Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-736/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Heleni Zudenigo, odvjetnici u Zadru, protiv tužene OTP banke d.d., Zadar, Ulica Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja i naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, te punomoćnika tužene, dana 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženik prodajom priznate tražbine koju je u svojstvu razlučnog vjerovnika prijavio u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Prigorka Promet d.o.o., koja prijavljena tražbina je u cijelosti priznata, a koju je zatim prodao Soniku d.o.o., primljenim iznosom u cijelosti namiren po Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. 991412358718 od 12.4.1999. godine između tuženika kao kreditora i Prigorke Promet d.o.o. kao korisnika kredita, u koji ugovor je tužitelj uključen kao sudionik osiguranja, pa je bez osnove izvršen upis prava vlasništva nekretnine označene kao č. z. 1079/6 k. o. [katastarska općina]/Zaton (stara izmjera, sada 4344/1 k. o. [katastarska općina]/Zaton) s imena tužitelja u korist prednika tuženika Dalmatinske banke d.d., što je tuženik dužan priznati.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 965.314,20 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju HNB-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje počev od 3.4.2008. godine do 30.6.2011. godine, po stopi od 12% počev od 1.7.2011. godine do isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena.“

II. Nalaže se tužitelju LG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj OTP banci d.d., Zadar, Ulica Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, trošak parničnog postupka u iznosu od 166.225,00 EUR EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 2546/2018 od 25. siječnja 2022. ukinuta je Presuda Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-557/2017 od 7. svibnja 2018. i Presuda Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-829/2008 od 28. veljače 2017., te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je revizija tužitelja protiv Presude na temelju odricanja Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-557/2017 od 7. svibnja 2018., kojom je u stavku I. izreke potvrđena Presuda na temelju odricanja Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-829/2008 od 28. veljače 2017. odbačena kao nedopuštena.

1.1. Naime, Presudom na temelju odricanja i Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-829/2008 od 28. veljače 2017. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži da tužena prizna i trpi da tužitelj upiše pravo vlasništva nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], kuće površine 206 m2 i dvor površine 362 m2 na svoje ime za cijelo u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], uz upis brisanja istog s imena prednice tužene, nadalje da se utvrdi da je tuženik prodajom priznate tražbine koju je u svojstvu razlučnog vjerovnika prijavio u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Prigorka Promet d.o.o., koja prijavljena tražbina je u cijelosti priznata, a koju je zatim prodao Soniku d.o.o., primljenim iznosom u cijelosti namiren po Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. 991412358718 od 12.4.1999. godine između tuženika kao kreditora i Prigorke Promet d.o.o. kao korisnika kredita, u koji ugovor je tužitelj uključen kao sudionik osiguranja, pa je bez osnove izvršen upis prava vlasništva nekretnine označene kao č. z. 1079/6 k. o. [katastarska općina]/Zaton (stara izmjera, sada 4344/1 k. o. [katastarska općina]/Zaton) s imena tužitelja u korist prednika tuženika Dalmatinske banke d.d., što je tuženik dužan priznati, te konačno da je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 965.314,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 3.4.2008. godine pa do isplate.

1.2. Presudom Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-557/2017 od 7. svibnja 2018. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je ranije navedena ovosudna presuda.

2. Tako, predmet ovog spora zahtjev je radi utvrđenja da je bez osnove izvršen upis prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Zaton (stara izmjera), sada čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Zaton s imena tužitelja u korist prednice tužene, jer da je tužena odnosno njena prednica prodajom priznate tražbine koju je u svojstvu razlučnog vjerovnika prijavila u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Prigorka d.o.o., koja prijavljena tražbina je u cijelosti priznata, a koju je zatim prodala Soniku d.o.o., primljenim iznosom u cijelosti namirena po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 991412358718 od 12. travnja 1999. zaključenim između prednice tužene kao kreditora i Prigorke promet d.o.o. kao korisnika kredita, u koji ugovor je tužitelj uključen kao sudionik osiguranja, te zahtjev za naknadom štete u iznosu od 965.314,20 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. U tužbi i tijekom postupka, tužitelj tvrdi kako je prednica tužene Nova banka d.d., temeljem Rješenja ovog Suda pod poslovnim broj Z-529/01 od 3. travnja 2001., upisana kao vlasnica nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji upis je izvršen na način da je uknjiženo brisanje zabilježbe fiducijarnog prava vlasništva upisanog u korist Nove banke d.d. prema Rješenju ovog Suda pod poslovnim broj Z- 1396/99., a koji tereta je na ovoj nekretnini bio upisan na osnovu Ugovora o kreditu kojeg je Nova banka d.d. sklopila sa društvom Prigorka Promet d.o.o. iz Zadra 12. travnja 1999., u kojem ugovoru je on bio sudionik osiguranja na način da je svoju nekretninu čest. br. 1079/6 stavio kao sredstvo osiguranja za povrat kredita. Nadalje, nad društvom Prigorka promet d.o.o., koje je otišlo u stečaj, da je proveden stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojem St-6/02, a prednica tužene Nova banka d.d. u tom postupku da je prijavila tražbinu u koju je ušao i iznos od 8.300.000,00 kuna prema navedenom Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 990412358718 od 12. travnja 1999. Nadalje, da je tijekom provođenja stečajnog postupka dana 24. travnja 2002. Nova banka d.d. sklopila sa društvom Sonik d.o.o. iz Zadra ugovor kojim je prodala sve svoje tražbine koje su prijavljene u odnosu na stečajnog dužnika, pa tako i tražbinu po navedenom kreditu. Iz svega navedenog da proizlazi da je prednica tužene u cijelosti naplatila prijavljenu tražbinu u stečajnom postupku, odnosno prodajom prijavljenih tražbina kupcu Sonik d.o.o., pa da nije bilo razloga za zadržavanje vlasništva na nekretnini tužitelja jer je dug naplaćen, a ova nekretnina bila je samo sredstvo osiguranja za povrat duga. Drži da je prednica tužene Ugovorom o prodaji tražbinu koju je imala prema njemu i njegovoj imovini, a koja je bila osigurana predmetnom nekretninom, prodala u punom iznosu kupcu Sonik d.o.o., pa da je time dva puta naplatila tražbinu koju je on svojom imovinom „pokrivao“, dakle da bi se u odnosu na ovdje predmetnu nekretninu radilo o stjecanju bez osnova. Tužitelj potražuje i naknadu štete u iznosu od 965.314,20 EUR tvrdeći da je radnjama tužene nakon otvaranja stečajnog postupka oštećen, jer da nakon zaključenja Ugovora o cesiji i ustupanja potraživanja po predmetnom kreditu koji je bio osiguran predmetnom nekretninom, tužena više nije bila vlasnik te nekretnine, te da je pravo vlasništva trebalo biti preneseno na Sonik d.o.o., a nakon okončanja stečajnog postupka u kojem je Sonik u cijelosti namiren u potraživanjima, da je pravo vlasništva ponovno trebalo upisati na njega. Međutim da tužena nije izdala brisovnicu, te da je bez ikakvog osnova sklopila ugovor sa ovrhovoditeljima, ugovorila prodajnu cijenu i dio koji joj trebaju isti isplatiti, pa da je takvim postupanjem tužene njemu nastala šteta jer je nekretnina prodana ispod cijene, odnosno jer je tužena, iako je znala da nema više nikakvih stvarnih prava na nekretnini, odbila dati brisovnicu.

4. Tužena se u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te tvrdi da nije sporno da je Rješenjem ovog Suda pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini preneseno sa tužitelja na nju, niti da je prije stjecanja punopravnog vlasništva te nekretnine ona u zemljišnim knjigama bila upisana kao fiducijarni vlasnik, međutim da je ona vlasništvo na ovoj nekretnini stekla temeljem Ovršnog zakona i Zakona o zemljišnim knjigama u ovršnom postupku posredstvom javnog bilježnika, a sve sukladno navedenim propisima. Nadalje, da se ne radi o stjecanju bez osnove, jer da u razdoblju kada je sporna nekretnina prenesena na nju radi osiguranja pa do punopravnog stjecanja ove nekretnine, njena tražbina ni na koji način nije bila podmirena, a nakon što je ona postala punopravni vlasnik predmetne nekretnine da nije imala nikakvih ograničenja istom slobodno raspolagati. No da ovim stjecanjem vlasništva predmetne nekretnine ona tražbinu nije namirila jer je nekretninu stekla opterećenu založnim pravom u korist založnih vjerovnika UG i SG, te da je po prijedlogu tih vjerovnika predmetna nekretnina prodana u ovršnom postupku provedenim pred ovim Sudom i to za iznos od 4.000.000,00 kuna koji nije bio dostatan niti za namirenje cjelokupne tražbine ovrhovoditelja, tako da iz postignute prodajne cijene njoj nije pripala ništa. Također da činjenica da ona nije namirena u svom potraživanju jasno proizlazi već iz toga što je ona svoju tražbinu u iznosu od 23.888.724,27 kuna prodala društvu Sonik d.o.o. za iznos od 2.200.000,00 EUR, pa da je evidentno da tim iznosom njezina tražbina nije podmirena. Tako, a obzirom drži da je ona osnovano i sukladno propisima stekla punopravno vlasništvo predmetne nekretnine predlaže odbiti tužbeni zahtjev, dok u odnosu na zahtjev za naknadom štete ističe kako isti osporava kako po osnovi tako i visini, te ističe prigovor zastare.

5. U ponovljenom postupku, ovaj Sud obnovio je dokaze čitanjem i pregledom dokumentacije priložene spisu i to u: Prijavu tražbine u stečajnom postupku od 8.12.2000. (l.s. 5-10), Ugovor o cesiji od 24.4.2002. (l.s. 11-18), Dopis tužitelja radi brisanja zaloga od 26.8.2004. (l.s. 19), Dopis Nove banke od 3.9.2004. (l.s. 20), Rješenje ovog Suda poslovni broj Z-529/01 od 3.4.2001. (l.s. 24), Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 990412358718 od 12.4.1999. (l.s. 25-31), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 32-35), popis katastarskih čestica sa posjednicima za čest. 1079/9 k. o. [katastarska općina] od 13.4.1999. (l.s. 36), zahtjev za izdavanje potvrde ovršnosti zajedno sa potvrdom ovršnosti (l.s. 37-39), Zapisnik o posvjedočenju činjenica s potvrdom Javnog bilježnika Davora Miškovića iz Zadra od 23.1.2001. (l.s. 40-41), izvodi iz poslovnih knjiga Prigorke promet d.d. (l.s. 44-46), podnesak Dalmatinske banke d.d. u predmetu poslovni broj Z-529/01 od 1.3.2001. (l.s. 72-73), prijedlog Dalmatinske banke d.d. za brisanje zabilježbe prijenosa prava vlasništva od 7.2.2001. (l.s. 74-75), Presudu ovog Suda poslovni broj P-1421/99 od 11.12.2000. (l.s. 99-101), Presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-884/01 od 19.6.2002. (l.s. 102-103), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 29.7.2002. (l.s. 104-105), Rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev- 1270/02 od 24.6.2004. (l.s. 106-106a), Rješenje ovog Suda poslovni broj Ovr-897/02 od 20.12.2006., Rješenje ovog Suda poslovni broj Ovr-897/02 od 12.3.2008. i Rješenje ovog Suda poslovni broj Ovr-897/02 od 14.5.2008. (l.s. 107-107a), pročitao povijest zk. upisa za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izložen od strane FG, zk. referenta ovog Suda dana 6. veljače 2013. (l.s. 116-117), te izvršio uvid u spise ovog suda pod poslovnim brojevima Ovr-897/02 i P-1421/99, te spis Trgovačkog suda u Zadru pod poslovnim brojem St-843/16 (ranije St-6/02), te je proveo dokaza saslušanjem svjedoka, bivšeg stečajnog upravitelja AG, te doka saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka.

6. Na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, a kako nedvojbeno proizlazi iz materijalne dokumentacije priložene spisu, ovaj Sud nalazi utvrđenim:

- da su dana 12. travnja 1999. prednica tužene, Dalmatinska banka d.d. kao kreditor-banka, i tvrtka Prigorka Promet d.o.o. Zadar, čiji je tužitelj bio direktor, kao korisnik kredita, te tužitelj osobno kao sudionik osiguranja, zaključili Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 990412358718, za obrtne potrebe, kojim ugovorom je korisniku kredita odobren iznos od 8.300.000,00 kuna, s krajnjim rokom vraćanja do 1. ožujka 2000., kao i da se radi osiguranja naplate novčane tražbine banke ugovara prijenos prava vlasništva nekretnine čest. br. 1373/4, u naravi hotel površine 1774 m2 i dvor površine 1210 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu korisnika kredita, te nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 568 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu sudionika osiguranja,

- da je dana 2. ožujka 2000. predmetni Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 990412358718 postao ovršan, jer korisnik kredita nije izvršio svoju obvezu vraćanja istog, kako proizlazi iz Potvrde o ovršnosti Javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak iz Zadra poslovni broj OU-142/99 od 25. kolovoza 2000.,

- da je Rješenjem ovog Suda pod poslovnim brojem Z-529/01 od 3. travnja 2001., a na temelju Zapisnika o svjedočenju činjenica s potvrdom sastavljenog u Zadru dana 23. siječnja 2001. od strane Javnog bilježnika mr. sc. Davora Miškovića iz Zadra pod poslovnim brojem OV-200/4/2000, izvršena uknjižba brisanja uknjižbe fiducijarnog prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] u zk. zl. 2138 k. o. [katastarska općina] uknjiženog u korist Dalmatinske banke d.d., te je izvršena uknjižba prava vlasništva prednice tužene, Dalmatinske banke d.d. na navedenoj nekretnini za cijelo,

- da je u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora o kratkoročnom kreditu nekretnina tužitelja već bila opterećena založnim pravom trećih osoba na temelju sklopljenog ugovora o zajmu, i to UG i EG, kako to proizlazi iz teretnog lista zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježena pod poslovnim brojem Z- 563/99,

- da su založni vjerovnici UG i SG podigli hipotekarnu tužbu protiv prednice tužene i u tom postupku ishodili pravomoćnu presudu na temelju koje su pokrenuli ovršni postupak protiv tužene koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem Ovr-897/02, kao i da je u navedenom postupku došlo do prodaje tužiteljeve nekretnine te je između ovrhovoditelja i tužene kao ovršenice zaključen Sporazum o suglasnoj prodaji nekretnine od 23. prosinca 2005., kako proizlazi iz predmetnog priloženog ovosudnog spisa (list 71-74),

- da je Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem St-133/99 od 16. studenog 2000. otvoren stečajni postupak protiv dužnika prednice tužene tvrtke Prigorka promet d.o.o. Zadar,

- da je na dan otvaranja stečajnog postupka prednica tužene kao vjerovnik prijavila sva potraživanja među kojima i potraživanje na temelju Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 990412358718 od 12. travnja 1999. i Aneksa tog Ugovora od 17. prosinca 1999. u ukupnom iznosu od 9.879.302,76 kuna, koji se sastoji od glavnog duga u iznosu od 8.300.000,00 kuna, redovnih kamata u iznosu od 255.928,17 kuna i zakonskih zateznih kamata od 1.323.374,59 kuna, a kako je razvidno iz Prijave tražbine,

- da je 24. travnja 2002., odnosno tijekom trajanja stečajnog postupka nad tvrtkom Prigorka promet d.o.o. Zadar, pravna prednica tužene zaključila Ugovor o cesiji sa tvrtkom Sonik d.o.o. Zadar, kojim je prenijela sva svoja potraživanja prema stečajnom dužniku u ukupnom iznosu od 23.888.742,27 kuna, među kojima je i potraživanje iz predmetnog Ugovora o kreditu, za što joj je cedent platio iznos od 2.200,000 EUR u kunskoj protuvrijednosti (čl. 7. i 8. Ugovora), međutim da je člankom 2. istog Ugovora ugovoreno da su tražbine cedenta osigurane prijenosom prava vlasništva na nekretninama oznake čest. broj 1373/4 k. o. [katastarska općina], te na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk. 8451 i 9753 k. o. [katastarska općina], no ne i na predmetnoj nekretnini, koja je nekoć bila u vlasništvu tužitelja.

7. Svjedok AG, iskazao je da je bio imenovan kao stečajni upravitelj firme Prigorka d.d., i to kao drugi stečajni upravitelj, jer je dotadašnji BG naglo preminuo, a misli da je isto bilo u početcima njegovog obavljanja funkcije stečajnog upravitelja, negdje oko 2001., 2002., eventualno 2003. godine. Obzirom da se tada još uvijek nije sve radilo na kompjuterima, čak ni supruga pok. dotadašnjeg stečajnog upravitelja da mu nije mogla pribaviti svu potrebnu i dotad sačinjenu dokumentaciju, pa se kroz maglu sjeća da je bilo i nekakvih rekonstrukcija vezano za tu firmu. Obzirom da se sva dokumentacija uvijek predavala, u to vrijeme u dva primjerka, jedan primjerak za Trgovački sud, a jedan za stečajnog upravitelja, misli da su uspješno savladali to njegovo preuzimanje stečajnog upravitelja nad ovom firmom, te da se stečaj uredno obavio, sukladno pravilima struke. Obzirom na protek vremena, kao i mnoge stečajeve koje je vodio kao stečajni upravitelj, morao bih pregledati dokumentaciju, kako bih istinito iskazivao o ikakvim pravima vjerovnika i konkretnom slučaju, odnosno stečaju pokrenutom protiv firme Prigorka d.d. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: po njegovom sjećanju, tijekom tog stečajnog postupka Sonic je prodao potraživanje Dalmatinskoj banci, zaista se ograđuje jer papire nije pregledavao zbog ovog ročišta, njemu da je tom prilikom došlo samo do promjene vjerovnika u odnosu na neke tražbine, zaista ne može to točno odrediti bez da vidi papire; kada mu se predočava Ugovor koji prileži spisu l.s. 11-18, i nakon što vrši uvid u ovaj Ugovor, može reći da je očito bilo obrnuto, da je Dalmatinska banka prodala tražbinu Sonic d.o.o., a ne kako je ranije iskazao; njemu da se kao stečajnom upravitelju time promijenio samo vjerovnik, tako da on ne zna ništa o odnosu između Dalmatinske banke kao cedenta i Sonic-a kao cesionara, niti mora to znati kao stečajni upravitelj; tada da su postojali isplatni redovi, kao i sada naravno, te da misli da su razlučni vjerovnici namireni u postotcima, sve to da postoji u dokumentaciji u stečajnom spisu, te je u završnom izvješću sve to utvrđeno, ne može sad točno odrediti obzirom na protek vremena. Na poseban upit punomoćnika tužene, svjedok je iskazao: da razlučne vjerovnike da u stečajnom postupku u neku ruku možemo nazvati zaštićenim vjerovnicima, jer se oni namiruju prioritetno i odvojeno iz imovine koja je bila predmetom razlučnog prava, tako da u nekim slučajevima nakon namirenja razlučnih vjerovnika, nekada ne bi ostalo imovine za namirenje tzv. običnih vjerovnika; da je za tražbine u stečajnom postupku za stečajne vjerovnike kamata tekla do dana otvaranja stečajnog postupka, te time da je prestala teći, što nije slučaj kod razlučnih vjerovnika.

8. Tužitelj saslušan kao stranka ovog postupka, iskazao je kako je Prigorka promet d.d., a čiji je on bio direktor, imala vrlo intenzivne odnose sa tadašnjom Dalmatinskom bankom, pa je tako između ostalih zaključen Ugovor o kratkoročnom kreditu i to 1999., kojim je odobren kredit od 8.300.000,00 kuna glavnice, te je tada traženo da se na ime osiguranja, a kao dodatno osiguranje, da i privatna imovina odgovorne osobe u pravnoj osobi, a što je bio on. Tako da je stavio kao jedno od osiguranja i svoju obiteljsku kuću u [adresa]. Nakon godinu ili dvije dana da je došlo do problema u poslovanju, te je banka raskinula sve Ugovore koja je grupa "Peroš" imala sa bankom, uključujući i predmetni Ugovor o kratkoročnom kreditu. Pojašnjava da je u navedenoj grupi Peroš sudjelovala Vrana d.d., Prigorka d.d. i Zadarfilm d.o.o., a u to vrijeme navedena grupa bila je dioničar tadašnje Dalmatinske banke u otprilike 10% suvlasništva. Kad su ti krediti raskinuti, tada da je banka aktivirala instrumente osiguranja, te je prvi instrument osiguranja bila njegova kuća, zato jer je zbog nefer poslovanja i privatnih interesa tadašnjeg direktora Dalmatinske banke, došlo do osobnog revolta prema njemu, te se banka upisala vlasnikom njegove kuće, a da istovremeno nije blokirala niti žiro račune tvrtki. S tim upisom, banka da je postala punopravni vlasnik njegove nekretnine, ali ni za jednu tadašnju lipu nije smanjila potraživanje, dakle uzela je kuću, ali potraživanje je ostalo isto, što je vidljivo iz prijave tražbina u stečaju, gdje je kompletno prijavljena glavnica, redovna i zatezna kamata i koja je u cijelosti i priznata od strane stečajnih upravitelja. Kroz vrijeme stečaja, banka da je donijela odluku da to svoje potraživanje koje ima prema grupi Peroš proda, a jedan dio tog cjelokupnog potraživanja, odnosio se upravo i na predmetni Ugovor o kreditu. Ukupno potraživanje banke prema grupi Peroš, da je iznosilo cca 23.000.000,00 kuna. Banka da je to potraživanje prodala Sonic d.o.o. za 2.200.000,00 EUR, odnosno 16.500.000,00 kuna, s čime je banka po svim Zakonima prestala postojati kao vjerovnik prema L i svim ostalim članovima grupe Peroš, ali se ona nažalost i dalje ponašala kao da ima potraživanja, na način da je sa fizičkim osobama koje su imale hipoteku na njegovoj nekretnini, prije sklapanja Ugovora o kratkoročnom kreditu, napravila Sporazum o zajedničkoj prodaji njegove bivše nekretnine i u tom postupku da je čak nekoliko stotina tisuća kuna opet priznato vjerovniku na teret osiguranja, odnosno direkt na njegovu štetu. Njemu da je to nezamislivo, jer je nemoguće da se uzme tuđa nekretnina u vlasništvo, a dužnik i dalje ostane dužan i to za kompletan iznos, te da i dalje teku kamate. Kad je doznao za Ugovor sa Sonicom obratio se pismeno banci da želi da se skinu sa kuće i da hoće riješiti svoj odnos sa fizičkim osobama, SG i UG, dakle, fizičkim osobama koje su imale založno pravo na njegovoj kući, na osnovu Ugovora o zajmu, a prije zaključenja predmetnog Ugovora o kratkoročnom kreditu. Banka da nije htjela ni čuti o tome, tako da je bio primoran pokrenuti ovaj postupak. Kuća da je prodana kroz ovršni postupak, te on ne zna da li je Sporazum o zajedničkoj prodaji realiziran između istih, postoji u predmetnom spisu. Kako je stečaj išao dalje, samo da se ponavljao Sonic kao vjerovnik za kompletno potraživanje od 23.000.000,00 prema Peroš grupi, te je Sonic kroz stečaj prodao te nekretnine za 62.000.000,00 kuna, s čime je jasno da se višestruko naplatio i sve kamate i glavnice i redovne i zatezne kamate i troškove, te je čak i porez na promet nekretnina plaćen iz stečajne mase. Iz navedenog da je razvidno da su te nekretnine bile više nego dovoljne za naplatu čitavog potraživanja prema Peroš grupi, bez njegove kuće, koja nije prodavana u sklopu ovog navedenog postupka od strane Sonica za vrijeme stečajnog postupka, jer je njegova kuća bila izuzeta kao instrument osiguranja u Ugovoru koji su zaključili Sonic i Dalmatinska banka. Na poseban upit punomoćnika tužene, tužitelj je iskazao: da obzirom da je dovršena obnova zemljišne knjige, njegova bivša kuća da sada nosi oznaku 4344/1 k. o. [katastarska općina]-Zaton, te je sada upisan vlasnikom tvrtka Vuk nekretnine d.o.o.; da je prije Vuk nekretnina bila upisana tvrtka Vuk i lav developments d.o.o.; da misli da su gospoda UG i SG bili upisani kao vlasnici ove nekretnine nakon prodaje u ovršnom postupku; da su u posjedu te kuće od završetka ovršnog postupka pa sve do danas dijelom UG i SG, a jednim dijelom on i njegova obitelj, u stanu. Naime, on da je u najmu tog stana unutar kuće, koji ima zaključen sa tvrtkom Vuk nekretnine, koja je kuću kupila na licitaciji, odnosno kupila ju je firma Lav i Vuk nekretnine; da su UG i SG tu nekretninu prvotno kupili u ovršnom postupku, pa su je dali kao osiguranje za Budijinu firmu Nec, koja je završila u stečaju, pa se zato nekretnina opet prodavala na javnoj dražbi kroz stečajni postupak; da je direktor Prigorke d.d. bio do otvaranja stečajnog postupka, što misli da je bilo 2000. ili 2001.; da koliko on zna Prigorka promet nije vratila ništa od ovog kredita od 8.300.000,00 kuna; da prilikom sklapanja Ugovora o kratkoročnom kreditu nije prikazao banci da je nekretnina koju je prenio u fiducijarno vlasništvo banke, bila založena u korist UG i SG, jer nije bilo potrebe, niti je to itko pitao, obzirom na čitavu masu instrumenata osiguranja kredita, isto nije bilo potrebno, a uvid u zemljišne knjige da je javan; da je temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici založilo ovu nekretninu u korist UG i SG; da misli da je pozajmica bila na iznos od otprilike 400.000,00 DEM; da je bila riječ o privatnoj pozajmici za poslovne svrhe, tako da su mu UG i SG isplatili ovaj iznos na ruke; da je taj novac upotrijebio za ono što mu je trebalo, falilo mu je sredstva; da je veći dio od tog iznosa vratio UG i SG; da je primio Rješenje ovog Suda, zemljišnoknjižnog odjela od 3. travnja 2001. o uknjižbi punopravnog vlasništva Dalmatinske banke na predmetnoj nekretnini; da je kod sklapanja Ugovora o kratkoročnom kreditu bio svjesni značenja fiducijarnog prijenosa vlasništva predmetne nekretnine na banku, ali da nije bio svjestan da se netko u banci bavi kriminalom; da je bio upoznat sa sadržajem Ugovora o kratkoročnom kreditu prilikom zaključenja istog, jer većinom čita što potpisuje; da ne zna da li je banka platila porez na promet nekretnina prilikom uknjižbe na ovu nekretninu, ali da je, poznavajući Zakon, trebala platiti.

9. Obzirom dakle da tužitelj predmetnom tužbom zahtjeva da se utvrdi da je bez osnove izvršen upis prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]/Zaton (stara izmjera, sada 4344/1 k. o. [katastarska općina]/Zaton) s njegova imena u korist prednive tužene Dalmatinske banke d.d., jer je tuženik prodajom priznate tražbine koju je u svojstvu razlučnog vjerovnika prijavio u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Prigorka Promet d.o.o., koja prijavljena tražbina je u cijelosti priznata, a koju je zatim prodao Soniku d.o.o., primljenim iznosom u cijelosti namiren po Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. 991412358718 od 12.4.1999. godine između tuženika kao kreditora i Prigorke Promet d.o.o. kao korisnika kredita, dakle traži da se utvrdi da je temeljem Ugovora o cesiji tužena u cijelosti namirena i za potraživanje po Ugovoru o kratkoročnom kreditu, pa da se ranijim upisom prava vlasništva predmetne nekretnine radi o dvostrukoj naplati potraživanja, zbog čega više da ne postoji osnova za predmetni upis, odnosno da je ista otpala, ističe se da ovaj Sud drži da po provedenom dokaznom postupku navedeno nije dokazano.

9.1. Naime, nedvojbeno je da je zaključenim Ugovorom o kratkoročnom kreditu broj 990412358718 od 12. travnja 1999. između prednice tužene, Dalmatinske banke d.d. i tvrtke Prigorka Promet d.o.o. Zadar, ugovoreno osiguranje naplate novčane tražbine banke prijenosom prava vlasništva nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu sudionika osiguranja, ovdje tužitelja, kao i da je dana 2. ožujka 2000. predmetni Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 990412358718 postao ovršan, jer korisnik kredita nije izvršio svoju obvezu vraćanja istog, kako proizlazi iz Potvrde o ovršnosti Javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak iz Zadra poslovni broj OU-142/99 od 25. kolovoza 2000., zbog čega je u korist prednice tužene, Rješenjem ovog Suda pod poslovnim brojem Z-529/01 od 3. travnja 2001., a na temelju Zapisnika o svjedočenju činjenica s potvrdom sastavljenog u Zadru dana 23. siječnja 2001. od strane Javnog bilježnika mr. sc. Davora Miškovića iz Zadra pod poslovnim brojem OV-200/4/2000, izvršena uknjižba prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] u zk. zl. 2138 k. o. [katastarska općina] za cijelo, a nastalog povodom prijedloga pravne prednice tuženice za brisanje zabilježbe prijenosa prava vlasništva sa zapisnikom o svjedočenju činjenica, kojim je utvrđeno da je pravna prednica tuženice pokrenula postupak u skladu s ovršnim zakonom javnobilježničkog osiguranja prijenosom vlasništva na nekretnini u odnosu na protivnika osiguranja te da su protekli i rokovi u odnosu na istog (čl. 277 OZ) i da se pravna prednica tuženice očitovala kako se smatra punopravnom vlasnicom predmetne nekretnine, pa je zemljišnoknjižni sud odobrio uknjižbu brisanja uknjižbe fiducijarnog prava vlasništva uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva sa tužitelja na pravnu prednicu tuženice. Slijedom navedenog, ovaj Sud prvenstveno drži, kako pravni poslovi koje je tužena odnosno njena pravna prednica zaključivala nakon predmetne uknjižbe prava vlasništva, nisu od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari jer u razdoblju kada je sporna nekretnina prenesena na nju radi osiguranja pa do punopravnog stjecanja ove nekretnine, njena tražbina ni na koji način nije bila podmirena, a nakon što je ona postala punopravni vlasnik predmetne nekretnine da nije imala nikakvih ograničenja istom slobodno raspolagati.

9.2. Nadalje, iz Ugovora o cesiji proizlazi da je istim prednica tužene društvu Sonik d.o.o. ustupila potraživanje u ukupnom iznosu od 23.888.742,27 kuna, za što joj je to društvo isplatilo iznos od 2.200.000,00 EUR, čime je dakle, potraživanje prednice tužene koje je prodala Soniku d.o.o. nedvojbeno bilo veće od iznosa koji joj je isti uplatio, dodajući istome još i kamate koje su na potraživanje tužene tekle od dana 11. studenog 2000. kada je otvoren stečaj u kojem je potraživanje prijavljeno, do dana 24. travnja 2002. kada je sklopljen Ugovor o cesiji. Također, a s obzirom da u predmetnom Ugovoru o cesiji nije izričito navedeno koja se točno potraživanja prednici tužene uplatom iznosa od 2.200.000,00 EUR podmiruju, a tužitelj na te okolnosti nije predložio odgovarajuće vještačenje, ovaj Sud nije mogao utvrditi da je upravo potraživanje prednice tužene s osnova ovdje predmetnog kredita na taj način, odnosno primitkom uplate od Sonika d.o.o., u cijelosti namireno jer je isto tako mogao biti namiren neki od ostalih kredita, za koje sam tužitelj u stranačkom iskazu navodi da ih je bivša Prigorka promet d.d. imala mnoštvo odobrenih od strane tadašnje prednice tužene.

9.3. Tako, ovaj Sud drži kako tužena odnosno njena pravna prednica nije primljenim iznosom od društva Sonik d.o.o. Zadar temeljem zaključenog Ugovora o cesiji od 24. travnja 2002. u cijelosti namirena po Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. 991412358718 od 12. travnja 1999., odnosno da je neutemeljena tvrdnja tužitelja kako bi tužena bila dva puta namirena s osnove tog kredita, odnosno primljenom uplatom i prijenosom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a što znači da zaključenjem Ugovora o cesiji nije otpala osnova za izvršeni upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, slijedom čega je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev pod točkom I., te odlučio kao u izreci

10. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom štete za koju tvrdi da mu je nastala zbog radnji tužene u ovršnom postupku koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem Ovr-897/02, a koji se očituje u tome da mu tužena nije izdala brisovnicu, te da je bez ikakvog osnova sklopila ugovor sa ovrhovoditeljima u tom postupku, ugovorila prodajnu cijenu i dio koji joj trebaju isti isplatiti, pa da je takvim postupanjem tužene njemu nastala šteta jer je nekretnina prodana ispod cijene, odnosno jer je tužena, iako je znala da nema više nikakvih stvarnih prava na nekretnini, odbila dati brisovnicu, te s druge strane osporavanja tužene kako po osnovu tako i visini ovog dijela tužbenog zahtjeva, te isticanja prigovora zastare, ističe se kako je takav prigovor zastare ovaj Sud našao osnovanim.

10.1. Naime, kako do odbijanja tužene da izda brisovnicu za brisanje tereta s predmetne nekretnine dolazi dana 3. rujna 2004., kako proizlazi iz spisu priloženog očitovanja, a na kojoj štetnoj i protupravnoj radnji tužitelj temelji svoj zahtjev za naknadom štete, a tvrdi je šteta nastala dovršetkom ovršnog postupka koji se pred ovim Sudom vodio pod poslovnim brojem Ovr-897/02, u kojem je nekretnina prodana, to sukladno odredbi čl. 376. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, dalje – ZOO), koja se ovdje primjenjuje temeljem čl. 1163. st. 1. ZOO (NN br. 35/05, 41/08) kojom je propisano da zastara potraživanja naknade štete nastupa protekom tri godine od kada je oštećeni saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a svakako pet godina od kada je šteta nastala, ovaj Sud nalazi da je u odnosu tužbeni zahtjev pod točkom II., nastupila zastara tužiteljeva potraživanja, jer je isti imao saznanja tko je štetnik još u trenutku poduzimanja štete radnje, pa kako je za štetu svakako saznao najkasnije do kraja 2009. s obzirom da je u srpnju 2009. godine po drugi puta zatražio preslik predmetnog ovršnog spisa upravo za potrebe pokretanja postupka naknade štete, jasno je da je do 13. ožujka 2013., kojim podneskom je istaknuo zahtjev za naknadom štete, protekao subjektivni zastarni rok od tri godine. Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan i ovaj dio tužbenog zahtjeva, te je odlučeno kao u izreci.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tuženoj, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava obrazloženih podnesaka od 5.12.2012. i 27.3.2013. – svaki po 6.640 bodova, trošak zastupanja na ročištima dana 22.10.2012., 10.10.2012., 6.2.2013., 13.3.2013., 15.5.2013., 21.10.2016., 23.1.2017., 17.1.2025. – svaki po 6.640 bodova, te trošak zastupanja na ročištu dana 9.5.2024. – 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 166.225,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 14. svibnja 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženoj po pun.