Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž - 750/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EKO – MURVICA d.o.o. Crikvenica, Trg Stjepana Radića 1/II, OIB: 58401982639, kojega zastupa UTC, tužiteljeva zaposlenica, protiv tuženika UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Anamaria Laškarin, odvjetnica u Rijeci, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Povrv- 41/2024-8 od 10. srpnja 2024., 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 87,30 EUR sa zateznim kamatama i točki II. izreke) presuda Općinskog suda u Rijeci, broj Povrv- 41/2024-8 od 10. srpnja 2024.

a) preinačuje u toči II. izreke, odluci o troškovima postupka, tako da odluka o troškovima postupka glasi:

" Nalaže se tuženiku UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tužitelju EKO – MURVICA d.o.o. Crikvenica, Trg Stjepana Radića 1/II, OIB: 58401982639, troškove parničnog postupka u svoti od 18,92 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2024. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine." b) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 87,30 EUR sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:

"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maria Brajdića iz Delnica posl. br. Ovrv3522/2023, UPP/OS-Ovrv-153/2023 od 31. ožujka 2023. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 87,30 EUR (slovima: osamdeset sedam eura i trideset centi) sa zateznom kamatom koja

- na iznos od 14,55 EUR teče od 1. rujna 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR teče od 1. listopada 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR teče od 1. studenog 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR teče od 1. prosinca 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR teče od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR teče od 1. veljače 2023. godine pa do isplate, po stopi od 5,31 % godišnje do 30. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine isplate po stopi od 7,50 % godišnje, od 1. srpnja 2024. godine do isplate po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu što se odnosi na zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela glavnice do zatraženih 145,50 EUR sa zateznim kamatama koje: - na iznos od 14,55 EUR teku od 1. rujna 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR teku od 1. listopada 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR teku od 1. studenog 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR teku od 1. prosinca 2022. godine pa do isplate, kao i trošak ovršnog postupka od 25,00 EUR u cijelosti, platni nalog u k i d a te se tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 31,53 EUR (slovima: trideset jedan euro i pedeset tri centa), u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 10. srpnja 2024. godine do isplate po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukine presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Iako tuženi navodi da pobija presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženi ne pobija dio točke I. izreke u dijelu u kojemu je uspio u sporu. Tuženik nema pravni interes pobijati onaj dio presude u kojemu je uspio u sporu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana i to u odnosu na troškove parničnog postupka.

6. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.

7. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točke ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je tužiteljeva novčana tražbina u svoti od 145,50 EUR koja predstavlja minimalan iznos usluge odvoza komunalnog otpada iskazan u računima za period od rujna 2022. do veljače 2023.

9. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski je sud utvrdio:

- da tuženik prije i tijekom utuženog razdoblja nije obavijestio tužitelja da nekretninu u svome vlasništvu na adresi u [adresa] trajno ne koristi, dulje od 12 mjeseci;

- da je tuženik navedenu nekretninu koristio tijekom ljetnih mjeseci;

- da tuženik nije platio cijenu minimalne usluge odvoza komunalnog otpada iskazanu u računima za period od rujna 2022. do veljače 2023.

10. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i naložio tuženiku platiti svotu od 87,30 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dana navedenih u točki I. izreke prvostupanjske presude.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da tuženikova nekretnina u utuženom razdoblju nije imala status nekretnine koja se ne koristi, u smislu članka 5. stavka 8. Odluke o načinu pružanja javne usluge ("Službene novine Primorsko- goranske županije" br. 31/2021 od 15. prosinca 2021. ) i Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Vinodolske općine ("Službeni glasnik Primorsko-goranske županije" br. 44/2022 od 19. prosinca 2022.) zbog čega je tuženik obveznik plaćanja naknade cijene minimalne javne usluge, jer su obveznici plaćanja ove naknade svi vlasnici nekretnina koji svoje nekretnine, makar i povremeno koriste.

12. Zakonom o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 84/21), propisano je da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstva otpada po načelu „onečišćivač plaća“, a da je ključan kriterij prema zakonu količina otpada. Međutim, odredbom iz članka 54. stavkom 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24 – dalje: ZGK propisano je da cijena komunalne usluge može sadržavati i iznos za financiranje gradnje komunalne infrastrukture na području ili za potrebe jedinice lokalne samouprave na kojemu se isporučuje komunalna usluga, a u skladu s programom građenja komunalne infrastrukture.

12.1. S obzirom na sve navedeno, a kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženikova nekretnina korištena u ljetnim mjesecima, odnosno da ista nema status nekretnine koja se ne koristi, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika naknaditi tužitelju utuženi iznos.

12.2. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju koristio nekretninu u svome vlasništvu pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je isti proizvodio otpad koja činjenica je odlučna za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a tuženik ne tvrdi da tužitelj nije izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada.

13. Prvostupanjski je sud u obrazloženju prvostupanjske presude dao iscrpne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.

14. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka.

14. 1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa).

14.2. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu 18,92 EUR.

14.3 Troškovi se sastoji od troška javnobilježničke nagrade u svoti od 150,00 kn, uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 37,50 kn, sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21 i 18/22,) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, tj. ukupno 24,89 EUR / 187,50 kn i sudske pristojbe na presudu u svoti od 6,64 EUR.

14.4. Tužitelj je uspio u sporu (kvantitativno) u postotku od 60%, (87,30 EUR od 145,50 EUR), dok je u pogledu osnove tužitelj uspio u cijelosti, pa je ukupni uspjeh tužitelja u sporu 80% (100% + 60% =160% dijeljeno 2 = 80%), a tuženikov 20 %. Kad se od one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužitelja, oduzme postotak tuženikovog uspjeha, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 60%.Tako je uspjeh tužitelja odmjeren u postotku od 60% pa mu pripadaju troškovi postupka u svoti od 18,92 EUR (60% od 31,53 EUR).

15. Tužitelju ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbe jer je sa žalbom uspio samo u pogledu sporedne tražbine, troškova postupka.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom a) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. i članka 166. stavak 2. i 154. stavak 2. ZPP-a, pod točkom b) temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 14. svibnja 2025.

Sudac:

Emir Čustović