Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-992/2024-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IV (ranije I) s prebivalištem u [adresa], .... 48, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Matković, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika 1. Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koju zastupa punomoćnik Tomislav Buterin, odvjetnik u Zagrebu i 2. Stečajne mase iza društva Adriatic gradnja d.o.o. u stečaju, Petra Preradovića 7, Šibenik, OIB: 35608592528, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1024/2021 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice IV i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1024/2021 od 12. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. Ovr-1095/2016 od dana 16. prosinca 2016. godine i to na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], 91/1076 idealnog suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor površine 905 m2 s kojim je suvlasničkim dijelom povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to 1. kat stan 5, 91/1076, sastoji se od kuhinje+blagavaone, 2 sobe, WC-a i kupaonice, lođe od 49,51 m2 sve upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, zemljišnoknjižnog odjela Šibenik.

II. Nalaže se tuženicima da solidarno podmire tužitelju troškove ovog parničnog postupku s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici IV (ranije I) s prebivalištem u [adresa]. 48, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi trošak ovog postupka tuženiku ad1) Erste & Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320, u iznosu od 2.250,00 € u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U odgovoru na žalbu 1. tuženik osporava osnovanost žalbe tužiteljice. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 5, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupanja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nije u pravu tužiteljica kada smatra da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana prvostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

7. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tužiteljica svojom ocjenom izvedenih dokaza te iznošenjem svojih pravnih shvaćanja nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.

8. Predmet spora prvenstveno valja razmotriti u svijetlu odredbe čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ) jer je tužiteljica u ovršnom postupku upućena na pokretanje ove parnice upravo iz razloga navedenih u toj zakonskoj odredbi, a čime je sud u parničnom postupku vezan. Prema navedenoj zakonskoj odredbi osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrha ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

9. Predmetnu ovrhu predložio je kao ovrhovoditelj ovdje 1. tuženik radi namirenja predmetne tražbine i to na predmetnom stanu na kojem stekao založno pravo (hipoteku – pravo namirenja). Stoga, kao jedina odlučna činjenica za ishod ovog parničnog postupka ukazuje se činjenica stjecanja 1. tuženika založnog prava na predmetnom stanu. Tu činjenicu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a tužiteljica niti u prvostupanjskom postupku, a niti u žalbenom postupku ne osporava da bi 1. tuženik stekao založno pravo na predmetnom stanu.

10. Kada je to tako, onda se kao neodlučne okolnosti za ishod spornog odnosa ukazuju okolnosti na kojima inzistira tužiteljica tj. da bi ona bila predmnijevani vlasnik predmetnog stana te da bi 1. tuženik (kao ovrhovoditelj) bio nepošten, odnosno nesavjestan jer da ju nije obavještavao o pokretanju i vođenju predmetnog ovršnog postupka.

11. Naime, sve i kada bi tužiteljica bila u pravu tj. kada bi ona bila predmnijevani vlasnik predmetnog stana, to njezino pravo u pogledu predmeta ovrhe (predmetnog stana) ne bi moglo spriječiti ovrhu na tom predmetu. Ovo stoga što prema odredbi čl. 336. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta dalje: ZVDSP) založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari. Dakle, sve i kada bi tužiteljica bila predmnijevani vlasnik predmetnog stana, to ne bi sprječavalo ovdje 1. tuženika kao založnog vjerovnika da se namiri iz vrijednosti predmetnog stana.

12. Iz navedenih razloga žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na njezino stjecanje predmnijevanog vlasništva stana te na nepoštenje i nesavjesnost 1. tuženika zbog neobavještavanja o pokretanju i vođenju predmetnog ovršnog postupka ukazuju se neodlučnim.

13. Stoga, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, prvostupanjski sud je na sporni odnos stranaka pravilno primijenio odredbu čl. 59. st. 1. OZ i čl. 336. st. 3. ZVDSP jer u pogledu predmeta sporne ovrhe tužiteljica nema pravo koje sprječava ovrhu na tom predmetu pa je stoga njezin tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom predmetne ovrhe na spornom stanu neosnovan.

14. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak 1. tuženika te okolnost da je 1. tuženik u cijelosti uspio u parnici (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

15. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupanja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

16. Zahtjev 1. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja nije bila od utjecaja na donošenje odluke o žalbi tužiteljice.

U Velikoj Gorici 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper