Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4582/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika DEL CUORE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika IS, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 111/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-a, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-5691/2024 od 5. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom I. okrivljenik DEL CUORE d.o.o., Pula i II. okrivljenik IS, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te su za isto djelo primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 400,00 eura, te II. okrivljenik u iznosu od 220,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, smatrati da su kazne plaćene u cijelosti.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura-svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonskih osnova. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne koje je, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, ublažio znatno ispod zakonom propisanih minimalnih kazni, odnosno izrekao neprimjereno niske novčane kazne te da je na taj način prekoračio ovlast koju ima po zakonu i u korist okrivljenika povrijedio materijalno prekršajno pravo. Također smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunili zakonski uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne i da je okrivljenicima trebalo odmjeriti novčane kazne unutar granica propisanih čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, posebno jer se radi o prekršaju iz područja intelektualnog vlasništva, zbog čega pobijanu presudu treba preinačiti na način da se okrivljenici kazne prema Zakonu, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., dalje: PZ), ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. PZ-a, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje te djelo okrivljenicima pravilno pravno označio kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
7. Naime, na temelju obrane okrivljenika kojom priznaju činjenične navode optužbe i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama, dok žalitelj žalbenim navodima kojima apelira na izricanje veće novčane kazne, nije doveo u sumnju pravilnu primjenu odredaba Prekršajnog zakona od strane prvostupanjskog suda kod odmjeravanja kazne.
8. Neosnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio visinu kazne s obzirom na okolnosti koje utječu na to da ona bude veća ili manja, te je primijenio odredbe o ublažavanju kazne na način kojim se ne postiže svrha kažnjavanja. Naime, ocjenjujući navode žalbe te ispitujući pobjani presudu, ovaj sud nalazi upravo suprotno tj. da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o visini izrečene novčane kazne odnosno prilikom primjene instituta ublažavanja kazne, pravilno cijenio sve relevantne okolnosti, koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, te je razloge za ublažavanje kazne, za koju smtara da će ostvariti svrhu kažnjavanja, valjano i argumentirano obrazložio. Isto tako prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno primijenio odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona i okrivljenicima izrekao ublaženu novčanu kaznu koja je u granicama Zakonom propisanog raspona ublažavanja novčane kazne.
9. Ovaj sud smatra da okolnosti koje je cijenio i prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne, a među kojima je uzeo u obzir priznanje prekršaja kojim nisu izazvane teže posljedice, kao i prethodnu neosuđivanost okrivljenika, koji su sudjelovali u postupku, u svojoj sveukupnosti u konkretnom slučaju čine osobito olakotne okolnosti te su osnov za ublažavanje kazne primjenom članka 37. Prekršajnog zakona. Sukladno naprijed iznesenom, novčane kazne izrečene okrivljenicima pobijanom presudom, prema ocjeni ovog suda nisu preniske već su razmjerne prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te će se istim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
10. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša,v.r.
Katica Lučić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
