Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-802/2021-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i Partneri, u Zagrebu, radi ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničku vježbenicu BS, u odvjetničkom uredu odvjetnika Vedrana Pajića, u Osijeku, uz javnu objavu od 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 5140030250-64000080096/2006 godine sklopljen između tužitelja i tuženika dio odredbe iz čl. 3. , a koji glasi:
"Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća...
Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju Hrvatske narodne banke ...
Kamate su uključene u anuitete i plaćaju se sukladno odredbama iz ovog članka..' " te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz il. 2, Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, te je ništetna odredba ugovora iz čl. 5. koja glasi : ,,(Ugovorne strane su suglasne da Korisnik kredita može banci podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početnu ugovorenu valutnu klauzulu ... Banka će taj zahtjev provesti na način da te izvršiti konverziju glavnice u novu valutnu klauzulu... Dostavljanjem novog otplatnog plana od strane Banke Korisniku kredita smatrat te se prihvatom ovih izmjena od strane obiju ugovornih strana.,
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati 3.463,41euro iznosa preplaćenog kredita u visini nezakonitog povećanja visine kredita uslijed promjene i povećanja tečaja CHF prema kuni (utvrđenog financijskim vještačenjem) sa zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi
- na iznos od 146,3I euro od 01.05.2006.g. pa do isplate,
- na iznos od 0,88 euro od 01.06.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 0,24 euro od 01.07.2006.g. pa do isplate,
- na iznos od 0,42 euro od 01.08.2006.g. pa do isplate,
- na iznos od 1,14 euro od 01.09.2006.g. pa do isplate,
- na iznos od 0, I 6 euro od 01.10.2006.g. pa do isplate,
- na iznos od 0,29 euro od 01.11.2006.g. pa do isplate,
- na iznos 0,63 euro od 01.12.2006.g. pa do isplate,
- na iznos 0,48 euro od 01.01.2007.g. pa do isplate,
- na iznos 2,40 euro od01.02.2007.g. pa do isplate,
- na iznos 3,55 euro od 01.03.2007.g. pa do isplate,
- na iznos 3,12 euro od 01.04.2007.g. pa do isplate,
- na iznos 3,45 euro od 01.05.2007.g. pa do isplate,
- na iznos 5,43 euro od 01.06.2007.g. pa do isplate,
- na iznos 6,87 euro od 01.07.2007.g. pa do isplate,
- na iznos 7,71 euro od 01.08.2007.g. pa do isplate,
- na iznos 7, 19 euro od 0 I .09.2007.g. pa do isplate;
- na iznos 12,18 euro od 01.10.2007.g. pa do isplate,
- na iznos 14,07 euro od 01.11.2007.g. pa do isplate,
- na iznos 14, 15 euro od 01. 12.2007.g. pa do isplate,
- na iznos od 13,08 euro od 01.01.2008.g. kn pa do isplate,
- na iznos od 12,90 euro od 01.02.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 10,70 euro od 01.03.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 8,39 euro od 01.04.2008.g. pa do isplate,
- na iznos 6,40 euro od 01.05.2008.g. pa do isplate,
- na iznos 10,64 euro od 01.06.2008.g. pa do isplate,
- na iznos 12,07 euro od 01.07.2008.g. pa do isplate,
- na iznos 10,59 euro od 01.08.2008.g. pa do isplate,
- na iznos od 13, 16 euro od 01 .09.2008.g. pa do isplate,
- na iznos 13,32 euro od 01. 10.2008.g. pa do isplate,
- na iznos 11,33 euro od 01.11.2008.g. pa do isplate,
- na iznos 0,68 euro od 01. 12.2008.g. pa do isplate,
- na iznos 12,51 euro od 01.01.2009.g. pa do isplate,
- na iznos 7,47 euro od 01.02.2009.g. pa do isplate,
- na iznos 29,03 euro od 01.03.2009.g. pa do isplate,
- na iznos 9,80 euro od 01.04.2009.g. pa do isplate,
- na iznos 7,97 euro od 01.05.2009.g. pa do isplate,
- na iznos 4,28 euro od 01.06.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 1,51 euro od 01.07.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 3,21 euro od 01.08.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 3,82 euro od 01.09.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 5,70 euro od 01.10.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 4,56 euro od 01.11. 2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 3,66 euro od 0 1 . 12.2009.g. pa do isplate,
- na iznos od 5,54 euro od 01.01.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 7,64 euro od 01.02.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 9,69 euro od 01.03.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 8,71 euro od 01.04.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 12,49 euro od 01.05.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 11,05 euro od 01.06.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 12,76 euro od 01.07.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 23,08 euro od 01.08.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 21,06 euro od 01.09.2010.g.pa do isplate,
- na iznos od 30,18 euro od 01.10.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 25,37 euro od 01.11.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 20,39 euro od 01,12.2010.g. pa do isplate,
- na iznos od 33,34 euro od 01.01.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 39,09 euro od 0 1.02.2011. g. pa do isplate,
- na iznos od 32,06 euro od 01.03.2011.g.pa do isplate,
- na iznos od 35,12 euro od 01.04.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 30,97 euro od 01.05.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 31,30 euro od 01.06.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 44,60 euro od 01.07. 2011. g. pa do isplate,
- na iznos od 45, 51 euro od 01.08. 2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 58,60 euro od 01.09.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 52,77 euro od 01.10.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 46,86 euro od 01.11.2011.g.pa do isplate,
- na iznos od 46,21 euro od 01.12.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 45,21 euro od 01.01.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 48,30 euro od 01.0. 2012.g.pa do isplate,
- na iznos od 51,15 euro od 01.03.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 51,57 euro od 01.04.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 49,46 euro od 01.05.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 50,78 euro od 01.06.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 51,83 euro od 01.07.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 50,19 euro od 01.08.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 50,84 euro od 01 .09.20 12.g. pa do isplate,
- na iznos od 49,22 euro od 01.10.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 47,06 euro od 01.11.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 49,79 euro od 01.12.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 51, 32 euro od 01.01. 2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 50,00 euro od 01.02.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 45,06 euro od 01.01.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 49,34 euro od 01.04.2013.g.pa do isplate,
- na iznos od 49,43 euro od 01.05.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 25,34 euro od 01.06.2013.g. pa do isplate,
- na iznos do 253,24 euro od 01.07.2013.g.pa do isplate,
- na iznos od 161,49 euro od 01.08.2013.g.pa do isplate,
- na iznos od 44,27 euro od 01.09.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 46, 18 euro od 01. 10.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 259,02 euro od 01.11.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 49,03 euro od 01.12.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 161,73 euro od 01.01.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,79 euro od 01.02.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 49,96 euro od 01.03.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 51,57 euro od 01.04.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 60,31 euro od 01.05.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 44,76 euro od 01.06.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 44,54 euro od 01.07.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 49,99 euro od 01.08.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 51,05 euro od 01.09.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 55,48 euro od 01.10.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 52,55 euro od 01.11.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 48,92 euro od 01.12.2014.g.pa do isplate,
- na iznos od 52,40 euro od 01.01.2015.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.021,16 euro od 01.02.2015. g. pa do isplate,
-na iznos od 11,98 euro od 01.04.2015.g. pa do isplate zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, tekućo od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022.g., od 1.1.2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekuće od dana svake mjesečne preplaćene uplate do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.562,99 EUR, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 20. ožujka 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030250-64000080096/2006, kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 20. ožujka 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030250-64000080096/2006, međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te prigovor zastare, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o., GS, dipl. oec., [adresa], te saslušao tužitelja.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.
5. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj realizirao kod tuženika kredit radi dogradnje kuće, te u to vrijeme nije bio vlasnik obrta, niti trgovačke firme, već je bio zaposlen u državnoj službi. Tužitelj navodi kako je ugovor o kreditu pročitao, no da mu nitko nije ništa objasnio od strane tuženika glede ugovornih odredbi, a isto tako da mu nije niti kod javnog bilježnika ništa objašnjeno glede ugovornih odredbi ugovora o kreditu. Tužitelj navodi i to kako zna što je tečaj, kao i što je fiksna i promjenjiva kamatna stopa, no da ga nitko nije upozorio niti objasnio kako bi visina anuiteta mogla biti različita, te da ga nitko nije upozorio da bi trebao tražiti izmjenu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelj konačno iskazuje i to da nije dobio nikakvu ponudu za nekakav kredit u drugoj valuti ili pod drugim uvjetima.
6. Prije svega, ovaj sud je odlučivao o prigovoru promašene pasivne legitimacije te je takav prigovor tuženika također našao neosnovanim. Naime, uvidom u podatke sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu sud utvrđuje da je tuženik pravni sljednik Slavonske banke i Hypo Alpe Adria bank d.d. budući da je 2009. godine došlo do pripajanja Slavonske banke d.d. i tuženika koje je tada imao naziv Hypo Alpe Adria bank. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnijih presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni međutim prema presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018 te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 13. lipnja 2014. godine to nije tako pa se stoga zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.
7. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka DV Consulting d.o.o., GS, dipl. oec., [adresa], od 31. svibnja 2023. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečajnu razliku uslijed CHF valutne klauzule, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 3.463,41euro.
8. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.
9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
10. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
11. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
12. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.
13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
14. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,30 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.099,1 kn.
15. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.099,1 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.
16. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).
17. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
18. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetno, jer je isto nerazumljivo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
20. Iznos od 3.463,41 euro koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta u odnosu na tečajnu razliku u razdoblju od svibnja 2006. do zaključno do veljače 2015. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.
21. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 3.463,41 euro osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.
22. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.
23. Glede protivljenja tuženika uređenju tužbe od strane tužitelja podneskom od 22. siječnja 2025. godine za koji podnesak tuženik smatra da se radi o povišenju odnosno preinaci tužbenog zahtjeva i istomu se protivi, za istaći je da se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi tužitelja postavljenoj u smislu odredbe članka 186 b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,u daljnjem tekstu: ZPP), te da u smislu citirane zakonske odredbe tužitelj ima pravo naknadno urediti tužbeni zahtjev, te se stoga takav podnesak tužitelja ne može smatrati preinakom tužbe.
24. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 30. ožujka 2023., 23. siječnja 2025., 19. ožujka 2025. i 22. travnja 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 14. srpnja 2023., 11. rujna 2024. i 22. siječnja 2025. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 331,81 euro, trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu 53,09 eura, daje konačni iznos troška od 2.562,99 eura.
Osijek, 14. svibnja 2025.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
