Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-76/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Slunjski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički iz Varaždina, protiv tuženika Posojilnica Bank eGEN, OIB: 24250429800, sa sjedištem u [adresa], Austrija, kojeg zastupa punomoćnik Velid Nasif, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-144/2023-19 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-144/2023-19 od 20. listopada 2023. se:

1. potvrđuje pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke za iznos od 2.677,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. listopada 2023. do isplate,

2. preinačuje pod točkom II. izreke za iznos od 810,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. listopada 2023. do isplate i za to sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 810,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. listopada 2023. do isplate.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha po zahtjevu za izravnu naplatu od dana 27. studenoga 2019. upućena FINI od strane Posojilnica Bank eGEN, OIB: 24250429800, sa sjedištem u [adresa], Austrija, protiv tužiteljice CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem Suglasnosti o zapljeni ovjerene od strane javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka pod brojem ovjere Ov-1996/05, dana 27. rujna 2005. koja je osnova za plaćanje u Zahtjevu za izravnu naplatu označena kao "Zadužnica".

II. Nalaže se tuženiku Posojilnica Bank eGEN, OIB: 24250429800, sa sjedištem u [adresa], Austrija da tužiteljici CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podmiri parnični trošak u iznosu od 3.487,62 1EUR-a/26.277,50 kn (slovima: tritisućečetristoosamdesetsedameura išezdesetdvacenta/dvadesetšesttisućadvjestosedamdesetsedamkunaipedesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2023., pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe za sastav odgovora na žalbu i sudsku pristojbu.

4. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio odlučujući o glavnoj stvari.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

7. Tužitelj iako ističe i žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP ne obrazlaže u čemu bi se on očitovao.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha u postupku izravne naplate temeljem suglasnosti o zapljeni ovjerene 27. rujna 2005. po javnom bilježniku Stjepanu Trstenjaku pod brojem ovjere Ov-1996/05.

9. Nije sporno da je tužiteljica odlukom suda upućena da kao ovršenica pokrene ovu parnicu protiv ovrhovoditelja (ovdje tuženika) i zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje: OZ) u postupku izravne naplate pokrenutim po tuženiku na temelju suglasnosti o zapljeni ovjerene 27. rujna 2005. po javnom bilježniku Stjepanu Trstenjaku pod brojem ovjere Ov-1996/05.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tuženik, kao kreditor te GT, NT, LT (ovdje tužiteljica) i ET, kao korisnici kredita zaključili ugovor o kreditu od 23. rujna 2005., koji je solemniziran kod javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka pod brojem OU-246/2005 27. rujna 2005., a koji je otkazan u lipnju 2007. (nije sporno da je to bilo 21. lipnja 2007.) zbog neispunjenja obveza korisnika kredita;

- da je tužiteljica kao dužnica tuženika izdala suglasnost o zapljeni kojom je suglasna i neopozivo ovlašćuje vjerovnika da radi namirenja svoje novčane tražbine koja se temelji na naprijed navedenom ugovoru o kreditu, zapljeni cijeli iznos njene plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja, odnosno da se zapljene novčana sredstva na svim njenim tekućim i žiro računima koje ima kod poslovnih banaka ili pravnih osoba koje obavljaju poslove pravnog prometa, da je određeno je ta suglasnost ima pravni učinak rješenja o ovrsi i obvezuje sve pravne i fizičke osobe kod kojih ostvaruje novčana primanja, da vjerovnik može pisanim nalogom odrediti novčani iznos za koji je određena ovrha iz točke I. te isprave sukladno knjigovodstvenoj ispravi odnosno izvatku iz poslovnih knjiga vjerovnika, koju će dostaviti uz pisani nalog i da je ta suglasnost ovjerena kod javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Vinice u predmetu OV 19961/05 27. rujna 2005. te da je tuženik po toj suglasnost o zapljeni pokrenuo postupak izravne naplate 27. studenoga 2019., do kada tužiteljica nije ništa plaćala u svrhu ispunjenja svoje obveze iz navedenog ugovora o kreditu;

- da je tuženik protiv NT, oca tužiteljice, kao jednog od dužnika iz predmetnog govora o kreditu, vodio postupak prisilne naplate tražbine za obveze iz tog ugovora na njegovoj mirovini do njegove smrti 2015.

11. Pravilnost i potpunost tako utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu u odnosu na pravno odlučne činjenice, a koje je utvrđeno pravilnom ocjenom izvedenih dokaza koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica sukladno članku 8. ZPP, žalbenim navodima kojima se obrazlaže žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je suglasnost o zapljeni od 27. rujna 2005. javnobilježnički akt (što se žalbom niti ne osporava) i da se za zastaru potraživanja u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 379. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO/91), a koja propisuje da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. a istovjetno čemu propisuje i članak 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO/05).

13. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno kao materijalno pravo primijenio naprijed navedeno materijalno pravo Republike Hrvatske jer suprotno tome ne proizlazi iz predmetne suglasnosti o zapljeni od 27. rujna 2005. Naime, primjenu materijalnog prava sud utvrđuje temeljem činjenica istaknutih po strankama, a tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti tvrdio da bi između stranaka u pogledu konkretnog pravnog pitanja zastare bila ugovorena primjena materijalnog prava Republike Austrije, a niti je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka u tom pravcu predlagao kakve dokaze. U žalbi nije dopušteno iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze.

14. Da je tužiteljica solidarna dužnica za obveze iz ugovora o kreditu od 23. rujna 2005. žalbom se ne osporava, iz čega slijedi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na tužiteljicu nije došlo do prekida zastare time što se za obveze iz tog ugovora o kreditu vodila ovrha protiv drugog (solidarnog) dužnika do 2015. i na taj se način otplaćivao dug po jednom od dužnika, a sukladno odredbi članka 422. stavka 1. ZOO/91 (članak 51. stavak 1. ZOO/05). Tuženik nije dokazao da bi tužiteljica vršila bilo kakva plaćanja u svrhu ispunjenja svoje ugovorne obveze do pokretanja postupka predmet zahtjeva.

15. Radi navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u odnosu na tužiteljicu nastupila zastara tražbine čija se prisilna naplata ostvaruje temeljem predmetne suglasnosti o zapljeni od 27. rujna 2005., koja je tražbina u odnosu na tužiteljicu dospjela 21. lipnja 2007., a u postupku izravne naplate predmet zahtjeva koji je pokrenut 27. studenoga 2019. te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo ZOO navedeno u pobijanoj odluci kada je zahtjev tužiteljice prihvatio jer je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ zbog kojeg je tužiteljica i podnijela tužbu, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

16. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 1. ZPP i tužiteljici dosudio trošak parničnog postupka na teret tuženika.

17. Međutim, prvostupanjski sud je odlučujući o troškovima parničnog postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo na što osnovano ukazuje tuženik. Tako je prvostupanjski sud pogrešno tužiteljici dosudio naknadu troškova ovršnog postupka iz predmeta Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr- 743/2019 u iznosu od 622,13 eura, jer je tužiteljica u zahtjevu za naknadu troškova ovog parničnog postupka navela da zahtijeva "ovršni trošak" bez da je određeno navela na koji se to ovršni postupak odnosi taj trošak, a niti je određeno navela za koje radnje se taj trošak zahtijeva, odnosno u čemu se on sastoji (članak 164. stavak 2. ZPP), kao što joj je pogrešno dosudio i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 188,47 eura jer tužiteljici prema stanju spisa taj trošak nije nastao budući nema dokaza da je pristojbu na tužbu stvarno i platila. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 810,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.

18. U odnosu na ostale troškove dosuđene tužiteljici prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, a tuženik niti određeno ne navodi u čemu bi se u odnosu na njih očitovala pogrešna primjena materijalnog prava.

19. Radi iznijetog je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom I./1., a na temelju članka 373. stavka 3. ZPP kao u izreci presude ovog suda pod točkom I./2. izreke.

20. Tuženik je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu i to samo u odnosu na odluku o troškovima postupka pa mu ne pripada nadoknada troškova parničnog postupka u povodu žalbe niti djelomično, dok tužiteljičin odgovor na žalbu tuženika nije radnja koja je bila potrebna za vođenje ove parnice pa niti njoj ne pripada zahtijevana nadoknada troškova parničnog postupka u povodu žalbe, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude ovog suda (članak 166. stavak 1. i 2. ZPP).

U Sisku 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek