REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-9725/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, Počiteljska 5, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Margite Plažanin, odvjetnice, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. svibnja 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, Mirogojska 8, Zagreb, OIB: 47767714195, isplatiti tužiteljici MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.131,10 eura bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- za siječanj 2016.godine na iznos od 72,56 eura od 10.02.2016.,

- za veljaču 2016.godine na iznos od 56,99 eura od 10.03.2016.,

- za ožujak 2016.godine na iznos od 80,44 eura od 11.04.2016.,

- za travanj 2016.godine na iznos od 71,23 eura od 10.05.2016.,

- za svibanj 2016.godine na iznos od 85,43 eura od 10.06.2016.,

- za lipanj 2016.godine na iznos od 92,55 eura od 08.07.2016.,

- za srpanj 2016.godine na iznos od 109,22 eura od 09.08.2016.,

- za kolovoz 2016.godine na iznos od 109,56 eura od 09.09.2016.,

- za rujan 2016.godine na iznos od 91,69 eura od 07.10.2016.,

- za listopad 2016.godine na iznos od 83,99 eura od 09.11.2016.,

- za studeni 2016.godine na iznos od 79,93 eura od 09.12.2016.,

- za prosinac 2016.godine na iznos od 115,67 eura od 10.01.2017.,

- za siječanj 2017.godine na iznos od 81,84 eura od 10.02.2017.,

do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, Mirogojska 8, Zagreb, OIB: 47767714195, da tužiteljici MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.090,63 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 203,12 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. svibnja 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica MD (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 9. ožujka 2021. i tijekom postupka navodi da je u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. bila zaposlena kod tuženika Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, (dalje u tekstu: tuženik) i obavljala poslove medicinske sestre. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09). Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu ove tužbe, a Izmjene Dodatka Sporazumu su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Nadalje, tužiteljica navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa je člankom III Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. Tužiteljica smatra da je, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je čl. VII c. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno, povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn, a budući da je tuženik u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017.nadalje tužiteljici plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto, sukladno Izmjenama Dodatka Sporazuma po osnovici od 5.415,37 kn, dužan je tužiteljici isplatiti razliku bruto plaće zbog primjene niže osnovice od propisane.

U podnesku od 20. rujna 2023. tužiteljica u cijelosti osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu, te dodaje da prema odredbi članka IV. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25), u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Tužiteljica navodi da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Tužiteljica dalje navodi da kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. godine, da se utvrdi kvocijent pariteta, čime je vlada povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Prema odredbi čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen. Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Kvocijent pariteta nije određen, ali je odrediv u smislu odredbe čl. 272. ZOO-a temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a. Tužiteljica je po provedenom financijskom vještačenju, podneskom od 7. studenoga 2024. konačno uredila tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom sudskog vještaka, te slijedom svega navedenog za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., po osnovi povećanja osnovice plaće za 6% te uskladbe pariteta, na temelju čl. III. i čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu od tuženika potražuje isplatu razlike bruto plaće u ukupnom iznosu od 1.131,10 eura bruto, te predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, dok ne osporava da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika prema Ugovoru o radu, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu Zakona o plaćama u javnim službama. Tuženik također navodi da nije sporno da je između vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 23.11.2006. sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zatim 13.05.2009., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te 26.10.2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Međutim, tuženik navodi kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma na koje se poziva tužiteljica. Tuženik prije svega ističe, u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kako su iste potpisane od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, dakle da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu jest parafirao, ali nije i potpisao, jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Stoga da bi Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kad se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, da bi Izmjene kolektivnog ugovora bile pravovaljane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni kolektivni ugovor. Dakle, izmjena kolektivnog ugovora je pravno nevaljana zato što u njezinu sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor, pa je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika kolektivnih ugovora. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su pravno nevaljane, slijedom čega su ništetne, pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća. Tuženik također osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći da isti predstavljaju običan ugovor, a ne kolektivni ugovor iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način s obzirom da istom nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori te nikada nije ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore sukladno odredbama članka 186. Zakona o radu/1995, i članka 254. Zakona o radu/2009. Također, osporavaju se i činjenični navodi tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, plaća se u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09 i 124/09). Odredbama članka 2., članka 4. i članka 5. Zakona o plaćama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća, koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća. Dana 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva na isplatu u veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, pa se primjenjuje osnovica plaće koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. u visini od 5.108,84 kn bruto. Također, osporavaju se navodi tužbe da je u primjeni članak III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., kako to navodi tužiteljica s obzirom da je člankom VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajao. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III do V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, dakle nisu ispunjene pretpostavke kako to navodi tužiteljica za povećanjem osnovice plaće. Osim navedenog, budući Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Tuženik nadalje u podnesku od 29. siječnja 2024. navodi da nije u mogućnosti dostaviti vlastiti matematički izračun potraživanja, s obzirom na nedostatak osoblja, te dostavlja obračunske liste plaće tužiteljice, a u podnesku od 22. travnja 2025. navodi da ne spori matematički izračun iz provedenog vještačenja, ali i dalje spori pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, te slijedom svega navedenoga predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška eventualnih sudskih pristojbi tuženiku.

3. Tužiteljica u tužbi prvotno potražuje razliku plaće po osnovi uvećanja osnovice plaće za 6% na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Podneskom od 20. rujna 2023. tužiteljica je proširiila tužbeni zahtjev, na način da u istom razdoblju potražuje i razliku plaće uslijed povećanja osnovice plaće zbog uskladbe pariteta na temelju čl. IV. i čl. V. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu. S obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci, sukladno čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) utvrđuje se da je preinaka tužbe u navedenom dijelu dopuštena.

4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Zaključke sa sastanka profesora Katedri Pravnih fakulteta u RH od 8. prosinca 2016. (str. 32 – 33 spisa), u e-mail korespondenciju (str. 34 – 43 spisa), u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb, od 18. listopada 2024. (str. 88 – 93 spisa), u tuženikovu provjeru izračuna vještaka (str. 104 spisa), u Dopunsko financijsko vještačenje – očitovanje na prigovore tuženika – podnesak od 20. ožujka 2025. (str. 110 spisa), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Arbitražnu odluku od 07.12.2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.12.2012., Priopćenje za javnost DZS-a od 28.08.2015., Procjenu DSZ-a od 04.09.2015., Procjene DSZ-a od 04.12.2015., Priopćenje za javnost DZS-a od 27.11.2015., sudsku praksu, te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike bruto plaće u iznosu od 1.131,10 eura bruto zbog povećanja osnovice plaće, za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., a koji zahtjev temelji na odredbi iz članka III te čl. IV i V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlenica tuženika i da joj je tuženik od siječnja 2016. do siječnja 2017. obračunao i isplatio plaće po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u siječnju 2017. po osnovici 5.211,02 kn. Sporna je visina tužbenog zahtjeva i pitanje je li tuženik trebao u predmetnom razdoblju plaću tužiteljici obračunati i isplatiti po uvećanoj osnovici, na temelju odredbe članka III te čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

8. Radi utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice, sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, koji je 18. listopada 2024. podnio svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 88 – 93 spisa). Na temelju dokumentacije koju je pregledao, a to su prije svega obračunske liste plaća tužiteljice u utuženom razdoblju sudski vještak zaključuje da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. iznosi 1.131,10 eura, a pojedini iznosi i datumi dospijeća istih dani su u Tabeli 2 nalaza.

8.1. Podneskom od 8. studenoga 2024. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka, navodeći da je vještak za razdoblje od srpnja 2016. do studenog 2016. osnovicu uvećao za 7,2085%, a za razdoblje od prosinca 2016. do siječnja 2017. za 8,4307%, iako je visina osnovice bila određena u iznosu od 5.415,37 kn (uvećanje od 6% u odnosu na isplaćeno), sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

8.2. Sudski vještak je u svom pisanom očitovanju od 20. ožujka 2025. (str. 110 spisa) odgovorio na prigovore tuženika iz podneska od 8. studenoga 2024. navodeći kako je u danom nalazu i mišljenju sačinio izračun u skladu sa zadatkom suda, kojim je bilo određeno utvrditi razliku plaća u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. zbog povećanja osnovice plaća za 6%, te temeljem uskladbe pariteta, pri čemu se sudski vještak nije upuštao u pravno pitanje ima li tužiteljica pravo na uvećanje osnovice samo za 6% ili i na daljnje uvećanje temeljem uskladbe pariteta, stoga je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja.

8.3. Tuženik je podneskom od 22. travnja 2025. izjavio da ne spori matematički izračun iz financijskog vještačenja. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje sudskog vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a nakon pisanog očitovanja sudskog vještaka od 20. ožujka 2025. stranke na isti više nisu imale primjedbi.

9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, a ranije je navedena, sud je utvrdio slijedeće:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

10. Nadalje, sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10, dalje: TKU/10) sklopljenim 4. listopada 2010. ugovoreno je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je propisano i TKU-om za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ br. 141/12, dalje: TKU/12) u članku 51. st. 3.

11. Obzirom na ranije navedeno, sud utvrđuje da nisu pravno nevaljane Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to stoga jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem, te niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti u ijednom sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, pri čemu je irelevantno što te Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Naime, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik to nije dokazao. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU za službenike i namještenike u javnim službama/2012, a koji TKU je potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga nisu osnovani navodi tuženika o tome da akti nisu valjani uslijed povrede propisa o kolektivnom pregovaranju.

12. Stoga, prema stavu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Činjenica je da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01, 39/09), međutim, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz odredbe čl. IX navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, po ocjeni suda, rok važenja navedenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma je istekao s danom 26. siječnja 2017.

13. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

14. Nadalje, što se tiče odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII na njega ne odnose, budući iz teksta i smisla čl. VII, kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV dok članci III do V samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, pa sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene čl. III kojim je uređen način povrata osnovice. Navedeno proizlazi iz smisla odredbe i cilja radi kojeg je ista zaključena, budući nije logično da bi se upravo razdoblje u kojem je došlo do pada BDP-a i radi čega je odgođena uskladba osnovice ponovno koristi kao parametar za odgodu primjene odredbe u trenutku kada su se stekli uvjeti za njeno uvećanje. Naime, na ovaj način u stvari bi se potpuno onemogućila primjena uvećane osnovice (kada bi se primijenila odgoda za 12 kvartala) što je suprotno svrsi radi koje je odredba čl. III Izmjena i dopuna Sporazuma ugovorena.

15. Nadalje odredbom čl. IV st. 1 Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. određeno je da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i Dopuna ugovorne strane utvrditi paritet između mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini. Iz statističkih podataka DZS-a, te iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića od 18. listopada 2024., kojega je sud prihvatio vjerodostojnim, proizlazi da prosječna plaća početnika s VSS za 12 mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, pri čemu prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH iznosi u 2015. godini 7.247,50 kn. Odredbom čl. VII b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, dok bi prema naprijed navedenim podacima DZS paritet za 2015. godinu iznosio 85,9:100. Sukladno čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta se stavlja u odnosu naprijed navedenih pariteta. Iz navedenoga proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,28% manji od pariteta iz 2008. godine, a navedeni izračun tuženik nije osporavao u ovom postupku. Odredba čl. IV st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrđuje korigiranje osnovice za obračun plaća u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, i to od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, tako da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi u RH u tekućoj godini, sve s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Nadalje, sukladno odredbi čl. IV st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu, nakon 5 mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine, iz čega slijedi da se i osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,14%. Iz navedenog slijedi da prema izračunu sudskog vještaka, na temelju čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, osnovica plaće od srpnja do studenoga 2016. godine treba iznositi 5.477,11 kn, a od prosinca 2016. godine pa nadalje 5.539,55 kn, a navedeni izračun tuženik nije osporavao.

16. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. Zakona o radu ('' Narodne novine '' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu ZR) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe, sve obzirom na nespornu činjenicu između stranaka da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016., da sukladno čl. IV Izmjena Dodatka Sporazumu utvrdi koeficijent iz čl. IV st. 1 istih izmjena.

17. Nadalje, u pogledu ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je neosnovan prigovor tuženika da se navedeni kriteriji nisu ispunili, s obzirom na to da je iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH, na koje se čl. III i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa stoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog BDP-a prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

18. Nije relevantno što u ovom slučaju Vlada RH nije donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, jer propust Vlade RH da donese takvu Odluku ne može ići na štetu tužiteljice, to stoga što je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, u koje spada i tuženik, a koje istog obvezuju.

19. Navedeno pravno stajalište također proizlazi iz revizijske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno primjenjivom predmetu.

20. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine, tužiteljici nije obračunavao i isplaćivao plaću u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim važećim izvorima materijalnog prava. Stoga je, a s obzirom da je konačna visina tužbenog zahtjeva usklađena s nalazom i mišljenjem vještaka kojeg je sud prihvatio vjerodostojnim, tuženiku naloženo navedeni iznos razlike bruto plaće isplatiti tužiteljici.

21. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 16. -og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15. -og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a, i to osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto plaće što znači da se na te iznose do trenutka isplate ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove, stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak. Visina troška tužiteljice određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

23. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu između 664,01 eura i 1.327,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 75 bodova, a sukladno Tbr. 54 OT vrijednost jednog boda određena je u visini od 2,00 eura. Slijedom navedenoga tužiteljici je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe od 9. ožujka 2021. u visini od 150,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 20. rujna 2023. u visini od 150,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 13. ožujka 2024. i 22. travnja 2025. za svako u visini od po u visini od 150,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 75,00 eura (Tbr. 9/3 OT), dok joj je djelomično priznat trošak sastava podneska od 7. studenoga 2024. i to kao trošak neobrazloženog podneska u visini od 37,50 eura (Tbr. 8/4 OT), s obzirom da istim tužiteljica samo usklađuje tužbeni zahtjev s izračunom sudskog vještaka, pa se ne radi o obrazloženom podnesku. Na temelju čl. 155. ZPP-a tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 8. studenoga 2024. u visni od 50,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za financijsko vještačenje, pa navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

24. Slijedom navedenoga tužiteljici je priznat ukupni trošak u visini od 712,50 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 178,13 eura, ukupno 890,63 eura, te uvećano za troškove financijskog vještačenja koje je predujmila tužiteljica u visini od 200,00 eura, sveukupno 1.090,63 eura, koji je iznos tuženik dužan naknaditi tužiteljici na ime parničnog troška, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 203,12 eura zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

25. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

26. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku