Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj: P-3121/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada u Munchenu, Zistl str. 10. SR Njemačka, zastupan po punomoćniku Jošku Dujmovu, odvjetniku u Kaštel Lukšiću, protiv tuženika AA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Tomaš, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 25. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Joška Dujmova, odvjetnika u Kaštel Lukšiću i punomoćnice tuženika Ane Tomaš, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude 14. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj ŽA u odnosu na tuženika AA vlasnik za 6/24 dijela cjeline č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] pa je slijedom toga ovlašten temeljem ove presude u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] zatražiti i postići upis prava vlasništva na č. zem. [katastarska čestica] na svoje ime za 6/24 dijela cjeline uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika AA za 6/24 dijela cjeline.

II Nalaže se tuženiku, u roku od petnaest (15) dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 668,68 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. kolovoza 2022. sudu podnio tužbu u kojoj navodi kako su u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] na č. zem. [katastarska čestica] upisani kao suvlasnici tužitelj za 6/24+1/2 dijela cjeline i tuženik za 6/24 dijela cjeline. Tuženik da je ostvario upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem Ugovora o darovanju sklopljenim sa prethodnim vlasnikom TA, dok je tužitelj ostvario upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem Kupoprodajnog Ugovora i pravomoćne Presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru posl.br. P- 1830/2018.

1.2. Stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine da je tužitelj ŽA koju je stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa ŽAG iz [adresa] još 1994.godine. U vrijeme sklapanja navedenog Kupoprodajnog ugovora predmet kupoprodajne pogodbe da je bio realni dio nekad temeljne č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to baš srednji dio na kojem je izgrađeno nedovršeno prizemlje objekta pov.60,66 m2, što u idealnim dijelovima predstavlja ¼ dijela cjeline. Temeljem navedenog Kupoprodajnog ugovora tužitelj ŽA da je ostvario upis prava vlasništva na nekad temeljenoj č. zem. [katastarska čestica] za ¼ dijela cjeline.

1.3. Naknadno da je izvršena parcelacija temeljne č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u podčestice oznake č. zem. [katastarska čestica]. Novoformirana č. zem. [katastarska čestica] u naravi da predstavlja nekretninu koju je kupio tužitelj ŽA temeljem Kupoprodajne pogodbe iz 1994.g.

1.4. Od dana sklapanja predmetne Kupoprodajne pogodbe tužitelj ŽA da nesmetano koristi i posjeduje predmetnu č. zem. [katastarska čestica] kao svoje vlasništvo na način da je na istoj dogradio i nadogradio postojeći objekt. U katastarskom operatu za K. O. [katastarska općina] na kat. čest. [katastarska čestica] upisan da je kao posjednik tužitelj ŽA.

1.5. Slijedom navedenoga, s obzirom da je tužitelj zakonit, istinit i pošten posjednik č. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] preko dvadeset godina predlaže da ga sud naspram tuženika utvrdi vlasnikom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu navodeći kako tužitelj uz tužbu nije priložio ugovor na koji se poziva, „Kupoprodajnu pogodbu iz 1994.g.“, te predlaže sudu da sukladno odredbama čl. 233. Zakona o parničnom postupku naloži tužitelju dostavu navedenog ugovora. U odnosu na navode o parcelaciji predmetne nekretnine na način kako je tužitelj naveo u tužbi tuženik predlaže sudu naložiti dostavu parcelacijskog elaborata iz čega će biti razvidno je li tužitelj temeljem dosjelosti stekao upravo pravo vlasništva predmetne nekretnine u površini i granicama kako isti navodi. Zaključno, s obzirom da je tužba tužitelja neuredna, tuženik predlaže istoga pozvati na uređenje tužbe sa dostavom svih dokaza na koje se poziva nakon čega će se detaljnije očitovati na navode iz tužbenog traženja.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1830/2018 od 30. lipnja 2021., izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je izvršen pregled i čitanje spisa Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-1830/2018.

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Kao sporno, u postupku je trebalo utvrditi je li tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet spora te je li, posljedično tome, ovlašten na upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama na svoje ime za cijelo.

6. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako je on stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake čes. zem. 166/7 k. o. [katastarska općina], da je temeljem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa ŽAG stekao realni dio nekad temeljne čes. zem. 166/2 k. o. [katastarska općina] i to baš srednji dio na kojem je bilo izgrađeno nedovršeno prizemlje objekta površine 60,66 m2, što u idealnim dijelovima predstavlja ¼ dijela cjeline. Da je temeljem tog ugovora izvršio uknjižbu svojeg prava vlasništva na nekad temeljnoj čes. zem. 166/2 k. o. [katastarska općina] za ¼ cjeline te da je naknadno izvršena parcelacija temeljne č.zem. u podčestice oznake čes. zem. 166/2, 166/7, 166/8 i 166/9 sve k. o. [katastarska općina], a da novoformirana č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja nekretninu koju je kupio tužitelj.

7. Člankom 159. stavkom 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

8. Člankom 160. stavkom 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

9. Dakle, da bi se utvrdilo je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, trebalo je najprije utvrditi je li tužitelj u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, kakav je po kakvoći bio njihov posjed i koliko je dugo trajao.

10. Posjed je faktička vlast nad određenom stvari. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a samostalni posjednik je onaj koji tu stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik tj. na takav način da ne priznaje ničiju višu posrednu vlast na stvari. Što se tiče kakvoće, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijeva se zakonitost, istinitost i poštenje ili barem poštenje. Posjed je zakonit ako posjednik ima pravo na posjed tj. ako ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu je člankom 18. stavkom 5. ZV propisano da se poštenje posjeda pretpostavlja.

11. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnom pravima kada predviđa dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva, ovisno o kakvoći posjeda koju je posjednik određene stvari imao, razlikuje tzv. redovitu i izvanrednu dosjelost. Tzv. redovita dosjelost propisana je člankom 159. stavkom 2. ZV-a, dok je tzv. izvanredna dosjelost propisana člankom 159. stavkom 3. ZV-a. Razlika između redovne i izvanredne dosjelosti sastoji se u kakvoći posjeda koju je posjednik neke stvari imao, pa tako samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten (dakle, kvalificirani) stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (tzv. redovita dosjelost), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (tzv. izvanredna dosjelost).

12. Iz ovog razlikovanja vidljivo je da se za redovitu dosjelost zahtijeva kvalificirani posjed (posjed koji je zakonit, istinit i pošten), a za izvanrednu samo da je pošten.

13. Nadalje, za navesti je kako je člankom 388. stavkom 2. ZV-a propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona (dakle do 1. siječnja 1997.) prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

14. U tom smislu, za navesti je kako je i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (objavljenim u "Službenom listu SFRJ" broj 6/80), koji je na snagu stupio 1. rujna 1980. i koji je bio na snazi do 31. prosinca 1996., a koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, bilo propisano stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tako je člankom 28. stavkom 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a stavkom 4. istog članka da savjesni posjednik nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

15. Nadalje, za navesti je da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela koja je održana 14. veljače 2019. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

16. Prema tome, trebalo je utvrditi jesu li u trenutku podnošenja tužbe 19. kolovoza 2022. bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na utuženoj nekretnini.

17. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1830/2018 sud je utvrdio kako je u tom predmetu donesena pravomoćna presuda kojom je tužitelj ŽA naspram tuženika pod 1. GA, pod 2. LA pok. Ž, pod 3. HA pok. Ž, pod 4. PA rođena HA i pod 5. RA sin A, utvrđen vlasnikom čes. zem. 166/7 k. o. [katastarska općina].

17.1. Nadalje, čitanjem spisa poslovni broj P-1830/2018 sud je utvrdio kako je tužitelj ŽA **.**.1994. kupio matičnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], isplatio kupoprodajnu cijenu te stupio u posjed nekretnine, na kupljenoj nekretnini dovršio izgradnju stambenog objekta te istu ogradio ogradnim zidovima. Nadalje da se uz suglasnost tužitelja vršila parcelacija zemljišta prijavnim listom ovjerenim od katastra (prijavni list ''Geodet'') čime se njegova čest. zem. odvaja od matične i dobiva zasebni broj 166/7 k. o. [katastarska općina].

18. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu česticu sud je utvrdio kako je ovdje tužitelj upisan kao suvlasnik 6/24 i 1/2 dijela cjeline.

18.1. Nadalje, čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu česticu sud je utvrdio kako je ovdje tuženik temeljem ugovora o darovanju sa TA od 19. rujna 2018. upisan kao suvlasnik 6/24 dijela cijeline predmetne nekretnine.

19. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio kako je predmetna nekretnina nastala cijepanjem od matične nekretnine oznake čes. zem. 166/2 k. o. [katastarska općina], da je tužitelj 1994. od ŽAG EA kupio realni dio nekretnine oznake čes. zem. 166/2 k. o. [katastarska općina], a koji realni dio predstavlja ¼ dijela cjeline, da je temeljem kupoprodajnog ugovora ishodio upis prava vlasništva na nekretnini čes. zem. 166/2 k. o. [katastarska općina] za ¼ dijela, da je stupio u posjed kupljenog dijela nekretnine, na istom dovršio izgradnju stambenog objekta te ga ogradio ogradnim zidovima, da se čes. zem. 166/2 k. o. [katastarska općina] cijepala u podčestice oznake čes. zem. 166/2, 166/7, 166/8 i 166/9 k. o. [katastarska općina], te da nekretnina oznake čes. zem. 166/7 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja nekretninu koju je tužitelj stekao kupoprodajnim ugovorom te na kojoj je vršio gradnju stambenog objekta.

20. Iz svih utvrđenja proizlazi da je tužitelj, bio u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnina dulje od potrebnih 20 godina prije podnošenja tužbe u ovom postupku, a koje vrijeme se sukladno članku 160. stavku 2. ZV uračunava tužitelju u vrijeme potrebno za dosjelost.

21. Pretpostavka savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz cijelo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Tužitelj je u postupku dokazao da nije imao razloga posumnjati da predmetna nekretnina nije njegova. Osim toga poštenje se predmnjeva a na tuženiku je teret dokaza da tužitelj nije bio pošteni posjednik.

22. Jednako tako je za istaknuti da je sud čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu, stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-1830/18 utvrdio kako predmetna čestica 166/7 k. o. [katastarska općina] ima upisanu površinu od 329 m2 i sastoji se od višeetažne stambene zgrade tlocrtne površine 144m2 i dvorišta od 185m2 sve položeno na adresi [adresa]. k. o. [katastarska općina] te da tijekom postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-1830/18 nije bilo sporno da bi predmetna kuća bila u posjedu tužitelja.

23. Tuženik s druge strane je svoj upis prava vlasništva ishodio temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog sa majkom GA, koja je bila jedna od tuženika u postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru vodio pod poslovnim brojem P-1830/18 te u odnosu na koju je donesena pravomoćna presuda kojom je naloženo brisanje njenog upisanog prava vlasništva. Ugovor o darovanju između tuženika i njegove majke TA sklopljen je 19. kolovoza 2018. godine, dok je tužba u predmetu pod brojem P-1830/18 sudu podnesena 10. travnja 2018.

23.1. Stoga, tuženik kao singularni sukcesor TA, stupa u njen pravni položaj.

23.2. Odredbom članka 115. st. 1. ZV-a propisano je kako na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je st. 2. istog članka određeno kako na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Zaključno, st. 4. istog članka navodi kako stjecanje vlasništva na temelju pravnoga posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka.

23.3. Člankom 119. st. 1. ZV-a propisano je kako se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

23.4. Člankom 122. st. 1. ZV-a određeno je kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, dok st. 2. istog članka navodi kako je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

23.5. Člankom 123. st. 1. ZV-a propisano je kako stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

24. U konkretnom slučaju sud smatra kako tuženik, kao obdarenik ugovora o darovanju nije postupao u dobroj vjeri, slijedom čega se ne može pozvati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

24.1. Naime, ugovor o darovanju je sklopljen četiri mjeseca nakon podnošenja tužbe u predmetu pod poslovnim brojem P-1830/2018, darovatelj je majka tuženika koja prebiva na istoj adresi kao i tuženik, a majka tuženika je sudjelovala u postupku pod poslovnim brojem P-1830/18 te je u odnosu na nju donesena pravomoćna presuda kojom je naložen upis brisanja njenog upisanog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

24.2. Za navesti je još i to kako tuženik tijekom postupka nije negirao da bi tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine, niti da je na istoj sagradio stambeni objekt, već je od suda tražio nalaganje tužitelju dostave dokumentacije i to Ugovora o kupoprodaji od 1994. i parcelacijskog eleborata kojim je vršeno cijepanje matične čes. zem. 166/2 u podčestice među kojima je i ova predmetna nekretninu, a što još više učvršćuje stav suda da prilikom stjecanja predmetne nekretnine nije postupao u dobroj vjeri jer je s obzirom na okolnosti mogao posumnjati da predmetna nekretnina ne pripada darovateljici.

25. Treba ukazati kako sud nije našao potrebnim nalagati tužitelju dostavu Ugovora o kupoprodaje iz 1994., niti parcelacijskog elaborata, ovo jer je činjenicu izvršene kupoprodaje te upisa prava suvlasništva na nekretnini oznake čes. zem. 166/2 k. o. [katastarska općina], kao i način cijepanja nekretnine čes. zem. 166/2 k. o. [katastarska općina] u podčestice utvrdio čitanjem spisa poslovni broj P-1830/18.

26. Prema tome, kako tužitelj predmetne nekretnine posjedovao neprekidno kao samostalni i pošteni posjednik više od 20 godina, po ocjeni ovog suda, ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na istima.

27. Člankom 130. stavkom 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

28. S obzirom na to da je tužitelj u postupku dokazao da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju zakona (dosjelošću), to je na temelju članka 130. stavka 1. ZV-a trebalo odrediti da je ovlašten ishoditi i upis toga prava u zemljišnim knjigama.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

30. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.

31. S obzirom na vrijednost predmeta spora 1.327,01 euro, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 100,00 eura,

- sastav ostalog podneska od 10. listopada 2024. (Tbr. 8/4 Tarife) iznos od 50,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 4. rujna 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 50,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 11. listopada 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 50,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 28. siječnja 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 25. ožujka 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 100,00 eura,

31.1. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 450,00 eura treba uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% što ukupno iznosi 562,50 eura.

31.2. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21.), priznati i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u visini od po 53,09 eura, ukupno 106,18 eura.

31.3. Dakle, tužitelju je trebalo dosuditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 668,68 eura.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 14. svibnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis