Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-194/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ iz [adresa] u [adresa]. 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Elmi Predovan, odvjetnici u Benkovcu, FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Elmi Predovan, odvjetnici u Benkovcu, TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Elmi Predovan, odvjetnici u Benkovcu, MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-411/2023-31 od 7. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-411/2023-31 od 7. studenog 2024.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen glavni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza njegove pokojne majke CČ ne ulazi nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], zvana Čuline, u naravi kuća od 40 m[2] , upisana u posjedovni list br. 89. k. o. [katastarska općina] kao i njegov zahtjev za utvrđenje da je navedena nekretnina isključivo vlasništvo tužitelja. Točkom II. izreke odbijen je podredno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje da u ostavinsku imovinu pokojne CČ ulazi „nova kuća“ izgrađena na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], šuma površine 4330 m[2] , upisana u zk.ul.br. k. o. [katastarska općina]. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima IČ, FČ i OČ troškove parničnog postupka od 1.380,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 153. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 80/2022., uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presude preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju i postupku koji je prethodio nisu počinjene povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj.

8. S obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjeničnim i pravnim argumentima stranaka, činjenice koje su u postupku utvrđivane, dokaze koji su radi utvrđenja tih činjenica izvedeni te ocjenu provedenih dokaza, neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 338. stavkom 4. ZPP-a. Pritom činjenica da sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke nije naveo odredbe materijalnog prava kojim se rukovodio ne čini prvostupanjsku presudu nedostatno obrazloženom do mjere koja utječe na zakonitost te odluke jer se unatoč tomu prvostupanjska presuda može ispitati.

9. Iz sadržaja žalbi proizlazi da tužitelj kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i bitne povrede iz članka 354. stavka 1. zbog navodnih povredi odredaba članaka 8., 220. i 338. stavka 4. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i način odlučivanja o tužbenim zahtjevima te ujedno sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi istinitim.

9.1. Činjenica da žalitelj izborom i ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj navedenih bitnih povreda. To zato što sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza i onih izvođenje kojih je predložio (razgledavanjem štedne knjižice tužitelja i štednih računa pokojne CČ te očevidom) istinitim valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su već na temelju njih zahtjevi tužitelja ocijenjeni neosnovanim ne može imati značaj neke postupovne povrede.

9.2. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka.

9.2.1. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 220. stavka 2. ZPP-a kada radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje da u ostavinsku imovinu pokojne CČ (kao njezino izvanknjižno vlasništvo) ne ulazi nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], zvana Čuline, u naravi kuća od 40 m[2] , upisana u posjedovni list br. 89. k. o. [katastarska općina], tzv. stara kuća, odnosno da u tu imovinu ulazi nekretnina zk.č.br. 512/1 od 4330 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nije cijenio sadržaj štedne knjižice tužitelja niti štednih računa ostaviteljice, imajući na umu da, s jedne strane, činjenica da je tužitelj financijski pomagao svoju majku nije sporna, i s druge strane, da je podredno kumulirani zahtjev odbijen na temelju utvrđenja suda prvog stupnja da ostaviteljica nije bila vlasnica nekretnine zk.č.br. 512/1 od 4330 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Imajući na umu da među strankama nije sporno da je nova kuća uređena i funkcionalna za život, a da je stara kuća zapuštena, pravilno je sud prvog stupnja odlučio kada je radi utvrđenja te činjenice odbio provođenje dokaza očevidom predmetnih nekretnina, to tim više što stanje tih nekretnina ne predstavljala odlučnu činjenicu na kojoj je utemeljena odluka o tužbenim zahtjevima.

10. Imajući na umu da su spor u kojem se odlučuje predstavlja li neka imovina ostavinsku imovinu ostavitelja po prirodi mora na jednak način riješiti prema svim nasljednicima, činjenica da sud prvog stupnja nije u obrazloženju pobijane odluke naveo da su tuženi nasljednici PČ i TČ priznali tužbeni zahtjev ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Iako svaki jedinstveni suparničar može samostalno poduzimati parnične radnje, nužnost da se u odnosu na sve njih donese samo jedna, jednaka i jedinstvena presuda dovodi do toga da od radnji koje pojedini jedinstveni suparničari poduzimaju važi samo ona koja je za sve njih najpovoljnija. Načelno štetne procesne radnje, kakva je nesumnjivo priznanje tužbenog zahtjeva, ne djeluju ni prema kome pa ni prema PČ i TČ koji su je poduzeli.

11. S obzirom na to da je sud prvog stupnja u točci 2. obrazloženja naveo o kojem je odgovoru na tužbu tuženika MČ riječ, neosnovani su žalbeni navodi da „ostaje nejasno o kakvom je to odgovoru na tužbu u kojem ovaj tuženik (koji je naknadno, na pripremnom ročištu naveo da ne osporava tužbeni zahtjev, op.a.) navodno osporava tužbeni zahtjev riječ“.

12. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da kat. čest. [katastarska čestica], zvana Čuline, u naravi kuća od 40 m[2] , upisana u posjedovni list br. 89. k. o. [katastarska općina], tzv. stara kuća, ne predstavlja ostavinsku imovinu CČ nego vlasništvo tužitelja. Taj se zahtjev temelji na tvrdnji tužitelja da je riječ o imovini koju je ostaviteljica za života prenijela u vlasništvo onome tko će se brinuti o njoj. Tvrdi da su to njezini sinovi – tužitelj (koji ju je financijski pomogao) i sada pokojni UČ i njezina snaha DČ, udovica tužiteljeva brata EČ (koji su je njegovali). Osim toga tvrdi da još za života CČ, 1979. među tim osobama izvršena dioba na način da je tužitelju pripala stara kuća, a UČ i DČ nova kuća. Predmet spora je i podredni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da, ako sud odbije zahtjev za utvrđenjem da tzv. stara kuća ne predstavlja ostavinsku imovinu CČ, utvrdi da u njezinu ostavinsku imovnu ulazi tzv. nova kuća izgrađena na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], šuma površine 4330 m[2] , upisana u zk.ul.br. k. o. [katastarska općina].

