REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. Pn-45/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, zastupanom po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici iz Pule, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 20. ožujka 2025. godine održane u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Damira Cibralića, odvjetnika iz Pule i punomoćnice tuženika Mirne Bokun Vlašić, odvjetnice iz Pule, te presude objavljene dana 14. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB 108407496604 da tužitelju RK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od ukupno 5.595,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 5.000,00 eur počev od 15.03.2021. pa sve do isplate, a na iznos od 595,00 eur počev od 14.05.2025. pa do isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu do iznosa od 9.013,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2021. pa do isplate kao i u dijelu zakonske zatezne kamate koja na dosuđeni iznos od 595,00 eur teče od 15.03.2021. do 14.05.2025., tužitelj odbija.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.467,40 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 14. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 07.12.2020.godine u Puli za vrijeme rada kod svog poslodavca trgovačko društvo KLIMA SISTEM d.o.o. [adresa] pretrpio povredu na radu na način da je noseći teret - instalacijske cijevi za klima uređaje i klima uređaje prilikom uspinjanja pao po stepenicama i povrijedio se. Za nastanak ove nezgode i posljedičnu štetu nastalu na radu temeljem relevantnih odredbi Zakona o radu i Zakona o zaštitu na radu odgovoran je poslodavac prema pravilima o objektivnoj odgovornosti odnosno ovdje tuženik kod kojeg je u vrijeme štete imao zaključeno osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima (polica br. P13-1020223489), pa s obzirom na navedeno tužitelj osnovanost osnove tužbenog zahtjeva smatra neupitnom. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede (frakturu desnog ručnog zgloba, rupturu ligamenata, natuk ramena i ruke i dr.) pobliže opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji zbog kojih je trpio strah, fizičke bolove, a zbog ovog štetnog događaja umanjena mu je životna i radna aktivnost te je nastupila naruženost jer je na mjestu ozljede na ruci nastala vidljiva promjena i sam položaj u kojem tužitelj sada drži ruku radi smanjenja bolnosti je neprirodan i zbog kojeg je izložen upitima drugih osoba što kod njega, uzimajući u obzir njegov spol i narav, stvara osjećaj srama. Tužitelju je duže vrijeme po nezgodi, imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda, bila potrebna tuđa pomoć i njega kao pomoć članova obitelji prilikom vožnje i pratnje na terapije i specijalističke preglede te prilikom obavljanja određenih kućanskih poslova i osobne higijene. Isti je imao i troškove liječenja radi odlazaka liječnicima na preglede u [adresa] i u [adresa] te radi odlazaka na fizikalne terapije, kao i radi kupnje raznih lijekova, krema i gelova (Brufen, Voltarena i drugih analgetika te elastičnih zavoja i drugih pomagala) a sve radi ublažavanja nastalih posljedica za koje nije sačuvao račune jer nije znao da će mu trebati. Uzimajući u obzir gore navedeno tužitelj od tuženika potražuje pravičnu naknadu za tako pretrpljenu štetu i to na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti - prava na tjelesno i duševno zdravlje koje se očituje u pretrpljenim fizičkim bolovima, pretrpljenom strahu, smanjenju životne i radne aktivnosti, te naruženosti, iznos od 55.000,00 kuna te na ime imovinske štete koja se očituje u tuđoj pomoći i njezi iznos od 1.500,00 kuna, troškova putovanja radi liječenja iznos od 1.500,00 kuna, troškova kupnje analgetika, lijekova i zdravstvenih pomagala paušalno iznos od 500,00 kuna, ukupno iznos od 3.500,00 kuna. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa vansudskim zahtjevom za naknadom tako pretrpljene štete koji je evidentiran pod brojem 2110254633, međutim do danas povratno nije zaprimio nikakvu ponudu a niti otklon. Stoga u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata tužitelj sukladno čl.1103.ZOO-a smatra da na iste ima pravo od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku odnosno od 15.03.2021.godine. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom, podneskom od 12. ožujka 2024. tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Iz tužbe proizlazi da se tužitelj dana 7.prosinca 2020 godine ozlijedio na radu na način da je „... noseći teret – instalacijske cijevi za klima uređaje i klima uređaje prilikom uspinjanja pao po stepenicama i povrijedio se...“ Tuženik ne spori da ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti s KLIMA SISTEM d.o.o. [adresa], ali osporava da bi za nastali štetni događaj bio odgovoran poslodavac tužitelja, pa posljedično tome i sam tuženik kao osiguravatelj. Naime, iz tužbe, niti iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj – a posebice se naglašava niti iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj u izvansudskom postupku – ne proizlazi kako je došlo do pada tužitelja, što je radio tužitelj, na kojem radnom mjestu, zašto je nosio instalacijske cijevi za klima uređaje i klima uređaje, gdje je došlo do nezgode, o kakvim se stepenicama radi. Iako je tuženik tražio u izvansudskom postupku dodatna očitovanja i dokumentaciju, isto nije zaprimio, zbog čega je ostao sporan osnov tužbenog zahtjeva. Tuženik predlaže da tužitelj dostavi čitkiju prijavu o ozljedi na radu, da se sasluša poslodavac tužitelja (odgovorna osoba i osoba koja je sačinila prijavu o ozljedi na radu) i sam tužitelj, da se zatraži očitovanje liječnika opće prakse koji vodi tužitelja o prijavi ozljede na radu, trajanju bolovanja, da se dostavi zdravstveni karton tužitelja, zatraži informacija da li je sačinjen zapisnik po inspektoru rada te obavi očevid na licu mjesta radi utvrđenja gdje je i kako je došlo do nezgode. Tuženik osporava potraživanje tužitelja i kada je u pitanju visina tužbenog zahtjeva, jer smatra da je ista previsoko zatražena te da su iznosi neprimjereni stvarnoj šteti. Tuženik osporava da bi kod tužitelja zaostalo smanjenje životne aktivnosti, osporava da bi imao troškove na ime putovanja i liječenja i kupovanja lijekova (račune je navodno bacio). Tuženik osporava i da bi zakonske zatezne kamate tekle od dana kada je tužitelj podnio izvansudski zahtjev tuženiku, tj. od 15.ožujka 2021 godine jer je tuženik dužan štetu obraditi u roku od 15 dana od dana zaprimanja cjelokupne dokumentacije na temelju koje bi mogao utvrditi osnovanost i visinu zahtjeva. S obzirom da tužitelj u izvansudskom zahtjevu nije dostavio potrebnu dokumentaciju temeljem koje bi se, prvenstveno utvrdio osnov zahtjeva, a upitno je i kada je dovršeno liječenje, kamate nikako ne mogu teći od 15.ožujka 2021 godine. S druge strane, ako je doista u roku od 3 mjeseca (i manje) dovršeno liječenje tužitelja, to potvrđuje tvrdnje tuženika kako se ne radi o teškim tjelesnim ozljedama kako to navodi tužitelj na početku tužbe. Određena medicinska dokumentacija datira iz 7/2021 godine, dakle nakon što je izvansudski zahtjev tužitelja postavljen prema tuženiku. Zbog navedenog, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže njegovo odbijanje u cijelosti.

3.U dokaznom postupku je izvršen uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 5-7), prijavu ozljede bolesti i medicinsku dokumentaciju (list 8-25), obavijest (list 28), zaključke VSRH (list 37-40), ugovore o radu (list 44-49), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 56-57), svjedoka ZK (list 59 i 60), provedeno je vještačenje po vještaku dr. Tini Tepšić (lis 68-80), izvršen je uvid u sudske odluke (list 91-95), proveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. Tine Tepšić (list 117-119), izvršen je uvid u preslik zdravstvenog kartona (list 146-155), provedena je dopuna nalaza i mišljenja po dr. Tini Tepšić (list 168), izvršen je uvid u račun te je izvršen uvid u svu dokumentaciju priležeću spisu.

4.Temeljem ovako provedenog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.

5.Tužitelj EK u svom je iskazu naveo da se ozlijedio na radu kod tadašnjeg poslodavaca Klima Sistem d.o.o. gdje je bio zaposlen na radnom mjestu vodoinsalater klimatizacije. Desilo se to početkom 12. mjeseca 2020. godine i to baš u prostoru poslodavca jer je on preuređivao čitavu tu zgradu u kojoj se i obavlja djelatnost. To je inače vlasništvo g-dina ZK. Usput napominje da on tada nije bio prisutan. Prilikom same montaže klima uređaja rade se i drugi radovi kao što je polaganje cijevi i sve ostalo a on je u trenutku nezgode nosio jedan bunt bakrene cijevi, nije to neka težina ali rekao bi cca 10kg težine s time da su one savitljive pa zna biti nezgodno kada ih se nosi. Uspinjao se stepenicama jer je trebao te cijevi odnijeti na gornji kat. Inače stepenice su polukružne, misli da su bile od betona, da li su prelakirane to nije siguran, ali svakako glatkaste površine, i sjeća se da su bile bijele boje. Napominje da nije bilo niti zaštitne ograde jer su je bili skinuli radi preuređenja. Došao je negdje do sredine stepenica, penjao se na drugi kat, kad je zapeo za nešto poskliznuo se i pao na desni ručni zglob. Ne može objasniti kako mu se to desilo, moguće da je bilo nekog materijala kao što su ostaci od radnog materijala i slično. Napominje da je doista pazio kuda staje i imao je radne cipele na sebi koje su dosta masivne tako da je i u njma teško se kretali ali pazio je kuda staje. Misli da se taj događaj desio oko 11 sati, misli da je bilo nakon marende. Nitko mu nije prišao u pomoć jer se nije niti požalio što mu se desilo, u tom trenutku ga nije toliko zabolilo, jednostavno je nastavio raditi, iznio te cijevi na kat. Misli da nitko nije vidio taj događaj, bio je još jedan zaposlenik ali mu nije rekao jer je to sve skupa smatrao bezazlenim tako da je čitav taj dan nastavio raditi. Međutim drugo jutro osjetio je bol u ruci, bila je jako natečena i nije se mogao nasloniti te je nazvao poslodavca, rekao mu što se desilo i rekao mu da neće doći na posao nego da će ići na hitni pregled. Javio se na hitni trakt gdje su ga pregledali, misli da je bio dr. E, odmah je obavio i sve ostale pretrage kao što je rendgen i MR. Ustanovilo se da je puknuta jedna kost, nosio je i gips međutim kad je skinuo gips nije se mogao osloniti na tu ruku. Zatim je napravio pregled i u Lovranu se ustanovilo da mu je puknut još jedan ligament. Treba napraviti i operaciju ali se još za to nije odlučio. Obavio je dva ili tri ciklusa fizikalne terapije. Sada mu je bolje ali više neće biti kao prije, ne može se baviti sportom kojim se prije bavio, išao je u teretanu. To više sada ne može. Sada radi uredski posao ali čak i rad za kompjuterom mu otežava kad prmjerice drži duže ruku na mišu jednostavno mu se zna kočiti ta ruka. Po tom događaju ispričao je R što se desilo i on je sastavio ozljedu na radu, inače mu je tada isticao i ugovor ali ga on nije htio produžiti. Na bolovanju je bio 2 mjeseca ali je dobio ponudu od sadašnjeg poslodavca. Kako mu je ponuđen uredski posao prihvatio ga je na kojem i sada radi. Napominje da na sadašnjem poslu ne koristi toliko tu ruku osim rada na kompjuteru. Upitan od suda navodi da je i ranije na istoj ruci imao ozljedu ramena bavljenjem boksom ali nikako na zglobu koji je ozlijedio. Kada je pao pao je na tu ruku, dakle trbušno je pao i poskliznuo se čak za dole a cijevi su čak ispale i otsklizale po stepenicama tako da se vratio po njih. Napominje da su to mekane izolacijske cijevi. Inače je taj posao obavljao po zadatku poslodavca, gospodina ZK koji je davao zadatke zaposleniku Z tako da su im oni davali zadatke. Inače tog dana po tim stepenicama se nije kretao samo on, prije njega su tuda prolazili i drugi zaposlenici posebice kooperanti. Kada je otišao na hitnu imao je bolove kao i poslije toga a bilo ga je i strah kada je shvatio da je slomljena jer nije znao koje posljedice će ostati.Dok je bio u gipsu trebala mu je pomoć pa ga je uvijek terbao netko voziti kod liječnika i slično. Morao je uzimati i analgetike, u pravilu mu je mama sve kupovala, a pomagali su mu roditelji jer sa njima živio. U Lovran je otišao o vlastitom trošku, vozili su ga roditelji o svom trošku a išao je samo jedanput na pregled. I na fizikalnu terapjiu je odlazio osobnim vozilom u bolnicu Pula, a inače živ na Vidikovcu u Puli. Misli da adresa na kojoj je radio kod prijašnjeg poslodavca je [adresa], to je negdje iznad arene. Inače to radilište je trajalo dugo vremena prije ozljede i stepenice na kojma se kretao su tada bile kao što je rekao bile betonske, prebojane lakom, da li su nakon adaptacije drugačije ne zna ali pretpostavlja da su čak ostale iste. Poslije nije odlazio u taj prostor pa ne zna. U vrijeme kada je radio kod poslodavaca gdje se ozlijedio bio je vanredni student i radio na temelju ugovora koji su produžavali, i to po mjesec dana. Na ukazivanje tuženika da je radno mjesto poslodavac aKlima Sistem bio monter i serviser klima uređja pa što pod time podrazijeva navodi da podrazumijeva prvo u fazi gradilišta štemanje za polaganje instalacijskih cijevi i struju i općenito kablova, zatim montiranje unutarnje jedinice klime, zatim vanjske jedinice klima, odvoda. Od radne odjeće je imao cipele i rukavice. U vrijeme kad se ozljedio u objektu je radio jedan vodoinstalater on je bio vanjski suradnik i još jedan kolega koji je bio na katu. Opet pnavlja da se nije nikome požalio jer je smatrao da je neka bezazlena stvar a na kraju krajeva je bila i bezazlena bol. Najviše je primjetio i osjetio bol na toj ruci drugi dan kad se probudio. Prijavu ozljede na radu je ispunjavao gdin ZK jer mu je govorio kako se to desilo a prijava se sačinila par dana nakon nezgode. Sada mu je radno mjesto tehnolog u proizvodnji, u svakom slučaju uredski posao i koristri desnu ruku za rad na kompjuteru. U Lovran je išao tražiti drugo mišljenje jer mu ta ruka nije bila bolje, iako je to sve bilo i po preprouci ortopeda. Osim ovoga što je dostavio u sudski spis u vezi odlaska kod fizijatra ima još dokumentacije. Bolovanje je prekinuo kad se zaposlio kod drugog poslodaca a to je bilo u 3. mjesecu 2020. godine, bolovanje je prekinuio jer je primao minimalnu naknadu. Stepenice po kojima se kretao ne bi opisao uobičajenim, to su standardne stepenice, obzirom su polukružne idu od šireg prema užem obzirom idu u polukrug. Cijevi koje je nosio predmetnog dana su cijevi koje su trebali instalirati. Te stepenice nisu imale nikakvu zaštitnu traku polukliznu. Obzirom na ozljedu misli da ne bi mogao nastaviti raditi na radnom mjestu kod poslodavca kod kojeg se ozlijedio.

6.Svjedok ZK u svom je iskazu naveo da je upoznat sa predmetom ovog spora iako toga dana nije bio prisutan na gradilištu, naime sve se desilo na lokaciji [adresa], jer su postavljali instalacije za klimatizaciju. Ono što zna je to što mu je rečeno da se ovdje tužitelj povrijedio, da je ozlijedio ruku. Ne zna kakvo je stanje na gradilištu bilo toga dana ali pravilo je da nakon obavljenog rada gradilište očiste. Kako je došlo do nezgode ne zna a niti detalje ne zna. Drugi dan mu je kolega rekao da se tužitelj ozlijedio i dobili su prijavu od zdravstvenog. Prijavu o ozljedi na radu nije ispunjavao ali pretpostavlja da su to ovjerili. Navodi da nije razgovarao s tužiteljem o događaju, o ovome svemu je imao saznanja prije par mjesci kad je dobio upit od strane tuženika da se očituje o sporu. Nema saznanja o tome tko je sastavio prijavu o ozljedi na radu. Kada mu se pokazuje prijava o ozljedi na radu na strani 7 spisa navodi da je to pečat tvrtke, moguće da je njegov potpis ali sve ovo što je rukom pisano on nije pisao. Koliko zna tužitelj je bio instalater klima uređaja. Koliko se sjeća tužitelj je kod njih radio 2 mjeseca na određeno, po isteku ugovora mu je prestao radni odnos. Inače na tom radilištu radili su njegovi radnici a nešto je bilo radnika kooperanata.

7. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj 07.12.2020.godine za vrijeme rada kod poslodavca KLIMA SISTEM d.o.o. [adresa] pretrpio povredu na radu na način da je noseći teret - instalacijske cijevi za klima uređaje prilikom uspinjanja stepenicama pao te se pritom ozlijedio. Nadalje je utvrđeno, a što tuženik niti ne spori da je poslodavac tužitelja u vrijeme štetnog događaja imao sa tuženikom zaključeno osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima. Da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio u radnom odnosu kod tuženikova osiguranika proizlazi iz Ugovora o radu zaključenih između tužitelja i KLIMA SISTEM d.o.o. [adresa] (list 44-49 spisa) a da se ozlijedio na radu proizlazi kako iz prijave o ozljedi na radu (list 5-7 spisa) tako i iz iskaza tužitelja te svjedoka ZK direktora tužiteljeva poslodavca. Štetni događaj se desio u prostoru tužiteljeva poslodavca, naime u to vrijeme se preuređivala čitava zgrada u kojoj se i obavljala djelatnost tvrtke poslodavca tužitelja. U trenutku nezgode tužitelj je nosio bunt bakrenih cijevi težine oko 10 kg a penjao se stepenicama jer je trebao te cijevi odnijeti na gornji kat pa kada je stigao negdje do sredine stepenica zapeo je za nešto ili se poskliznuo i potom pao na desni ručni zglob. Tužitelj nije bio u mogućnosti pojasniti zbog čega je konkretno došlo do toga da je pao odnosno da li se poskliznuo ili za nešto zapeo iako je naveo kako je moguće na stepenicama bilo materijala kao što su ostaci od radnog materijala i slično.

7.1. Sud prije svega cijeni iskaz tužitelja vjerodostojnim obzirom je uvjerljiv i logičan a nije protivan niti drugim provedenim dokazima. Naime, teret dokazivanja i najmanje suodgovornosti na strani tužitelja, kao i teret dokazivanja da je do štete došlo isključivo krivnjom tužitelja, jest na tuženiku kao osiguravatelju tužiteljeva poslodavca, a tuženik navedeno u provedenom postupku temeljem naprijed iznesenih utvrđenja nije dokazao. Odgovornost poslodavca temeljem odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u svezi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05…, dalje ZOO-a), je objektivna, a na poslodavcu, ovdje njegovu osiguratelju tuženiku, je teret dokazivanja činjenica koje ga temeljem odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a, mogu osloboditi odgovornosti, pa kako tuženik isto u provedenom postupku nije dokazao to je utvrđeno da je u cijelosti odgovoran tužitelju za štetu iz predmetnog štetnog događaja, jer konačno je stajalište suda da je do štetnog događaja došlo slučajem što opet ne oslobađa tuženika odgovornosti u konkretnom slučaju.

8. Radi utvrđenja obima i visine pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, saslušan je tužitelj kao parnična stranka te je provedeno vještačenje po vještaku medicinske struke dr. Tini Tepšić. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ortopeda dr. Tine Tepšić (list 68-72 spisa) proizlazi da je tužitelj na dan ozljede nije imao bolove jakog intenziteta što nije neobično kod ove vrste ozljede, tj da se bolovi javljaju nakon više sati od ozljede uz druge lokalne znakove ozljede poput otekline i ograničenja kretnji, bol srednjeg intenziteta da je trpio15 dana, bol srednjeg intenziteta da se javlja sa pojavom otekline i ograničenih kretnji idućeg dana od ozljede kada se radi istoga tužitelj javlja liječniku a bol slabijeg intenziteta da je trpio 4 mjeseca. Trajanje bolova evidentirano je redovito u specijalističkim nalazima do ožujka 2021. kada je radi istih, kao i nezadovoljavajućeg funkcionalnog nalaza upućen na drugo mišljenje na Kliniku za ortopediju. Navedeni se bolovi javljaju radi nestabilnosti u području desnog pečća, a njihovo redovito javljanje po prestanku aktivnog liječenja biti će uključeno u trajno umanjenje životnih i radnih aktivnosti tužitelja. Vještak nadalje navodi da se sekundarni strah lakog intenziteta javlja radi nesigurnosti ishoda liječenja te je prisutan i na dan kliničkog pregleda obzirom da kod tužitelja još postoje određene nedoumice oko nastavka liječenja. Obzirom da je u lipnju 2021, na pregledu ortopeda na Klinici, tužitelj upoznat sa mogućim operacijskim liječenjem ozljede u slučaju neuspjeha fizikalne terapije, strah blagog intenziteta koji se javlja nakon završenog aktivnog liječenja u srpnju 2021 godine pripada trajnom umanjenju životnih i radnih aktivnosti te će biti pribrojan kod izračunavanja istih.Ukupno sekundarni strah lakog intenziteta 4 mjeseca. Kao posljedica predmetne ozljede nije zaostalo naruženje tužitelja, antalgični, poštedni položaj ruke tužitelja ne smatra se naruženjem već je posljedica trajnih bolova pa se uračunava kod trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti. Obzirom da se radi o ozljedi dominantne ruke, tužitelju je nestručna pomoć i njega bila potrebna pri održavanju higijene, oblačenju, nošenju stvari, nabavci namirnica i pripremi obroka, kućanskim poslovima te prijevozu na liječničke preglede i terapije. Tijekom prva dva tjedna što uključuje i tjedan dana nošenja imobilizacije tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna 2 sata dnevno. Obzirom na nastavak bolova i ograničenje kretnji nakon navedenog razdoblja, smatra da mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna pri svakodnevnim aktivnostima do prestanka aktivnog liječenja zadnjim ciklusom fizikalne terapije koji je završio 29.7.2021. Tijekom navedenog razdoblja tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna 3 sata tjedno. Ukupno tuđa pomoć bila mu je potrebna 14 dana x 2 sata dakle 28 sati i 30 tjedana x 3 sata odnosno 90 sati, dakle ukupno 118 sati. Nadalje se navodi da interkarpalna nestabilnost je rijetko prepoznata kao ozljeda te joj se kao punopravnoj ligamentarnoj ozljedi tek recentno pridaje važnost, a isto tako recentno se razvijaju dijagnostičke metode i tehnike liječenja iste. Također, manja pažnja joj se pridavala i u sudsko-medicinskim vještačenjima radi nedovoljnog poznavanja ozljede kao i njenih posljedica. Stoga je literatura koja služi kao pomoć pri vještačenju štura te je potrebno osvrnuti se na cjelokupnu posljedicu koju navedena ozljeda nosi u svim životnim aspektima, a samu nestabilnost promatrati i ocjenjivati kao i nestabilnosti drugih zglobova u tijelu. Zaključno, kod tužitelja je radi predmetne ozljede došlo do trajnog umanjenja životnih i radnih sposobnosti za 10%. Isto se ne očituje samo u bolno ograničenim kretnjama dominantne ruke tužitelja kao posljedice nestabilnosti, već i u nemogućnosti obavljanja radnji koje je mogao samostalno obavljati prije predmetne ozljede poput nošenja i podizanja tereta objema rukama, neovisnosti u vožnji osobnog automobila na dulje relacije, prilagođenom radnom izlaganju (bez fizičkog i terenskog dijela posla). Navedeno sada tužitelj obavlja uz prilagodbu ili pomoć drugih osoba. Tužitelj više nije u mogućnosti baviti se slobodnim aktivnostima poput sporta kojim se do sada bavio. Kod procjene da je također potrebno uzeti u obzir da je tužitelj mlada i radno aktivna osoba te se od njega očekuje još puni radni vijek. Nezanemariva je bolna komponenta koju tužitelj i dalje trpi kao i nedoumice oko ishoda potencijalnog operacijskog liječenja te su stoga iste ubrojane kod procjene umanjenja životnih i radnih aktivnosti.

9. Iz iskaza vještaka dr. Tine Tepšić (list 117-118 spisa) proizlazi da u cijelosti ustraje kod pisanog nalaza i mišljenja, vezano za primjedbe tuženika navodi da nije sporno da pri sačinjavanju nalaza nije imala na uvid zdravstveni karton tužitelja jer nije priložen spisu. Nalaz u trenutku kliničkog pregleda odgovara posljedicama zadobivenih ozljeda 07.12.2020. i specifičan je za takvu vrstu ozljede. Na upit da li ima kakvih saznanja oko eventualnih ranijih ozljeda ili zdravstvenim problemima desne ruke a koje bi eventualno utjecale na stanje tužitelja neovisno o ovoj ozljedi, navodi da nema saznanja o ranijim ozljedama tužitelja ali mora napomenuti kada je kod pregleda tužitelja razgovarala o njegovim subjektivnim tegobama da je naveo da se prije ozljede bavio boksom i teretanom pa da je nakon ozljede u istome onemogućen te da se bolovi javljaju uz opterećenje od 2-3 tjedana. Mišljenja je da je tužitelj imao ranije ozljede ne bi se zasigurno mogao baviti tim aktivnostima koje je prilikom pregleda iskazivao. Inače je prilikom pregleda detaljno opisivao prilikom čega je onemogućen pa tako i vožnjom, da bi morao raditi sada administrativni posao a ne radi više u pogonu i na terenu. Na ukazivanje da je tužitelj u svom iskazu iskazao da je ranije imao ozljedu ramena, navodi da takva ozljeda nema utjecaja na ozljedu pešća i zapešća. Na upit da li je kod tuženika završeno liječenje navodi da ne bi mogla reći da je liječenje dovršeno obzirom da je indicirano operacijsko liječenje što je stvar na tužitelju da li će se odlučiti ali je stanje stabilno, a stanje je stabilno kod tužitelja u kolovozu 2024. kada je završio sa fizikalnom terapijom tj. aktivnim liječenjem.

9.1. Iz dopuna nalaza i mišljenja vještaka dr. Tine Tepšić (list 158 spisa) proizlazi da uvidom u dostavljeni osobni zdravstveni karton tužitelja (strana 126 do 154), ne nalazi evidenciju ranijih ozljeda desne šake, ručnoga zgloba ili podlaktice kao niti druge ranije ozljede koje bi utjecale na funkcionalni nalaz tužitelja vezan uz predmetnu ozljedu.

10. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Tine Tepšić sud prihvaća u cijelosti kao stručan i objektivan a vještak je u svom pisanom očitovanju kao i usmenom iskazu otklonila sve primjedbe istaknute po tuženiku tako što je dodatno pojasnila sve procjene i stavove iz pisanog nalaza nakon čega niti tuženik nije imao daljnjih primjedbi.

11. Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege ovaj sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem ta naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, sve sukladno odredbi članka 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

12. Sukladno navedenom, tužitelju je na ime povrede prava osobnosti zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha te zaostalog umanjenja životnih aktivnosti priznat iznos od 5.000,00 eur-a a uzevši u obzir trajanje i jačinu bolova (bol srednjeg intenziteta 15 dana, bol slabijeg intenziteta 4 mjeseca) a cijenjen je lokalitet i vrsta zadobivenih ozljeda te sve neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja. Nadalje je uzeto u obzir kako vještak u nalazu i mišljenju navodi da se sekundarni strah lakog intenziteta javlja radi nesigurnosti ishoda liječenja te je bio prisutan i na dan kliničkog pregleda obzirom da kod tužitelja još postoje određene nedoumice oko nastavka liječenja a obzirom da je u lipnju 2021, na pregledu ortopeda na Klinici, tužitelj upoznat sa mogućim operacijskim liječenjem ozljede u slučaju neuspjeha fizikalne terapije, strah blagog intenziteta koji se javlja nakon završenog aktivnog liječenja u srpnju 2021 godine da pripada trajnom umanjenju životnih i radnih aktivnosti (što će biti pribrojano kod izračunavanja istih),a ukupno je sekundarni strah lakog intenziteta 4 mjeseca. Cijenjeno je nadalje da je kod tužitelja radi predmetne ozljede došlo do trajnog umanjenja životnih i radnih sposobnosti za 10% što se ne očituje samo u bolno ograničenim kretnjama dominantne ruke tužitelja kao posljedice nestabilnosti, već i u nemogućnosti obavljanja radnji koje je mogao samostalno obavljati prije predmetne ozljede poput nošenja i podizanja tereta objema rukama, neovisnosti u vožnji osobnog automobila na dulje relacije, prilagođenom radnom izlaganju (bez fizičkog i terenskog dijela posla) a navedeno sada tužitelj obavlja uz prilagodbu ili pomoć drugih osoba. Uzeto je u obzir da tužitelj više nije u mogućnosti baviti se slobodnim aktivnostima poput sporta kojim se do sada bavio, zatim da je tužitelj mlada i radno aktivna osoba od kojeg se očekuje još puni radni vijek a nije zanemariva niti bolna komponenta koju tužitelj i dalje trpi kao i nedoumice oko ishoda potencijalnog operacijskog liječenja.

13. Na ime pravične novčane naknade zbog tuđe pomoći, tužitelju je primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku dosuđen iznos od 295,00 eur uzevši u obzir da je tužitelju bila potrebna nestručna pomoć i njega pri održavanju higijene, oblačenju, nošenju stvari, nabavci namirnica i pripremi obroka, kućanskim poslovima te prijevozu na liječničke preglede i terapije. Tijekom prva dva tjedna što uključuje i tjedan dana nošenja imobilizacije tuđa pomoć i njega da mu je bila potrebna 2 sata dnevno a nakon navedenog razdoblja tuđa pomoć i njega da mu je bila potrebna pri svakodnevnim aktivnostima do prestanka aktivnog liječenja zadnjim ciklusom fizikalne terapije i to 3 sata tjedno, odnosno ukupno tuđa pomoć bila mu je potrebna 14 dana x 2 sata dakle 28 sati i 30 tjedana x 3 sata odnosno 90 sati, dakle ukupno 118 sati. Cijena sata tuđe pomoći i njega cijenjena je sa 2,50 eur (cca 20 kn) po satu obzirom su mu pomoć pružali članovi kućanstva dakle ne radi se o stručnoj pomoći

14. Nadalje, iz provedenih dokaza razvidno je da je tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja, a tijekom višemjesečnog liječenja, nedvojbeno imao određene putne i druge troškove vezane uz odlaske na liječničke preglede, kupovine analgetika i ostalih zdravstvenih pomagala a koje je sud tužitelju dosudio u iznosu od 300,00 eur, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, smatrajući da dosuđeni iznos realno odgovara iznosu minimalnih troškova koji u takvoj situaciji mogu nastati.

15. Dakle, u provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio štetu (imovinsku i neimovinsku) u iznosu od ukupno 5.595,00 eur pa je s obzirom na utvrđenu odgovornost tuženika za tako nastalu štetu, valjalo sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO-a dosuditi tužitelju naprijed navedeni iznos, a odbiti je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva te odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Zatezna kamata tužitelju pripada sukladno odredbi čl. 1103., čl. 1086. i čl. 29. ZOO-a pa je na neimovinsku štetu tužitelju priznata kamata od podnošenja izvansudskog zahtjeva (15.03.2021.) dok zakonska zatezna kamata na ime tuđe pomoći i njege i troškova putovanja radi liječenja te kupovine lijekova tužitelju pripada od presuđenja, dakle stajalište je suda da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kako to neosnovano navodi tuženik.

17. Nadalje što se tiče prigovora zastare „na preinačeni dio“ takav prigovor je u cijelosti neosnovan. Prije svega sud je dopustio repinaku tužbenog zahtjeva učinjenu podneskom od 12. ožujka 2024. obzirom je tužitelj tužbeni zahtjev uredio nakon provedenog vještačenja a isto je prema ocjeni svrsishodno za konačno rješenje međusobnih odnosa stranaka. Međutim, niti povećani dio tužbenog zahtjeva ne bi bio u zastari. Svrha zastare je onemogućiti ostvarenje prava vjerovnika koji je dug vremenski period bio pasivan i koji nije ništa poduzimao da bi ta prava ostvario. Ovdje se upravo radi utvrđenja visine tražbine proveo dokaz medicinskim vještačenjem, jer se radi o pitanju o kojem sud, pa ni stranke, nemaju stručnog znanja i stoga se ne može tužitelju stavljati na teret da je mogao ili trebao visinu precizno utvrditi sam, alternativa tome je sačinjavanje izvansudskog vještačenja prije podnošenja tužbe, no navedeno osim što predstavlja tužitelju dodatan trošak, ne mora na kraju dati isti rezultat kao vještačenje koje se provede u postupku, a da tužitelj zbog toga snosi rizik prijetnje zastarom (a s druge strane, rizik djelomičnog neuspjeha u sporu ako bi postavio previsok tužbeni zahtjev). Dakle navedeno bi predstavljalo neosnovano otegotnu obvezu tužitelju a takvim bi pravnim pristupom tužitelju bilo onemogućeno ostvarivanje pravo na pravično suđenje. U skladu sa svime iznesenim, ovaj sud je stava da ako tužitelj iz iste pravne osnove zahtijeva nakon vještačenja veći iznos, nema govora o zastari, jer je tužitelj upravo po toj osnovi i podnio tužbu i upravo radi naplate iznosa kojeg u konačnici potražuje.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju priznat stoga trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav podneska od 22.09.2022. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 23.09.2022. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 22.11.2022. 100 bodova (Tbr.9/1), na ročištu 17.01.2023. 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav podneska od 12.03.2024. 100 bodova (Tbr.98/1), za sastav podneska od 07.05.2024. 100 bodova (Tbr.871), za zastupanje na ročištu 31.01.2025. 100 bodova (Tbr.9/1) i na ročištu 20.03.2025. 100 bodova (Tbr.8/1) što sve uvećano za PDV iznosi 1.937,50 eur. Tužitelju je nadalje priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 331,81 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 62,05 eur i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 136,04 eur pa je tužitelju na ime parničnog troška priznat ukupno iznos od 2.467,40 eur.

U Puli, 14. svibnja 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove presude za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.