozbrinjavanja te je to rezultiralo umanjenjem opće životne i radne aktivnosti tužitelja u omjeru od 100%.
54. U štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih tri mjeseca.
55. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 7 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 45 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 6 mjeseci. Bolovi koje tužitelj i dalje trpi ulaze u ocjenu trajnih posljedica.
56. Štetni događaj rezultirao je i naruženjem u teškom stupnju pri čemu vještaci navode da su kliničkim pregledom utvrdili da tužitelj na pregled dolazi u invalidskim kolicima, da su mu vidljiva dva ožiljka po 8 cm dužine na vratu, da mu obje šake imaju panđasti izgled sa hipotrofijom muskulature kako podlaktice tako i šake s jače izražnim deformitetom lijevo, a što je sve stalno vidljivo trećim osobama.
57. Tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna od 16. 12. 2014. godine u opsegu od 8 sati dnevno te će mu biti potrebna trajno u istom opsegu do kraja života. Osim toga, potrebna mu je i trajna stručna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno, a u smislu medicinskog rehabilitacijskom tretmana u svrhu održavanja pasivne pokretljivosti svih zglobova, u svrhu prevencije kontraktura, održavanja snage u preostalim aktivnim segmentima u svrhu prevencije nastajanja dekubitusa te svih drugih medicinskih radnji u zbrinjavanju ovakvih bolesnika.
58. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao prigovora, a na prigovore i pitanja tuženika vještaci su u odgovorili na ročištu 22. rujna 2016. godine ostajući u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Dodatno su se očitovali da se njihova ocjena od 100% invaliditeta ni na koji način ne može uspoređivati s ocjenom stupnja invaliditeta po Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje jer se radi o dva potpuno različita osnova ocjene. Nadalje, iz kliničkog stanja koje su opisali također proizlazi da tužitelj nije u mogućnosti između ostalog čak niti održavati vertikalni položaj trupa u sjedećem stavu, a kamoli kontrolirati npr. kolica ili eventualno manipulirati predmetima za jelo i osobnu higijenu pa stoga smatraju da je tužitelj potrebna trajna tuđa pomoć u opsegu od 8 sati doživotno te da je u svrhu održavanja postojećeg stanja, odnosno prevencije kako kontraktura zglobova tako i dekubitusa, tužitelju potreban također dva sata dnevno medicinsko rehabilitacijski tretman (vježbe disanja, pasivna terapija i mobilizacija zglobova, položajna drenaža, masaže dijelova tijeka prekomjerno izloženih pritisku i sl.). Nadalje, tužitelj nije u stanju kontrolirati ni stolicu ni mokrenje pa mu je i iz tog razloga potrebna pomoć.
59. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim, utemeljenim na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i uvjerljivim te ih stoga u cijelosti prihvaća.
60. Tužitelj ŠP u svom iskazu navodi da se nije mogao kretati odmah nakon ozljeđivanja. Mjesec dana bio je na respiratoru jer nije mogao disati te je liječenje dosta teško podnio, a i sad mu to sve teško pada, naročito psihički. Prije tog događaja bio je dosta mobilan, puno toga je radio i kretao se, a sada više ništa ne može. U kolicima je stalno i u rukama je izgubio finu motoriku te se gotovo ne može ni hraniti, brijati se ne može niti brinuti se o najosnovnijim životnim potrebama i osobnoj higijeni te mu u svemu tome pomažu supruga i djeca. Osim ukućana pomoć mu pruža i fizioterapeut tri puta tjedno po pola sata ali to mu nije dosta. Poslije vježbama s fizioterapeutom se osjeća puno bolje, popusti mu napetost u ramenima i rukama ali to potraje pola dana do dan, a onda mu se opet pogorša. HZZO mu odobrava 15 dolazaka odnosno pet tjedana, nakon čega mora ponovno podnositi zahtjev i čekati i onda su duga razdoblja kada uopće neme fizikalne terapije, dva i pol do tri tjedna.
61. Tužitelji MP, HP i OP u svojim iskazima opisuju kako su teško doživjeli povrede svog supruga odnosno oca, kako to i dalje teško proživljavaju i kako mu pomažu.
62. S obzirom na navedeno, sud utvrđuje da je tužitelj ŠP nepobitno pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a.
63. Pri odmjeravanja visine naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz stavka 2. navedenog članka, a naročito o trajanju i jačini fizičkih i duševnih bolova i straha te neugodnosti povezanim s teškim i dugotrajnim liječenjem koje su detaljno opisane u tužbi, medicinskoj dokumentaciji i nalazu vještaka.
64. Temeljem navedenoga sud ocjenjuje primjerenom pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koje je pretrpio tužitelj ŠP u iznosu od 166.600,00 eura (5.300,00 eura po kriteriju fizičkih boli, 3.900,00 eura po kriteriju straha, 150.000,00 eura po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i 7.400,00 eura po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti).
65. Trajni invaliditet tužitelja ŠP od 100% sa svim opisanim posljedicama na njegovo fizičko i duševno stanje i kvalitetu života nepobitno predstavlja osobito teški invaliditet pa sud, temeljem odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO-a, ocjenjuje u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev za pravičnu novčanu naknadu tužiteljice MP, supruge ŠP u iznosu od 43.798,53 eura.
66. Osnovanim u cijelosti sud ocjenjuje i tužbeni zahtjev tužitelja ŠP na ime naknade imovinske štete koja se sastoji u troškovima rekonstrukcije obiteljske kuće u [adresa], sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao samovlasništvo tužitelja ŠP, a kako bi se ta kuća prilagodila potrebama osobe sa 100%-tim invaliditetom sukladno Pravilniku o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenjem pokretljivosti ("Narodne novine", br. 78/2013)., budući da ti troškovi spadaju u "druge potrebne troškove" u vezi liječenja u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a.
67. Visina troškova utvrđena je temeljem novog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka UP, ing. građ. u ukupnom iznosu od 35.859,43 eura, a koji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća budući da su u njemu jasno navedeni svi nužni radovi kako bi se kuća prilagodila potrebama tužitelj, sa određeno iskazanim količinama i vrijednostima radova i to u vrijeme presuđenja.
68. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelji nije imao primjedbi je je sukladno njemu u precizirao tužbeni zahtjev, a i tuženik se u podnesku od 25. veljače 2025. izričito očitovao da je suglasan s predmetnim nalazom i mišljenjem u njegovom računskom dijelu, odnosno ne stavlja primjedbe na visinu procjene štete, a "prigovara Predmetnom Nalazu i mišljenju u dijelu koji se odnosi na osobu štetnika…" te u biti ponavlja prigovore kojima osporava svoju odgovornost, a što s nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka nema nikakve veze.
69. U vezi navedenoga, a s obzirom na utvrđenje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je sud u ranijem postupku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a budući da punomoćnica tuženika nije bila uredno pozvana na ročište za licu mjesta 17. prosinca 2015., sud je 3. prosinca 2024. ponovno održao ročište na nekretnini tužitelja uz sudjelovanje punomoćnica tuženika te građevinskog vještaka, a na kojem je utvrđeno da nije došlo do promjena na nekretnini u odnosu na stanje kakvo je utvrđeno na očevidu 17. prosinca 2015.
70. Temeljem iste odredbe tužitelj ŠP ima pravo i na naknadu imovinske štete koja se odnosi na troškove tuđe pomoći i njege.
71. Kao što je navedeno, prema mišljenju vještaka medicinske struke, tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna od 16. prosinca 2014. u opsegu od 8 sati dnevno te će mu ista biti potrebna trajno u istom opsegu do kraja života, a vještaci su u nalazu te u svojim iskazima opisali na što se ta pomoć odnosi.
72. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je ŠP pomoć supruge i djece nužna svakodnevno, praktično za sve životne aktivnosti jer se on sam ne može brinuti niti o najosnovnijim životnim potrebama.
73. Cijena sata takve, nestručne, tuđe pomoći koju mu pružaju ukućani, utvrđena je prema mjesnim prilikama i ustaljenoj sudskoj praksi tako da je za razdoblje od 16. prosinca 2014. do 6. svibnja 2015. u cijelosti osnovan tužbeni zahtjev po toj osnovi u iznosu od 2.261,60 eura (ranije: 17.040,00 kuna), za 1136 sati x 1,99 eura.
74. Iz tužiteljevog iskaza nadalje proizlazi i da mu osim ukućana pomoć pruža i fizioterapeut tri puta tjedno po pola sata ali to mu nije dosta. Poslije vježbama s fizioterapeutom se osjeća puno bolje, popusti mu napetost u ramenima i rukama ali to potraje pola dana do dan, a onda mu se opet pogorša. HZZO mu odobrava 15 dolazaka odnosno pet tjedana, nakon čega mora ponovno podnositi zahtjev i čekati i onda su duga razdoblja kada uopće nema fizikalne terapije, dva i pol do tri tjedna.
75. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju ŠP osim navedene nestručne pomoći i njege potrebna i trajna stručna pomoć u opsegu od 2 sata dnevno, a u smislu medicinskog rehabilitacijskog tretmana u svrhu održavanja pasivne pokretljivosti svih zglobova, u svrhu prevencije kontraktura, održavanja snage u preostalim aktivnim segmentima, u svrhu prevencije nastajanja dekubitusa te svih drugih medicinskih radnji u zbrinjavaju ovakvih bolesnika. Budući da je tužitelju stručna pomoć i njega potrebna u opsegu od 60 sati mjesečno, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući (Narodne novine, br. 26/96, 79/97, 31/99, 51/99, 73/99, 40/07, 46/07, 64/08, 91/09 i 118/09) tužitelj ŠP može na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ostvariti pravo na samo 15 dolazaka fizioterapeutskog tehničara mjesečno, on ima pravo na naknadu imovinske štete za stručnu pomoć i njegu od tuženika za preostalih 45 sati.
76. Cijena sata stručne pomoći i njege utvrđena je na temelju Odluke Vijeća Hrvatske komore fizioterapeuta od 21. prosinca 2012. o najnižim cijenama za pojedine poslove iz fizioterapeutske djelatnosti izvan Mreže javne zdravstvene službe s priloženim Cjenikom fizikalne terapije Komore, donesenim temeljem Zakona o fizioterapeutskim djelatnostima (Narodne novine, br. 120/08) i Statuta Hrvatske komore fizioterapeuta u iznosu od 29,33 eura/ 221,00 kn prema fiksnom tečaju konverzije (170,00 kn + 30% uvećanja za fizioterapiju u kući temeljem čl. VII. navedene Odluke).
77. Sukladno navedenom, za razdoblje od 7. svibnja 2015. do 31. svibnja 2024. osnovan je zahtjev tužitelja ŠP za isplatu mjesečne rente na ime tuđe pomoćni i njege u iznosima od po 1.803,70 eura (483,77 eura na ime tuđe nestručne, nemedicinske pomoći i 1.319,85 eura na ime tuđe stručne, medicinske pomoći).
78. Za razdoblje od 1. lipnja 2024. pa ubuduće, sud je imao u visu visoku inflaciju pa ocjenjuje primjerenom cijenu sata nestručne, nemedicinske pomoći od 3,00 eura. Sukladno tome, osnovan je i njegov zahtjev za isplatu mjesečne rente na im tuđe pomoći i njege od 1. lipnja 2024. pa ubuduće u iznosima od po 2.048,85 eura (729,00 eura na ime tuđe nestručne, nemedicinske pomoći i 1.319,85 eura na ime tuđe stručne, medicinske pomoći).
79. Što se tiče eventualnog prava na doplatak za pomoć i njegu od strane nadležnog Zavoda za socijalnu skrb ili prava na naknadu za tjelesno oštećenje od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koje bi imao tužitelja ŠP ili pak statusa njegovatelja koji bi mogao biti priznat tužiteljicei SP, a koje bi se mogle uračunati u naknadu troškova tuđe pomoći i njege, iz iskaza tužitelja proizlazi da niti jedno od tih prava oni ne ostvaruju.
80. Sukladno navedenom, za sada se nema što uračunati pri čemu se napominje da se renta uvijek dosuđuje prema stanju u vrijeme donošenja odluke (klauzula rebus sic stantibus) te da prema odredbi čl. 1096. ZOO-a, sud može na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti rentu ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.
81. Na glavnice je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.
82. Na pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti kamata je, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a, dosuđena od podnošenja tužbe (7. svibnja 2015.).
83. Na naknadu imovinske štete zbog troškova rekonstrukcije kuće kamata je dosuđena od donošenja presude budući da je visina štete sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a, određena prema cijenama u vrijeme donošenja presude.
84. Budući da tužitelj troškove tuđe pomoći i njege nesporno nije plaćao te da je visina tih troškova također utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude i zakonska zatezna kamata na naknadu imovinske štete za troškove tuđe pomoći i njege dosuđena je od donošenja presude, kako na iznos od 2.262,60 eura koji se odnosi na te troškove u razdoblju od 6. prosinca 2014. do 6. svibnja 2015. (kako je i postavljen tužbeni zahtjev) tako i na mjesečne iznose rente koji su dospjeli do presuđenja, a odbijen je zahtjev tužitelja ŠP za isplatom zakonske zatezne kamate na obroke rente koji su dospjeli u razdoblju od 28. studenoga 2017. pa do 13. svibnja 2025., dok je za dio zahtjeva za zakonskom zateznom kamatom ne mjesečne iznose rente dospjele od 10. svibnja 2015. do 27. studenoga 2017., temeljem odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a, tužba odbačena jer je o tome pravomoćno presuđeno budući da tužitelj u tom dijelu niti nije pobijao presudu ovog suda posl. broj: Pr-77/15-55. od 28. studenoga 2017. pod III. točkom izreke.
85. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, budući da tužitelj ŠP nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojeg posebni troškovi nisi nastali (pri čemu je sud imao u vidu ne samo kvantitativni već i kvalitativni uspjeh budući da je tuženik osporavao ne samo visinu već i osnovu tužbenog zahtjeva – svoju odgovornost za štetu), a tužitelji MP, HP i OP su sa svojim zahtjevima uspjeli u cijelosti pa je zahtjev tuženika na naknadu troškova (koji nije ni određeno postavljen) odbijen te je tuženiku naloženo da naknadi troškove tužiteljima.
86. Troškovi zastupanja tužiteljima su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), koja se primjenjuje temeljem odredbe tbr. 52. st. 3. ove Tarife.
87. Od troškova određeno zatraženih troškovnikom, tužiteljima su kao potrebni priznati troškovi: sastava tužbe u predmetu posl. broj Pr-77/15 po tbr. 7/1 s povećanjem po tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 5.392,40 eura, sastava tužbe u predmetu Pr-82/15 po tbr. 7/1 u iznosu od 500,00 eura, zastupanja na ročištima 6. srpnja 2015. i 24. kolovoza 2015. po tbr. 9/1 s povećanjem pod tbr. 40/1 od 30% u iznosima od po 5.990,90 eura, sastava podneska od 17. studenoga 2015. po tbr. 8/1 s povećanjem pod tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 6.951,77 eura, zastupanja na očevidu 17. prosinca 2015. po tbr. 9/7 s povećanjem pod tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 6.951,77 eura, sastava podneska od 6. lipnja2016. po tbr. 8/1 s povećanjem pod tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 6.952,40 eura, sastava podneska od 18. kolovoza 2016. po tbr. 8/3 s povećanjem pod tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 65,00 eura, zastupanja na ročištu 22. rujna 2016. po tbr. 9/1 s povećanjem pod tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 6.952,40 eura, sastava žalbe od 30. rujna 2016. po tbr. 10/5 s povećanjem pod tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 650,00 eura, zastupanja na očevidu od 13. listopada 2017. po tbr. 9/7 s povećanjem pod tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 6.952,40 eura, sastava žalbe od 18. prosinca 2016. po tbr. 10/1 s povećanjem pod tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 625,00 eura, sastava odgovora na žalbu od 4. siječnja 2018. po tbr. 10/6 s povećanjem po tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 6.952,40 eura, sastava podnesaka od 3. lipnja 2024. i 11. lipnja 2024. po tbr. 8/1 s povećanjem po tbr. 40/1 od 30% u iznosima od po 7.160,00 eura, pristupa na ročište 14. lipnja 2024. po tbr. 9/5 s povećanjem po tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 130,00 eura, zastupanja na ročištima 16. rujna 2024. i 6. studenoga 2024. po tbr. 9/1 s povećanjem po tbr. 40/1 od 30% u iznosima od po 7.160,00 eura, zastupanja na očevidu 3. prosinca 2024. po tbr. 9/7 s povećanjem pod tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 6.951,77 eura, sastava podnesaka od 12. veljače 2025. i 5. ožujka 2025. po tbr. 8/1 s povećanjem po tbr. 40/1 od 30% u iznosima od po 7.265,00 eura te za zastupanje na ročištu 2. travnja 2025. po tbr. 9/1 s povećanjem po tbr. 40/1 od 30% u iznosu od 7.6250,00 eura, a što zajedno iznosi 118.652,34 eura čemu valja dodati i PDV u iznosu od 29.663,09 eura, a što ukupno iznosi 148.315,43 eura.
88. Tužiteljima nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 9. lipnja 2015., 1. srpnja 2015., 23. lipnja 2015., 31. srpnja 2015., 13. travnja 2016., 29. kolovoza 2016., i 15. rujna 2016. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice.
89. Osim troškova zastupanja, tužiteljima su priznati troškovi medicinskog vještačenja (291,99 eura), očevida i građevinskog vještačenja od 17. prosinca 2015. (401,49 eura), izlaska suda od 13. listopada 2017. u iznosu od 60,93 eura), pristojbe na tužbu za MP u iznosu od 351,72 eura, pristojbi na tužbu za HP i OP u iznosima od po 258,81 eura, pristojbe na presudu za MP u iznosu od 338,44 eura, pristojbi na presudu za HP i OP u iznosima od po 245,54 eura te troškovi očevide i građevinskog vještačenja od 3. prosinca 2024. u iznosu od 400,00 eura, a što zajedno iznosi 2.853,27 eura.
90. Sukladno navedenom, tuženiku je naloženo da tužiteljima na ime naknade parničnog troška ukupno plati 151.68,70 eura, a odbijen je preostali dio njihovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 32.640,58 eura.
91. Na troškove je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja ove presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Zlataru 14. svibnja 2025.
S u d a c:
Damir Čižmek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove je presude i rješenja dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.
DNA:
1. punomoćnici tužitelja Aniti Barlafa, odvjetnici iz Zagreba
2. tuženiku HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o.