13. Ne temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio razgledavanjem isprava koje su u spisu, saslušanjem tužitelja, tuženika SČ, PČ, IČ i OČ te svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je pokojna ĆČ umrla **.**.2008.

- da su zakonski nasljednici pokojne CČ njezini sinovi ŠČ, UČ (koji je umro nakon ostaviteljice, tijekom trajanja ovog postupka), njezini unuci TČ i OČ (djeca njezinog sina EČ koji je baš kao i njegova supruga DČ, umro prije ostaviteljice) te njezini praunuci KČ i RČ (djeca njezine unuke JČ, kćeri njezinog sina EČ, koja je umrla prije ostaviteljice)

- da su postupak nakon smrti UČ preuzeli njegova supruga LČ i djeca PČ, ZČ i IČ

- da je pokojna ĆČ u trenutku smrti bila upisana kao posjednica kat. čest. [katastarska čestica], zvana Čuline, u naravi kuća od 40 m[2] , upisana u posjedovni list br. 89. k. o. [katastarska općina], tzv. stara kuća te da ju je u stvarnosti držala u posjedu kao svoje (izvanknjižno) vlasništvo

- da je vlasništvo te nekretnine pokojna ĆČ stekla nasljeđivanjem iza svog pokojnog muža AČ

- da pokojna ĆČ nije za života raspolagala tom nekretninom

- da pokojna ĆČ u trenutku smrti nije bila vlasnica zk.č.br. 512/1, šuma površine 4330 m[2] , upisana u zk.ul.br. k. o. [katastarska općina].

14. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja odbija zahtjev za utvrđenjem da kuća od 40 m[2] izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica], upisana u posjedovni list br. 89. k. o. [katastarska općina] ne predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice kao i podredni zahtjev da tu imovinu predstavlja nova kuća izgrađena na zk.č.br. 512/1, šuma površine 4330 m[2] , upisana u zk.ul.br. k. o. [katastarska općina].

15. Činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud i oni nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima tužitelja.

16. Žalba tužitelja se svodi na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužitelj u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tužitelja, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

17. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza utvrdio da ostaviteljica nije za života raspolagala sa starom kućom izgrađenom na kat. čest. [katastarska čestica] koja je upisana u posjedovni list br. 89. k. o. [katastarska općina]. Tužitelj u tužbi tvrdi da je do tog raspolaganja došlo već time što je ostaviteljica „izrazila želju“ da stara kuća „pripadne u vlasništvo onome tko bude htio brinuti o njoj“. S obzirom na to da se pravo vlasništva nekretnine pravnim poslovima među živima ne može steći na temelju izražene želje, a nema tvrdnji niti dokaza o tome da je u skladu s člankom 122. stavka 4. tada važećeg Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list FNRJ" br. 20/55., "Službeni list SFRJ" br. 12/65., 42/65. - službeni pročišćeni tekst, "Narodne novine" br. 52/71. i 47/78.) ostaviteljica s ikime sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju koji mora biti u pismenom obliku i ovjeren od suca te uslijed nedostatka strogog oblika ne može konvalidirati čak ni ako je izvršen, tvrdnje žalitelja o tome da je ostaviteljica za života raspolagala svojom nekretninom u korist njega, njegova brata UČ i njihove šogorice BČ, ne mogu se prihvatiti. U skladu s člankom 5. stavkom 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/2003., 163/0203. i 35/2005., dalje: ZN) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti. Zbog toga se odluka suda prvog stupnja iz točke I. izreke pobijane presude temelji na pravilnoj primjeni tog propisa.

18. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] od 4330 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj tužitelj u tužbi tvrdi da je izgrađena tzv. nova kuća u trenutku smrti ostaviteljice nije bila njezino vlasništvo jer ta tvrdnja ne proizlazi iz stanja u zemljišnim knjigama i u katastru zemljišta niti iz dokaza koje je dostavio tužitelj i koji su po njegovom prijedlogu izvedeni (uključivo i saslušanjem svjedoka) proizlazi da je riječ o njezinom izvanknjižnom vlasništvu u trenutku smrti. Suprotno žalbenim navodima, činjenica da bi ta nekretnina bila vlasništvo pokojne CČ osporena je još u odgovoru na tužbu OČ i pokojnog UČ koji je dostavljen tužitelju 11. siječnja 2021. Zbog toga je uz pravilnu primjenu članka 5. stavka 3. ZN-a točkom II. izreke prvostupanjske presude pravilno odbijen podredno kumulirani tužbeni zahtjev.

18.1. Iako tužitelj u žalbi osnovano prigovara da pobijana presuda nema odlučnih i dostatnih razloga za zaključak da je tzv. nova kuća vlasništvo pokojnih UČ i BČ, ti žalbeni navodi ne utječu na pravilnost odluke o evenutalnom tužbenom zahtjevu iz točke II. izreke pobijane presude jer je predmet spora o kojem je odlučeno tom odlukom (samo) utvrđenje da nova kuća ulazi u ostavinsku imovinu CČ, a ne čiju imovinu ta kuća predstavlja.

19. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka sadržana u točci III. izreke prvostupanjske presude niti su u njezinom donošenju počinjene bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

21. Tužitelj koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

U Varaždinu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec