Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
Poslovni broj: P-310/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Borisu Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o. u Zagrebu, Palmotićeva 70, protiv prvotuženika: JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Vladimiru Buriću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, Europska avenija 12/I, trećetuženika HORECA-M d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 13410762604 i četvrtotuženika TOBOGAN d.o.o. u stečaju, Osijek, Vinkovačka cesta 68, OIB: 59421511319, radi isplate 43.433,00 EUR, 14. svibnja 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv prvotuženika JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženika GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nedopuštena.
II. Nalaže se tužitelju IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi prvotuženiku JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženiku GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR (slovima: tritisućesedamstotinapedeseteura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj protiv oba tuženika potražuje iznos od 43.433,00 EUR na temelju ugovora o reprogramiranju duga sklopljenog 20. srpnja 2022. kojim su prvotuženik i drugotuženik kao jamci platci predali tužitelju bjanko zadužnicu broj OV- 6859/2022 ovjerenu u uredu javnog bilježnika Mandice Popović u Osijeku radi povratka ostatka dugovanja trećetuženika HORECA-M d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 13410762604 i četvrtotuženika TOBOGAN d.o.o. u stečaju, Osijek, Vinkovačka cesta 68, OIB: 59421511319 u preostalom iznosu od 43.433,00 EUR prema tužitelju.
2. Tužitelj navodi da potraživanje nije uspio namiriti ni po osnovi bjanko zadužnica iako su prvotuženik i drugotuženik jamčili da će u slučaju nepovrata dugovanja tužitelj imati nesmetanu mogućnost naplatiti svoje potraživanje temeljem navedene zadužnice, no ni na taj način nije uspio izmiriti svoje potraživanje.
3. Prvotuženik i drugotuženik u svom odgovoru na tužbu nisu sporili da je tužitelj temeljem bjanko zadužnice broj OV-6859/22 od 20. srpnja 2022. godine, koju su predali tužitelju kao sredstvo osiguranja radi ispunjenja obveza iz Ugovora o reprogramiranju duga sklopljenog između istih stranaka 20. srpnja 2022. godine, pokrenuo postupak izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom u odnosu na prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika i to sa zahtjevom da se novčana sredstva radi naplate tražbine iz ovršne isprave (bjanko zadužnice) prenesu u cijelosti prema predmetnoj osnovi za plaćanje, odnosno u punom iznosu od 43.719,65 EUR, a što niti sam tužitelj ne osporava u ovoj tužbi, slijedom čega je razvidno kako tužitelj nema valjani pravni temelj za zahtijevanje zaštite i ostvarivanja prava koje želi postići ovom tužbom od strane tuženih, obzirom u konkretnom slučaju postoji istovjetnost između zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari i zahtjeva tužitelja u postupku pred Financijskom agencijom, te da se oba postupka vode između istih stranaka u istim procesnim ulogama, čime je evidentno kako navedeno predstavlja smetnju za vođenje ovog parničnog postupka.
4. Na pripremnom ročištu održanom 18. ožujka 2025. punomoćnik prvotuženika i drugotuženika ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu koje djelomično ispravlja u dijelu gdje navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari nego o činjenici da tužitelj ima zadužnicu kao pravomoćnu ovršnu ispravu koju je već upotrijebio i temeljem koje se već i naplaćuje a što je i sam dostavio kao dokaz uz tužbu pa isti nema pravni interes za vođenje ovog postupka a o čemu tuženik dostavlja kako pravno shvaćanje VTS-a iz predmeta Pž-5537/09, Pž- 2512/2023, tako i odluku VS RH Rev X-299/2016 iz koje proizlazi kako za vođenje ovog postupka tužitelj mora dokazati pravni interes a obzirom na nesporno postojanje ovršne isprave koja je već upotrijebljena.
5. Punomoćnik tužitelja podneskom od 25. ožujka 2025. protivi se navodima prvotuženika i drugotuženika navodeći da zadužnica ne predstavlja sudsku odluku kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu niti da je zadužnica osnova za isticanje prigovora nedostatka pravnog interesa za vođenje parnice.
6. Na pripremnom ročištu održanom 29. travnja 2025. punomoćnik prvotuženika i drugotuženika ostao je kod navoda iz odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih tijekom postupka te smatra kako tužitelj nema pravnog interesa od suda tražiti kondemnatornom tužbom ostvarenje svojih zahtjeva budući da temeljem izdane zadužnice ima brži, efikasniji i ekonomičniji put ostvarenja svoje tražbine, te da navedena zadužnica predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje tužitelj kao ovrhovoditelj ima mogućnost prisilnog ostvarenja svojeg potraživanja na svim predmetima odnosno sredstvima ovrhe koji su kao takvi predviđeni.
7. Člankom 288. st. 2. ZPP-a propisano je da osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.
8. Između stranaka je nesporno da su prvotuženik i drugotuženik kao jamci platci predali tužitelju bjanko zadužnicu broj OV-6859/2022 ovjerenu u uredu javnog bilježnika Mandice Popović u Osijeku radi isplate utuženog iznosa tužitelja i da tužitelj navedeni iznos nije uspio namiriti niti putem navedene zadužnice, niti je sporno da u skladu s čl. 214. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 u daljnjem tekstu OZ) zadužnica ima učinak rješenja o ovrsi.
9. U konkretnom slučaju sporno je da li postojanje navedene zadužnice predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice.
10. Budući da zadužnica ima svojstvo ovršne isprave i rješenja o ovrsi, a tužitelj kao vjerovnik traži donošenje presude koja će imati svojstvo ovršne isprave, sud je mišljenja da u konkretnom slučaju kod tužitelja u odnosu na prvotuženika i drugotuženika ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe i vođenje ove parnice.
11. Također, postojanje ovršne isprave ne znači samo po sebi da tužitelj ne bi imao pravni interes zahtijevati kondemnatornu pravnu zaštitu, ali u konkretnom slučaju kada tužitelj već ima zadužnicu kao sredstvo osiguranja svoje tražbine, tada bi ipak trebao dokazivati postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe, a što u konkretnom slučaju nije učinio. Tužitelj niti u tužbi ni u svom podnesku, a niti na pripremnom ročištu nije naveo u čemu bi se sastojao njegov pravni interes za podnošenje tužbe u ovome postupku, već je samo navodio da se njegov pravni interes podrazumijeva i da sud nije ovlašten odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa ako tužitelj raspolaže ovršnom ispravom i kondemnatornom tužbom traži isplatu upravo istog iznosa.
12. Naime, zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi te stoga tužitelj ima pravo provoditi ovrhu protiv prvotuženika i drugotuženika na temelju te zadužnice kao ovršne isprave, u smislu čl. 214. Ovršnog zakona.
13. Budući da tužitelj ima zadužnicu koja ima svojstvo ovršne isprave i rješenja o ovrsi na temelju koje je ovlašten ostvarivati svoje novčano potraživanje prema prvotuženiku i drugotuženiku i provoditi ovrhu te da nije dokazao pravni interes za vođenje ove parnice protiv prvotuženika i drugotuženika, u smislu čl. 288. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. izreke.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; u daljnjem tekstu OT).
15. Sud je prvotuženiku i drugotuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR i to zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 18. ožujka 2025. i ročištu od 29. travnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR po svakom ročištu u skladu s Tar. br. 9. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; u daljnjem tekstu OT) uvećano za PDV u iznosu od 250,00 EUR po ročištu te trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 18. prosinca 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tar. br. 8. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 250,00 EUR.
16. Slijedom izloženoga odlučeno je kao u izreci.
U Osijeku, 14. svibnja 2025.
S U D A C
mr. sc. Boris Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pisano u 3 primjerka putem ovog suda.
